USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1461/07, rješavajući apelaciju Steve Božića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Djelomično se usvaja apelacija apelanata Petra Mirkića, Luke Božića i Mike Josića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine.
Odbija se kao neosnovana apelacija apelanata Steve Božića, Stojana Stojanovića, Milorada Božića, Živka Božića, Steve Lazića, Ace Perkanovića, Ruže Josipović, Borislava Popovića, Milorada Zoranovića, Nikole Simića i Milorada Todorovića u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine.
Odbija se kao neosnovana apelacija apelanata Steve Božića, Stojana Stojanovića, Luke Božića, Milorada Božića, Živka Božića, Steve Lazića, Petra Mirkića, Ace Perkanovića, Ruže Josipović, Borislava Popovića, Milorada Zoranovića, Nikole Simića, Milorada Todorovića i Mike Josića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija apelantice Milke Filipović podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Stevo Božić, Stojan Stojanović, Luka Božić, Milorad Božić, Živko Božić, Stevo Lazić, Petar Mirkić, Aco Perkanović, Ruža Josipović, Borislav Popović, Milorad Zoranović, Nikola Simić, Milka Filipović, Milorad Todorović i Mika Josić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Borislav Pisarević, advokat iz Brčkog, podnijeli su 21. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-Gž-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), učesnika u postupku "Bosanca" d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: tuženi) i Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine zatraženo je 4. juna, 9. augusta, 31. augusta i 9. novembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je 18. juna i 27. novembra 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, Općinski sud je odgovor dostavio 30. augusta 2007. godine, a tuženi 14. septembra 2007. godine. Općinski sud je 2. oktobra 2007. godine dostavio na uvid spis tog suda broj P-218/02. Osnovni sud Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i tuženog dostavljeni su "punomoć�niku apelanata 12. novembra i 25. decembra 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelanti su u periodu od 26. februara do 8. marta 1990. godine pred Osnovnim sudom u Brčkom (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnijeli tužbe protiv pravnog prednika tuženog "Bosanca" d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naplate duga zbog neispunjenja obaveza iz Ugovora o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana. Pravni osnov svake od podnesenih tužbi je Ugovor o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana berbe 1989. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim su ugovorne strane uredile međusobna prava i obaveze. U tužbama su iznesene tvrdnje da su svi apelanti ispunili svoje obaveze iz Ugovora, tako što su proizvedene količine duhana predali tuženom, a tuženi svoju obavezu isplate prema zaštitnoj cijeni duhana nije ispunio. Cijena je, kako su apelanti u tužbama istakli, određena Odlukom Saveznog izvršnog vijeća SFRJ (u daljnjem tekstu: SIV) o izmjeni Odluke o zaštitnoj cijeni sirovog duhana roda 1989. godine. Navedena odluka je objavljena u "Službenom listu SFRJ" broj 80/89 od 8. decembra 1989. godine i prema toj odluci je utvrđena zaštitna cijena duhana za 1989. godinu od 125.50,00 dinara a koju tuženi nije primijenio prilikom konačnog obračuna međusobnih potraživanja.
- 7.Predmeti apelanata su kod Osnovnog suda zavedeni pod br. P-599/90-I, P-619/90-I, P-644/90-I, P-629/90-I, P-286/90-I (P-36/94-I), P-586/90-I (P-25/94-I), P-595/90-I, P-597/90-I, P-598/90-I, P-580/90-I, P-568/90-I, P-566/90-I, P-546/90-I, P-283/90-I i P-285/90-I.
- 8.U periodu od 1990. do 1991. godine u predmetima apelanata Stojana Stojanovića, Luke Božića, Petra Mirkića, Ruže Josipović, Milorada Zoranovića, Nikole Simića, Milke Filipović, Milorada Todorovića i Mike Josića bila su zakazana ročišta. Međutim, ona su odgođena zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za njihovo vođenje. U predmetima apelanata Živka Božića i Steve Lazića bile su donesene presude zbog izostanka 10. maja 1990. godine, ali su, nakon prijedloga tuženog da se dopusti povrat u prijašnje stanje, ukinute i postupci po podnesenim tužbama nastavljeni. U predmetu Steve Božića Osnovni sud je Rješenjem broj P-599/90-I od 14. maja 1990. godine prekinuo postupak i odredio da će se on nastaviti nakon pravosnažnog završetka postupka za utvrđivanje ustavnosti i zakonitosti odluke SIV-a od 8. decembra 1989. godine koji se vodio u Ustavnom sudu SFRJ ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka. Međutim, navedeno rješenje je ukinuto u žalbenom postupku i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak Rješenjem Višeg suda u Tuzli broj GŽ-2161/90 od 30. marta 1992. godine.
