USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 30. maja 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 2005/06, rješavajući apelaciju Hasana i Halima Mujanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
David Feldman, potpredsjednik
Mato Tadić, sudija
Tudor Pantiru, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Krstan Simić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Hasana i Halima Mujanovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž-590/05 od 21. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj P-167/04 od 7. jula 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Hasan i Halim Mujanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-590/05 od 21. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-167/04 od 7. jula 2005. godine. Apelanti su 19. decembra 2006. godine dostavili dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tužioca JPŠ "Srpske šume" Šumsko gazdinstvo Maglić, zatraženo je 1. juna 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. juna 2007. godine, Osnovni sud 11. juna 2007. godine, a tužilac JPŠ "Srpske šume" Šumsko gazdinstvo Maglić 13. juna 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda, Osnovnog suda i JPŠ "Srpske šume" Šumsko gazdinstvo Maglić dostavljeni su apelantu 23. oktobra 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Tužilac JPŠ "Srpske šume" Šumsko gazdinstvo Maglić (u daljnjem tekstu: tužilac) pred Osnovnim sudom je pokrenuo parnični postupak protiv apelanata tužbom u kojoj su naveli da su nosioci prava korištenja na nekretninama u državnom vlasništvu označenim kao k.č. zv. "Brdina" po kulturi šuma 1. klase, površine 12, 689 m", upisana u p.l. broj 113 k.o. Tvrdaci (u daljnjem tekstu: sporna parcela), koja na starom šumskom katastarskom planu čini dio kompleksa državnog zemljišta i na kojoj je tužilac gazdovao sve do posljednjeg aviosnimanja zemljišta 1978. godine. U tužbi je, nadalje, navedeno da su prilikom posljednjeg aviopremjera apelanti spornu parcelu bez tužiočevog znanja upisali na svoje ime, te da se ona kao suposjed apelanata u dijelu od - vodi u katastarskom operatu na njihovo ime, a na fotoskici aviosnimanja sporna parcela je označena isprekidanom linijom što znači da je prilikom snimanja bila sporna. Tužilac je svoju tužbu zasnovao na članu 37. Zakona o vlasničkim odnosima i predložio je da sud presudom utvrdi da je tužilac nosilac prava korištenja u dijelu 1/1 na spornoj parceli jer se, prema njegovim navodima, na starim katastarskim planovima sporna parcela vodila u sastavu većeg kompleksa šume u državnom vlasništvu označena kao k.č. broj 1575/1 k.o. Vikoč, da je korištena i štićena kao državno zemljište i da tužilac njome gazduje.
- 6.Osnovni sud je Presudom broj P-167/04 od 7. jula 2005. godine usvojio tužiočev tužbeni zahtjev tako što je utvrdio da je nosilac prava korištenja sa dijelom 1/1 na spornoj parceli, a apelanti su obavezani tužiocu to pravo priznati i trpjeti da se u tužiočevu korist upiše u javnim knjigama i evidencijama kao njegovo isključivo pravo na nekretninama u državnom vlasništvu. U toku parničnog postupka apelanti su tvrdili da su spornu parcelu koristili više od 50 godina i da sve do rata to nije bilo sporno, a da im je sporna parcela vraćena u upravnom postupku odlukom CRPC-a od 3. aprila 1998. godine na osnovu koje je Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica donijelo rješenje o izvršenju. Također su tvrdili da su netačni navodi da su apelanti spornu parcelu samovoljno upisali na svoje ime u vrijeme aviopremjera, jer da je postojala takva mogućnost tužilac bi lako ostao bez znatnog dijela svoje imovine ili bi ona bila predmet sporova. U obrazloženju presude navedeno je da je u toku dokaznog postupka izvršen uviđaj na licu mjesta, te pročitan izvještaj sa uviđaja, da je vještak geodetske struke izvršio vještačenje i bio ispitan u postupku, pročitan p.l. broj 113 k.o. Tvrdaci iz 2004. godine i kopija katastarskog plana iz 2005. godine, izvršen uvid u odluke CRPC-a i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica o vraćanju sporne parcele apelantima i Rješenje o nasljeđivanju bivšeg Sreskog suda u Foči broj 174/61. Na osnovu provedenih dokaza Osnovni sud je zaključio da apelanti nisu ni na jednom pravno valjanom poslu stekli pravo vlasništva na spornoj parceli, a da to pravo nisu mogli steći ni dosjelošću, jer nisu ispunjeni uvjeti iz člana 28. stav 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima jer nisu bili savjesni držaoci nepokretne stvari s obzirom na to da su prilikom aviosnimanja spornu parcelu samovoljno označili kao svoju. Osnovni sud je naveo da sporna parcela, uostalom, ni u popisnom katastru nije bila upisana u posjedu apelanata, te da je "općepoznata stvar da su za područje općine Foča, pa i nadležnosti ovog suda, u toku Drugog svjetskog rata 1942. godine izgorjele zemljišne knjige i da nema gruntovnice iz koje bi se moglo na osnovu starih planova i dokumentacije identificirati ko je vlasnik sporne parcele". Navedeno je, također, da apelanti ni nasljeđivanjem nisu stekli pravo vlasništva na spornoj parceli. Prema mišljenju Osnovnog suda nisu relevantne odluke CRPC-a i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica o vraćanju sporne parcele apelantima jer im je kao osnov za taj postupak poslužio posjedovni list iz 1983. godine sačinjen na osnovu aviopremjera, ali da posjedovni list sam po sebi nije dokaz vlasništva nego je dokaz faktičkog posjeda. Osnovni sud je zaključio da je, s obzirom na to da apelanti nisu dokazali da imaju vlasništvo na spornoj parceli, neosnovan navod u odgovoru na tužbu da su oni vlasnici sporne parcele.
