Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1669/06, rješavajući apelaciju Taneta Gašanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, sutkinja

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Tane Gašanovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2998/03 od 30. maja 2007. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Tane Gašanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povodom tužbe u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj U-2998/03. Apelant je dopunio apelaciju 20. septembra 2006. godine, 20. marta 2007. godine i 4. aprila 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je 3. aprila 2008. godine, a od učesnika u postupku, Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), 17. aprila 2008. godine zatraženo dostavljanje odgovora na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je 11. aprila 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a tuženi je odgovor dostavio 29. aprila 2006. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i tuženog su 5. maja 2008. godine dostavljeni apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu broj 1078726084 od 26. augusta 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem tuženog broj 02/1-1078726084 od 2. oktobra 2003. godine, odbijen je apelantov zahtjev za retroaktivnu isplatu razlike penzije koja mu je isplaćivana u Republici Srpskoj u odnosu na penziju koja bi mu u periodu od 1. novembra 1993. godine do 31. jula 2003. godine pripadala kod tuženog. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantu ponovo uspostavljena isplata penzije kod tuženog od 1. augusta 2003. godine i da je u navedenom periodu, odnosno periodu za koji traži isplatu razlike, penziju primao od Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Javni fond RS), te da, stoga, ne postoji zakonski osnov za priznavanje retroaktivne isplate razlike penzije u smislu odredaba čl. 104. i 113. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine FBiH" broj 29/98) kako je zahtijevao apelant.
  • 7.
    Presudom Vrhovnog suda broj U-2998/03 od 30. maja 2007. godine odbijena je apelantova tužba u upravnom sporu protiv konačnog akta tuženog broj 02/1-1078726084 od 2. oktobra 2003. godine. Cijeneći zakonitost osporenog akta u smislu člana 36. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 8/00), a u vezi sa članom 75. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH" broj 9/05), Vrhovni sud je tužbu odbio, prihvatajući u obrazloženju činjenične i pravne razloge navedene u rješenjima tuženog. Vrhovni sud je zaključio da je apelant u spornom periodu stečeno pravo na isplatu starosne penzije ostvarivao kod Javnog fonda RS.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 8.
    Apelant se prvenstveno žali što Vrhovni sud nije preko tri godine i sedam mjeseci riješio njegovu tužbu u upravnom sporu podnesenu protiv konačnog rješenja tuženog u čemu vidi povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, dopunjavajući apelaciju, tražio od Ustavnog suda da utječe na Vrhovni sud da što prije uzme predmet u rad i okonča postupak koji je apelant u upravnom sporu pokrenuo pred Vrhovnim sudom.

b) Odgovori na apelaciju

  • 9.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda se navodi da ovaj sud ostaje pri razlozima iznesenim u osporenoj presudi, nalazeći da je navedena presuda donesena u skladu sa procesnim i materijalnim zakonima, te pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Iz tih razloga Vrhovni sud smatra da nisu povrijeđena prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
  • 10.
    U odgovoru na apelaciju tuženog se navodi da osporenim Rješenjem tuženog broj 02/1-1078726084 od 2. oktobra 2003. godine nisu povrijeđeni relevantni zakonski propisi niti apelantova ustavna prava. Pošto nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravičan postupak, tuženi predlaže da se apelacija odbije kao očigledno neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 11.
    U Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 29/98 i 32/01) relevantne odredbe glase:

Član 113.

Ako osiguranik, odnosno korisnik penzije, ispuni uvjete za stjecanje prava na dvije ili više penzija prema ovom zakonu, može koristiti samo jednu penziju prema vlastitom izboru.

  • 12.
    U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:

Član 36.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tome nije vezan razlozima tužbe. Na ništavost upravnog akta sud pazi prema službenoj dužnosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni upravni akt ništav poništit će ga, a ako su razlozi ništavosti sadržani i u prvostepenom upravnom aktu, poništit će i taj akt.

Član 38.

Sud rješava spor presudom.

Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana.

Š...Ć

  • 13.
    U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 75. stav 1.

Postupak povodom tužbi pred Vrhovnim sudom Federacije podnesenim do 31.12.2003. godine, koji nije završen do stupanja na snagu ovog zakona, nastavit će se pred tim sudom prema odredbama ranije važećeg zakona.

VI. Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
  • 17.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je sud u dugom vremenskom periodu propustio donijeti odluku o upravnom sporu koji je apelant pokrenuo pred Vrhovnim sudom, a koji se ticao osnovanosti i zakonitosti drugostepenog rješenja o utvrđivanju retroaktivne isplate navodno neisplaćenih penzija, a apelant nije imao na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi ishodio donošenje te odluke.
  • 18.
    Osim toga, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da postigne donošenje odluke u razumnom roku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
  • 19.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najdjelotvorniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
  • 20.
    Nadalje, Ustavni sud nalazi da je u vrijeme trajanja postupka povodom predmetne apelacije pred Ustavnim sudom Vrhovni sud donio Presudu broj U-2998/03 od 30. maja 2007. godine kojom je okončan predmetni postupak, te da protiv navedene presude nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
  • 21.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.

