USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 556/08, rješavajući apelaciju Hasana Hušidića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Hasana Hušidića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu P-146/04 pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-146/04, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Hasan Hušidić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 20. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke po njegovoj tužbi u predmetu P-146/04 koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 28. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 26. marta 2010. godine da dostavi spis na uvid.
- 3.Općinski sud je Ustavnom sudu dostavio odgovor 3. marta 2008. godine, a fotokopiju sudskog spisa 31. marta 2010. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 13. marta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 22. aprila 2004. godine pokrenuo postupak tužbom pred Općinskim sudom radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretnini. Apelant je 13. oktobra 2005. godine precizirao i dopunio tužbu, ali tako što je naveo nove tužene i njihove adrese. Općinski sud je uputio tužbu na odgovor tuženim 28. novembra 2006. godine. Budući da se tužba nije mogla dostaviti, Sud je pozvao apelanta 29. decembra 2006. godine da uredi tužbu tako što će navesti tačnu adresu prvotuženog, uz prijetnju da će odbaciti tužbu ako ne postupi po nalogu suda. Apelant je dostavio adresu prvotuženog i intervenisao kod suda (4. januara i 22. januara 2007. godine, te 22. januara 2008. godine) tražeći i postavljenje posebnog staraoca za tužene koji su nepoznatog boravišta i za umrle za koje nije znao da li imaju nasljednike.
- 7.Općinski sud je zatražio evidenciju od Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za administraciju i podršku Bihać i odjela Matičnog ureda (u toku 2007. i 2008. godine). Iz informacija koje je dobio od nadležnih tijela, Sud je saznao da su neki od tuženih u Bosni i Hercegovini, a neki se nalaze u Srbiji i Hrvatskoj. Također, Sud je pozvao apelanta da predujmi troškove postavljanja posebnog staraoca 21. aprila 2008. godine, što je apelant odmah i uradio.
- 8.Apelant je opet 10. novembra 2008. godine dostavio Općinskom sudu ispravku i dopunu tužbe uz navođenje adresa za tužene i nasljednika jednog od tuženih koji je umro. Općinski sud je 18. decembra 2008. godine uputio tužbu na odgovor tuženima. Međutim, tužbe ponovo nije bilo moguće uručiti zbog netačne adrese, pa je Općinski sud opet pozvao apelanta da dostavi tačnu adresu za jednog od tuženih, uz prijetnju odbacivanjem tužbe (22. januara 2009. godine), što je apelant uradio 2. februara 2009. godine. Neki od tuženih su dostavili sudu odgovore na tužbu, a prema stanju spisa Općinski sud je poslao tužbu na odgovor 22. februara 2010. godine. Iz spisa proizlazi da do 31. marta 2010. godine još nije bilo zakazano ni pripremno ročište.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 9.Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je tužbu podnio 2004. godine i u momentu podnošenja apelacije (skoro četiri godine kasnije) sud nije donio odluku. Osim toga, apelant smatra da su postojali razlozi da sud postavi tuženima koji su nepoznatog boravišta posebnog staratelja, jer je on imao pravni interes da postupak što prije okonča, a nisu mu poznate adrese stanovanja tuženih.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da nije došlo do kršenja prava koje apelant navodi. Općinski sud je naveo da nisu postojali zakonski uvjeti za vođenje postupka. Općinski sud je naveo da je tužbu koju je apelant podnio i dopunio 13. oktobra 2005. godine uputio 18. novembra 2006. godine tuženim na odgovor. Općinski sud navodi da se sudu vratila dostavnica da je prvotuženi nepoznat na adresi, a da je za tužene od 2. do 6. tužbu primio apelant. Zbog navedenog sud je pozvao apelanta da dostavi urednu adresu za prvotuženog, a od MUP-a zatražio podatke o ostalim tuženim. Nakon dobijenih podataka od MUP-a i apelanta sud je zaključio da je prvotuženi umro, da troje tuženih žive u Srbiji odnosno Hrvatskoj. S obzirom na nepoznate adrese boravišta sud nije mogao dalje postupati po tužbi. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u ovoj situaciji "trebao donijeti procesno rješenje o prekidu postupka, ali isto nije donio jer je zatrpan predmetima". Međutim, prema navodima Općinskog suda, sud je usmeno obavijestio apelantovog advokata da treba da dostavi adrese i da označi nasljednike iza umrlog tuženog.
V. Relevantni propisi
- 11.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta - jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
Član 53.
Š...Ć
(2) Tužba mora sadržavati:
Š...Ć
- 7)druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. Š...Ć
Član 62. stav 1.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 296.
(1) Ako se tokom postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Uz uvjet iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika osobito u slučajevima:
Š...Ć
- 4)ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika,
- 5)ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Federaciji, nalaze u inostranstvu, a dostava se nije mogla obaviti.
(3) O postavljanju privremenog zastupnika, sud će bez odgađanja obavijestiti organ starateljstva, a i stranke kad je to moguće.
Član 334.
Š...Ć
(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Naročito trebaju sadržavati: Š...Ć prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju Š...Ć.
Š...Ć
VI. Dopustivost
- 12.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što redovni sud nije u dužem vremenskom periodu donio odluku o apelantovoj tužbi.
