Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave na sjednici održanoj 20. aprila 2010. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da odredba člana 1. stav 1. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05 i 8/06) u dijelu koji glasi: "kantona, grada i općine" nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

Predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnijela je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o državnoj službi).

Podnosilac zahtjeva osporava član 1. Zakona o državnoj službi kojim je propisano da se ovim zakonom uređuje radno-pravni status državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, kantona, grada i općine. Smatra da je ovaj član u očitoj nesaglasnosti sa odredbama člana III.4. e) i l) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, što zasniva na tome da je odredbom člana III.1. g) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana isključiva nadležnost Federacije u finansiranju federalne vlasti, ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju oporezivanjem, zaduživanjem ili drugim sredstvima, da odredbama člana III.2. i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine nije propisana podijeljena nadležnost federalne i kantonalne vlasti na utvrđivanju organizovanja i finansiranja kantonalnih organa vlasti, niti je postignuta saglasnost o istom, već je odredbom člana III.4. e) i l) ostavljeno isključivo pravo kantona da uređuje regulisanje i osiguranje javnih službi kantona te finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti i agencija. Po ocjeni podnosioca zahtjeva, neprihvatljivo je da kantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom III.4. e) i l) imaju ustavno ovlaštenje da organizuju i utvrđuju politiku osiguranja javnih službi, te finansiraju djelatnost kantonalne vlasti i njenih agencija, a da ne mogu svojim propisom, odnosno kantonalnim zakonom urediti prava i ovlaštenja službenika i namještenika u organima te iste kantonalne vlasti.

Predlaže da Ustavni sud Federacije nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da odredbe člana 1. Zakona o državnoj službi u dijelu koji se odnosi na radno-pravni status državnih službenika u organima kantonalne vlasti, nisu u skladu sa odredbama člana III.4. tačka e) i l) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Federacije je u skladu sa čl. 16. i 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) dostavio zahtjev za utvrđivanje ustavnosti drugoj strani u postupku, Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da kao donosioci osporenog zakona daju pismeni odgovor na zahtjev. Niti jedan od domova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio traženi odgovor.

U ovom predmetu Ustavni sud Federacije je održao javnu raspravu 20.04.2010. godine. Raspravi su prisustvovali: punomoćnik podnosioca zahtjeva i punomoćnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dok u ime Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije pristupio niko.

Punomoćnik podnosioca zahtjeva je na javnoj raspravi obrazložio navode iz zahtjeva, naglašavajući da ne postoji ustavni osnov za donošenje ovog zakona, te precizirao zahtjev na način da predlaže donošenje presude u kojoj se utvrđuje da je osporeni član Zakona o državnoj službi suprotan konkretizovanim ustavnim odredbama.

Predstavnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine su na javnoj raspravi istakli prigovor nepotpunog, prvenstveno u nacionalnom smislu, sastava Ustavnog suda Federacije. Smatraju da postojeći sastav od šest sudija narušava ustavom određeni nacionalni sastav Ustavnog suda Federacije, koji u sadašnjem nepotpunom sastavu ne može odlučivati.

Istaknuti prigovor procesne prirode je odbijen iz sljedećih razloga:

Nesporno je da je sastav od devet sudija i njihova nacionalna pripadnost precizirana odredbom člana IV.C.3 (9) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Članom 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine je kao opće pravilo ustanovljeno da Ustavni sud Federacije odlučuje većinom glasova svih sudija, izuzev u specifičnom postupku zaštite vitalnog interesa konstitutivnih naroda. Dakle, navedenim zakonom je utvrđen kvorum od pet glasova sudija za odlučivanje i u ovom, in concreto, i u drugim ustavnosudskim predmetima koji se vode pred Sudom. Niti jednom ustavnom ili zakonskom odredbom nije propisano da u okviru izvršavanja svojih ustavom propisanih nadležnosti, Ustavni sud Federacije, u slučaju odsutnosti, što uključuje i nepopunjenost, brojčanog, a posebno nacionalnog sastava sudija, ne može djelovati, odnosno odlučivati o postavljenim zahtjevima. Poslovnikom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), je razrađen način postupanja Ustavnog suda Federacije i prilikom odlučivanja i glasanja kada su u pitanju sjednice bez i sa javnom raspravom. Tako je članom 24. stav 2. propisano zakazivanje i rukovođenje javnom raspravom za slučaj odsutnosti i predsjednika i oba potpredsjednika Ustavnog suda Federacije, dok član 35. istog propisa određuje način postupanja na sjednici o vijećanju i glasanju za slučaj nemogućnosti postizanja propisane većine zbog odsutnosti jednog ili više sudija. Očigledno je, dakle, da se vodilo računa i o ovakvim iznimnim situacijama da bi Ustavni sud Federacije, kao kolegijalni organ, mogao izvršavati svoje ustavne nadležnosti i kada nema popunjen sastav Suda, sve dok postoji propisani kvorum za odlučivanje.

U daljem toku postupka, nastavljena je rasprava o meritumu zahtjeva, bez daljeg učešća punomoćnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Kako izostanak, dakle neučestvovanje stranke u postupku, ne sprječava Ustavni sud Federacije da provede postupak i donese odluku (član 20. stav. 3. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine), Ustavni sud Federacije je nadalje, odlučujući o meritumu, donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga:

Odredbom člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine je propisana zajednička nadležnost Federacije i kantona, a odredbe člana III.3. propisuju način ostvarivanja tih zajedničkih nadležnosti. Odredbom člana III.2. e) propisano je, da su pored ostalih, Federacija i kantoni nadležni i za socijalnu politiku. Osporenim članom 1. stav 1. Zakona o državnoj službi propisano je da se "ovim zakonom uređuje radno-pravni status državnih službenika u organima državne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, kantona, grada i općine". Oblast koja je uređena su dakle radni odnosi državnih službenika, što je oblast socijalne politike iz zajedničke nadležnosti federalne i kantonalne vlasti. U konkretnom slučaju, kao ustavni osnov za donošenje osporenog zakona je označena odredba člana IV. A. 7. 20 d) koja propisuje da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine pored ostalih nadležnosti utvrđenih u ustavu nadležan za "donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti..." Citirana odredba ne daje ustavno ovlaštenje Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da samostalno uređuje radnopravni status državnih službenika u drugim organima vlasti (izuzev federalne), jer Ustav Federacije Bosne i Hercegovine jasno definiše način ostvarivanja zajedničkih nadležnosti federalne i kantonalnih vlasti i iz domena radnih odnosa kao jedne od oblasti socijalne politike. Pored toga, potrebno je imati u vidu i odredbe člana III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da kantonima pripadaju sve nadležnosti koje nisu izričito dodijeljene federalnoj vlasti, a posebno su nadležni za utvrđivanje politike u vezi sa regulisanjem i osiguranjem javnih službi.

Napominjemo da ustavne odredbe iz zajedničke nadležnosti Federacije i kantona promovišu duh saradnje između navedenih nivoa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (član III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Imajući u vidu značaj materije koju reguliše Zakon o državnoj službi, izvjesno je da bi upravo dogovor između ovih nivoa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, polučio najkvalitetnija, harmonizovana zakonska rješenja predmetne oblasti.

Zahtjev je usmjeren na dio odredbe člana 1. stav 1. Zakona o državnoj službi koji se odnosi na radno-pravni status državnih službenika u organima kantonalne vlasti, no imajući u vidu akcesornu prirodu ustavnog položaja "grada" i "općine" za regulisanje statusa državnih službenika, Ustavni sud Federacije je odlučio da dio člana 1. stav 1. Zakona o državnoj službi koji se odnosi na sve nivoe vlasti izuzev federalne obuhvati izrekom ove Presude.

Ovu Presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-27/09
20. aprila 2010. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.