VII. Meritum

  • 22.
    Apelant se žali da njegov predmet koji se vodio pred Vrhovnim sudom u tužbi u upravnom sporu podnesenom protiv konačnog rješenja tuženog, a koji se ticao retroaktivne isplate penzije za period od 1. januara 1994. godine do 31. jula 2003. godine, nije završen u razumnom roku, te da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravičan postupak

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 23.
    U konkretnom slučaju je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje ima li predmetni sudski postupak karakter "spora" u kojem su utvrđivana apelantova "građanska prava i obaveze". Ustavni sud ukazuje na vlastitu jurisprudenciju i praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze", čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja; karaktera "zakonodavstva" koje određuje kako će se problem riješiti" i "ovlaštenja" koja pripadaju predmetnom organu (vidi Ustavni sud, Odluka AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20; i Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94).
  • 24.
    U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na pitanje postoji li povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku kod utvrđivanja prava na retroaktivnu isplatu razlike penzije, odnosno apelantov zahtjev da Vrhovni sud donese odluku povodom njegove tužbe u upravnom sporu, pa Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

Period koji se uzima u obzir

  • 25.
    Ustavni sud zapaža da postupak za koji apelant navodi da predugo traje teče od podnošenja zahtjeva za utvrđivanje retroaktivne razlike penzije, odnosno od 26. augusta 2003. godine kada se apelant obratio nadležnoj službi fonda, odnosno Kantonalnoj administrativnoj službi da mu se isplati razlika penzije. Kako je drugostepeni tuženi organ donio rješenje 2. oktobra 2003. godine, kojim je odlučio o apelantovoj žalbi na prvostepeno rješenje, proizlazi da je upravni postupak trajao preko dva mjeseca, pa se taj rok ne može računati da je suštinski doprinio trajanju ukupnog postupka. Konkretno, i sam apelant se žali na dužinu roka pred sudskim organima, pa taj postupak treba i preispitati.
  • 26.
    Postupak povodom tužbe u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom je započeo oktobra 2003. godine i završen je donošenjem Presude Vrhovnog suda broj U-2998/03 od 30. maja 2007. godine. Prema tome, period u kojem je pokrenuta tužba u upravnom sporu ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Dakle, računajući od dana podnošenja tužbe u upravnom sporu, postupak pred Vrhovnim sudom je trajao tri godine i sedam mjeseci. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na postupak u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

a) Složenost predmeta

  • 27.
    Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sudovi, u konkretnom predmetu Vrhovni sud, moraju izvesti i procijeniti u razmatranju pravne prirode spora.
  • 28.
    Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku utvrđivanja prava na razliku ostvarenih penzija, odnosno retroaktivnu isplatu navodno neisplaćene razlike penzije. U toku postupka pred Vrhovnim sudom trebalo je ocijeniti zakonitost osporenog Rješenja tuženog broj 02/1-1078726084 od 2. oktobra 2003. godine. Također, Ustavni sud naglašava da su u predmetnom postupku uključene samo dvije strane, te da se ne smatra da se apelantov slučaj može opisati kao naročito složen, kako u pogledu činjenica predmetnog spora, tako i u pogledu pravnih pitanja koja predmet pokreće.
    • b)
      Apelantovo ponašanje
  • 29.
    Ustavni sud ističe da u predmetima građanskopravne prirode pravičan postupak u razumnom roku ovisi i o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, No. 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se dužina postupka ne može pripisati apelantu, jer nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, apelant se obraćao Vrhovnom sudu više puta, urgirajući završetak sudskog postupka. Čak se i suština njegove apelacije Ustavnom sudu svodi na to da se ubrza postupak donošenja konačne odluke Vrhovnog suda. Dakle, apelant je koristio pravna sredstava koja su mu bila na raspolaganju u okviru Zakona o upravnim sporovima da bi u što kraćem roku došao do odluke. Ustavni sud ne nalazi u apelantovom ponašanju bilo kakve elemente koji bi ukazivali da je na bilo koji način doprinio sveukupnoj dužini konkretnog sudskog postupka.

c) Ponašanje javnih vlasti

  • 30.
    Apelant je podnošenjem tužbe u upravnom sporu ispoljio razuman pristup kojim je nastojao da se ovaj sudski predmet što prije okonča. Kako je ranije izloženo, neprocesuiranje predmeta utvrđivanja zakonitosti upravnog akta kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje o osporavanju isplate razlike u penzijama koje je apelant tražio da bi se utvrdile činjenice koje nisu složene, rezultiralo je ukupnim trajanjem postupka preko tri godine i sedam mjeseci, što je period koji se obično u predmetima ovakve složenosti uzima kao pretjeran u sudskim stvarima. Vrhovni sud nije u odgovoru na apelaciju koju je dostavio Ustavnom sudu obrazložio razloge zbog čega je sudski postupak trajao ipak dugo za predmet ovakve složenosti.
  • 31.
    Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje Vrhovnog suda, te da se period odlučivanja o predmetima upravnog spora koje je pokrenuo apelant ne može smatrati "razumnim", u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se ovako neprimjereno dugo trajanje postupka može u cijelosti staviti na teret Vrhovnom sudu. Uzimajući u obzir da je sud već raspolagao prilično jednostavnim činjeničnim supstratom, za koji nije bilo neophodno da se provode daljnji dokazi i utvrđuju činjenice, ukazuje da nema objašnjenja za predugo trajanje sudskog postupka u stvarima ovakve složenosti. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje meritorne odluke u razumnom roku za šta se odgovornim smatra Vrhovni sud.
  • 32.
    Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

VIII. Zaključak

  • 33.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je postupak koji se odnosi na pitanje utvrđivanja zakonitosti upravnog akta trajao tri godine i sedam mjeseci bez razumnog opravdanja.
  • 34.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 35.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.