USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici David Feldman, Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Constance Grewe, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. januara 2009. godine u predmetu broj U 6/08, rješavajući zahtjev Sulejmana Tihića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 17. stav 1. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Sulejmana Tihića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Rezolucije Narodne skupštine Republike Srpske o nepriznavanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije i opredjeljenjima Republike Srpske, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
- 1.Sulejman Tihić, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 11. marta 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Rezolucije Narodne skupštine Republike Srpske o nepriznavanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije i opredjeljenjima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Rezolucija).
a) Navodi iz zahtjeva
- 2.Podnosilac zahtjeva je u cijelosti osporio Rezoluciju navodeći, kao prvo, da je u suprotnosti sa članom III/1.a) Ustava Bosne i Hercegovine jer "priznavanje, odnosno nepriznavanje druge države spada u domen vanjske politike, a vanjska politika je u isključivoj nadležnosti države Bosne i Hercegovine, tj. institucija Bosne i Hercegovine". S tim u vezi, podnosilac zahtjeva je također naveo da Republika Srpska, kao entitet u sastavu Bosne i Hercegovine, po Ustavu Bosne i Hercegovine, a i po Ustavu Republike Srpske, nema nikakvih ovlasti u oblasti vanjske politike, izuzev zaključivanja sporazuma o uspostavljanju posebnih paralelnih odnosa sa susjednim zemljama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine, ili zaključivanja sporazuma sa državama i međunarodnim organizacijama uz pristanak Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
- 3.Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, izraženog u zahtjevu, st. 6. i 7. Rezolucije su u suprotnosti sa čl. I/1. i I/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Naglašava da je članom I/1. utvrđen kontinuitet Bosne i Hercegovine po kojem Republika Bosna i Hercegovine nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, a u članu I/3. da će se Bosna i Hercegovina sastojati od entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Izražavanjem stava prema kojem "Narodna skupština smatra da ima pravo da utvrdi svoj stav o državnopravnom statusu putem referenduma" je, po mišljenju podnosioca zahtjeva, u suprotnosti sa citiranim odredbama zato što je Ustavom Bosne i Hercegovine utvrđen status Republike Srpske kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine, koja je međunarodno priznata država. Podnosilac zahtjeva je na kraju naveo da Rezolucija predstavlja osnovu za neke buduće aktivnosti koje bi vodile razgradnji države i narušavanju njenog ustavnog poretka, te je prema tome ozbiljna prijetnja za ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva je zatražio od Ustavnog suda da utvrdi da je Rezolucija u suprotnosti sa članom III/1.a) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i da su st. 6. i 7. Rezolucije u suprotnosti sa čl. I/1. i I/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na zahtjev
- 4.Narodna skupština je osporila dopustivost predmetnog zahtjeva navodeći da nije podnesen u skladu sa članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine iz kojeg jasno proizlazi da je nadležnost Ustavnog suda da ocijeni ustavnost pravnih akata, tj. ustava i zakona entiteta, odnosno da je u nadležnosti Ustavnog suda da utvrđuje da li su decidno, a ne apstraktno, neke odredbe ustava ili zakona nekog od entiteta u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Predmet osporavanja, kako je dalje navedeno, je Rezolucija (u cjelini) u odnosu na član III/1, a njeni st. 6. i 7. u odnosu na čl. I/1. i I/3. Ustava BiH. Prema stavu Narodne skupštine "svaka rezolucija je, prije svega, politički akt, akt koji se donosi na kraju pretresa političkih pitanja i njom predstavničko tijelo zauzima određeni stav" (Pravna enciklopedija, tom II, Beograd 1985. god, str. 1426). Također, kako je navedeno u odgovoru, prema članu 185. Poslovnika Narodne skupštine, rezolucijom se ukazuje na stanje i probleme u određenoj oblasti društvenog života; utvrđuje politika koju treba provoditi i u toj oblasti daju smjernice za provođenje te politike, odnosno predviđaju mjere za njeno provođenje. Narodna skupština je predložila da Ustavni sud, imajući u vidu jasnu ustavnu odredbu i karakter rezolucije uopće, odbaci predmetni zahtjev zbog formalnih nedostataka, odnosno zbog nenadležnosti Ustavnog suda za postupanje.
- 5.Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta."
Član 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
"Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 1.Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje."