- 9.Osnovni sud je rješenjima br. P-599/90-I od 30. marta 1994. godine, P-619/90-I od 23. juna 1994. godine, P-644/90-I od 29. juna 1994. godine, P-629/90-I od 23. juna 1994. godine, P-36/94-I od 16. juna 1994. godine, P-586/90-I od 31. maja 1994. godine, P-595/90-I od 28. decembra 1994. godine, P-597/90-I od 9. maja 1994. godine, P-598/90-I od 14. jula 1994. godine, P-580/90-I od 29. jula 1994. godine, P-568/90-I od 14. decembra 1994. godine, P-566/90-I od 31. maja 1994. godine, P-546/90-I od 31. maja 1994. godine, P-283/90-I od 20. jula 1994. godine i P-285/90-I od 29. jula 1994. godine prekinuo postupke u predmetima apelanata zbog vanrednih događaja - ratnih djelovanja, jer je tužilac - tuženi bio odsječen od suda. U stavu 2. rješenja Osnovni sud je naveo da će se postupak nastaviti po prijedlogu stranaka kada prestanu razlozi zbog kojih je postupak prekinut. Navedena rješenja su dostavljena apelantima, bilo ličnom dostavom apelantima ili njihovom opunomoćeniku (nema dokaza da su rješenja dostavljena apelantima Stevi Božiću i Petru Mirkiću).
- 10.Osnovni sud, nakon promjene naziva u Osnovni sud Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud Distrikta Brčko), rješenjima u svim predmetima apelanata br. P-36/94-I od 14. novembra 2001. godine, P-25/94-I od 14. novembra 2001. godine, P-595/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-597/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-598/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-580/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-568/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-566/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-546/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-283/90-I od 16. novembra 2001. godine i P-285/90-I od 20. novembra 2001. godine (nema rješenja za Stevu Božića, Stojana Stojanovića, Luku Božića i Milorada Božića) proglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u predmetima apelanata i odredio da će po pravosnažnosti ovih rješenja spisi biti dostavljeni Općinskom sudu kao mjesno nadležnom sudu.
- 11.Predmeti apelanata su u Općinskom sudu zavedeni pod novim brojevima P-237/01, P-240/01, P-246/01, P-243/01, P-202/02, P-204/02, P-230/02, P-231/02, P-232/02, P-233/02, P-235/02, P-237/02, P-247/02, P-248/02 i P-250/02.
- 12.U predmetima apelanata Steve Božića, Stojana Stojanovića i Milorada Božića pred Općinskim sudom su održane glavne rasprave 29. oktobra 2002. godine, kojim su pristupili opunomoćenik apelanata i opunomoćenik tuženog. Općinski sud je rješenjima odredio da se nastavljaju postupci u ovim pravnim stvarima i zatim odgodio rasprave na neodređeno vrijeme, te naložio opunomoćeniku tuženog da dostavi određenu dokumentaciju i konstatirao da će pozvati opunomoćenika apelanata da predujmi troškove vještačenja, nakon čega će se odrediti provođenje vještačenja.
- 13.Općinski sud je dopisima od 4. do 8. novembra 2002. godine (za Stevu Božića, Stojana Stojanovića, Luku Božića i Milorada Božića dopisima od 16. januara 2002. godine) zatražio od apelanata da se izjasne o vođenju daljnjeg postupka po njihovim predmetima. Sud je zatražio i da se supruga umrlog Mike Josića izjasni da li želi da se postupak nastavi, kao i supruga Luke Božića. Također, Općinski sud je pokušao da pronađe nasljednike umrle Milke Filipović, ali iz spisa proizlazi da nije u tome uspio. Apelant Petar Mirkić je obavijestio Općinski sud 23. januara 2003. godine da ostaje pri tužbi i da traži da se postupak u njegovom predmetu nastavi. Supruga umrlog Mike Josića Ruža Josić obavijestila je sud 14. februara 2002. godine da je njen suprug umro, ali da ona želi da se postupak nastavi i da je njen advokat i ubuduće Borislav Pisarević. Supruga umrlog Luke Božića Živka Božić obavijestila je sud 10. februara 2003. godine da želi da nastavi postupak nakon smrti svog supruga i da će je i dalje zastupati Borislav Pisarević. Ostali apelanti se nisu izjasnili.
