USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1063/08, rješavajući apelaciju Jasminke Mujić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Jasminke Mujić.
Utvrđuje se povreda prava na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-07-000135 od 7. februara 2008. godine.
Predmet se vraća Apelacionom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Apelacionom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Jasminka Mujić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčko Distrikta, koju zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta, podnijela je 4. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-07-000135 od 7. februara 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 17. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Apelacioni sud je 9. maja 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a tuženi 12. maja 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Apelacionog suda i tuženog dostavljeni su apelantici 20. maja 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelantica je u Osnovnom sudu protiv tuženog pokrenula parnični postupak podnošenjem tužbe 3. maja 2006. godine radi utvrđenja. U tužbi je navela da je njena nana, sada umrla F.M. (u daljnjem tekstu: F.M.), bila nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Brčkom, u ulici Ribnikara broj 4/I, površine 43 m" (u daljnjem tekstu: sporni stan). Prema navodima iz tužbe, apelantica je u sporni stan uselila 1984. godine i živjela je u zajedničkom domaćinstvu sa F.M. do njene smrti 1995. godine. Apelantica smatra da ima kontinuitet boravka u spornom stanu i da su time ispunjeni zakonski uvjeti da se utvrdi nosiocem stanarskog prava.
- 7.Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-P-06-000215 od 8. februara 2007. godine apelanticin tužbeni zahtjev je usvojen.
- 8.Osnovni sud je u obrazloženju presude naveo da je u vrijeme kada je apelantica živjela sa F.M. važio Zakon o stambenim odnosima SRBiH ("Službeni list SRBiH" broj 14/84), kojim je u članu 6. stav 2. predviđeno da se, između ostalih lica, članom porodičnog domaćinstva smatraju i unučad. Shodno navedenom, Osnovni sud je naveo da, prema odredbi člana 21. stav 2. Zakona o stambenim odnosima SRBiH, unucima pripada pravo da nakon smrti nosioca stanarskog prava, s kojim su živjeli u porodičnom domaćinstvu kao korisnici stana, nastave da koriste stan.
- 9.Odlučujući o žalbi tuženog, Apelacioni sud je donio Presudu broj 097-0-Gž-07-000135 od 7. februara 2008. godine, kojom je žalbu usvojio i prvostepenu presudu preinačio tako što je apelanticin tužbeni zahtjev u cijelosti odbio. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud bez bitnih povreda odredaba parničnog postupka na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje o tužbenom zahtjevu odlučio pogrešnom primjenom materijalnog prava. Naime, odredba člana 6. Zakona o stambenim odnosima propisuje da se korisnikom stanova u smislu ovog zakona smatraju nosilac stanarskog prava i članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim trajno žive i stanuju, kao i lica koja su prestala da budu članovi tog domaćinstva a ostala su u istom stanu. Članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik RS" br. 19/93 i 22/93), koja odredba se ima primijeniti kao važeći propis na konkretni slučaj, u skladu sa članom 22. Zakona o stambenim odnosima, jer je raniji nosilac stanarskog prava F.M. umrla 18. maja 1995. godine, propisano je da se u članu 6. Zakona o stambenim odnosima stav 2. mijenja i glasi: "Članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava u smislu ovog zakona smatraju se: bračni drug, djeca (rođena u braku ili van braka, usvojena ili pastorčad), roditelji bračnih drugova, bračni drugovi djece, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava dužan po zakonu da izdržava, a koja sa njim trajno žive i stanuju".
- 10.Apelacioni sud je, dalje, naveo da odredba člana 22. stav 1. Zakona o stambenim odnosima dopušta mogućnost da nakon smrti nosioca stanarskog prava novi nosilac stanarskog prava postane član njegovog porodičnog domaćinstva, ali samo ukoliko pripada krugu srodnika određenih članom 6. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. Sud je konstatirao da apelantica, bez obzira na to što je živjela i stanovala sa F.M. od 1984. godine pa sve do njene smrti 1995. godine, i za to vrijeme se o njoj brinula, kao unuka ranijeg nosioca stanarskog prava očigledno tom krugu lica ne pripada, ni kao srodnik, ni kao lice prema kojem je nosilac stanarskog prava imao zakonsku obavezu izdržavanja, pored živih roditelja, u smislu odredbe čl. 230-238. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik RS" broj 54/02). Dakle, za uspjeh apelanticinog tužbenog zahtjeva, budući da se ne ubraja u krug zakonskih srodnika, oba uvjeta su morala biti kumulativno ispunjena: zajednica trajnog stanovanja i življenja i zakonska obaveza F.M. da je izdržava.
