Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 23/14, rješavajući zahtjev dr. Bože Ljubića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) alineja b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Constance Grewe, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 1. decembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja zahtjev dr. Bože Ljubića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Utvrđuje se da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: "Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu" i odredbe Poglavlja 20 - Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) nisu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 61. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke uskladi odredbu Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: "Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu" i odredbe Poglavlja 20 - Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) sa odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Odbija se kao neosnovan zahtjev dr. Bože Ljubića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti odredbi Potpoglavlja B čl. 10.10, 10.12. u preostalom dijelu, 10.15. i 10.16. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16).

Utvrđuje se da su odredbe Potpoglavlja B čl. 10.10, 10.12. u preostalom dijelu, 10.15. i 10.16. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Dr. Božo Ljubić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 20. septembra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi čl. 10.10, 10.12, 10.15. i 10.16. Potpoglavlja B Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 23/01, 7/02, 9/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16, u daljnjem tekstu: Izborni zakon) i odredbi člana 20.16.A Poglavlja 20 - Prelazne i završne odredbe Izbornog zakona.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je 2. oktobra 2014. godine da dostave odgovor na zahtjev.
  • 3.
    Ustavnopravna komisija Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnopravna komisija) dostavila je 5. marta 2015. godine odgovor na zahtjev. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na zahtjev.
  • 4.
    Na Plenarnoj sjednici održanoj 26. maja 2016. godine Ustavni sud je u skladu sa članom 46. Pravila Ustavnog suda odlučio da održi javnu raspravu u ovom predmetu.
  • 5.
    Na osnovu člana 16. stav (3) Pravila Ustavnog suda, od Evropske komisije za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija) zatraženo je 10. juna 2016. godine da dostavi stručno pisano mišljenje u vezi s predmetnim zahtjevom.
  • 6.
    Venecijanska komisija je 17. oktobra 2016. godine dostavila "Nacrt podneska amicus curiae za Ustavni sud o načinu izbora delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine", a koji je usvojen na 108. Plenarnoj sjednici održanoj 14-15. oktobra 2016. godine.
  • 7.
    Javna rasprava je održana 29. septembra 2016. godine.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 8.
    Podnosilac zahtjeva je naveo da osporene odredbe Izbornog zakona nisu u skladu sa čl. I/2, II/1. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt) u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te članom 1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, a koje čine sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine (Aneks I na Ustav Bosne i Hercegovine). Podnosilac zahtjeva naglašava da je odredbama Izbornog zakona (čl. od 10.10. do 10.18) reguliran izbor poslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda), dok je članom 20.16.A određena raspodjela mjesta za svaki konstitutivni narod koji se bira u svakom pojedinom kantonu.
  • 9.
    Podnosilac zahtjeva je citirao član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine: "Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora", te istakao da norma propisana navedenim članom predviđa da postoji zakon koji regulira određenu oblast, kao i da je taj zakon u skladu s najvišim standardima osnovnih ljudskih prava i sloboda u demokratskom društvu. Stoga, taj zakon, kako dalje konstatira podnosilac zahtjeva, mora biti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ali i u skladu sa ustavima entiteta s obzirom na složenu strukturu Bosne i Hercegovine. Nadalje ističe da citirana norma zahtijeva da su izbori slobodni i demokratski, što podrazumijeva da ne smije biti ograničenja u pogledu iskazivanja volje birača i da taj proces treba biti organiziran na demokratski način čiji će ishod odražavati volju birača, a ne "nametanje zakonom unaprijed propisane volje". Sistem propisan Ustavom Bosne i Hercegovine i ustavima entiteta, kako dalje navodi podnosilac zahtjeva, podrazumijeva proporcionalnost u odnosu na volju birača, s tim što postoje određena pravila koja se moraju poštovati u odnosu na ukupnu zastupljenost u Domu naroda, a što podrazumijeva da sastav tog doma ispunjava osnovno demokratsko načelo i izražava volju naroda. Kao što sastav Predstavničkog doma izražava volju građana tako i sastav Doma naroda, kako zaključuje podnosilac zahtjeva, izražava volju konstitutivnih naroda.
  • 10.
    Podnosilac zahtjeva je također citirao čl. II/1. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i odredbu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (Poglavlje IV.A.2) kojom je jasno preciziran izbor poslanika u Dom naroda i kojom je propisano da: "Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva." Smatra kako su promjene koje je nametnuo visoki predstavnik 2002. godine, kada je sa 30 delegata po klubu taj broj smanjen na 17, dovele do diskriminacije u načinu izbora za Dom naroda i odstupanja od načela proporcionalnosti. Podnosilac zahtjeva se pita da li se odredba Izbornog zakona "da će u Domu naroda biti najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu, iako je možda broj pripadnika toga naroda u tom kantonu zanemariv, koristi za izbornu manipulaciju i kršenje odredbe koja implicira proporcionalnu zastupljenost".