- 14.Na pripremnom ročištu, održanom 17. oktobra 2006. godine, opunomoćenik apelanata je predložio da se parnice svih apelanata spoje, budući da se radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu i istom tuženom. Općinski sud je spojio parnične predmete br. P-237/01, P-240/01, P-243/01, P-246/01, P-202/02, P-204/02, P-230/02, P-231/02, P-232/02, P-233/02, P-235/02, P-237/02, P-247/02, P-248/02 i P-250/02 sa parnicom broj P-237/01, te odredio da će se jedinstven postupak voditi pod brojem P-237/01. Opunomoćenik apelanata je, zatim, precizirao tužbeni zahtjev radi isplate duga u važećoj valuti, tražeći da se tuženi obaveže da apelantima na ime isplate duga isplati iznos od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine pa do isplate i troškovima postupka. Osim glavnog zahtjeva, postavljen je i alternativni zahtjev usmjeren na naknadu materijalne štete zbog neispunjenja ugovornih obaveza u iznosu od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine pa do isplate i troškovima postupka. Općinski sud, postupajući po prijedlozima parničnih stranaka, odredio je koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. Budući da su apelanti posredstvom opunomoćenika predložili da vještak ekonomske struke provede dokaze, Općinski sud je donio Rješenje broj P-237/01 od 17. oktobra 2006. godine kojim je odredio vještaka i u obrazloženju utvrdio predmet vještačenja.
- 15.Na ročištu za glavnu raspravu od 16. novembra 2006. godine u prisutnosti opunomoćenika parničnih stranaka izvedeni su dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu i saslušan je vještak ekonomske struke Jozo Agatić, koji je pojasnio i dopunio svoj pismeni nalaz i mišljenje od 6. novembra 2006. godine. Opunomoćenik apelanata je, s obzirom na dati nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke kojim je utvrđeno da su potraživanja apelanata u potpunosti obezvrijeđena, precizirao alternativno podnesen tužbeni zahtjev za naknadu štete za sve apelante, tražeći da se tuženi obaveže da apelantima na ime naknade materijalne štete zbog neispunjenja ugovornih obaveza iz 1989. godine pojedinačno isplati različite iznose, i to od 78,64 KM do 2.948,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine, pa da isplate, uz naknadu troškova postupka. Općinski sud je zaključio glavnu raspravu i odredio da će odluku donijeti 15. decembra 2006. godine.
- 16.Općinski sud je donio Presudu broj P-237/01 od 15. decembra 2006. godine kojom je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim su apelanti tražili da im tuženi na ime isplate duga isplati iznose od po 5.000,00 KM sa kamatom i troškovima postupka. Djelomično je usvojen alternativno podneseni tužbeni zahtjev kojim je tuženi obavezan da apelantima na ime naknade materijalne štete, zbog neispunjenja ugovornih obaveza iz 1989. godine, isplati iznose koji su precizirani u tužbenim zahtjevima i iznose od 78,64 KM do 2.948,36 KM i troškove postupka. Tužbeni zahtjev usmjeren na zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose počevši od 1. januara 1990. godine pa do 27. jula 2005. godine odbijen je kao neosnovan.