- 7.Apelanti su protiv prvostepene presude izjavili žalbu Okružnom sudu u kojoj su naveli da postupajući sudija u toku vođenja postupka nije uzeo u obzir dokaze "iz njemu ličnih, a ne profesionalnih razloga". Sudija je, kako su apelanti naveli, jednom prilikom izjavio da su apelanti ostali na spornoj parceli to im niko ne bi oduzeo a da se njima ne isplati pet godina voditi postupak u vezi sa spornom parcelom. Apelanti su naveli da je vještak geodetske struke crtao skicu sporne parcele koja odgovara tužiocu, crtajući nekakve isprekidane linije cijelom dužinom granice zemljišta k.č. broj 142, a da se skica očigledno razlikuje od kopije koju su oni posjedovali i prezentirali sudu i da su na tu razliku ukazali sudiji, ali da taj navod nije razmatran. Također, apelanti su naveli da su ukazali sudiji na nedostatke rješenja o nasljeđivanju koje je korišteno kao dokaz u postupku, a koje je bilo prijepis originala a ne original ili kopija, i u kojem je uočeno da nije navedena sporna parcela. S tim u vezi, apelanti su zahtijevali da se pribavi original ili kopija originala, ali je sudija izbjegao ovaj zahtjev i nije nikada izvršeno poređenje originala i prijepisa. U žalbi je, također, navedeno da sudija nije od tužioca tražio dostavljanje dokaza o vlasništvu jer je na raspravi tužiočeva zastupnica izjavila da nemaju dokumentaciju kojom bi dokazali vlasništvo nego da svoj zahtjev zasnivaju na vještakovom nalazu. Apelanti su u žalbi naveli da su zahtijevali od sudije da se pribavi i izvrši uvid u zapisnik sa aviosnimanja iz 1978. godine koji je sačinila tada nadležna komisija, a koji su potpisali apelant i tužiočevi predstavnici i u kojem nije bilo nikakvih primjedbi tužioca ni sporova, ali sudija nije uvažio prijedlog i nikada nije pribavljen zapisnik. Na kraju je u žalbi navedeno da je jasno da je i tužilac svjestan da je sporna parcela vlasništvo apelanata jer im to pravo nisu ni osporavali sve do 2004. godine kada su apelanti podnijeli zahtjev za plansku sječu šume. Navedeno je i to da su apelanti posumnjali u pravičnost suđenja zbog toga što su prije početka posljednje rasprave u Foči vidjeli da sudija zajedno sa vještakom koji je vještačio u predmetu izlazi iz zgrade u kojoj je smješten tužilac, a koja je locirana u blizini zgrade suda u Foči, te da je, prema njihovom mišljenju, "bio na dogovoru kako bi trebao 'suditi', odnosno oduzimati." Apelanti su naveli i da im nikada nije pročitan zapisnik sa posljednje rasprave s obzirom na to da su slabijeg vida, nego im je odmah ponuđeno da ga potpišu a da su oni to odbili učiniti. Prema mišljenju apelanata, u tom propustu suda ogleda se povreda Zakona o parničnom postupku.