  • 11.
    Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je u Ustavu Federacije BiH odjeljak IV.A.2. član 8. stav 1. u suprotnosti sa stavom 3. istog člana, a čija primjena "grubo ruši načelo proporcionalnosti i u suprotnosti je sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a što je opet u suprotnosti sa odredbama čl. I/2, II/1 i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine". Načelo proporcionalnosti bi se moralo primjenjivati na način da se ne derogira osnovni smisao proporcionalnosti koji u višenacionalnoj i složenoj Bosni i Hercegovini predstavlja jedan od ključnih elemenata stabilnosti i ravnopravnosti građana i konstitutivnih naroda. Primjena načela proporcionalnosti treba, kako navodi podnosilac zahtjeva, putem tehničkih elemenata primjene ispuniti svoju svrhu i ne smije biti samo deklarativna odredba u Ustavu i Izbornom zakonu. Podnosilac zahtjeva navodi da je u članu 8. stav 2. Ustava Federacije BiH propisano da će se "broj, struktura i način izbora delegata utvrditi zakonom", te zaključuje da odredbe Izbornog zakona koje reguliraju ovu oblast (čl. 10.12. i 20.16.A) krše odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav Federacije), Ustava Bosne i Hercegovine, Protokola broj 1, Protokol broj 12 i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Potvrdu svojih navoda podnosilac zahtjeva nalazi u dokumentu koji je usvojila Centralna izborna komisija pod nazivom "Uputstvo za primjenu Izbornog zakona BiH - Poglavlja 10, Potpoglavlje B - Dom naroda" ("Službene novine Federacije BiH broj 48/02, u daljnjem tekstu: Uputstvo). U članu 2. Uputstva navedeno je da raspodjela mjesta 17B/17H/17S/7O, određena dopunjenim Ustavom Federacije, ustvari nije proporcionalna sa etničkom strukturom populacije u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) prema popisu stanovništva iz 1991. godine (32B/13H/11S/1O), a nije proporcionalna ni etničkoj strukturi stanovništva po kantonima iz kojih se i biraju poslanici za klubove naroda. Podnosilac zahtjeva navodi da treba razlikovati paritet ukupne zastupljenosti konstitutivnih naroda u Domu naroda koji je reguliran tako da svaki klub konstitutivnog naroda broji po 17 delegata od jasne ustavne odredbe koja podrazumijeva proporcionalnu zastupljenost u svakom klubu u skladu s nacionalnom strukturom stanovništva po kantonima.
  • 12.
    U nastavku obrazlaganja podnosilac zahtjeva je istakao da član 10.12. Izbornog zakona, koji je u cijelosti citirao, dodatno daje argumente o kršenju ustavne odredbe o proporcionalnosti. Naime, propisana metoda primjene "količnika" (dijeljenje s 1, 3, 5, 7…) ukazuje na odstupanje od načela proporcionalnosti, te je smatra neadekvatnom kada je u pitanju proporcionalna nacionalna zastupljenost konstitutivnih naroda u kantonima pri popuni klubova naroda u Domu naroda upravo jer ima specifičnu ustavnu zadaću u ostvarenju ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Ovakva metoda računanja koja se primjenjuje za predstavnička tijela se, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, ne može koristiti u konkretnom slučaju.
  • 13.
    Dalje analizirajući član 10.12. Izbornog zakona podnosilac zahtjeva ističe "još jedan apsurd kada je u pitanju kršenje ustavne odredbe o proporcionalnoj zastupljenosti koja je u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva po kantonima", te konstatira da je navedenim članom, između ostalog, propisano: "Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu", međutim, kako navodi, odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije "nigdje ne određuju da se svakom konstitutivnom narodu daje po jedno mjesto u svakom kantonu", nego je u članu 8. tačka 3. Ustava Federacije propisano: "U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu", što znači da se radi o uvjetnoj opciji, a ne apsolutnoj odrednici kako je navedeno u članu 20.16.A Izbornog zakona i kako se u računanju mandata primjenjuje. Dokaz za ovakav pristup računanju delegata za Dom naroda vidi se u odredbi člana 10.12. Izbornog zakona kojom je propisano: "Najveći količnik za svaki konstitutivni narod u svakom kantonu se briše sa liste količnika tog konstitutivnog naroda. Preostala mjesta se daju konstitutivnim narodima i ostalim, jedno po jedno, od najvećeg prema najmanjem prema preostalim količnicima na listi."
  • 14.
    Podnosilac zahtjeva je citirao odredbu člana 8. Ustava Federacije koja regulira izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije, te istakao da iz navedenih odredbi Ustava Federacije proizlazi da "zadovoljavanje tačke 3. izravno krši tačku 1. tj. uvjet proporcionalne zastupljenosti delegata po pojedinim kantonima, a što preuzima i reguliše Izborni zakon tako da i on postaje oruđem kršenja Ustava Bosne i Hercegovine i međunarodnih konvencija".
  • 15.
    Matematička analiza, kako dalje ističe podnosilac zahtjeva, potvrđuje iznesene navode, te je naveo način popunjavanja Doma naroda uz tabelarni prikaz načina izbora delegata iz kantonalnih skupština i pojasnio da svaki delegat u svakom od klubova konstitutivnih naroda u procentualnom smislu nosi 5,88% konstitutivnog naroda sa određenog kantona iz kojeg je izabran (17x5,88=100).