- 17.U obrazloženju presude, u odnosu na odbijajući dio zahtjeva, Općinski sud je naveo da prema nalazu vještaka sva potraživanja apelanata prema ugovoru iz 1989. godine, nakon izvršene denominacije i pretvaranja prema utvrđenim paritetima u važeću valutu - KM, i zatim izvršeni obračun zakonskih zateznih kamata, ne daju iznos koji se može izraziti u najmanjoj novčanoj jedinici važeće valute, zbog čega je takav zahtjev odbijen kao neosnovan. Općinski sud je u obrazloženju presude, dalje, naveo da je, zbog nepravovremenog ispunjenja ugovorene obaveze, potraživanje svih apelanata obezvrijeđeno, te da su na taj način apelanti pretrpjeli štetu zbog toga što je tuženi zadocnio u ispunjavanju obaveze. Općinski sud je ocijenio da je pravni osnov za usvajajući dio tužbenih zahtjeva apelanata propisan u odredbi člana 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/93 i "Službene novine FBiH" broj 29/03, u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je regulirano da "ako je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete". Općinski sud je, odlučujući o zahtjevu za naknadu materijalne štete zbog neispunjenja obaveza iz ugovora, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka utvrdio da apelanti trpe štetu zbog isporučenih, a neisplaćenih količina duhana. Općinski sud je utvrdio koliko je ostalo neisplaćeno kilograma duhana za svakog apelanta i na tako izračunatu količinu neisplaćenog duhana primijenio zaštitnu cijenu duhana iz 2005. godine, te odredio kolika je pojedinačna šteta zbog zadocnjenja u ispunjavanju obaveza iznosila za svakog apelanta. Općinski sud je naveo da na ovaj način nije izvršeno pretvaranje novčane u naturalnu obavezu, nego je samo izračunata šteta koju su apelanti pretrpjeli zbog zadocnjenja u ispunjenju ugovorne obaveze. U pogledu zahtjeva apelanata da im se na dosuđene iznose obračuna kamata prema odredbi iz člana 277. ZOO, Općinski sud je istakao da je zahtjev neosnovan, jer je u konkretnom slučaju šteta obračunata primjenom zaštitnih cijena duhana za 2005. godinu, prema Odluci koja je stupila na snagu 28. jula 2005. godine.
- 18.Protiv Presude Općinskog suda broj P-237/01 tuženi je izjavio žalbu 15. decembra 2006. godine. Žalba je dostavljena opunomoćeniku apelanata na odgovor, a nakon davanja odgovora na žalbu, Općinski sud je cio spis dostavio Kantonalnom sudu na dalji postupak po žalbi.
- 19.Kantonalni sud je Presudom broj 002-0-Gž-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine uvažio žalbu tuženog, Presudu Općinskog suda broj P-237/01 od 15. decembra 2006. godine preinačio u dijelu kojim je djelomično usvojen tužbeni zahtjev apelanata tako što je odbio zahtjev za naknadu materijalne štete zbog neispunjenja ugovora. Kantonalni sud je obavezao apelante da tuženom solidarno nadoknade troškove postupka a u ostalom odbijajućem dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijenjena.
- 20.U obrazloženju presude Kantonalni sud je, potvrđujući pravilnost i zakonitost odbijajućeg dijela prvostepene presude, naveo da je prvostepeni sud, pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava, i to člana 394. ZOO (načelo monetarnog nominalizma), na osnovu provedenih dokaza, pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu duga, zbog toga što se ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu kad novčani zahtjev tužbe glasi na iznos manji od najmanje važeće novčane jedinice. U pogledu dosuđujućeg dijela prvostepene presude, Kantonalni sud je istakao da je žalba osnovana i da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe člana 278. stav 2. ZOO. Iz provedenih dokaza, kako je dalje navedeno, proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o dvostranom teretnom ugovoru zaključenom između apelanata i tuženog u kojem su utvrđena prava i obaveze ugovornih strana na način da su apelanti kao prodavci obavezani na predaju određenih količina duhana, a tuženi kao kupac na plaćanje cijene za isporučeni duhan. Cijena duhana u tim ugovorima određena je u jugoslavenskim dinarima po kilogramu duhana, te je utvrđen i rok isplate isporučenog duhana. Budući da se u konkretnom slučaju radi o novčanoj obavezi tuženog koja je nastala u jugoslavenskim dinarima, sve neizmirene novčane obaveze se, prema mišljenju Kantonalnog suda, konvertiraju prema Odluci Vlade RBiH ("Službeni list RBiH" broj 13/92) koja je donesena na osnovu Zakona o novcu ("Službeni list RBiH" br. 8/92 i 13/904) i pretvaraju u obaveze izražene u bh. dinarima, a primjenom odredaba Zakona o promjeni vrijednosti dinara ("Službeni list RBiH" br. 16/94 i 13/94) denominiraju za 10.000,00 puta. Prema principu nominalnog monetarizma koji je reguliran u odredbi člana 394. ZOO, kako je dalje naveo Kantonalni sud, apelantima pripada pravo na isplatu nominalnog iznosa, a ne i pravo na naknadu štete zbog pada vrijednosti novca. Budući da je vještak ekonomske struke utvrdio da vrijednost predmetnih potraživanja nije moguće izraziti u važećoj valuti Bosne i Hercegovine, jer su manja od najmanje novčane jedinice u platnom prometu u iznosu ispod 0,01 KM kao mogućeg sredstva plaćanja, to nije moguće obračunati niti kamate. Kantonalni sud je, dalje, naveo da iz odredaba člana 394. ZOO i s obzirom na promjene u novčanom sistemu Bosne i Hercegovine proizlazi da se ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu kad novčani zahtjev tužbe glasi na iznos manji od najmanje važeće novčane jedinice, a samim tim nema ni mogućnosti da se apelantima dosudi naknada štete prema odredbama člana 278. stav 2. ZOO. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je prvostepeni sud, određivanjem vrijednosti naknade štete na dan presuđenja, i to pozivanjem na zaštitnu cijenu duhana za 2005. godine, izjednačio novčanu obavezu tuženog sa utvrđivanjem vrijednosti oštećene stvari - dobara i izmakle koristi, propisano odredbama člana 189. ZOO, a što je suprotno odredbama čl. 186, 277. stav 1. i 394. ZOO, i ovako određivanje vrijednosti nikad se ne dovodi u vezu s pravom na zateznu kamatu. Zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, kako je dalje obrazložio Kantonalni sud, prvostepeni sud je pogrešno kao drugi dio zadatka vještaku utvrdio da izračuna dugovanja tuženom u naturalnoj vrijednosti, čime je izvršeno pretvaranje novčane u naturalnu obavezu. Kantonalni sud je, također, iz činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku ocijenio da tuženi nije nikako mogao utjecati na okolnosti denominacije i devalvacije novčane jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je nastupila kao akt vlasti (nema krivice tuženog) i da je devalvacija novca u sudskoj praksi odredbama člana 263. ZOO predviđena kao jedna od okolnosti (događaj) čije nastupanje oslobađa tuženog kao dužnika od odgovornosti. Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud u predmetnoj presudi nije pravilno označio vrijednost spora spojenih predmetnih parnica, tako da je Kantonalni sud, na osnovu člana 83. a u vezi sa članom 316. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03 i 73/05, u daljnjem tekstu: ZPP), označio vrijednost spora u ovoj presudi u iznosu od 5.000,00 KM (najveći naznačeni tražbeni iznos iz uređenih tužbenih zahtjeva) s obzirom na to da se radi o odvojenim parnicama koje su spojene zbog ekonomičnosti postupka i zajedničkog rješavanja, a nakon čega je svaka parnica zadržala svoju samostalnost i nisu stvoreni odnosi suparničara.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 21.Apelanti smatraju da im je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu prava na pravično suđenje, apelanti ističu da je Kantonalni sud pogrešnom primjenom materijalnog prava njihov zahtjev za naknadu materijalne štete odbio zanemarujući odredbu iz člana 262. stav 4. ZOO, kojom je regulirano da je tuženi odgovoran za štetu ako je pri nastupanju objektivne nemogućnosti ispunjenja obaveze već bio u docnji. S obzirom na to da je rok za ispunjenje obaveze tuženog bio 31. decembar 1989. godine, apelanti smatraju da je od tog datuma tuženi u docnji, a nemogućnost ispunjenja je nastupila kasnije, reformom novčanog zakonodavstva i promjenom vrijednosti valute. Apelanti ističu da im je, zbog presude Kantonalnog suda, onemogućeno da se obeštete po jednom pravnom osnovu, bila to isplata duga ili naknada štete, te da su dugotrajnost sudskog postupka i promjene vrijednosti novca, koje su nastupile nakon docnje tuženog, pogodovale tuženom, te da su obavezani da snose troškove sudskog postupka. Apelanti ističu da je postupak pred redovnim sudovima nerazumno dugo trajao, budući da su tužbe podnesene 1990. godine, a postupak okončan u martu 2007. godine, što je zbog promjene vrijednosti novca pogodovalo tuženom. U vezi sa dugotrajnošću postupka, kao i odlučenjem Kantonalnog suda u kojem je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, apelanti ističu kršenje prava na imovinu zagarantirano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 22.Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se u konkretnom slučaju radi o novčanoj obavezi tuženog koja je nastala u jugoslavenskim dinarima, pa se u ovakvoj situaciji sve neizmirene novčane obaveze izražene u jugoslavenskim dinarima konvertiraju prema odredbama važećih propisa o konverziji novca u Federaciji Bosne i Hercegovine, te stoga nije osnovan navod apelanata da su u provedenom parničnom postupku nepotrebno i strogo formalistički primijenjeni propisi o denominaciji i konverziji. Kantonalni sud je, dalje, naveo da su neosnovani navodi apelanata kojima tvrde da su se u predmetnom postupku trebale primijeniti odredbe čl. 155, 189, 262. i 278. stav 2. ZOO u vezi sa naknadom štete, jer je u pitanju novčana obaveza kupca (tuženog) koja za predmet ima svotu novca, zbog čega je primijenjen član 394. ZOO. U pogledu dužine postupka, nakon navođenja hronologije događaja, Kantonalni sud je naveo da je spis Općinskog suda dostavljen na rješavanje o žalbi Kantonalnom sudu 6. februara 2007. godine i da je osporena presuda Kantonalnog suda donesena 16. aprila 2007. godine, te da nije bilo povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije u pogledu dužine trajanja postupka.
