Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Stolac za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Odlukom o proglašenju objekata od značaja za Hercegovačko-neretvanski kanton, na osnovu člana IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 9. juna 2010. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da Odlukom o proglašenju objekata od značaja za Hercegovačko-neretvanski kanton ("Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 1/10) nije povrijeđeno pravo Općine Stolac na lokalnu samoupravu.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona" i "Glasniku Općine Stolac" .

Obrazloženje

Načelnik Općine Stolac (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) 15.02.2010. godine zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu (u daljnjem tekstu: zahtjev) u vezi sa donošenjem Odluke o proglašenju objekata od značaja za Hercegovačko-neretvanski kanton, broj 01-1-172/10 od 28.01.2010. godine (u daljnjem tekstu: osporena odluka).

Podnosilac zahtjeva navodi da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona 28.01.2010. godine donijela osporenu odluku, kojom su proglašeni od značaja za kanton objekti izgrađeni na građevinskom zemljištu koje je vlasništvo Općine Stolac. Smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno pravo Općine na lokalnu samoupravu, na način da su joj ograničene nadležnosti u pogledu utvrđivanja i provođenja politike uređenja prostora i zaštite čovjekove okoline i vođenja politike raspolaganja, korištenja i upravljanja građevinskim zemljištem i imovinom. Iz navedenih razloga, mišljenja je da su osporenom odlukom povrijeđene odredbe člana 8. st. 1. i 2. i čl. 35. i 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06) i odredbe člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Nadalje, ističe da je donošenjem osporene odluke jedinici lokalne samouprave ograničena i uskraćena samostalnost u odlučivanju o pitanjima iz vlastite nadležnosti koja je utvrđena federalnim zakonom. Takođe, navodi da u postupku donošenja osporene odluke Općina nije konsultovana. Kad su u pitanju objekti iz osporene odluke, ističe da su oni vlasništvo Općine i da po svom karakteru i svojstvima ne spadaju u građevine iz čl. 3., 4. i 6. Uredbe o građevinama, odnosno zahvatima od značaja za Kanton ("Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 4/05), niti da se radi o objektima koji bi mogli u znatnoj mjeri uticati na okoliš Kantona. Podnosilac zahtjeva smatra da je osporena odluka nezakonita i da je donesena jedino s ciljem potpunog preuzimanja svih ovlaštenja nad imovinom Općine Stolac. Predlaže Ustavnom sudu Federacije da nakon provedene javne rasprave donese presudu kojom se utvrđuje da je osporenom odlukom povrijeđeno pravo Općine Stolac na lokalnu samoupravu i da osporena odluka prestaje da važi danom objavljivanja presude u "Službenim novinama Federacije BiH".

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je pozvao Vladu Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao drugu stranku u postupku, da se izjasni o sadržaju zahtjeva.