Kantoni

Bošnjaci

Hrvati

Srbi

Ostali

Ukupno

1. Sarajevski

3

1

5

2

11

2. Tuzlanski

3

1

2

2

8

3. Zeničko-dobojski

3

2

2

1

8

4. Unsko-sanski

2

1

2

 

5

5. Bosansko-podrinjski

1

1

1

 

3

6. Srednjobosanski

1

3

1

1

6

7. Hercegovačko-neretvanski

1

3

1

1

6

8. Zapadnohercegovački

1

2

1

 

4

9. Posavski

1

1

1

 

3

10. Kanton 10

1

2

1

 

4

 

17

17

17

7

58

  • 16.
    Podnosilac zahtjeva je također dao tabelarni prikaz nacionalnog sastava Federacije po kantonima brojčano i procentualno, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku prema popisu stanovništva iz 1991. godine, te zaključio da bi dosljedna primjena odredbi Ustava Federacije morala osigurati odgovarajuću proporcionalnu zastupljenost delegata u klubovima Doma naroda koja odgovara etničkoj strukturi kantona iz kojih delegati dolaze. Međutim, kako tvrdi podnosilac zahtjeva, primjenom navedenih elemenata iz Izbornog zakona ova raspodjela je u stvarnosti daleko od bilo kakve proporcionalnosti po pitanju sva tri konstitutivna naroda.
  • 17.
    Podnosilac zahtjeva je dao tabelarni prikaz načina na koji se u skladu sa članom 20.16.A određuje broj delegata po kantonima. Smatra da navedena raspodjela mandata po kantonima nije osnovana jer je svakom kantonu unaprijed dodijeljen po jedan mandat za svaki konstitutivni narod iako Ustav Federacije precizno navodi: "U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu." Dalje navodi da se nije moglo primijeniti pravilo dodjele po jednog mandata svakom konstitutivnom narodu u svakom kantonu dok ne budu poznati rezultati izbora za kantonalne skupštine jer se tek onda može primijeniti navedena ustavna odredba: "U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu." Sasvim je realno, kako smatra podnosilac zahtjeva, da u pojedinim kantonima ne bude zastupnika iz nekog od konstitutivnih naroda. Na ovaj način prejudiciranje u članu 20.16.A Izbornog zakona i određivanje po jednog delegata iz svakog konstitutivnog naroda za svaki kanton prije poznavanja ishoda izbora za kantonalne skupštine i na toj "pogrešnoj premisi zasnovano i izvršeno računanje ostalih delegata po kantonima", prema mišljenju podnosioca zahtjeva, dokazuje kršenje Ustava Bosne i Hercegovine i međunarodnih konvencija.
  • 18.
    Podnosilac zahtjeva je u nastavku dao tabelarni prikaz "stvarnog procenta Bošnjaka, Hrvata i Srba po kantonima, broj dodijeljenih mandata i procenat prema mandatima", te istakao da iz navedenog "proizilaze ogromna odstupanja izabranog sastava klubova konstitutivnih naroda i proporcionalnog udjela stanovništva u kantonima iz kojih su izabrani". Kao primjer podnosilac zahtjeva navodi Posavski kanton u kojem je predviđen izbor jednog delegata iz reda bošnjačkog naroda što predstavlja 5,88% udjela u Klubu Bošnjaka, dok je stvarna zastupljenost bošnjačkog naroda u tom kantonu svega 0,55% što predstavlja odstupanje od deset puta. Drugi primjer je Zapadnohercegovački kanton gdje je predviđen jedan