USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 968/07, rješavajući apelaciju Stanislava Tomaševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Stanislava Tomaševića.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-P-14/03.
Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23-04/III-23-P-14/03 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Stanislavu Tomaševiću iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Stanislav Tomašević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povodom zahtjeva za povrat stana pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-P-14/03.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 10. aprila 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) 11. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava dostavili su odgovore na apelaciju 5. maja 2008. godine, 25. aprila 2008. godine i 16. aprila 2008. godine.
- 4.Ustavni sud je 5. juna 2009. godine zatražio na uvid spis Kantonalnog suda broj 09 0 U 000271 06.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda, Ministarstva i Uprave dostavljeni su apelantu 29. juna 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.Apelant se 12. marta 2003. godine pismenim podneskom obratio Upravi i zatražio da Uprava dopusti i provede rekonstrukciju predmeta povodom zahtjeva za povrat stana u posjed, koji se nalazi u Ulici Vahide Maglajlić broj 4/5, raniji naziv ulice: Trg djece Dobrinje (u daljnjem tekstu: sporni stan), od 25. juna 1999. godine. Apelant je u podnesku naveo da je predmetni zahtjev za povrat stana Upravi predao 25. juna 1999. godine zajedno sa zahtjevom za povrat stana njegove supruge, ali da je greškom Uprave predmetni zahtjev zagubljen.
- 8.Rješenjem broj 23-04/III-23-P-14/03 od 18. jula 2003. godine Uprava je odbila apelantov zahtjev za povrat spornog stana u posjed kao neosnovan. U obrazloženju Rješenja Uprava je navela da je na osnovu dokaza kojim je raspolagala ocijenila da je apelantov zahtjev pravovremen nakon čega je Uprava provela postupak utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat spornog stana.
- 9.Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 27/02-23-5267/03 od 12. januara 2004. godine, kojim je poništilo Rješenje Uprave i predmet vratilo na ponovni postupak. Prema mišljenju Ministarstva, Uprava nije potpuno utvrdila činjenično stanje, budući da nije jasno da li je, odnosno kada je apelant podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed. Ministarstvo je naložilo Upravi da, ukoliko utvrdi da je zahtjev podnesen pravovremeno, izvede dokaze s ciljem utvrđivanja činjenica kako bi se donijela odluka o osnovanosti zahtjeva za povrat spornog stana.
- 10.U ponovnom postupku Zaključkom Uprave broj 23-04/III-14/03 od 28. oktobra 2004. godine odbačen je apelantov zahtjev za vraćanje spornog stana u posjed kao nepravovremen. U obrazloženju Zaključka Uprava je navela da je utvrdila da sporni stan nije proglašen napuštenim i da zahtjev za povrat stana nije podnesen pravovremeno, odnosno do 27. decembra 1999. godine, zbog toga što se na osnovu kopije potvrde o prijemu pošiljke predate pošti 25. juna 1999. godine, koju je apelant dostavio uz podnesak kojim je tražio rekonstrukciju predmeta, nije moglo zaključiti da je apelant predao zahtjev za povrat spornog stana.
- 11.Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-3542/04 od 16. decembra 2004. godine poništilo Zaključak Uprave i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak. U obrazloženju Rješenja Ministarstvo je navelo da Uprava nije postupila u skladu sa uputama Ministarstva, odnosno da se iz spisa ne vidi da je Uprava izvršila uvid u original Ugovora o korištenju stana na ime njegove umrle majke na koji je stavljen prijemni pečat sa datumom 25. juni 1999. godine, što treba učiniti u ponovnom postupku, odnosno utvrditi da li je, odnosno kada je apelant podnio zahtjev za povrat stana.
- 12.U ponovnom postupku Zaključkom Uprave broj 23-04/III-23-P-14/03 od 16. septembra 2005. godine odbačen je apelantov zahtjev za vraćanje spornog stana kao nepravovremen. Uprava je zaključila da je zahtjev za rekonstrukciju apelantovog predmeta neosnovan, te da je s tim u vezi potvrđena i nepravovremenost zahtjeva za povrat spornog stana.