U odgovoru na zahtjev Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona navodi da je zahtjev u cijelosti neosnovan i da osporenom odlukom nije povrijeđeno pravo Općine na lokalnu samoupravu. Ističe da je smisao i cilj donošenja osporene odluke prvenstveno dobrobit lokalnog stanovništva. Nadalje, tvrdi da je Općina Stolac konsultovana u najvećoj mogućoj mjeri u cijelom procesu koji je prethodio donošenju osporene odluke. Tako je Općinsko vijeće Stolac donijelo Odluku o davanju na korištenje poslovne zgrade Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj 01-01-012/05 od 09.06.2005. godine. Na osnovu navedene odluke zaključen je Ugovor između navedenog ministarstva i Općine Stolac, broj 01-495/05 od 29.06.2005. godine, kojim se daje na korištenje poslovna zgrada za ustanovu - Dom za smještaj osoba sa posebnim potrebama. U toku investiranja Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona je donijela Odluku o osnivanju ustanove - Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba, broj 02-01-XIV-144/08 od 29.10.2008. godine, koja je upisana u sudski registar kod nadležnog suda. Naglašava da je završen proces imenovanja direktora i Upravnog vijeća ustanove, da su doneseni akti poslovanja, Statut, Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji sa sistematizacijom, na koje je Vlada Kantona dala saglasnost. Ističe da investicijski ciklus traje neprekidno od 2005. godine i da u prve dvije godine nije bilo nikakvih nesporazuma između ugovornih strana, te da su investitori u izgradnji navedenih objekata Hercegovačko-neretvanski kanton sa iznosom oko 3,5 miliona KM i Vlada Kraljevine Španjolske sa iznosom oko 1,5 miliona KM. Svako dalje odlaganje početka rada ustanove nanijelo bi veliku materijalnu štetu, prije svega Općini Stolac i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Posebno naglašavaju da bi dalje odlaganje radova moglo imati za posljedicu i povlačenje inostranog donatora, koji je značajno sudjelovao u ovom projektu. Pored navedenog, najveću štetu bi imali štićenici ustanove i sama lokalna zajednica, Općina Stolac, sa čijeg područja bi se trebalo zaposliti stotinu novih uposlenika. Općina Stolac od kraja 2007. godine onemogućava Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi ovog kantona da na osnovu zaključenog ugovora poduzme neophodne radnje za početak rada ustanove. Tako Općina Stolac nije izdala potrebne dozvole za rad, iako je bila obavezna u skladu sa zaključenim ugovorom. Konstatuju da nesporazumi oko zaključenog ugovora sa općinom nisu nastali u procesu izgradnje i sanacije objekta, već u procesu realizacije Odluke Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona o osnivanju ustanove, odnosno prilikom imenovanja direktora i Upravnog vijeća. U kontekstu navedenog, osporena odluka suštinski predstavlja nastavak realizacije Odluke Skupštine ovog kantona o osnivanju ustanove i zaključenog ugovora između Općine Stolac i Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi ovog kantona. Na osnovu svega iznesenog, mišljenja su da zahtjev podnosioca predstavlja pokušaj suspendiranja svih akata kojima se definišu prava i obaveze u realizaciji navedenog projekta. Iz tih razloga smatraju da je zahtjev podnosioca u cijelosti neosnovan i da je osporena odluka samo u funkciji stvaranja uslova za izdavanje potrebnih dozvola koje bi omogućile početak rada ustanove. Osporenom odlukom, prema mišljenju Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, nije povrijeđeno ni jedno pravo Općine Stolac koje se odnosi na vlasničkopravne odnose na zemljištu i zgradama koje se na njemu nalaze. Predlažu da Ustavni sud Federacije utvrdi da osporenom odlukom nije povrijeđeno pravo Općine Stolac na lokalnu samoupravu.

U ovom predmetu održana je javna rasprava 09.06.2010. godine, na kojoj su prisustvovali ovlašteni punomoćnici stranaka u postupku.

Ovlašteni punomoćnik podnosioca zahtjeva je u cijelosti ostao kod navoda iz podnesenog zahtjeva koji se odnose na povredu prava na lokalnu samoupravu. Napomenuo je još da je općinski načelnik dopisom broj 01/1-119/09 od 26.02.2009. godine upozorio Vladu Hercegovačko-neretvanskog kantona da će donošenjem osporene odluke doći do povrede prava na lokalnu samoupravu, tražeći da se prije toga izvrše konsultacije sa Općinom, u cilju postizanja partnerskog odnosa. Potvrdio je navode punomoćnika Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona da je Općina Stolac dan poslije donošenja osporene odluke donijela svoju odluku, kojom isti objekti i prostor koji je dio njega sada proglašava od značaja za Općinu Stolac, te da Općina u konkretnom slučaju nije pretrpila nikakvu štetu.

Ovlašteni punomoćnici Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona su, pored navoda iz odgovora na zahtjev podnosioca, istakli da je smisao donošenja osporene odluke pribavljanje urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole, radi stavljanja u funkciju objekta, koji ima kapitalni značaj za Kanton, Federaciju, a posebno za Općinu Stolac. Stavljanjem u funkciju navedenog objekta Kanton bi uštedio veliki novac koji se sada izdvaja za izdržavanje štićenika koji se nalaze u drugim ustanovama diljem Federacije. Sve to bi značilo prosperitet i Općini Stolac, u smislu zapošljavanja i ekonomskog razvoja. Istakli su još da je Općina Stolac, nakon donošenja osporene odluke, donijela i svoju odluku, kojom proglašava iste objekte od značaja za Općinu.