mandat za delegata iz reda bošnjačkog naroda što također predstavlja 5,88% udjela u Klubu Bošnjaka, dok je stvarna zastupljenost bošnjačkog naroda u tom kantonu svega 0,11% što predstavlja odstupanje od pedeset tri puta ili 5300%. Također, kako navodi podnosilac zahtjeva, u Tuzlanskom kantonu je prema popisu iz 1991. godine živjelo 25,12% Bošnjaka, a prema odredbama Izbornog zakona u Klub Bošnjaka ovaj kanton daje tri delegata, odnosno 17,46% Kluba tog konstitutivnog naroda, što znači da to predstavlja odstupanje od 7,48% na štetu tog kantona. Kada su u pitanju delegati iz reda hrvatskog naroda podnosilac zahtjeva navodi primjer Bosansko-podrinjskog kantona gdje je stvarni procenat zastupljenosti hrvatskog naroda prema popisu iz 1991. godine 0,01%, dok predviđeni izbor jednog delegata iznosi 5,88% u Klubu Hrvata u Domu naroda što predstavlja razliku od 588 puta u odnosu na stvarno stanje. Po pitanju izbora srpskih delegata, situacija je, kako navodi podnosilac zahtjeva, najdrastičnija u Zapadnohercegovačkom kantonu gdje je prema popisu iz 1991. godine živjelo 0,05% Srba, a Izborni zakon je predvidio izbor jednog delegata koji predstavlja 5,88% srpskog kluba, što predstavlja odstupanje od skoro 118 puta.
  • 19.
    Ne dovodeći u pitanje, kako navodi podnosilac zahtjeva, pravo pojedinca da se izjasni kao pripadnik "ovog ili onog konstitutivnog naroda" evidentno je da se zloupotreba tog prava koristi na način da "pripadnici drugog (drugih) naroda osiguravaju prolazak u kantonalne skupštine delegata iz onih naroda koji realno ne žive u adekvatnom broju na području pojedinih kantona".
  • 20.
    Kada je u pitanju izbor delegata iz reda hrvatskog naroda, kako dalje ističe podnosilac zahtjeva, vidi se kako se iz kantona s većinskim bošnjačkim stanovništvom bira više hrvatskih delegata nego iz kantona s hrvatskom većinom, što dokazuje apsurd izbornog sistema koji bi prema Ustavu Bosne i Hercegovine trebao osigurati najviši nivo slobodnih i demokratskih izbora uz uvjet "da oba entiteta osiguraju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda".

Kantoni:

Bošnjaci

Hrvati

Srbi

Ostali

Ukupno

Kantoni s bošnjačkom većinom

12

6

12

5

35

Kantoni s hrvatskom većinom

3

5

3

-

11

Mješoviti kantoni

2

6

2

2

12

 

17

17

17

7

58

  • 21.
    Na kraju, podnosilac zahtjeva podvlači kako je ovakav diskriminirajući pristup eskalirao nakon što je visoki predstavnik nametnuo amandmane na Ustav Federacije 2002. godine do kada su klubovi konstitutivnih naroda u Domu naroda brojali po 30 delegata tako da je svaki delegat predstavljao 3,33% udjela u klubu, što je, zbirno gledajući, predstavljalo realniju mogućnost izbora delegata proporcionalno sastavu stanovnika pojedinog kantona. Smatra da su osporene odredbe Izbornog zakona koje se odnose na izbor delegata u Dom naroda neustavne, te predlaže da Ustavni sud preduzme zakonom propisane korake ka dovođenju u saglasnost navedenih normi, Ustava Bosne i Hercegovine i međunarodnih konvencija.