- 8.Okružni sud je Presudom broj Gž-590/05 od 21. juna 2006. godine potvrdio prvostepenu presudu kao pravilnu i zakonitu i odbio je žalbene navode apelanata. U obrazloženju presude je navedeno da je neprihvatljiv navod u žalbi da prvostepeni sud "dokaze nije uzimao u obzir", nego da je, naprotiv, prvostepeni sud izveo sve dokaze koje su stranke predložile, uključujući i dokaze koje je apelant naveo u žalbi. Okružni sud je naveo da "nije dovoljno što su tuženi dokazali da su bili u posjedu sporne šume (pa makar to bilo i prije 1983. godine od kada su po novom premjeru upisani kao posjednici u katastarskom operatu), činjenicom da nisu dokazali osnov i zakonit način stjecanja prava vlasništva." Okružni sud je naveo da apelanti nisu tražili od sudije da im pročita zapisnik sa zadnje rasprave, iako su imali takvu mogućnost, kao i da ulože prigovor na sadržaj zapisnika, te da je, stoga, navod o povredi odredaba Zakona o parničnom postupku neosnovan. Okružni sud je zaključio da prvostepena presuda ima deklarativan karakter jer je tužiocu pravo na korištenje zemljišta dato članom 4. Zakona o šumama prema kojem šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Srpske (državne šume) upravljaju i gazduju Javno preduzeće "Srpske šume", a šumama sa posebnom namjenom i ostali upravljači šuma u skladu sa odredbama tog zakona.
- 9.Područna jedinica u Foči Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove je na osnovu presude Osnovnog suda od 7. jula 2005. godine Rješenjem broj 41-952-467/06 od 25. oktobra 2006. godine provela promjenu u katastarskom operatu po spisku promjena 6/2006 i to tako što je dosadašnje stanje, prema kojem su apelanti bili upisani kao suposjednici na spornoj parceli, izmijenila u novo stanje tako da je tužilac upisan kao posjednik na spornoj parceli.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelanti su naveli da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u nizu propusta redovnih sudova do kojih je, prema njihovom mišljenju, došlo, kako u dokaznom postupku pred prvostepenim sudom, tako i u postupku povodom žalbe pred drugostepenim sudom. Apelanti su naveli da su kao dokaz u postupku priložili stare posjedovne listove u kojima se vidi da su i 1952. godine bili vlasnici određene površine šume sa nazivom "Hrastov gaj" koja je u sklopu njihove njive zvana "Brdina", a koju namjerno nisu obrađivali da bi za period od 40-ak godina došlo do podmlađivanja i narastanja crnogorične šume čija je površina za vrijeme aviosnimanja 1978. godine iznosila 12,689 m" i označena je kao k.č. broj 142 zvana "Brdina". Prema navodima apelanata, oni su ovaj dokaz iznijeli prvostepenom sudu "ali je taj dokaz ocijenjen kao nevaljan i nije uzet u obzir u dokaznom postupku". Apelanti su naveli da je problematično to što je sud donio presudu na osnovu pretpostavke da su sve šume u državnom vlasništvu, a koja se može oboriti samo dokazom da su bile uknjižene kao nečije vlasništvo. S obzirom na nepostojanje zemljišnih knjiga, presuda je, prema mišljenju apelanata, donesena samo na osnovu ove pretpostavke. U suštini, apelanti smatraju da je sud proizvoljno zaključio da tužiocu utvrdi pravo korištenja jer ničim nisu dokazali da takvo pravo imaju, dok su apelanti posjedovnim listovima dokazali da su vlasnici sporne parcele, te da im se ona nezakonito oduzima. Apelanti su, također, naveli da se u obrazloženjima presuda vješto krije iznošenje navoda i priloženih dokaza u žalbi, odnosno da su zanemareni dokazi i navodi apelanata. Na kraju je navedeno da je apelantima kao neukim strankama bilo uskraćeno čitanje zapisnika sa posljednjeg ročišta, te da ga nisu potpisali jer nisu znali njegov sadržaj što, također, izaziva sumnju u pravednost postupka.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Okružni sud je naveo da u potpunosti ostaje pri razlozima datim u osporenoj presudi i da smatra da nije došlo do povrede prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine koja su navedena u apelaciji.
- 12.Osnovni sud je naveo da nije bilo kršenja prava apelanata, te da apelanti nisu ni naveli u čemu se ogledaju kršenja njihovih prava. Prema mišljenju ovog suda, do kršenja nije došlo jer su apelanti učestvovali u postupku, predlagali dokaze i ulagali pravne lijekove, te da je diskrecijsko pravo suda da presudom odluči na bazi provedenih dokaza i pozitivnih zakona.
