Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2397/07, rješavajući apelaciju Huseina Bajramovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Huseina Bajramovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-4/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-4/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Husein Bajramović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 22. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-4/05.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 7. maja 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Općinskog suda je zatraženo da Ustavnom sudu dostavi na uvid spis broj P-4/05.
  • 3.
    Općinski sud je 18. maja 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju i traženi spis.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 22. maja 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Huseina Bajramović, Mirsada Bajramović i apelant podnijeli su 23. novembra 1999. godine tužbu Općinskom sudu protiv Đule Bajramović (u daljnjem tekstu: tužena) sa zahtjevom da se obaveže tužena da tužiteljima preda u posjed nekretnine pobliže označene u predmetnoj tužbi.
  • 7.
    Na ročištu održanom 11. maja 2001. godine advokat tužitelja je izjavio da je tužitelj Mirsad Bajramović umro, a da on nema punomoć za njegovo zastupanje. Nakon toga je sud odložio raspravu na neodređeno vrijeme.
  • 8.
    Općinski sud je dopisom od 11. maja 2001. godine zatražio od Matičnog ureda Mala Kladuša izvod iz matične knjige umrlih za Mirsada Bajramovića. Matični ured Mala Kladuša je dopisom od 30. maja 2001. godine obavijestio sud da ne raspolaže traženim podacima. Nakon toga, Općinski sud je 3. novembra 2001. godine iste podatke zatražio od Matičnog ureda Velika Kladuša.
  • 9.
    Općinski sud je donio Rješenje broj P-410/99 od 22. novembra 2001. godine o prekidu postupka u predmetnoj pravnoj stvari uslijed smrti tužitelja Mirsada Bajramovića. U rješenju je navedeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici iza umrlog Mirsada Bajramovića preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je na osnovu izvoda iz matične knjige umrlih, koja se vodi za mjesto Velika Kladuša, za 1995. godinu pod rednim brojem 107 utvrđeno da je tužitelj Mirsad Bajramović umro 1. decembra 1994. godine i da u ovoj parnici nema punomoćnika, pa je, prema odredbama člana 196. stav 1. tačka 1. i člana 199. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci rješenja.
  • 10.
    Rasema Bajramović i malodobni Amel, Arnel i Mirsada Bajramović su 10. maja 2004. godine obavijestili Općinski sud da kao nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića preuzimaju postupak, te su predložili da se postupak nastavi.
  • 11.
    Prema stanju spisa, Općinski sud je 5. januara 2005. godine predmet zaveo pod novi broj: P-4/05. Nakon toga, Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju u tom postupku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića 10. maja 2004. godine podnijeli prijedlog za nastavak postupka, ali da Općinski sud još nije zakazao nijedno ročište. Stoga, apelant od Ustavnog suda traži da usvoji njegovu apelaciju i naredi Općinskom sudu da u određenom roku okonča predmetni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

  • 13.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je, nakon što su nasljednici tužitelja Mirsada Bajramovića podnijeli prijedlog za nastavak postupka, predmet zaveo pod novi broj: P-4/05. Također je naveo da u tom postupku nije postupao zbog velikog broja predmeta, nedovoljnog broja sudija u tom sudu, kao i zbog toga što se ne radi o predmetu hitne prirode.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku pred Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 20.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 21.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi

  • 22.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 23.
    Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 24.
    Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 25.
    Ustavni sud zapaža da je apelant 23. novembra 1999. godine pokrenuo predmetni postupak pred Općinskim sudom koji u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od devet godina i šest mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 26.
    U konkretnom slučaju postupak pred Općinskim sudom tiče se predaje nekretnina u posjed. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
  • 27.
    Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, postupajući povodom apelantove tužbe, prvo ročište u predmetnom postupku zakazao za 11. maj 2001. godine, dakle nakon jedne godine i pet mjeseci od dana podnošenja tužbe. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon prijema obavijesti od Matičnog ureda Mala Kladuša o tome da ne raspolaže podacima u vezi sa smrću tužitelja Mirsada Bajramovića, tek pet mjeseci kasnije zatražio iste podatke od Matičnog ureda Velika Kladuša. Nakon dostavljanja traženih podataka, Općinski sud je donio rješenje o prekidu postupka, uz obrazloženje da je tužitelj Mirsad Bajramović umro 1. decembra 1994. godine, a da u predmetnoj parnici nema punomoćnika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je advokat Ramo Safić, kao punomoćnik tužitelja, podnio tužbu sudu, te da je u punomoći i predmetnoj tužbi kao jedan od tužitelja naveden i umrli Mirsad Bajramović. S obzirom na to da je na strani tužitelja označeno umrlo lice, što je za posljedicu imalo prekid postupka, Ustavni sud smatra da odgovornost za to snosi apelant kao jedan od tužitelja. Stoga, Ustavni sud neće ispitivati osnovanost donošenja rješenja o prekidu predmetnog postupka, već će period od donošenja tog rješenja pa do podnošenja prijedloga za nastavak postupka staviti na teret apelantu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je od podnošenja prijedloga za nastavak postupka proteklo pet godina, a da Općinski sud u tom periodu nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka.
  • 28.
    S druge strane, Ustavni sud ima u vidu da je Općinski sud kao razloge za nepostupanje u predmetom postupku naveo veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud je u tački 23. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost suda u periodu od pet godina, odnosno da bi se opravdala dužina predmetnog postupka u ukupnom periodu od devet godina i šest mjeseci, od čega na teret Općinskom sudu ide period od oko sedam godina.
  • 29.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 30.
    Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud, u predmetu koji nije naročito složen, u periodu od pet godina ne preduzme nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja postupka, odnosno ne okonča predmetni postupak nakon više od devet godina, od čega period od oko sedam godina ide na teret tom sudu.
  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.