USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 25. septembra 2009. donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 2667/07, rješavajući apelaciju Z.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Constance Grewe, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
David Feldman, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Krstan Simić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Z.B. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Kž-07-000 016 od 6. septembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 064-0-Kv-07-000 009 od 12. aprila 2007. godine u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se apelacija Z.B. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Kž-07-000 016 od 6. septembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 064-0-Kv-07-000 009 od 12. aprila 2007. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Z.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Splita, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Zajednički advokatski ured Josipa Muselimovića i Ane Primorac iz Mostara, podnio je 1. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Kž-07-000 016 od 6. septembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 064-0-Kv-07-000 009 od 12. aprila 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalnog tužilaštvo) zatraženo je 12. januara 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju su dostavili Kantonalno tužilaštvo 22. januara 2009. godine, Općinski sud 28. januara 2009. godine, a Kantonalni sud 6. februara 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 14. jula 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Rješenjem Općinskog suda broj 064-0-Kv-07-000 009 od 12. aprila 2007. godine određeno je da budžetu Zapadnohercegovačkog kantona pripada iznos od 40.000 KM koji je, kao jamstvo da apelant neće pobjeći do okončanja krivičnog postupka koji se vodio protiv njega, apelantova supruga položila na depozitni račun tog suda. U obrazloženju navedenog rješenja istaknuto je da je Općinsko javno tužilaštvo u Širokom Brijegu podiglo Optužnicu broj Kt:32/98 protiv apelanta zbog počinjenog krivičnog djela krivotvorenja isprave iz člana 217. stav 1. preuzetog Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine u sticaju sa produženim krivičnim djelom prevare iz člana 282. stav 2. u vezi sa stavom 1. ranije važećeg Krivičnog zakona FBiH. Nakon što je apelantu izrečena prvostepena presuda, protiv njega je određen pritvor iz razloga predviđenih članom 183. stav 1. tačka 1. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH). Dalje, Rješenjem broj Kv.14/02 od 17. maja 2002. godine Općinski sud je prihvatio prijedlog za određivanje jamstva umjesto pritvora apelantu i na osnovu toga je apelantova supruga položila 40.000 KM kao jamstvo da apelant do okončanja krivičnog postupka neće pobjeći i da se neće kriti.
- 7.Nakon toga, Rješenjem Kantonalnog suda broj Kž-4/04 od 1. juna 2004. godine, ukinuta je prvostepena presuda izrečena apelantu i predmet je vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu. Međutim, kako se apelant nije odazvao niti na jedan poziv suda za glavnu raspravu, pravdajući nedolaske bolešću psihičke prirode, te kako se nije odazvao ni na poziv za vještačenje vještaka neuropsihijatra, protiv apelanta je, Rješenjem broj K.93/04 od 9. januara 2007. godine, ponovno određen pritvor. S obzirom da je apelant i nakon toga ostao nedostupan državnim organima i na taj način prekršio obaveze preuzete prilikom prihvaćanja jamstva, protiv apelanta je raspisana potjernica i na osnovu člana 179. stav 3. ZKP FBiH doneseno predmetno rješenje kojim je položeni iznos postao prihod budžeta Zapadnohercegovačkog kantona.
- 8.Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 008-0-Kž-07-000 016 od 6. septembra 2007. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio odluku da iznos od 40.000 KM, koji je položen kao jamstvo da će se apelant redovno odazivati na pozive suda, pripada budžetu Zapadnohercegovačkog kantona, budući da je članom 179. stav 3. ranije važećeg ZKP FBiH propisano da novčani iznos koji je dat kao jamstvo za zamjenu za ranije određeni pritvor pripada budžetu kantona ukoliko optuženi prekrši obaveze koje je preuzeo kada je prihvatio jamstvo koje mu je predložio sud.
- 9.Općinski sud je, zatim, Rješenjem broj K-93/04 od 13. septembra 2007. godine, donio rješenje kojim je krivični postupak protiv apelanta obustavljen zbog nastupanja apsolutne zastare krivičnog gonjenja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na suđenje pred nepristranim sudom kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant obrazlaže time da je 26. augusta 2007. godine nastupila zastara krivičnog gonjenja za krivična djela za koja je optužen i da su iz tog razloga sudovi morali po službenoj dužnosti prekinuti postupak protiv njega, o čemu je i obavještavao nadležne sudove "koji nisu reagirali nego su i dalje vodili postupak" protiv njega. Apelant smatra i da su danom nastupanja zastare krivičnog gonjenja sudovi trebali donijeti rješenje o ukidanju pritvora i rješenje kojim mu se vraća 40.000 KM položenih kao jamstvo kako je bilo propisano zakonom.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da apelaciju smatra neosnovanom te da je treba odbiti.
- 12.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije došlo do povreda Ustavom i Evropskom konvencijom zagarantiranih apelantovih prava i da je taj sud postupao u skladu sa zakonskim odredbama.
