Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o privremenoj mjeri

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić, Constance Grewe i Seada Palavrić, sudije Tudor Pantiru, David Feldman, Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine, u predmetu broj U 5/09, rješavajući zahtjev Ilije Filipovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
OBRAZLOŽENJE

Usvaja se zahtjev Ilije Filipovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere.

Obustavlja se primjena Zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09).

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o zahtjevu, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine ne odluči drugačije.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

  • 1.
    Ilija Filipović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 30. juna 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09, u daljnjem tekstu: osporeni zakon). Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud obustavio primjenu osporenog zakona do donošenja odluke o zahtjevu.
  • 2.
    Podnosilac zahtjeva je naveo da je tokom postupka usvajanja osporenog zakona argumentirano ukazivao na neustavnost i štetne posljedice pojedinih odredaba osporenog zakona po dugoročne interese države Bosne i Hercegovine i dosljednu primjenu CEFTA (Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini), ali da to nije uvaženo. Dalje se navodi da je donošenjem osporenog zakona prvi put usvojen zakon čijem su se donošenju protivili državna izvršna vlast i relevantne međunarodne organizacije i institucije. S obzirom na moguće posljedice primjene osporenog zakona na unutrašnjem i međunarodnom planu, podnosilac zahtjeva pretpostavlja da bi u budućnosti moglo doći do daljnjeg razilaženja na relaciji Parlamentarna skupština - Vijeće ministara, jer Vijeće ministara neće i ne može preuzeti odgovornost za provođenje zakona koji nije predložilo i čijem se donošenju protivilo, a što bi moglo imati ozbiljne političke posljedice.
  • 3.
    Podnosilac zahtjeva je, dalje, naveo da je prijedlog osporenog zakona došao od predstavnika u Predstavničkom domu, suvlasnika proizvodno-trgovačke firme "Lijanović", Široki Brijeg, koji je u sukobu interesa. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, primjena osporenog zakona dovest će do daljnje kolizije između zakonodavne i izvršne vlasti, koja ne samo da nije predlagač zakona već je i, zajedno sa resornim ministarstvom, dala negativno mišljenje o osporenom zakonu i posljedicama njegove primjene.
  • 4.
    Podnosilac zahtjeva navodi da nisu sporni motivi i ciljevi zaštite domaće proizvodnje, kao i pravo svake zemlje da to čini, ali da je sporan način na koji je to učinjeno, selektivan pristup koji pogađa samo dvije susjedne zemlje članice CEFTA i postupak koji je suprotan zaključenim međunarodnim ugovorima, naročito moguće i izvjesne dugoročne štetne posljedice ekonomske i političke prirode koje osporeni zakon može proizvesti. Dalje se navodi da, "prema odredbi članka III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 'opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine i entitet"', a kako su 'dužnosti država da međusobno surađuju' i 'ispunjavanje prihvaćenih međunarodnih obveza u dobroj vjeri', kakav je upravo CEFTA, podnosilac smatra da su osporenim zakonom povrijeđena ova dva načela međunarodnog prava, a time i Ustav Bosne i Hercegovine"". U zahtjevu se navodi da se članom 5. osporenog zakona uvodi diskriminacija prema Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji i njihovoj robi, što praktično predstavlja uvod u međusobni "carinski rat", te navodi da Sporazum o izmjeni i pristupanju CEFTA i njegov Aneks 1, kao ratificirani međunarodni ugovor, imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Stoga, podnosilac zahtjeva smatra da je osporenim zakonom povrijeđen CEFTA u materijalnom smislu, jer je suprotan članu 5. Aneksa CEFTA, prema kojem se neće "uvoditi nove uvozne carine"" i u procesnom smislu, jer se nije postupilo u skladu sa odredbama člana 23. bis i člana 24. Aneksa 1. CEFTA.
  • 5.