- 23.Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju, u pogledu navoda koji se odnose na dužinu trajanja sudskog postupka, naveo da su tužbe apelanata Osnovnom sudu podnesene 1990. godine, te da mu nije poznat razlog zbog kojeg je Osnovni sud DBBiH predmete apelanata dostavio na nadležno postupanje tek 2002. godine. Općinski sud je, dalje, naveo da je na dužinu postupka utjecala i činjenica da kod ovog suda postoji 300 sličnih predmeta, zbog čega se čekao stav drugostepenog i revizionog suda radi jednoobraznosti rješavanja, te činjenica da je u predmetu trebalo uraditi vještačenje.
- 24.Tuženi je u odgovoru na apelaciju osporio navode apelanata, ističući da apelanti u toku prvostepenog postupka nisu dokazali osnovanost tužbenog zahtjeva, budući da su obaveze obostrano izvršene još 1989. i 1990. godine, te se pozvao na ekvivalentnost davanja, a to znači da su davanja tuženog, također, pretrpjela inflatorna kretanja i stoga izgubila na vrijednosti koja je u trenutku davanja bila znatno veća nego potraživanja apelanata.
V. Relevantni propisi
- 25.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 2.
U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Član 196. stav 5.
Postupak se prekida:
Kada zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;
Član 198.
Prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
Parnične radnje što ih je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
Član 199. stav 3.
Prekinuti postupak će se nastaviti na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.
- 26.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 27.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase:
Član 186.
(1) Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189. st. 1. i 2.
(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Član 262. stav 4.
(4) Dužnik odgovara i za djelimičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja i ako tu nemogućnost nije skrivio ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju, za koju odgovara.
Član 277.
(1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
(2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate prethodnog stava ovog člana, ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja.
Član 278.
(1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje.
(2) Ako je šteta koju je povjerilac pretrpio zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.
Član 295. stav 1.
(1) Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim zakonom određenim slučajevima
Član 355. stav 1.
(1) Ako su predmet obaveze stvari određene po rodu, obaveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara.
Princip monetarnog nominalizma
Član 394.
Kad obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje šta drugo.
VI. Dopustivost
- 28.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 29.Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije u odnosu na apelante Luku Božića i Miku Josića, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 5.apelaciju je podnijelo neovlašteno lice.
- 30.Ustavni sud je u dijelu apelacije, na osnovu stanja spisa, utvrdio da su apelanti Luka Božić i Mika Josić umrli, ali da su se njihove supruge izjasnile da žele da nastave postupak i da će ih zastupati Borislav Pisarević. U toku postupka umrla je i apelantica Milka Filipović, a po pozivu suda niko od njenih nasljednika nije se javio da želi da nastavi postupak. Apelaciju je u apelanticino ime podnio advokat. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 65. stav 2. Pravila Ustavnog suda propisano da će se u slučaju ako apelant umre u toku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Prema tome, Ustavni sud ne može smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelant navodi lice koje je umrlo prije podnošenja apelacije i u kojoj se navode isključivo povrede ustavnih prava tog lica, a nema dokaza da su njegovi nasljednici preuzeli parnični postupak ili dali ovlaštenje za pokretanje apelacionog postupka pred Ustavnim sudom. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelaciju u odnosu na apelanticu Milku Filipović podnijelo neovlašteno lice.
- 31.Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je u ovom dijelu apelacije odlučio kao u dispozitivu odluke.
