USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1836/07, rješavajući apelaciju Selvedine Dinke Čolić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Selvedine Dinke Čolić, Jasminke Šimić, Hajrije Salibašić, Ramile Mahmutović, Hajre Muratović, Sadete Bejtić, Mare Čota, Azre Ruvić, Hasnije Begić, Sejada Kože, Fadile Ademović, Josipa Antunovića, Antonije Migić, Safije Goga, Sabine Makarević, Hibe Grahić, Termire Husika, Sejada Sivre, Bahrije Mešković, Milade Tuco, Ljilje Bonić, Madžide Ahmedović, Sejde Softić, Ilije Antunovića, Munire Imamović, Safije Krupić, Vahide Ahmetović, Amre Brka, Zahide Džampo, Sifete Husić, Sabine Kukić i Senke Okanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000710 od 5. aprila 2007. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Selvedina Dinka Čolić i dr. (ukupno 32 lica navedena u izreci ove odluke - u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijeli su 21. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000710 od 5. aprila 2007. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 13. jula 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 17. jula 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. jula 2007. godine. Općinski sud i tuženi su dostavili odgovore na apelaciju 24. jula 2007. godine. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Općinskog suda i tuženog su dostavljeni apelantu 28. augusta 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1295/04 od 23. decembra 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-000-190 od 14. marta 2006. godine, Zeničko-dobojski kanton Zenica (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da na ime neisplaćenih plaća, naknada za topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora isplati pojedinačno svakom od apelanata iznose navedene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom na način naveden u izreci presude, te da apelantima naknadi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Višak tužbenog zahtjeva apelanata je odbijen. U obrazloženju odluke sud je naveo da je ocijenio kao neosnovan prigovor o aktivnoj legitimaciji apelanata, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da su apelanti, kao radnici Kantonalnog tužilaštva u Zenici, u smislu člana 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH ("Službene novine FBiH" broj 13/98 - u daljnjem tekstu: Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika), aktivno legitimirani da od tuženog zahtijevaju zaštitu svojih prava iz radnog odnosa kod nadležnog suda. Dalje, sud je, primjenom člana 106. Zakona o radu ("Službene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03), ocijenio kao osnovan prigovor o zastarijevanju potraživanja, navodeći da su apelanti tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijeli 1. decembra 2004. godine, te da je, stoga, nastupilo zastarijevanje potraživanja do 1. decembra 2001. godine. Sud je naveo da je osnov za dosuđivanje plaća i naknada sadržan u odredbama čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 23/00 - u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), pa je apelantima dosudio plaće i naknade shodno nalazu sudskog vještaka.
- 7.Obrazlažući odluku o kamati, sud je naveo da, osim glavnog potraživanja, apelantima, u smislu člana 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), pripada i zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinačnog obroka. Međutim, sud je obrazložio da je apelantima, imajući u vidu odredbu člana 2. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kamatu dosudio u skladu sa podnesenim tužbenim zahtjevom.
- 8.Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000710 od 5. aprila 2007. godine djelimično je usvojena revizija tuženog, te su nižestepene presude preinačene u dijelu odluke o kamati, tako da zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose teče od podnošenja tužbe, tj. od 1. decembra 2004. godine do isplate. U preostalom dijelu revizija je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude sud je ponovio činjenično utvrđenje redovnih sudova, te naveo da su nižestepeni sudovi na konkretan slučaj pravilno primijenili odredbe Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika, Zakona o radu i Kolektivnog ugovora. Sud je zaključio da, u odnosu na zahtjev glavnog potraživanja, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je u tom dijelu odbio kao neosnovanu reviziju tuženog. Međutim, u dijelu odluke o kamati u odnosu na datum dosuđenja, sud je uvažio reviziju tuženog zbog pogrešne primjene materijalnog prava, "jer na povremena potraživanja kamate teku od utuženja, a ne od dospjelosti (član 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima)", pa je sud primjenom člana 250. stav 1. ZPP u tom dijelu uvažio reviziju i preinačio nižestepene presude.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelanti smatraju da je presudom Vrhovnog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na pravičnu plaću iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Prema mišljenju apelanata, stav revizijskog suda da zakonska zatezna kamata u ovoj pravnoj stvari teče od dana podnošenja tužbe je sporan, jer plaće, prema njihovom mišljenju, nisu povremena novčana davanja. Naime, apelanti smatraju da, shodno odredbama člana 70. stav 1. Zakona o radu i člana 277. stav 1. ZOO, zakonska zatezna kamata na neizmirena potraživanja za plaće teče od momenta dolaska dužnika u docnju, a to je po proteku roka od 30 dana od dana kada je poslodavac bio dužan isplatiti plaću.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Vrhovni sud navodi da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporene presude, te ističe da pri donošenju odluke apelantima nisu uskraćena prava na koja se pozivaju, niti je primjena prava u odnosu na odluku o kamatama bila proizvoljna.