- 13.Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-21671/05 od 27. decembra 2005. godine poništilo Zaključak Uprave i riješilo upravnu stvar, tako što je odbilo apelantov zahtjev za rekonstrukciju predmeta kao neosnovan. U obrazloženju Rješenja Ministarstvo je navelo da je Uprava trebalo da riješi upravnu stvar Rješenjem, te odbije zahtjev za rekonstrukciju predmeta kao neosnovan, budući da je utvrdila da apelant nije dokazao da je podnio zahtjev 25. juna 1999. godine.
- 14.Apelant je 3. marta 2006. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv rješenja Ministarstva.
- 15.Kantonalni sud je 9. marta 2006. godine apelantovu tužbu dostavio na odgovor Ministarstvu, od kojeg je zatražio da dostavi spis predmeta.
- 16.Ministarstvo je 13. aprila 2006. godine dostavilo odgovor na tužbu i spis predmeta.
- 17.Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 000271 06 U od 10. juna 2009. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio osporeno Rješenje i Zaključak Uprave i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak, budući da u upravnom postupku nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da nije do kraja rasvijetljeno, niti dokazano da li je apelant zahtjev podnio 25. juna 1999. godine. Postupak pred Upravom je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 18.Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je zahtjev za povrat spornog stana podnio 25. juna 1999. godine o kojem nije odlučeno, te traži da Ustavni sud naloži organima Uprave i Kantonalnom sudu da donesu odluku o tom njegovom zahtjevu. Apelant je tražio od Ustavnog suda kompenzaciju u iznosu od 3.500,00 KM zbog nerazumno dugog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.Kantonalni sud je naveo da odluka u predmetnom postupku nije donesena zbog objektivnih razloga s obzirom na to da se spisi predmeta u tom sudu uzimaju u rad redoslijedom kojim su primljeni u sud, osim ukoliko predsjednik suda odobri urgentno rješavanje spisa kada procijeni da je to opravdano, te da Kantonalni sud ima oko 3.000 neriješenih predmeta povodom upravnih sporova, kao i da svaki referat ima oko 400 spisa, pa tako i referat uređujućeg sudije u konkretnom slučaju. Stoga, Kantonalni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu povrede navedenih prava.
- 20.Ministarstvo je navelo da se dužina predmetnog upravnog postupka može staviti na teret apelantu. Naime, Ministarstvo je istaklo da je apelant imao zakonsku mogućnost da, u smislu odredaba člana 216. st. 1. i 2. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) i člana 20. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05), izjavi žalbu, odnosno pokrene upravni spor zbog šutnje administracije, te da je svojim nedjelovanjem i nekorištenjem tih zakonskih mogućnosti doprinio dužini trajanja upravnog postupka. Ministarstvo je zaključilo da u konkretnom slučaju ne postoji prekoračenje "razumnog roka", u smislu člana 6. Evropske konvencije, i predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 21.Uprava je iznijela hronologiju donošenja odluka u predmetnom postupku, ne izjašnjavajući se o apelantovim navodima.
V. Relevantni propisi
- 22.U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kada organi i institucije koji imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana; preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 240.
(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju, ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.
Š...Ć
VI. Dopustivost
- 23.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 24.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 25.U konkretnom slučaju apelant se Ustavnom sudu obratio zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred organima Uprave i Kantonalnim sudom. Iako je u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom donesena Presuda Kantonalnog suda broj 09 0 U 000271 06 U od 10. juna 2009. godine, predmet nije okončan, odnosno vraćen je prvostepenom organu na ponovni postupak. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 26.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 27.Apelant se žali da je prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 28.S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radilo o postupku u kojem su se utvrđivala apelantova građanska prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/99), Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- a)Suđenje u razumnom roku - relevantni principi
- a)
- 29.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 30.U vezi sa ukidanjem odluka i stalnim vraćanjem na ponovni postupak, Ustavni sud navodi da ukidanje odluka nižih organa pred višim organima i vraćanje na ponovni postupak, u principu, ne čini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00). Međutim, stalno vraćanje na ponovni postupak može učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak beskonačnim i bespredmetnim.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 31.Ustavni sud uočava da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za rekonstrukciju predmeta radi povrata spornog stana u posjed započeo 12. marta 2003. godine i da do danas nije pravosnažno okončan. S tim u vezi, Ustavni sud će analizirati period od podnošenja zahtjeva za rekonstrukciju predmeta radi povrata spornog stana, tako da relevantni period koji je predmet analize iznosi punih šest godina.
