USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1091/08, rješavajući apelaciju Teufika Karajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Teufika Karajića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 005982 07 P.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku o žalbi na Presudu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 005982 07 P od 29. aprila 2010. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Teufiku Karajiću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Teufik Karajić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 8. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku o njegovoj tužbi podnesenoj 9. januara 1991. godine Osnovnom sudu u Velikoj Kladuši, sada Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. aprila 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. aprila 2008. godine, a spis 21. maja 2010. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 15. maja 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant je 9. januara 1991. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Velikoj Kladuši protiv Skupštine općine Velika Kladuša i SIZ-a za stambenu oblast iz Velike Kladuše radi naknade štete.
- 7.Do donošenja Rješenja Općinskog suda od 1. juna 1998. godine kojim je predmetni postupak umirovljen Općinski sud je zakazao tri ročišta, i to 11. februara 1992. godine, 24. aprila i 1. juna 1998. godine. Apelant nije pristupio ročištu zakazanom za 24. april 1998. godine. Konstatirano je da se pokušao više puta dostaviti poziv apelantu, ali da stranka nije pronađena na navedenoj adresi. Apelant, također, nije pristupio ročištu zakazanom za 1. juni 1998. godine. Konstatirano je da je apelant bio uredno obaviješten o održavanju ročišta.
- 8.Rješenjem Općinskog suda od 13. oktobra 1998. godine utvrđeno je da se apelantova tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Rješenjem Općinskog suda od 1. juna 1998. godine umirovljen predmetni postupak, a da su stranke upozorene da u roku od četiri mjeseca od dana mirovanja postupka mogu staviti prijedlog za nastavak postupka, jer će se u suprotnom smatrati da je tužba povučena. Stoga, pošto stranke u ostavljenom roku od četiri mjeseca nisu stavile prijedlog za nastavak postupka, Općinski sud je odlučio, u smislu člana 217. stav 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), da se predmetna tužba smatra povučenom.
- 9.Apelant je 24. augusta 2000. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka, navodeći da je došlo do propuštanja dostave, čime je apelantu onemogućeno da raspravlja pred sudom. Na ročištu od 20. marta 2001. godine Općinski sud je dozvolio ponavljanje postupka i stavio izvan snage Rješenje broj P-967/97 od 13. oktobra 1998. godine. Na tom ročištu apelant je precizirao tužbeni zahtjev tako da je umjesto ranije označenih tuženih označio Općinu Velika Kladuša i Općinski društveni fond za komunalne djelatnosti i infrastrukturu. Na ročištu zakazanom za 17. januar 2003. godine apelant je precizirao tužbeni zahtjev i tom prilikom je proširio tužbeni zahtjev i na Općinski društveni fond za stambenu oblast. Apelant je dopisom od 22. marta 2002. godine urgirao zakazivanje ročišta. Nakon toga Općinski sud je zakazao devet ročišta, i to 24. maja, 23. jula, 1. oktobra, 14. novembra i 13. decembra 2002. godine, 17. januara, 19. februara, 13. marta i 8. maja 2003. godine. Apelantov opunomoćenik nije pristupio ročištu zakazanom za 14. novembar 2002. godine zbog smrtnog slučaja u porodici. Dalje, apelant nije pristupio ročištu zakazanom za 19. februar 2003. godine i ročištu zakazanom za 8. maj 2003. godine za koje je navedeno da je bio uredno obaviješten.
- 10.Općinski sud je presudom od 10. juna 2003. godine obavezao tužene Općinu Velika Kladuša i Općinski društveni fond za komunalne djelatnosti i infrastruktru Velika Kladuša da apelantu isplate na ime naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište po jednom metru 19,98 KM, što za 301 m2 iznosi 6.014 KM. Također su obavezani da mu na ime naknade za korištenje građevinskog zemljišta i troškova uređenja zemljišta isplate iznos od 1.545,25 KM, a što sve ukupno iznosi 7.559,25 KM, kao i da mu naknade zakonsku zateznu kamatu na ukupan iznos počev od dana podnošenja tužbe, tj. od 9. januara 1991. godine pa do konačne isplate, i naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.268 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U ostalom dijelu apelantov tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Apelantov tužbeni zahtjev upućen Općinskom društvenom fondu za stambenu oblast je odbijen kao neosnovan.