- 13.U odgovoru na apelaciju Kantonalno tužilaštvo je navelo da apelaciju treba odbiti jer u postupku pred tim tužilaštvom kao i pred nadležnim sudovima nije došlo do povreda prava koje apelant navodi u apelaciji.
V. Relevantni propisi
- 14.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/98 i 23/99) relevantne odredbe glase:
"Član 179. stav 2.
Š...Ć
Ako okrivljeni pobjegne, rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jamstvo, prihod budžeta kantona. Š...Ć
Član 180. st. 1. i 2.
Okrivljeni će se i pored datog jamstva staviti u pritvor ako na uredan poziv ne dođe, a izostanak ne opravda, ako se sprema za bjekstvo ili ako se protiv njega, pošto je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor.
U slučaju iz stava 1. ovog člana, jamstvo se ukida. Položeni novčani iznos, dragocjenosti, papiri od vrijednosti ili druge pokretne stvari vraćaju se, a hipoteka se skida. Na isti način će se postupiti i kad se krivični postupak pravomoćno dovrši rješenjem o obustavi postupka ili presudom. Š...Ć"
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
a) Dopustivost ratione materiae
- 16.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
- 17.Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
- 18.Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 9.apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;"
- 19.U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud prvo mora riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da Š...Ć prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu Š...Ć. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da osporenim rješenjima nije rješavano o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već je samo odlučeno o tome da dato jamstvo, zbog apelantovog bjekstva, pripada budžetu kantona, kako je to propisao ZKP.
- 20.S druge strane, proizlazi da se osporenim rješenjem utvrđuju građanska prava ili obaveze u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tačnije dužnost da se plati iznos od 40.000 KM u slučaju da se tuženi ne pojavi da odgovori na optužbe podignute protiv njega. Odlučeno je da će novčani iznos, koji je apelant položio kao jamstvo u zamjenu za ranije određenu mjeru pritvora, postati prihod budžeta kantona budući da je apelant prekršio obaveze preuzete prihvatanjem jamstva, što je propisana obaveza suda u skladu sa eksplicitnom odredbom člana 179. stav 2. ZKP-a FBiH. Međutim, rješenje nema utjecaja na građanska prava apelanta nego njegove žene koja je garantirala njegov dolazak te bila obavezna da plati sporni iznos nakon što se apelant nije pojavio. S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti se tom prilikom odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama već o utvrđivanju građanskih obaveza druge osobe, proizlazi da apelantovo pravo iz člana 6. Evropske konvencije u ovom slučaju nije uključeno. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b) Dopustivost u odnosu na pravo na imovinu
- 21.U vezi sa apelantovim navodom da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 22.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 008-0-Kž-07-000 016 od 6. septembra 2007. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 13. septembra 2007. godine, a apelacija je podnesena 1. oktobra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u odnosu na pravo na imovinu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se odnosi na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da mu je tim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 25.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu."
- 26.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
- 26.
"1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
- 2.Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 27.U odnosu na apelantove navode da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud smatra da je novčani iznos, koji je bio položen kao jamstvo, apelantova "imovina" koja potpada pod zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje, Ustavni sud smatra da se, u konkretnom slučaju, radi o situaciji koju reguliše stav 2. člana 1. Protokola broj 1, jer je osporenim rješenjima, prema jasnim odredbama člana 179. stav 2. ZKP-a FBiH, iznos položen na ime jamstva postao prihod budžeta kantona zato što je apelant postupio suprotno obavezama koje je preuzeo prilikom određivanja jamstva. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o primjeni zakona u smislu stava 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je novčani iznos koji je oduzet apelantu postao prihod budžeta kantona ex lege, odnosno na osnovu eksplicitne odredbe krivično-procesnog zakona koja je donesena s ciljem nadziranja korištenja imovine u skladu sa općim interesima, te da bi se osiguralo nesmetano vođenje krivičnog postupka i prisutnost apelanta kao okrivljenog u tom postupku.
- 28.Što se tiče navoda o tome da osporena rješenja nisu mogla biti donesena jer je nastupila zastara krivičnog gonjenja, Ustavni sud zapaža da je postupak protiv apelanta obustavljen rješenjem od 13. septembra 2009. godine, dakle nakon pravosnažnosti rješenja o oduzimanju jamstva. Sve do trenutka dok postupak nije bio obustavljen sudskom odlukom kako to zakon propisuje, apelant je imao obavezu da bude dostupan organima gonjenja kako se i obavezao kad je položio jamstvo, što je svjesno izbjegavao. Stoga ovi apelantovi navodi nisu od odlučujućeg značaja u konkretnoj pravnoj stvari.
- 29.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je novčani iznos koji je apelant položio kao jamstvo u zamjenu za ranije određenu mjeru pritvora postao prihod budžeta kantona jer apelant nije ispoštovao obaveze preuzete prilikom prihvatanja jamstva, budući da je apelant nakon polaganja jamstva postao nedostupan organima gonjenja.
- 31.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.