- 32.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 33.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu opunomoćenik apelanata je primio 23. aprila 2007. godine, a apelacija je podnesena 21. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 34.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 35.Apelanti osporavaju presudu Kantonalnog suda, tvrdeći da im je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se, također, u okviru prava na pravično suđenje žale na nerazumno dugo trajanje sudskog postupka zbog čega im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
Pravo na pravičan postupak - suđenje u razumnom roku
- 36.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom
- 37.Apelanti se žale na nerazumno dugo trajanje sudskog postupka, ističući pri tome da im je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 38.Ustavni sud ukazuje na to da je o istim činjeničnim i pravnim pitanjima već odlučivao u svojoj prijašnjoj Odluci broj AP 1408/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1408/07 od 11. novembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) povodom apelacije koju su, također, podnijela lica koja su pokrenula postupak protiv tuženog, a zbog odlučenja sudova u gotovo identičnim predmetima sa istim činjenično-pravnim supstratom. Ustavni sud je u citiranoj odluci odlučio da djelomično usvoji apelaciju u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, a u vezi sa dužinom postupka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ali samo u odnosu na apelante koji su odgovorili na dopis suda iz 2002. godine. Ustavni sud je u Odluci broj AP 1408/07, analizirajući cjelokupnu dužinu postupka, utvrdio da su svi predmeti apelanata počevši od 1996. godine pa do novembra 2001. godine, kada je Osnovni sud Distrikta Brčko donio rješenja kojim se proglasio mjesno nenadležnim, bili prekinuti zbog vanrednih događaja. Apelanti su imali saznanja o prekidu, kao i mogućnost da nastave postupak koju nisu iskoristili, pa je Ustavni sud utvrdio da se neodlučivanje i neaktivnost po tužbama apelanata u periodu od 1996. do 2002. godine ne mogu staviti na teret Osnovnom sudu Distrikta Brčko, već samo apelantima koji nisu pokazali interes radi nastavljanja postupka i dobijanja odluke. Dalje, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1408/07 utvrdio da je Općinski sud (nakon što su mu predmeti dostavljeni na dalje postupanje) poslao dopis apelantima da se izjasne da li ostaju pri tužbi. Određeni broj apelanata se izjasnio da ostaje pri tužbi i da želi da se nastavi postupak, ali i nakon toga do 2006. godine (dakle, skoro četiri godine) Općinski sud nije preduzeo niti jednu radnju u postupku, zbog čega je ovaj period neaktivnosti Općinskog suda u odnosu na apelante koji su se izjasnili da žele nastaviti postupak Ustavni sud u cijelosti stavio na teret Općinskom sudu, te je u ovom dijelu utvrđena povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na apelante (u Odluci broj AP 1408/07) kojima je Općinski sud poslao dopis a koji nisu odgovorili, Ustavni sud je zaključio da Općinski sud nije prekršio zahtjeve razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da se ovi apelanti i nakon pismenog zahtjeva suda da se izjasne o daljnjem nastavku prekinutog postupka nisu izjasnili da zahtijevaju da se nastavi postupak. Ustavni sud je ustanovio da su navedeni apelanti svojim ponašanjem i pasivnošću doprinijeli ukupnoj dužini trajanja sudskog postupka, pa se neaktivnost suda u periodu od deset godina (1996-2006) ne može staviti na teret sudu, nego apelantima od čije je volje zavisio nastavak postupka. U vezi sa samim tokom postupka pred Općinskim sudom nakon zakazivanja pripremnog ročišta 27. septembra 2006. godine, kao i postupkom po žalbi pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud je zaključio da su sudovi bili aktivni u odnosu na sve apelante, budući da je Općinski sud u periodu od oktobra do decembra 2006. godine proveo postupak i donio odluku o tužbenim zahtjevima apelanata, a da je Kantonalni sud u svemu postupio u skladu sa odredbom člana 217. ZPP, jer je od dana prijema predmeta po žalbi odluku donio u roku od 45 dana.