- 13.Tužilac je u najvećem dijelu odgovora ponovio obrazloženja osporenih presuda i naveo kako smatra da osporene presude nisu zasnovane na proizvoljnoj i nepravičnoj primjeni materijalnopravnih propisa na štetu apelanata, te da su zato njihovi navodi očigledno neosnovani.
V. Relevantni propisi
- 14.Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80)
Član 37. st. 1. i 2.
Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika vraćanje individualno određene stvari.
Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povrat traži ima pravo vlasništva, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.
- 15.Zakon o šumama ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 60/03)
Član 4.
Šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: državne šume) upravljaju i gazduju: Javno preduzeće šumarstva "Srpske šume" (u daljnjem tekstu: javno preduzeće šumarstva), a šumama sa posebnom namjenom i ostali upravljači šuma u skladu sa odredbama ovog zakona (u daljnjem tekstu: upravljači šuma).
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05)
Član 123.
Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Član 231.
U obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostepeni sud će ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja.
Član 375. stav 2.
Stranke imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita, kao i staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena presuda donesena je 21. juna 2006. godine, a apelacija je podnesena 13. jula 2006. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelant osporava navedene presude, tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
- 22.Ustavni sud će prvo ispitati navode apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 23.Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na spor u vezi sa pravom na zemljište, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Apelanti su, u suštini, osporili način na koji su utvrđene činjenice u postupku pred redovnim sudovima, odnosno način na koji je proveden dokazni postupak. Prema mišljenju apelanata, činjenice su utvrđene proizvoljno i zanemareni su dokazi koji su priloženi u toku postupka. Također, prema mišljenju apelanata, presude su donesene na osnovu pretpostavki a ne dokaza, a činjenica da su zemljišne knjige za područje Foče uništene je išla u prilog tužiocu jer je služila kao osnov za pretpostavku da je sporna parcela bila društveno vlasništvo, u čemu se, također, ogleda proizvoljnost redovnih sudova. Navedeno je da obrazloženja presuda ne sadrže navode i dokaze apelanata, da je vještačenje zasnovano na neistinito prikazanim podacima, te da je sve to isticano u žalbi na prvostepenu presudu i zanemareno u postupku pred drugostepenim sudom.
- 25.Ustavni sud ukazuje na princip prema kojem se pravičnost postupka ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03; i Evropski sud za ljudska prava, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Nadalje, Ustavni sud ukazuje da, općenito, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 26.U vezi sa navodima apelanata o proizvoljno utvrđenim činjenicama, Ustavni sud je utvrdio da je prvostepeni sud proveo dokazni postupak u okviru kojeg je izvršen i uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodetske struke. Osporene presude se zasnivaju na nalazu i mišljenju vještaka u kojem je elaboriran historijat spornog zemljišta prema starim austrougarskim planovima, popisnom katastru i novom aviopremjeru, i zaključeno da sporno zemljište predstavlja veći kompleks državnog zemljišta. Redovni sudovi su obrazložili da iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da apelanti nisu ni na jednom valjanom pravnom poslu stekli pravo vlasništva, niti kupoprodajom, niti dosjelošću, u smislu člana 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Također su obrazloženi razlozi zbog kojih apelanti nisu mogli steći sporne nekretnine dosjelošću. Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti u odlukama redovnih sudova u odnosu na dio navoda iz apelacije koji se odnosi na primjenu materijalnog prava.
- 27.U vezi sa navodima apelanata da im je kao neukim strankama uskraćeno čitanje zapisnika sa posljednjeg ročišta, Okružni sud je naveo da je uvidom u raspravne zapisnike sa suđenja utvrđeno da su apelanti potpisali sve zapisnike osim zapisnika sa ročišta na kojem je zaključena javna rasprava. Međutim, utvrđeno je da apelanti nisu zahtijevali da im se sporni zapisnik pročita, iako su imali tu mogućnost prema članu 375. stav 2. Zakona o parničnom postupku i, prema tome, zaključeno je da ne mogu tvrditi da je došlo do povrede zakona na njihovu štetu. Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti ni u postupanju redovnih sudova u vezi sa ovim navodima apelanata s obzirom na to da su apelanti imali mogućnost zahtijevati ostvarenje svojih prava, konkretno, zahtijevati da im se pročita zapisnik sa rasprave, ali oni to nisu učinili.
- 28.S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pravo na imovinu
- 29.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud je zaključio da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da su redovni sudovi utvrdili sve relevantne činjenice u postupku i nije bilo proizvoljne primjene materijalnog zakona.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.