- 32.Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio složen kako u pogledu činjeničnog stanja, tako ni u pogledu pravnih pitanja.
- 33.Dalje, Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka, jer apelant nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, apelant je lično bio prisutan na raspravama pred organom Uprave i dostavljao podneske i traženu dokumentaciju u kratkom roku. Ustavni sud smatra da je neprihvatljiv argument Ministarstva da je apelant mogao koristiti pravni lijek "žalbu zbog šutnje administracije", kako bi pokušao ishoditi ubrzanje postupka, s obzirom na to da se analiza Ustavnog suda odnosi samo na period od podnošenja prijedloga za rekonstrukciju zahtjeva, a u tom periodu nisu u potpunosti izostale radnje upravnih organa. Naime, u tom periodu nije došlo do "šutnje administracije", nego je predmet vraćan na ponovni postupak. Stoga, ni u ovom kontekstu apelant nije doprinio dužini postupka.
- 34.U vezi s ponašanjem organa Uprave u postupku, Ustavni sud uočava da je Uprava povodom zahtjeva za rekonstrukciju predmeta od 12. marta 2003. godine donijela Rješenje 18. jula 2003. godine i da je Ministarstvo povodom apelantove žalbe donijelo Rješenje 12. januara 2004. godine, kojim je poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. Nakon toga, Uprava je u ponovnom postupku donijela Zaključak 28. oktobra 2004. godine. Ministarstvo je povodom apelantove žalbe 16. decembra 2004. godine donijelo Rješenje kojim je poništilo zaključak Uprave i predmet vratilo na ponovni postupak. U ponovnom postupku Uprava je donijela Zaključak 16. septembra 2005. godine koje je Ministarstvo Rješenjem od 27. decembra 2005. godine poništilo i riješilo upravnu stvar. Ustavni sud uočava da je u konkretnom postupku Ministarstvo tri puta donosilo odluke o žalbama i da su sami žalbeni postupci trajali relativno kratko, odnosno da svaki od ovih žalbenih postupaka pojedinačno nije trajao nerazumno dugo. Međutim, ukupna dužina trajanja žalbenih postupaka doprinijela je ukupnom trajanju upravnog postupka. U ovom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stav izražen u tački 30. ove odluke prema kojem uporno vraćanje predmeta na ponovni postupak može pravne lijekove učiniti iluzornim kao što je slučaj sa apelantovim zahtjevom, posebno imajući u vidu činjenicu da postupak još uvijek nije okončan, jer je predmet ponovo vraćen Upravi na rješavanje.
- 35.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su organi Uprave odgovorni za to što je postupak trajao dvije godine i devet mjeseci, prvenstveno Ministarstvo koje je imalo mogućnost, u skladu sa članom 240. Zakona o upravnom postupku, da ranije riješi upravnu stvar u meritumu.
- 36.Postupak pred Kantonalnim sudom pokrenut je 3. marta 2006. godine u kojem je donesena presuda 10. juna 2009. godine. Dakle, postupak je trajao tri godine i sedam mjeseci. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao na probleme sa kojima se suočava u organizaciji rada, posebno na veliki broj neriješenih upravnih predmeta. Međutim, uvažavajući teškoće sa kojima se redovni sudovi susreću u organizaciji kako bi savladali zaostatke u radu, Ustavni sud smatra da je ukupna dužina postupka u konkretnom slučaju od šest godina i četiri mjeseca, od čega tri godine i sedam mjeseci samo pred Kantonalnim sudom, posebno imajući u vidu činjenicu da se radilo o jednostavnom postupku, prešla granice razumnog roka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem od temeljne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
- 37.Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 38.Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, dosudi iznos od 3.500,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
- 39.U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Kanton Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
- 40.Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 41.U situaciji kada je postupak, za koji Ustavni sud smatra da nije složene prirode, trajao duže od šest godina i kada su odlučujući doprinos dužini postupka svojom neaktivnošću dali Kantonalni sud i organi Uprave vraćanjem predmeta na ponovni postupak u tri navrata u okviru upravnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 42.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 43.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.