- 39.Pošto se i u konkretnom predmetu radi o istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, poziva na svoje zaključke u spomenutoj Odluci broj AP 1408/07, te primjenjujući ih na konkretan predmet zaključuje da je u odnosu na apelante Petra Mirkića, Luku Božića i Miku Josića povrijeđeno pravo na pravično suđenje u vezi sa razumnom dužinom postupka. Ustavni sud primjećuje da se apelant Petar Mirkić 20. januara 2003. godine izjasnio da ostaje pri svojoj tužbi i da traži nastavljanje postupka. Također, Ustavni sud primjećuje da su supruge umrlih apelanata Luke Božića i Mike Josića poslale dopise Općinskom sudu 10. i 14. februara 2003. godine u kojim su tražile da se nastavi postupak. Međutim, i pored izjašnjenja ovih apelanata da žele da se nastavi postupak, postupak pred Općinskim sudom je nastavljen tek 28. septembra 2006. godine, dakle, tri godine i osam mjeseci kasnije. Ustavni sud primjećuje da je za ovaj period, u kojem sud nije preduzimao nikakve radnje (od januara/februara 2003. godine do 28. januara 2006. godine ), povrijeđeno pravo apelanata Petra Mirkića, Luke Božića i Mike Josića na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 40.Također, Ustavni sud zaključuje da u odnosu na ostale apelante Stevu Božića, Stojana Stojanovića, Milorada Božića, Živka Božića, Stevu Lazića, Acu Perkanovića, Ružu Josipović, Borislava Popovića, Milorada Zoranovića, Nikolu Simića i Milorada Todorovića nije bilo povrede prava na pravično suđenje u vezi sa razumnom dužinom postupka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da se navedeni apelanti, i nakon pismenog zahtjeva suda da se izjasne o daljnjem nastavku prekinutog postupka, nisu izjasnili da zahtijevaju da se nastavi postupak. Ustavni sud zapaža da su navedeni apelanti svojim ponašanjem i pasivnošću doprinijeli ukupnoj dužini trajanja sudskog postupka, pa se neaktivnost suda u periodu od deset godina (1996-2006) ne može staviti na teret sudu, nego apelantima od čije je volje zavisilo nastavljanje postupka.
Ostali aspekti prava na pravično suđenje i pravo na imovinu
- 41.U vezi sa ostalim navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je u pogledu člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u svojoj ranijoj praksi (osim već citirane Odluke broj AP 1408/07) u više odluka razmatrao ista činjenična i pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1858/07 od 18. oktobra 2007. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 270/07 od 8. septembra 2009. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 928/07 od 13. decembra 2007. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima je zaključio da u konkretnim postupcima nema ništa u obrazloženjima osporenih odluka što bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na štetu apelanata, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen na njihovu štetu. U navedenim odlukama Ustavni sud je, dalje, zaključio da se stav redovnih sudova koji su odlučivali o podnesenim tužbama zasniva na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji koji se moraju primijeniti u svim potraživanjima izraženim u jugoslavenskim dinarima. Budući da je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9/05 i 76/06) određeno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo plaćanja u BiH, bilo je neophodno uzeti u obzir sve promjene valute i njihove denominacije kako bi se utvrdila visina potraživanja apelanata. Ustavni sud je u citiranim odlukama u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zaključio da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u vezi sa kršenjem navedenih prava, zbog čega su apelacije odbačene kao očigledno prima facie neosnovane.
- 42.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se razlozi navedeni u citiranim odlukama Ustavnog suda mogu primijeniti u konkretnom slučaju, jer se način na koji je Kantonalni sud primijenio pozitivnopravne propise ne može smatrati proizvoljnim. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu povrijeđeni član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, član 6. stav 1. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 43.Ustavni sud zaključuje da u odnosu na apelante Petra Markića, Luku Božića i Miku Josića postoji povreda prava na pravičan postupak u pogledu donošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koji se vodio pred Općinskim sudom, jer se period neaktivnosti i nepostupanja Općinskog suda u trajanju od tri godine i osam mjeseci (od januara/februara 2003. do septembra 2006) može isključivo staviti na teret Općinskom sudu.
- 44.U odnosu na apelante Stevu Božića, Stojana Stojanovića, Milorada Božića, Živka Božića, Stevu Lazića, Acu Perkanovića, Ružu Josipović, Borislava Popovića, Milorada Zoranovića, Nikolu Simića i Milorada Todorovića, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se period nepostupanja Općinskog suda u trajanju od skoro četiri godine (2002- 2006) ne može staviti na teret sudu, nego apelantima od čije je volje isključivo zavisio nastavak i dalji tok postupka.
- 45.Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na sve apelante u pogledu primjene materijalnog prava, jer u obrazloženjima osporenih odluka Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na štetu apelanata, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen na njihovu štetu. Pri tome se Ustavni sud pozvao na svoju raniju praksu u predmetima koji su se odnosili na ista pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1858/07 od 18. oktobra 2007. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 270/07 od 8. septembra 2009. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 928/07 od 13. decembra 2007. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U odnosu na apelanticu Milku Filipović, koja je umrla, Ustavni sud je utvrdio da je apelaciju podnijelo neovlašteno lice.
- 46.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 47.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.