    Podnosilac zahtjeva je uz zahtjev dostavio obimnu dokumentaciju koja obuhvaća korespondenciju u kojoj su domaći organi i međunarodne institucije izrazili svoje protivljenje i rezerve u vezi sa donošenjem ovog zakona. Tako se u mišljenju Vijeća ministara u vezi sa Prijedlogom zakona od 10. juna 2008. godine navodi da je zaključeni i ratificirani Sporazum o izmjeni i pristupanju CEFTA, kao međunarodni sporazum, pravnom snagom nadređen domaćem zakonodavstvu, da su tim sporazumom (poglavlje C-Grupna pravila zaštite) predviđeni instrumenti zaštite domaće proizvodnje u slučajevima prekomjernog uvoza, te da je za preduzimanje i uvođenje ovih mjera predviđena potrebna procedura. Dalje je navedeno "da se člankom 5. Zakona predlaže kršenje CEFTA, te da je prijedlog osporenog zakona neutemeljen i neosnovan i da krši odredbe međunarodnog ugovora".
  • 6.
    Dalje, u pismu šefa delegacije Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu od 10. marta 2009. godine, koje je upućeno tadašnjoj predsjedavajućoj Doma naroda, istaknuto je da osporeni zakon može biti suprotan CEFTA, a, također, da može biti suprotan duhu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji naglašava važnost regionalne saradnje, te u članu 14. čak izričito navodi CEFTA kao važan element. Stoga je predloženo da se Bosna i Hercegovina najprije konsultira sa odgovarajućim stranama CEFTA s ciljem pronalaženja obostrano prihvatljivog rješenja u skladu sa Sporazumom.
  • 7.
    Uz zahtjev je, također, dostavljena i Promemorija Ambasade Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, koju je Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine uručio 25. marta 2009. godine ambasador Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Promemorija je dostavljena Domu naroda 1. aprila 2009. godine. U Promemoriji se ističe da, prema statističkim pokazateljima, ne postoje indikatori koji bi ukazivali na tržišne promjene uzrokovane primjenom CEFTA, da je tim sporazumom predviđeno da bilo koja stranka uvoznica može preduzeti odgovarajuće bilateralne zaštitne mjere (čl. 23. i 23. bis) prema drugoj stranci Sporazuma u slučaju ozbiljnih šteta za domaće proizvođače, ili u slučaju značajnih poremećaja u bilo kojem sektoru privrede, ali u skladu sa članom 24. Sporazuma čija procedura u konkretnom slučaju nije provedena. Dalje se navodi da bi usvajanjem Prijedloga osporenog zakona proizvodi iz Republike Hrvatske bili dovedeni u neravnopravan položaj na tržištu Bosne i Hercegovine, što nije u duhu CEFTA i što bi imalo nesagledive privredne i političke posljedice na bilateralne odnose između dviju država.
  • 8.
    Podnosilac zahtjeva je dostavio i notu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske od 5. maja 2009. godine upućenu Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine u kojoj se navodi da je donošenje ovakvog protekcionističkog i diskriminirajućeg zakona u potpunosti neopravdan potez koji će imati štetne posljedice ne samo na bilateralne odnose već i na kredibilitet Bosne i Hercegovine, te dovesti u pitanje njenu sposobnost za ispunjavanje preuzetih obaveza zadanih okvirom procesa stabilizacije i pridruživanja. Gotovo identične stavove Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske je predočilo i u noti od 19. juna 2009. godine, a Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske u pismu od 28. aprila 2009. godine upućenom Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.
  • 9.
    Uz zahtjev je, također, dostavljeno i pismo Ministarstva za ekonomski razvoj Crne Gore od 11. maja 2009. godine u kojem se navodi da bi usvajanje osporenog zakona, prema kojem bi se uvele carinske stope za više od 900 proizvoda porijeklom iz Srbije i Hrvatske a, također, ostavila mogućnost i za proizvode iz ostalih potpisnica, bez provedenih procedura iz CEFTA, dovelo do narušavanja njegove primjene sa nesagledivim posljedicama.
  • 10.
    Podnosilac zahtjeva je zatražio da se donese privremena mjera, obrazlažući to argumentima da je to neophodno kako ne bi nastupile štetne posljedice za zemlju, za dobre odnose sa susjednim zemljama, za odnose sa regionalnom organizacijom CEFTA i, napokon, za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji.
  • 11.
    Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dvaju entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
  • -
    Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