Ustavni sud Federacije je, nakon sagledavanja brojnih dokaza kojima su potkrijepljeni navodi stranaka u postupku, te navoda iz zahtjeva i odgovora i izjašnjenja punomoćnika stranaka na javnoj raspravi, odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga.

Članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču". Navedeni princip se razrađuje i u članu 56. Zakona o zaštiti prava na lokalnu samoupravu u Federaciji Bosne i Hercegovine. Istim zakonom se u članu 8. st. 2. i 3. propisuju samostalnost jedinica lokalne samouprave u odlučivanju o pitanjima iz vlastite nadležnosti i definiraju vlastite nadležnosti jedinica lokalne samouprave, između ostalih, u pogledu utvrđivanja i provođenja politike uređenja prostora i zaštita čovjekove okoline, utvrđivanja i provođenja politike raspolaganja, korištenja i upravljanja građevinskim zemljištem i upravljanja i raspolaganja vlastitom imovinom. Članom 35. istog zakona je propisan način upravljanja imovinom općine, u skladu sa zakonom i u interesu lokalnog stanovništva i s pažnjom dobrog domaćina, a da se postupak prijenosa vlasništva i druga imovinska potraživanja uređuju zakonom, te da vijeće odlučuje o svim vidovima raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave.

Polazeći od citiranih odredbi Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer je upravo na njihovoj povredi suštinski insistirao podnosilac zahtjeva za zaštitu lokalne samouprave, Ustavni sud Federacije je utvrdio slijedeće:

Općina Stolac je od samog početka bila involvirana u proces izgradnje ustanove - Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba. Općinsko vijeće Stolac, kao nadležni organ lokalne zajednice, je još 9.6.2005. godine donijelo Odluku o davanju na korištenje poslovne zgrade sa pripadajućim zemljištem nekadašnjeg Vaspitno-popravnog doma Stolac Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Odluka). U Odluci je precizirano da će se površina naknadno utvrditi ugovorom, a kopija katastarskog plana poslovne zgrade sa pripadajućim zemljištem je sastavni dio Odluke. Na osnovu toga zaključen je Ugovor između Općine Stolac, zastupane po općinskom načelniku sa jedne i Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, sa druge strane, koji je regulisao međusobna prava i obaveze ugovornih strana (u daljnjem tekstu: Ugovor). Pri tome, u Ugovoru su tačno označene samo određene katastarske čestice kao predmet ugovora, ali nije sporno ni među strankama da poslovni objekat sa pripadajućim zemljištem obuhvata više katastarskih čestica. Iz prezentiranih dokaza, a posebno iz katastarskog plana za navedeno područje, koji je sastavni dio Odluke koja je osnov za zaključenje Ugovora, evidentno je da sve pripadaju kompletnoj parceli koja u suštini i jeste bila predmet Odluke, pa posljedično i Ugovora, a koja je nekada obuhvaćala objekat i cjelokupan prostor bivšeg Vaspitno-popravnog doma u Stocu. Investitor u izgradnji ovog objekta su Hercegovačko-neretvanski kanton i Vlada Kraljevine Španjolske. Iz dokaza je jasno da su u objekat, čija gradnja i rekonstrukcija traju već duži niz godina, do sada uložena znatna sredstva. Također, evidentno je da za isti još nije izdata urbanistička saglasnost, kao ni potrebno odobrenje za gradnju, što je bilo u nadležnosti Općine Stolac koja je, nesporno, i uvela investitore u posjed zgrade i zemljišta i Ugovorom bila obavezana da omogući legalnu gradnju i rekonstrukciju objekta. Iznijeti dokazi i stavovi stranaka u postupku jasno navode na zaključak da se sve to radilo dogovorno, te da je iz nekih razloga, o kojima ovaj Sud nema potrebe da špekuliše, u već poodmakloj fazi izgradnje i nakon donošenja Odluke o osnivanju ustanove - Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba i provedenog postupka registracije, došlo do razilaženja između jedinice lokalne samouprave i investitora. Međutim, čitav materijal u spisu govori u prilog tome da je Općina Stolac aktivno učestvovala u aktivnostima oko okončanja ovog projekta (npr. Službena zabilješka sa sastanka u Mostaru od 28.4.2008. godine). Također, da je Općina Stolac svojevoljno ušla u ovaj aranžman, raspolažući sa svojom imovinom donijela odgovarajuću Odluku o dodjeli te imovine pod određenim uslovima i, na temelju iste, zaključila Ugovor, a da prethodno nije regulisala odnose na poslovnoj zgradi i zemljištu na kojem je bio upisan teret u vidu dugotrajnog zakupa sa poduzećem "Nort chemi" d.o.o. Sarajevo, koji ugovorni odnos je jednostrano prekinula tek Odlukom o raskidu ugovora o zakupu od 10. jula 2008. godine, a nakon upozorenja druge ugovorne strane. Očigledno je da se cijeli proces izgradnje i obnove objekta vršio na bazi usmenih dogovora, koji nisu pratili potrebni zakonski građevinski dokumenti, za koja je nadležna i ugovorno obavezana sama Općina Stolac. Tačno je i da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona na više načina, pa i putem nadležnih upravnih organa, pokušala sanirati to već dugotrajno stanje gradnje koju nisu pratila potrebna odobrenja (Zahtjevi za izdavanje urbanističke saglasnosti, pa i pokretanje upravnog postupka koji je rezultirao donošenjem Zaključka Ministarstva građenja i prostornog uređenja HNK Mostar od 25.5.2009.godine predstavljaju dokaznu građu u predmetu). Sigurno je da ovakva praksa početka izgradnje, bez prethodno razriješene situacije sa dijelom nekretnina kojima se raspolaže, uvođenje u posjed radi otpočinjanja radova, a sve bez potrebnih zakonskih dokumenata (urbanističke saglasnosti, dozvole za gradnju), koji su bili u nadležnosti upravo jedinice lokalne samouprave, ne možemo ocijeniti drugačije nego pravno neprihvatljivim postupanjem obje ugovorne strane. Međutim, u kontekstu prava na lokalnu samoupravu, pri čemu je Ustavni sud Federacije nadležan da pruža zaštitu jedinicama lokalne samouprave, izvjesno je da se ponašanje Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, ni u kontekstu posljedičnog donošenja osporene odluke, ne može podvesti pod povredu prava Općine Stolac na lokalnu samoupravu niti po kojoj, pa ni u zahtjevu navedenoj odredbi Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i odredbi Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Eventualno, pojedini navodi stranaka u postupku možda bi mogli biti predmet spora pred nekim drugim sudskim ili upravnim organima, što, međutim, nije od značaja za odlučivanje u ovom konkretnom ustavnosudskom predmetu zaštite prava na lokalnu samoupravu. Ne možemo, također, izbjeći da napomenemo među strankama nespornu činjenicu, da je i punomoćnik podnosioca zahtjeva istakao da Općina Stolac nije pretrpjela nikakvu štetu. Osnov zahtjeva je navod punomoćnika podnosioca zahtjeva da je jedinica lokalne samouprave očekivala više partnerski odnos sa Vladom Hercegovačko-neretvanskog kantona. U tom pravcu, tj. da je bio nedovoljan partnerski odnos, međutim, ne potvrđuju prezentirani dokazi u vidu već citirane Službene zabilješke sa sastanka održanog 2008. godine, ali ni sam Ugovor, koji jasno definiše obaveze i dužnosti ugovornih strana. Navod o "nedovoljnom partnerskom odnosu" između jedinice lokalne samouprave i kantona i "većim očekivanjima", kako je iznesen i na raspravi, Ustavni sud Federacije ocjenjuje paušalnim, jer nije apsolutno ničim potkrijepljen u ovom postupku.