- 11.Protiv prvostepene presude apelant i Općina Velika Kladuša su podnijeli žalbe koje je Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) Presudom broj Gž-906/03 od 24. oktobra 2003. godine uvažio i prvostepenu presudu ukinuo u cijelosti i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostepena presuda donesena uz bitne povrede parničnog postupka i da je zasnovana na nepotpunom činjeničnom stanju, a što je bilo značajno za pravilnu primjenu materijalnog prava. Kantonalni sud je naložio da prvostepeni sud u ponovnom postupku ponovo ocijeni već provedene dokaze, a po potrebi izvede i nove i utvrdi bitnu činjenicu zbog čega je došlo do prestanka apelantovog prava na korištenje gradskog građevinskog zemljišta koje mu je bilo uz naknadu dodijeljeno radi građenja.
- 12.Nakon toga Općinski sud je u ponovnom postupku zakazao dva ročišta, i to 5. februara i 2. marta 2004. godine, kojima je pristupio apelant.
- 13.Općinski sud je Presudom broj P-405/03 od 2. marta 2004. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan.
- 14.Protiv prvostepene presude apelant je 26. aprila 2004. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud Presudom broj Gž-581/04 od 20. novembra 2006. godine uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja presude proizlazi da je Kantonalni sud ustanovio da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 53. stav 1. tačka 3. ZPP, a u vezi sa članom 209. ZPP, što je, po mišljenju tog suda, onemogućilo apelanta da raspravlja o činjenicama od kojih zavisi i pravilna primjena materijalnog prava i što je direktno utjecalo na zakonitost prvostepene odluke.
- 15.Rješenjem Općinskog suda broj 023-0-P-000 023 od 7. septembra 2009. godine vraćena je na dopunu-ispravku apelantova tužba od 10. januara 1991. godine. Apelant je 10. septembra 2009. godine dopunio tužbu u smislu rješenja Općinskog suda. Općinski sud je 15. septembra 2009. godine donio rješenje da se tužba i dopuna tužbe dostave tuženim na odgovor.
- 16.Nakon toga Općinski sud je zakazao četiri ročišta, i to: 3. decembra 2009. godine, 14. januara, 15. februara i 29. marta 2010. godine. Apelant, odnosno njegov novi opunomoćenik, nije pristupio ročištu zakazanom za 14. januar 2010. godine. Konstatirano je da je novi apelantov opunomoćenik dostavio sudu 12. januara 2010. godine podnesak i punomoć, kao i otkaz punomoći ranijem opunomoćeniku. Također je dostavio primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka. Apelantov opunomoć?nik i tuženi su predložili da se rasprava zakazana za 15. februar 2010. godine odgodi jer nije moguće saslušati svjedoka koji se nalazi u inozemstvu i vraća se krajem februara. Stoga su predložili da se glavna rasprava odgodi za kraj marta ili početak aprila zato što su zauzeti u drugim predmetima.
- 17.Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 005982 07 P od 29. aprila 2010. godine tužena Općina Velika Kladuša je obavezana da apelantu na ime naknade štete, i to na ime prometne vrijednosti neizgrađenog građevinskog zemljišta, i to k.č. broj 2125/7 zv. Gradilište, neplodna, površine 301 m2, upisana u pl. broj 1077 k.o. Velika Kladuša, po novom katastarskom premjeru, isplati iznos od 11.430,00 KM i na ime naknade štete za troškove uređenja građevinskog zemljišta iznos od 1.488,53 KM. Dalje je tužena obavezana da na ukupan iznos naknade štete plati zateznu kamatu od podnošenja tužbe, tj. od 10. januara 1991. godine do isplate, kao i naknadi parnične troškove u iznosu od 4.150,95 KM, sve u roku od 30 dana od donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi isplati na ime naknade štete za troškove uređenja građevinskog zemljišta preostali iznos od 13.511,47 KM, kao i zateznu kamatu na navedeni iznos od 10. januara 1991. godine do isplate. Apelantov zahtjev za isplatu troškova postupka u iznosu od 375,35 KM je odbijen.
- 18.Protiv prvostepene presude žalbu je 10. maja 2010. godine podnijela tužena Općina Velika Kladuša.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 19.Apelant smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku po njegovoj tužbi podnesenoj 9. januara 1991. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant postavlja zahtjev za naknadu štete zbog nerazumne dužine predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
- 20.U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je iznio hronologiju predmetnog slučaja. Istaknuto je da je sudiji koji je bio zadužen predmetnim spisom prestao mandat u Općinskom sudu 30. novembra 2006. godine. Predmetni spis je u septembru 2007. godine zadužio sada zaduženi sudija i on se nalazi pod rednim brojem 346 po datumu podnošenja inicijalnog akta kod zaduženog sudije. Prema mišljenju Općinskog suda, u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku, jer postupak nije okončan u ranijem periodu zbog rata, a velikim dijelom zbog pasivnog držanja samog apelanta.