- 6.Predmetni zahtjev podnio je predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnijela ovlaštena osoba iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 7.Nakon što je utvrđeno da je predmetni zahtjev podnijela ovlaštena osoba, Ustavni sud će utvrditi da li pitanje koje se pokreće predmetnim zahtjevom ulazi u nadležnost Ustavnog suda kako je to propisano članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi Ustavni sud utvrđuje da je za podnosioca zahtjeva nesporna nadležnost Ustavnog suda, odnosno dopustivost predmetnog zahtjeva, s obzirom da je svoje argumente ograničio isključivo na meritum zahtjeva. Narodna skupština, međutim, smatra da Ustavni sud nije nadležan za rješavanje predmetnog zahtjeva s obzirom da je zahtjevom osporen akt koji po svom karakteru nije pravni nego politički akt u kojem se "utvrđuje politika koju treba sprovoditi i u toj oblasti daju smjernice za sprovođenje te politike, odnosno predviđaju mjere za njeno sprovođenje". Ustavni sud će u narednim stavovima obrazložiti svoj stav u pogledu njegove nadležnosti za postupanje u predmetnom zahtjevu
- 8.Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi uspostavio određeni stepen ekstenzivnog tumačenje dijela odredbe člana VI/3.a) Ustava koja glasi "uključujući a ne ograničavajući se na to", rukovodeći se stavom da "ustavotvorac u vrijeme donošenja Ustava Bosne i Hercegovine nije mogao da predvidi sve dimenzije funkcija Ustavnog suda, a da se nepredvidljivost često povezuje pitanjem nadležnosti Ustavnog suda". Ustavni sud je dalje naglasio da, "ako bi ustavotvorac detaljno propisao uvjete za donošenje odluke Ustavnog suda, postavlja se pitanje bi li se na taj način ograničile mogućnosti djelovanja Ustavnog suda. Otuda tekst u članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine "uključujući ali ne ograničavajući se na to:.Š...Ć.". Obrazlažući dalje svoj stav, Ustavni sud je naveo: "Ustavni sud je jedna od najodgovornijih institucija sistema koji predstavlja dodatni mehanizam zaštite i osigurava dosljedno poštivanje ljudskih prava u skladu sa međunarodnim konvencijama i ostalim međunarodnim dokumentima. Ustavni sud mora biti pravedni i pouzdani zaštitnik Ustava Bosne i Hercegovine, njegovih vrijednosti i ljudskih prava. Dosta je pitanja koja proizlaze iz Ustava Bosne i Hercegovine koja trebaju biti rasvijetljena, a jedino mjerodavno i kompetentno je tumačenje Ustavnog suda." (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, U 4/05 od 22. aprila 2005. godine, st. 14-16, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 32/05).
- 9.Ustavni sud je, u okviru ovog ekstenzivnog tumačenja relevantnih odredaba o njegovoj nadležnosti, zaključio da je nadležan i ocjenjivao je ustavnost konstituisanja Gradskog vijeća Grada Sarajeva na temelju odluka općinskih vijeća, obrazlažući svoj stav u vezi sa tumačenjem nadležnosti Ustavnog suda općenito, pa tako i nadležnost iz člana VI/3.a) Ustava BiH. S tim u vezi, Ustavni sud je citirao svoju jurisprudenciju u kojoj je zaključio da je nadležan za odlučivanje, iako nije postojala eksplicitna ustavna odredba kojom je takva nadležnost propisana. Između ostalih, a relevantnu za ovu odluku, Ustavni sud je citirao odluku u kojoj se proglasio nadležnim da ispituje ustavnost zakona koje je donio Visoki predstavnik supstituirajući domaće vlasti (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 9/00 od 3. novembra 2000. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 1/01), kao i odluku u kojoj je zaključio da je nadležan da ispituje ustavnost odluka entitetskih ustavnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 5/99 od 3. decembra 1999. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 3/00). U svojoj dosadašnjoj praksi, kako je vidljivo iz citiranih odluka, Ustavni sud je ekstenzivno tumačio svoju nadležnost u ocjeni ustavnosti određenih akata, a da se nije radilo o ocjeni ustavnosti odluke entiteta o specijalnim paralelnim odnosima sa susjednim državama ili nekoj od odredbi ustava ili zakona jednog entiteta. Nesporno je, ipak, da je Ustavni sud ekstenzivno tumačio odredbe o svojoj nadležnosti samo u odnosu na opće akte koji imaju pravno obvezujući karakter.
- 10.Polazeći od odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine za Ustavni sud je nesporno da se predmetnim zahtjevom pokreću pitanja spora između države Bosne i Hercegovine i entiteta, budući da se Rezolucijom Narodna skupština određuje prema pitanjima koja su iz domena vanjske politike koja je u nadležnosti države, kako se implicira zahtjevom, kao i pitanjima koja se tiču teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Međutim, postavlja se pitanje da li je forma u kojoj su izraženi stavovi Narodne skupštine, odnosno akt koji je predmet osporavanja, može biti predmet ocjene ustavnosti Ustavnog suda. I Narodna skupština je navela da se radi o političkom aktu kojim se izražavaju određeni politički stavovi, a ne pravnom aktu. Rezolucija je donijeta u skladu sa članom 185. Poslovnika Narodne skupštine u kojem je definirano da se "rezolucijom ukazuje na stanje i probleme u određenoj oblasti društvenog života; utvrđuje politika koju treba provoditi u toj oblasti i daju smjernice za provođenje te politike, odnosno predviđaju mjere za njeno provođenje." Dakle nesporno je da se radi o aktu koji predstavlja jednu vrstu političke proklamacije i koji nije pravno obavezujući. Bez obzira na ekstenzivno tumačenje člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine u određenim predmetima ocjene ustavnosti, imajući u vidu nesporno neobavezujući karakter akta koji je predmet osporavanja konkretnog zahtjeva, Ustavni sud smatra da nije nadležan za ocjenu ustavnosti predmetne Rezolucije.
- 11.Imajući u vidu odredbe člana 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 12.U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.