- 11.Općinski sud navodi da apelanti presudu tog suda, koju je Vrhovni sud preinačio osporenom presudom, smatraju zakonitom. Također, ovaj sud je dostavio izjašnjenje zaduženog sudije koji smatra da je osporena presuda zakonita.
- 12.Tuženi smatra da je u osporenoj odluci pravilno primijenjena odredba člana 279. ZOO, budući da se u konkretnom slučaju radi o "drugim dospjelim povremenim davanjima", u smislu stava 3. navedenog člana. Dalje ističe da je tek u ovom sudskom postupku finansijskim vještačenjem prvi put utvrđena visina navodne štete, pa je i zbog toga pravilno dosuđena kamata prema članu 279. stav 3. ZOO. Zbog navedenog, tuženi predlaže da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
- 13.Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 68.
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 69.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se najniža plaća, te uvjeti i način njenog usklađivanja.
Poslodavac kojeg obavezuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu ne može zaposleniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.
- 14.Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
O pitanjima koja nisu uređena ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Općeg kolektivnog ugovora.
- 15.Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Poslodavac je dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati i isplatiti plaću zaposleniku.
- 16.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
III. Zatezna kamata
Kad se duguje
Član 277. stav 1.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
Kamata na kamatu
Član 279.
(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.
(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.
(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
Član 372. stav 1.
Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000710 od 5. aprila 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 26. aprila 2007. godine a apelacija je podnesena 21. juna 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelanti osporavaju navedenu presudu, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
- 23.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da pred sud iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A broj 18, stav 36).
- 24.Ustavni sud konstatira da se u postupku koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda odlučivalo o tužbenom zahtjevu apelanata u kojem su tražili da im se isplate plaće i naknade prema Kolektivnom ugovoru, te zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da je član 6. Evropske konvencije primjenljiv na konkretan slučaj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.Suština apelacionih navoda o povredi ovog prava svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o roku od kojeg apelantima pripadaju zakonske zatezne kamate na dosuđena potraživanja po osnovu neisplaćenih plaća i naknada za topli obrok i regres. Naime, apelanti smatraju da je pogrešan stav Vrhovnog suda da se u konkretnom slučaju radi o povremenim davanjima na koja, prema članu 279. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
- 26.Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju nižestepeni sudovi zaključili da apelantima, prema članu 277. ZOO, pripada i zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa ali je apelantima kamata dosuđena u skladu sa podnesenim tužbenim zahtjevom. Međutim, Vrhovni sud je preinačio nižestepene presude u dijelu odluke o kamati, tako da zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose teče od podnošenja tužbe, tj. od 1. decembra 2004. godine, do isplate. Sud je, pozivajući se na odredbu člana 279. stav 3. ZOO, obrazložio da "na povremena potraživanja kamate teku od dana utuženja, a ne od dospjelosti".
- 27.U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 658/07 od 10. juna 2009. godine raspravljao o identičnom pravnom pitanju. U toj odluci Ustavni sud je naveo "da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, kao, npr., naknada za troškove prevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, kao, npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje "kamate na kamatu", u članu 279. stav 3. ZOO. Plaća, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulirano članom 277. ZOO".
- 28.Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 658/07 od 10. juna 2009. godine, iako je u toj odluci Ustavni sud raspravljao o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnose i na ovu odluku.
- 29.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je način na koji je Vrhovni sud u osporenoj odluci primijenio pozitivnopravne propise arbitraran i da predstavlja kršenje ustavnog prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 30.S obzirom na utvrđenu povredu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da razmatra ostale navode apelanata.
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Vrhovni sud očigledno proizvoljno primijenio odredbe ZOO prilikom odlučivanja o roku od kada apelantima pripadaju zakonske zatezne kamate na dosuđena potraživanja po osnovu neisplaćenih plaća i naknada za topli obrok, te korištenje godišnjeg odmora.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.