U konkretnom slučaju, Ustavni sud Federacije je zaključio da je Općina Stolac u potpunosti konzumirala sva prava koja joj pripadaju kao jedinici lokalne samouprave u pogledu raspolaganja sopstvenom imovinom, kao i odlučivanja po pitanjima koja je se tiču, da je ne samo konsultovana, nego je bila ugovorna strana koja je samostalno i svojevoljno, što i jeste pravo lokalne samouprave, putem nadležnog Općinskog vijeća, direktno odlučivala o davanju nekretnina koje su i predmet osporene odluke i uslovima za to za namjenski projekat rekonstrukcije i izgradnje ustanove - Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba. Jasno je da je osporena odluka, koja predstavlja sami kraj cijelog ovog projekta, donijeta isključivo u funkciji bržeg realizovanja već dogovorenog između Općine Stolac i Hercegovačko-neretvanskog kantona. Pritom, što nije zanemarljivo, prema neosporenom planu, radi se o objektu kolektivnog stanovanja, koji je, sa prostorima za smještaj, rehabilitaciju, dnevni boravak i rad, takve ukupne površine da se i može podvesti pod odgovarajuće odredbe Uredbe o građevinama, odnosno zahvatima u prostoru od značaja za Hercegovačko-neretvanski kanton. Za takve građevine kantonalno ministarstvo daje potrebne dozvole (član 2.), što je i bila, upravo zbog očigledno narušenih odnosa između podnosioca zahtjeva i investitora, intencija donosioca Uredbe, koji je procijenio da se na takav način može razriješti ovo pitanje. Suštinski, osporena odluka, međutim, ni na koji način ne mijenja u bitnom postojeće stanje, niti dovodi u pitanje ranije dogovorene odnose jedinice lokalne samouprave i kantona u pogledu tretmana građevine sa okolnim zemljištem prema već 2005. godine dogovorenom projektu izgradnje ustanove - Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba. U svjetlu cjelokupno utvrđenih relevantnih činjenica, osporena Odluka ne povrjeđuje pravo Općine Stolac na lokalnu samoupravu.

Neizbježno je osvrnuti se na činjenicu da je podnosilac zahtjeva dan poslije donošenja osporene odluke, također, odlučio da isti objekat i prostor oko njega sada proglasi od posebnog značaja za Općinu Stolac. Praktično, na taj način podnosilac zahtjeva ponovno otvara mogućnost da (unatoč ranijoj odluci i postojanju ugovora, pa i osporene odluke), kako predviđa član 2. i 3. navedene odluke o proglašenju objekata i prostora od značaja za Općinu Stolac donese detaljne (dakle, moguće izmijenjene i drugačije, nove) programe i planove korištenja, te da ima sva prava i obaveze u pogledu vlasništva, upravljanja i korištenja i raspolaganja. Primjećujemo da ovo svakako nije put ni način kojim se rješavaju eventualne nesuglasice, te ne možemo a ne uočiti da Općina Stolac ponovno raspolaže istom onom imovinom oko koje je zaključila ugovor na osnovu već ranije donijete odluke, ugovor koji je, po svemu sudeći, već pretežnim dijelom i realizovan. Dakle, jednostrano mijenja tretman građevine i okolnog zemljišta koje je već vlastitom voljom, kao jedna od ugovornih strana, regulisala namjenskim davanjem na korišćenje za izgradnju Doma za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba. Uz prethodnu konstataciju Ustavnog suda Federacije da je Općina Stolac u cijelosti konzumirala svoja prava kao jedinica lokalne samouprave na konkretnom objektu i zemljištu, ne možemo ne istaći da ovakvo postupanje sigurno ne predstavlja kvalitetan put i način za rješavanje eventualnih konflikata između Općine Stolac i Vlade Hercegovačko neretvanskog kantona.

Ovu Presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-6/10
9. juna 2010. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.