Član 77. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda glase:

  • 1)
    Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
  • 3)
    Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijeće od pet sudija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke, odrediti privremenu mjeru iz stava 1. ovog člana.
    • 12.
      Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice, odnosno da je to u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka.
    • 13.
      U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da je osporeni zakon stupio na snagu 30. juna 2009. godine iz čega proizlazi da tek treba da počne da se primjenjuje, te bi, dakle, usvajanje privremene mjere moglo spriječiti eventualne buduće štetne posljedice.
    • 14.
      Očigledno je da okolnosti ovog predmeta otvaraju pitanje da li je osporeni zakon u skladu sa odredbom člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojoj su "opća načela međunarodnog prava sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine i entitet"". U tom smislu je i obaveza Bosne i Hercegovine "ispunjavanje prihvaćenih međunarodnih obveza u dobroj vjeri".
    • 15.
      Ustavni sud zapaža da iz samog naziva osporenog zakona proizlazi da je njegov osnovni cilj zaštita domaće proizvodnje, te da se u članu 1. ovog zakona navodi da se njime uređuje način provođenja Sporazuma o izmjeni i pristupanju CEFTA. Član 5. osporenog zakona propisuje da će carinske vlasti prilikom uvoza određene robe iz Carinske tarife na robu porijeklom iz Republike Hrvatske i Republike Srbije naplaćivati pune carine MFN.
    • 16.
      S druge strane, poglavljem I Sporazuma o izmjeni i pristupanju CEFTA, koje nosi naziv Opće obaveze koje se odnose na trgovinu svom robom, u članu 5. je propisano da se neće "uvoditi nove uvozne carine, takse jednakog efekta uvozne carine fiskalne prirode, niti će one koje se već primjenjuju biti povećane u trgovini između strana od dana koji prethodi potpisu ovog sporazuma".
    • 17.
      Dovodeći u međusobni kontekst odredbe CEFTA i osporenog zakona, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o više legitimnih interesa Bosne i Hercegovine. Naime, nesporno je da je Bosna i Hercegovina, kao potpisnica CEFTA, obavezna da poštuje odredbe tog sporazuma čija je osnovna svrha liberalizacija trgovine i unapređivanje međusobnih trgovinskih odnosa sa drugim potpisnicama Sporazuma. U tom kontekstu, neupitan je interes Bosne i Hercegovine da dokaže svoj međunarodni kredibilitet i da se pokaže kao pouzdan partner ostalim potpisnicama Sporazuma, što se, između ostalog, pojavljuje i kao preduvjet ulaska Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, a što je nesporno općeprihvaćeni interes u Bosni i Hercegovini. S druge strane, neupitan je i interes Bosne i Hercegovine da zaštiti domaću proizvodnju, na što, uostalom, ima pravo i prema odredbama CEFTA (odredbe čl. 22 - 25), što, također, predstavlja legitimni interes. Međutim, Ustavni sud naglašava da načini ostvarivanja i zaštite ovog interesa ne smiju dovesti u pitanje poštivanje Ustava Bosne i Hercegovine, posebno njegovog člana III/3.b), tj. poštivanje općih načela međunarodnog prava.
    • 18.
      U konkretnom slučaju podnosilac zahtjeva je, uz navode o mogućnosti nastanka neotklonjivih štetnih posljedica za Bosnu i Hercegovini primjenom osporenog zakona, dostavio i određene dokaze. Naime, iz pisma šefa delegacije Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu od 10. marta 2009. godine, Promemorije Ambasade Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, note Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske od 5. maja 2009. godine, pisma Ministarstva za ekonomski razvoj Crne Gore od 11. maja 2009. godine, te, posebno, mišljenja Vijeća ministara u vezi sa Prijedlogom zakona od 10. juna 2008. godine proizlaze jasni stavovi o mogućnosti nastanka štetnih posljedica po Bosnu i Hercegovinu u slučaju primjene osporenog zakona.
    • 19.
      Osim navedenog, za donošenje meritorne odluke o zahtjevu Ustavnom sudu je potrebno da prikupi relevantne podatke do kojih može doći u kontradiktornom postupku koji tek treba provesti. Ovo tim prije što u proceduri donošenja osporenog zakona nije postojala podudarnost mišljenja domaćih organa, međunarodnih institucija, kao i pojedinih potpisnica Sporazuma.
    • 20.
      Konačno, ocjenjujući argumente za i protiv donošenja privremene mjere, ne prejudicirajući odluku o meritumu zahtjeva, Ustavni sud smatra da su, i pod uvjetom da zahtjev za ocjenu ustavnosti bude odbijen, štetne posljedice koje bi eventualno nastupile usvajanjem privremene mjere sa aspekta interesa Bosne i Hercegovine blaže od onih koje bi kao posljedicu imala pretpostavka da osporeni zakon bude proglašen neustavnim. Ovo stoga što se privremenom mjerom primjena osporenog zakona samo privremeno obustavlja, a ukoliko zahtjev meritorno bude odbijen, privremena mjera će se staviti van snage i domaća proizvodnja će uživati zaštitu na način koji je reguliran predmetnim zakonom. Stoga, Ustavni sud smatra da sa aspekta globalnih interesa Bosne i Hercegovine, kao potpisnice predmetnog sporazuma i države koja pretendira da uđe u Evropsku uniju, usvajanje privremene mjere ima mnogo više opravdanja.
    • 21.
      Imajući u vidu odredbe člana 77. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
    • 22.
      U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o zahtjevu, ili dok Ustavni sud ne odluči drugačije.
    • 23.
      Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
    • 24.
      Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.
    • 25.
      U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Miodrag Simović, s. r.