Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

U skladu sa odredbama člana 21. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10), u utvrđenom roku prilažem

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je Kanton Sarajevo povrijedio pravo Općine Novo Sarajevo na lokalnu samoupravu, jer nije postupio u skladu sa zakonskom obavezom iz člana 24. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/06, 43/08 i 22/09).
  • 2.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Obrazloženje

Načelnik Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) je 3.9.2010. godine podnio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu (u daljnjem tekstu: Zahtjev), u vezi nepostupanja Kantona Sarajevo u skladu sa zakonskom obavezom iz člana 24. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon).

Iz Zahtjeva proizilazi da podnosilac Zahtjeva smatra da je Kanton Sarajevo, radnjom nečinjenja, odnosno nepostupanjem po konkretnoj zakonskoj odredbi iz člana 24. Zakona, a koja obavezuje Kanton Sarajevo na donošenje zakona i propisa koji bi regulisali raspodjelu ukupnih prihoda iz člana 12. Zakona koji pripadaju jedinicama lokalne samouprave, povrijedio pravo podnosioca Zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu. U Zahtjevu se podnosilac poziva na presudu Ustavnog suda Federacije broj U-30/09 od 15.5.2010. godine i relevantne dijelove obrazloženja citirane presude.

Podnosilac Zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije utvrdi da je Kanton Sarajevo, propuštanjem da blagovremeno postupi u skladu sa obavezom iz člana 24. Zakona, te adekvatno reguliše pitanje raspodjele javnih prihoda u Kantonu Sarajevo u dijelu koji se odnosi na učešće jedinica lokalne samouprave u raspodjeli prihoda sa jedinstvenog računa, povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Općine Novo Sarajevo. Također predlaže donošenje prijelaznog rješenja u vidu naloga Kantonu Sarajevo da odmah, a najkasnije u roku od tri mjeseca od objave presude, zakonom, propisom ili na drugi adekvatan način, reguliše raspodjelu prihoda jedinicama lokalne samouprave u Kantonu Sarajevo u dijelu ukupnih prihoda iz člana 12. Zakona. Nadalje, da se, ukoliko Kanton Sarajevo ne postupi po nalogu u ostavljenom roku, obaveže da u daljnjoj raspodjeli ukupnih prihoda iz člana 12. Zakona postupi tako da direktno primijeni navedenu odredbu Zakona i druge kriterije iz Zakona u raspodjeli jedinicama lokalne samouprave.

U skladu sa članom 10. i 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Zahtjev je dostavljen Kantonu Sarajevo da se, kao druga strana u postupku, u roku od 30 dana izjasni o navodima podnosioca Zahtjeva. Traženi odgovor na Zahtjev nije dostavljen.

Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom predmetu nije potrebno neposredno raspravljanje, odnosno da nema spornih pitanja od značaja za donošenje odluke za koja bi bilo nužno zakazivanje sjednice suda sa javnom raspravom u smislu člana 13. i 25. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10), te je 18.11.2010. godine održana sjednica Suda bez javne rasprave i donijeta odluka kao u izreci iz slijedećih razloga:

Presudom Ustavnog suda Federacije broj U-30/09 od 15.06.2010. godine je utvrđeno da članom 24. Zakona nije povrijeđeno pravo općina Centar Sarajevo, Stari grad Sarajevo, Novo Sarajevo i Novi Grad na lokalnu samoupravu. Tada osporenim članom Zakona, stavom 1., propisano je da se ukupni prihodi iz člana 12. Zakona, koji pripadaju jedinicama lokalne samouprave, u Kantonu Sarajevo doznačavaju Kantonu Sarajevo, koji ove prihode raspodjeljuje jedinicama lokalne samouprave na temelju kantonalnih zakona i propisa.. Iz obrazloženja citirane presude proizilazi da je: "Ustavni sud Federacije je zaključio da je Kanton Sarajevo povrijedio pravo na lokalnu samoupravu jedinica lokalne samouprave u Kantonu Sarajevo, ne postupajući na način kako je to propisano članom 24. stav 1. Zakona, odnosno nedonošenjem Zakona o raspodjeli javnih prihoda u Kantonu Sarajevo, a ne Parlament Federacije Bosne i Hercegovine".

Presudom Ustavnog suda Federacije broj U-14/09 od 12.10.2010. godine je ponovno konstatovano da se pravo na lokalnu samoupravu od strane viših vlasti može povrijediti i nečinjenjem. Pritom se odlučivalo u vezi sa obavezama koje proizilaze za Kanton Sarajevo u smislu odredbi čl. 58., 59. i 60. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06). Relevantni dio obrazloženja glasi: "Kako Kanton Sarajevo u zakonskom roku nije postupio po navedenim odredbama Zakona, to je Ustavni sud Federacije utvrdio da je svojim nečinjenjem, odnosno neizvršavanjem zakonom utvrđenih mjera povrijedio pravo na lokalnu samoupravu".

Dakle, s obzirom da je o suštini postavljenog zahtjeva Ustavni sud Federacije već utvrdio i objavio nedvosmislen i jasan stav u obrazloženju citirane presude broj U-30/09 od 15.06.2010. godine, to u konkretnom slučaju nije nužno detaljnije obrazlagati utvrđenu povredu prava na lokalnu samoupravu. Pritom imamo u vidu nespornu činjenicu da Kanton Sarajevo ni do danas nije donio usaglašeni Zakon o lokalnoj samoupravi, kao krovni propis kojim se, između ostalog, definišu nadležnosti jedinica lokalne samouprave s obzirom na specifičnu organizaciju Kantona Sarajevo, koje definisanje je, pak, u uskoj vezi i sa pitanjem raspodjele finansijskih sredstava potrebnih za obavljanje utvrđenih nadležnosti, kao ni zakon ili propis koji bi definisao kriterije i raspodjelu javnih prihoda iz člana 12. Zakona na jedinice lokalne samouprave u Kantonu Sarajevo, kako nalaže član 24. stav 1. Zakona.