V. Relevantni propisi
- 21.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 22.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 23.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 26.Apelant se poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, to pravo sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku". Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje jer smatra da Općinski sud nije u razumnom roku donio odluku po njegovoj tužbi, pa je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva.
- 27.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 28.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 29.Apelant smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 30.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
- 31.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
- 32.Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 33.Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu radi naknade štete Osnovnom sudu u Velikoj Kladuši 9. januara 1991. godine, a da je u nadležnosti Ustavnog suda period od 14. decembra 1995. godine, kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe do sada traje 19 godina i pet mjeseci i još uvijek nije okončan, od čega period od 14 godina i šest mjeseci spada u nadležnost Ustavnog suda.
Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 34.Apelantov predmet se 14. decembra 1995. godine nalazio kod Općinskog suda i u njemu sud od 14. februara 1992. godine, kada je zatražio od Sekretarijata za urbanizam relevantne podatke, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju.
Analiza razumnosti trajanja postupka
- 35.Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio naročito složen kako u pogledu činjeničnog stanja, tako ni u pogledu pravnih pitanja.
- 36.U pogledu apelantovog doprinosa ukupnoj dužini postupka Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku apelant nije prisustvovao ročištima zakazanim za 19. februar i 8. maj 2003. godine iako je bio uredno pozvan. Međutim, uzimajući u obzir navedeno, kao i apelantovo ponašanje tokom cijelog postupka, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama u značajnoj mjeri doprinio ukupnoj dužini predmetnog postupka.
- 37.U pogledu doprinosa redovnih sudova trajanju predmetnog postupka Ustavni sud smatra da prvostepeni sud od 14. februara 1992. godine, kada je od Sekretarijata za urbanizam zatražio relevantne podatke, pa do 24. aprila 1998. godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Dakle, u periodu od šest godina u predmetnom postupku nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Ustavni sud ukazuje da je iz rješenja Općinskog suda, kojim se dozvoljava ponavljanje postupka, od 20. marta 2001. godine vidljivo da je, zbog propuštanja dostave poziva, taj sud stavio van snage svoje rješenje o mirovanju postupka i rješenje o povlačenju tužbe. Stoga Ustavni sud smatra da se na teret Općinskog suda može staviti protek vremena u relevantnom periodu, računajući od prestanka ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini pa do donošenja rješenja kojim se dozvoljava ponavljanje postupka. Dalje, nakon ročišta održanog 20. marta 2001. godine Općinski sud je novo ročište zakazao za 24. maj 2002. godine, dakle, nakon perioda dužeg od godinu dana. U narednom periodu Općinski sud je do donošenja presude od 10. juna 2003. godine zakazivao ročišta u relativno kratkom vremenskom roku. Međutim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dva puta vraćao predmet Općinskom sudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 38.Dalje, nakon što je Kantonalni sud presudom od 20. novembra 2006. godine vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje, Općinski sud je tek 7. septembra 2009. godine vratio apelantu tužbu na dopunu-ispravku. Dakle, nakon perioda od skoro tri godine Općinski sud u predmetnom postupku nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Nakon tog perioda Općinski sud je postupao u relativno kratkom roku. U odnosu na Kantonalni sud, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud rješavao po žalbi u relativno kratkom vremenskom periodu. Stoga, Ustavni sud smatra da se predmetna dužina postupka može staviti na teret Općinskom sudu s obzirom na to da u dužim vremenskim periodima u predmetnom postupku nije preduzimao niti jednu procesnu radnju radi što bržeg i efikasnijeg okončavanja predmetnog postupka, a što je i smisao same odredbe člana 10. ZPP. Pri tome Ustavni sud smatra da Općinski sud za ovako dugo trajanje postupka nije ponudio razumno i objektivno opravdanje.
- 39.Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da dužina postupka, koja se u konkretnom slučaju može staviti na teret Općinskom sudu, ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 40.Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, tj. riješi o žalbi protiv presude Općinskog suda, imajući u vidu zaista dug period u kom se vodio postupak pred Općinskim sudom. Utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 41.Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 42.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo da se isplati približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM.
- 43.Imajući u vidu činjenicu da je dio parničnog postupka povodom apelantove tužbe koji ulazi u okvir nadležnosti Ustavnog suda, ratione temporis, trajao 14 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 2.100,00 KM. S obzirom na sjedište Općinskog suda, kojem je stavljena na teret ukupna dužina postupka, ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona.
VIII. Zaključak
- 44.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u činjenici da se trajanje postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, dakle 14 godina, može u potpunosti staviti na teret nadležnom redovnom sudu. Pri tome Općinski sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje predmetnog postupka.
- 45.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 46.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.