b) Odgovor na zahtjev

  • 22.
    Ustavnopravna komisija je u odgovoru na zahtjev navela da je na sjednici održanoj 4. marta 2015. godine razmatrala zahtjev, konstatirala da je Parlamentarna skupština BiH usvojila Izborni zakon i da je Ustavni sud 22. septembra 2014. godine primio zahtjev podnosioca zahtjeva, te da je nakon rasprave jednoglasno odlučila "da sa navedenim činjenicama upozna Ustavni sud koji će u skladu sa svojim nadležnostima odlučiti o usaglašenosti predmetnog zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine".

c) Mišljenje Venecijanske komisije dato u svojstvu amicus curiae

  • 23.
    U opširnoj analizi predmetnog slučaja Venecijanska komisija je, prije svega, istakla da je načelo jednakog prava glasa zagarantirano članom 25. Međunarodnog pakta, te članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a nejednakosti u zastupljenosti izbornih jedinica su, u načelu, zabranjene, čak i ako postoji određeno polje procjene. To vodi pitanju da li Međunarodni pakt i Evropska konvencija omogućavaju da se napravi razlika između prvog i drugog doma u smislu obima načela jednakog prava glasa, da se isključi, u pogledu drugog doma, aspekt jednakog prava glasa. Sedamnaest zemalja Evrope, kako se dalje navodi, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, prakticira bikameralizam. Metoda biranja drugog doma zavisi od konteksta, svrha drugog doma i historijska tradicija dotične zemlje su ključne kontekstualne odrednice. Nije po sebi nedemokratski da postoji drugi dom koji ne predstavlja stanovništvo proporcionalno. Naime, kako se dalje navodi, bikameralizam se često prakticira u federalnim državama da bi niži nivoi vlasti bili jednako zastupljeni na državnom nivou, dok je to svrha drugog doma, u potpunosti je odgovarajuće da članove biraju ti niži nivoi vlasti. Logična posljedica zastupanja nekih nižih nivoa vlasti na taj način je, naizgled, neproporcionalno zastupanje različitog stanovništva.
  • 24.
    U slučaju Doma naroda osnovna svrha je da se osigura ispravna zastupljenost konstitutivnih naroda i Ostalih. Izračunavanje dodjeljivanja mjesta u tom domu se može posmatrati iz dvije perspektive: (1) iz perspektive pojedinačnog kantona Federacije ili pojedinačnog građanina - također se može vidjeti na način da je disproporcionalan i da mu nedostaje jednakosti ili (2) iz perspektive Federacije i države BiH - što se može vidjeti na način da nije proizvoljan. U svakom slučaju, on je koncipiran da pruži disproporcionalni odraz mandata u deset kantona. U cjelini, relevantne odredbe Izbornog zakona BiH (naime, čl. 10.10, 10.12, 10.15, 10.16. i 20.16.A) stvaraju sistem indirektnih izbora za koji se može reći da je toliko ograničen da predstavlja oblik selekcije, dodjeljujući mjesta konstitutivnim narodima ili kantonima. Ukupan rezultat već diktira Ustav Federacije koji je izmijenjen 2002. godine da bi bio u skladu sa odlukom Ustavnog suda o konstitutivnim narodima.
  • 25.
    Dalje, Venecijanska komisija ističe da se u načinu izbora delegata u Dom naroda koriste kantoni i njihovi delegati, a njegova primarna svrha nije da predstavlja kantone nego konstitutivne narode i ostale, te da ostvaruje drugu vrstu ravnopravnosti, tj. "kolektivnu ravnopravnost" tri konstitutivna naroda uz određenu zastupljenost Ostalih. Pored toga, Dom naroda ima važnu ulogu u postupku vitalnog interesa i može se posmatrati kao dom "veta" u zakonodavnom tijelu Federacije. Zbog toga, kako dalje navodi Venecijanska komisija, demokratski legitimitet načina izbora ne bi se trebao ocjenjivati pozivanjem na uporednu vrijednost glasačkog listića glasača ili disbalans unutar ili između kantona. Koncept jednake snage glasa i proporcionalnost se ne odnose na posebne dijelove zakonodavnih tijela BiH koji su zamišljeni da predstavljaju konstitutivne narode, te su i kreirani da ispune jedinstvene specifičnosti Bosne i Hercegovine.