Ustavni sud Federacije u konkretnom slučaju nije donio predloženo prijelazno rješenje Naime, Ustavni sud Federacije je mišljenja da je i pitanje raspodjele (pripadnosti) javnih prihoda na jedinice lokalne samouprave u Kantonu Sarajevo u direktnoj vezi sa nadležnostima jedinica lokalne samouprave, to je nužno prvenstveno da Kanton Sarajevo postupi u smislu odredbi čl. 58., 59. i 60. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, što je utvrđeno presudom broj U-14/09 od 12.10.2010. godine. Iz obrazloženja citirane presude proizilazi da obaveze kantona u skladu sa odredbama čl. 58., 59. i 60. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine podrazumijevaju: "..da su kantoni dužni usaglasiti svoje zakone u propisanim rokovima, izvršiti prijenos poslova i nadležnosti na jedinice lokalne samouprave, izvršiti prijenos finansijskih sredstava za njihovo obavljanje, a kada je u pitanju Kanton Sarajevo urediti i pitanja nadležnosti i teritorijalne organizacije Grada Sarajeva, općina u sastavu Grada Sarajeva, kao i općina koje nisu u sastavu Grada Sarajeva, njihove međusobne odnose i način finansiranja, a pri tome vodeći računa o relevantnim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine". U citiranoj presudi Ustavni sud Federacije, takođe, nije utvrdio prijelazno rješenje u vidu roka za postupanje po presudi. Naime, i u ovoj i u citiranoj presudi, rokovi za izvršavanje zakonskih obaveza od strane Kantona Sarajevo, čije nepoštivanje ima za posljedicu povredu prava na lokalnu samoupravu, su precizirani i, nesporno, istekli. Omogućavanje od strane Ustavnog suda Federacije dodatnog, produženog roka za ispunjenje zakonske obaveze, Ustavni sud Federacije smatra neprihvatljivim. Stoga će se o izvršenju ove, ali i, kao neodvojive, presude ovog suda broj U-14/09 od 12.10.2010. godine, imajući u vidu sintagmu "razumnog roka" i sa stanovišta složenosti njenog izvršenja, raspravljati u skladu sa članom 61. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Iz navedenih razloga je preuranjen i dio Zahtjeva usmjeren na rješavanje hipotetičke situacije nepostupanja Kantona Sarajevo po ovoj odluci.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom od pet glasova sudija, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Aleksandra Martinović, Domin Malbašić i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

ODVOJENO MIŠLJENJE

Sudija
Sead Bahtijarević, s. r.

sa zahtjevom da se isto objavi u cijelosti

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 18.11.2010. godine održao je sjednicu bez javne rasprave i bez prisustva stranaka i njihovih punomoćnika.

Članom IV.C.4.5) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno je da "svi sudski postupci javni su, ukoliko za određene izuzetne situacije zakonom nije drugačije određeno".

Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 3., potvrđuje da je postupak pred Ustavnim sudom Federacije javan. Javnost postupka isključena je samo za vrijeme vijećanja i glasanja ili kada Sud raspravlja i odlučuje "o pitanjima koja imaju karakter državne, vojne ili druge zakonom ili drugim propisima određene tajne".

Sjednice Ustavnog suda Federacije održavaju se na javnim raspravama i bez javne rasprave, u skladu sa članom 13. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

Sjednice Suda bez javne rasprave održavaju se kada Sud donosi rješenja o odbacivanju zahtjeva, pridržavajući se razloga navedenih u članu 41. i 42. Poslovnika.

Imajući u vidu sadržaj postavljenog zahtjeva u ovom predmetu, isti nije moguće podvesti ni pod jednu od navedenih kategorija za postupak na sjednici bez javne rasprave.

Procjena Suda, donijeta većinom glasova, "da u ovom predmetu, s obzirom na činjenično stanje, nije potrebno neposredno raspraviti, odnosno razjasniti pitanje značajno za donošenje odluke", nije niti može biti utemljen razlog za održavanje sjednice bez javne rasprave. Na predmetnoj sjednici Sud je "razjasnio pitanja značajna za donošenje odluke". Koliko je pri "razjašnjavanju" bila zastupljena "neposredna ili posredna rasprava" teško je cijeniti s obzirom da za to ne postoje objektivni kriteriji. Prethodna procjena o tome "da nije potrebno neposredno raspraviti, odnosno razjasniti pitanja značajna za donošenje odluke" ovim je učinjena upitnom, posebno kao razlog za održavanje sjednice bez javne rasprave.

U skladu sa članom IV.C. 4. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, obaveza je sudova, dakle i Ustavnog suda Federacije, "osigurati jednak položaj svim strankama u sudskim postupcima".

Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 27., sasvim decidno obavezuje da se na raspravu pozivaju stranke i druga lica kao sudionici rasprave.

Kako je u ovom predmetu rasprava održana bez prisustva stranaka i njihovih opunomoćenika, koji nisu ni pozivani na raspravu, evidentno je da je ovim uskraćeno pravo stranaka na pristup Sudu i mogućnost da iznesu svoje stavove i dokaze u odnosu na predmet rasprave.

U uvjerenju da postupak Ustavnog suda Federacije u ovom predmetu nije u skladu sa deklarisanim principima iskazanim u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, te prihvaćenim instrumentima za zaštitu ljudskih prava istaknutim u Aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, posebno članom 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a koji imaju snagu ustavnih odredbi, te Zakonom o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), kao i Poslovnikom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio sam da izdvojim mišljenje.