- 15.Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da se apelant žali na nemogućnost dobijanja konačne odluke u dužem vremenskom periodu, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija, u vezi s donošenjem odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 16.Apelant se žali zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku, a povodom tužbe koju je podnio u aprilu 2004. godine, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 17.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 18.
Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
a) Relevantni principi
- 19.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 20.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 21.Parnični postupak je pokrenut 22. aprila 2004. godine kada je apelant Općinskom sudu podnio tužbu za utvrđenje vlasništva na nekretnini u čijem je posjedu 28 godina. Prema stanju spisa i informacija dostavljenih Ustavnom sudu, u konkretnom predmetu postupak nije okončan niti je do marta 2010. godine bilo zakazano pripremno ročište. Postupak traje od 24. aprila 2004. godine, dakle u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda traje duže od šest godina.
c) Analiza postupka
- 22.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Pri tome se naročito uzima u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).
- 23.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju Općinski sud treba odlučiti o zahtjevu iz tužbe tako što će omogućiti apelantu i tuženima da raspravljaju pred sudom, budu saslušani i iznesu dokaze s ciljem utvrđivanja pravno relevantnih činjenica na osnovu kojih bi se donijela presuda. Općinski sud se nije izjasnio o složenosti predmeta. Međutim, Ustavni sud uočava, imajući u vidu dokaze u spisu, da se konkretan predmet ne može smatrati složenim predmetom.
- 24.Što se tiče ponašanja javne vlasti, u vezi s postupkom pred Općinskim sudom, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud od prijema tužbenog zahtjeva poduzimao određene radnje. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je tužba tek poslije dvije godine i šest mjeseci upućena na odgovor tuženima i da je sud tek tada uvidio da su adrese neuredne. Nakon toga, sud je poduzimao određene radnje oko otkrivanja adresa tuženih, ali bez obzira na dobijene informacije sud, kako je i u apelaciji navedeno, nije donosio procesna rješenja.
- 25.Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant predlagao postavljanje staratelja tuženima koji su nepoznatog boravišta. Iako je sud pozvao apelanta da uplati predujam za postavljanje zakonskog zastupnika, što je prema stanju spisa apelant odmah i učinio, sud je i nakon toga nastavio s utvrđivanjem adresa za tužene (i pozivao apelanta da uredi tužbu u tom pravcu). Iz spisa proizlazi da je tek u martu 2010. godine dostavljena tužba na odgovor jednom od tuženih. Prema stanju spisa do marta 2010. godine, dakle, šest godina nakon pokretanja postupka sud nije održao pripremno ročište.
- 26.Ustavni sud primjećuje da je, i pored tužbe koja je sadržavala nedostatke zbog nenavođenja tačnih adresa tuženih, postojala zakonska mogućnost (član 296. ZPP-a koju je apelant predložio da se primijeni) da sud vodi postupak, što sud nije uradio, niti je obrazložio svoje nepostupanje. Sud je obrazložio da je jedinio imao mogućnost prekida postupka da donese procesno rješenje, što također nije uradio "zbog prevelikog broja predmeta".
- 27.Što se tiče prevelikog broja predmeta koji je Općinski sud iznio kao razlog za nepostupanje odnosno nedonošenje "procesnog rješenja o prekidu postupka", Ustavni sud je u prethodnim tačkama ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije naveo bilo kakve razloge za svoju pasivnost, a navodi o velikom broju predmeta ne mogu se, imajući u vidu citiranu praksu, prihvatiti kao odgovarajući i opravdani u konkretnom slučaju. Osim toga, Općinski sud nije naveo ni da li je preduzeo neke mjere kako bi osigurao poštivanje prava na suđenje u razumnom roku općenito imajući u vidu problem na koji se poziva.
- 28.Što se tiče apelantovog ponašanja, Ustavni sud uočava da on nije uredno označio tužene, jer mu adrese tuženih, pogotovo nasljednika umrlog tuženog i tuženih koji žive u inostranstvu, nisu bile poznate. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je apelant u tužbi predlagao postavljanje staraoca i na poziv suda uplatio predujam za postavljanje staraoca, što podrazumijeva da je mogao očekivati da se postupak dalje odvija u tom smjeru, odnosno da se može nastaviti s postupkom jer će tuženima biti postavljen staralac. I pored propusta koje je apelant napravio, Ustavni sud primjećuje da nema nikakvog opravdanja da sud ne postupa po apelantovim podnescima, pa čak i ako treba donijeti "samo proceduralno rješenje" o odbačaju.
- 29.Ustavni sud zapaža da postupak u konkretnom predmetu još nije završen, te da apelantov doprinos dužini tog postupka postoji, ali da nije odlučujući. Ustavni sud smatra da je odlučujući doprinos dužini postupka propust Općinskog suda da uredno, u razumnom roku, postupa po tužbi, donosi procesna rješenja koja po zakonu može donijeti uključujući i postupanje po apelantovom zahtjevu za određivanje staraoca tuženim, u skladu s odredbom člana 296. ZPP-a.
- 30.Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status od podnošenja tužbe i dužinu postupka preko šest godina, u kojem, prema informacijama kojima Ustavni sud raspolaže, u vrijeme donošenja ove odluke još uvijek nije zakazano ni pripremno ročište, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 31.Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 32.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se trajanje postupka od podnošenja tužbe od šest godina i pet mjeseci, može u odlučujućoj mjeri staviti na teret nadležnog redovnog suda, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 33.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.