- 11.Apelacioni sud je zaključio da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da apelantica ispunjava uvjete za stjecanje svojstva nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu poslije smrti F.M., s obzirom na to da nije bila član njenog porodičnog domaćinstva, u smislu odredbi Zakona o stambenim odnosima sa izmjenama i dopunama, koji je bio na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava F.M. (18. maj 1995. godine) i čije su odredbe važile sve do 22. augusta 1999. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelantica smatra da su joj osporenom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je Apelacioni sud u osporenoj presudi proizvoljno primijenio Zakon o stambenim odnosima. Naime, apelantica navodi da je Visoki predstavnik za BiH Odlukom - Zakonom o ukidanju članova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik RS" broj 31/99) brisao čl. 2, 3, 6, 7. i 8, pa je, prema njenom mišljenju, ostao na pravnoj snazi član 6. Zakona o stambenim odnosima, kojim je propisano da je unuka (apelantica) korisnik stana kao član porodičnog domaćinstva umrle F.M. Slijedom navedenog, apelantica smatra da je Apelacioni sud osporenu presudu zasnovao na nepostojećoj odredbi materijalnog prava, odnosno na odredbi koja je ukinuta.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud je naveo da je Visoki predstavnik za BiH Odlukom - Zakonom o ukidanju članova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik RS" broj 31/99) brisao čl. 2, 3, 6, 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, ali da je zakon Visokog predstavnika stupio na snagu 28. oktobra 1999. godine i nije se primjenjivao retroaktivno.
- 14.U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da su apelanticini navodi neosnovani jer je Apelacioni sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava. Tuženi u odgovoru na apelaciju navodi da apelantica nije dokazala da je bila član porodičnog domaćinstva i da je bila u ekonomskoj zajednici sa prethodnim nosiocem stanarskog prava. Osim toga, tuženi navodi da je apelantica od 12. septembra 1989. godine do 12. oktobra 2000. godine živjela i bila prijavljena na adresi Ice Volovskog broj 9 u Brčkom, u zajedničkom domaćinstvu sa svojim roditeljima.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH" br. 14/84 i 12/87) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6. stav 2.
Članovima porodičnog domaćinstva nositelja stanarskog prava, u smislu ovog Zakona, smatraju se: bračni drug, djeca (rođena u braku ili van braka, usvojena, pastorčad), bračni drugovi djece, roditelji bračnih drugova (otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac), braća i sestre, unučad bez roditelja, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava dužan po zakonu da izdržava ili su ta lica dužna po zakonu da izdržavaju nositelja stanarskog prava, a koja zajedno s njima trajno žive i stanuju, kao i lica koja sa nositeljem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju nositelja stanarskog prava.
Član 21.
Korisnici stana (član 6. stav 1) koji stanuju zajedno sa nositeljem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim Zakonom.
Članovima porodičnog domaćinstva (član 6. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nositelja stanarskog prava Š...Ć.
- 16.Odluka Ustavnog suda SFRJ, U br. 409/87 i 213/88 od 20. septembra 1989. godine ("Službeni list SRBiH" broj 36/89) glasi:
Utvrđuje se da je 31. jula 1989. godine prestao da važi dio odredbe člana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH" br. 14/84 i 12/87) koji glasi: "bez roditelja".
- 17.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 19/93 i 22/93) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
U članu 6. stav 2. mijenja se i glasi:
Članovima porodičnog domaćinstva nositelja stanarskog prava, u smislu ovog Zakona, smatraju se: bračni drug, djeca (rođena u braku ili van braka, usvojena ili pastorčad), roditelji bračnih drugova, bračni drugovi djece, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava dužan po zakonu da izdržava, a koja sa njim trajno žive i stanuju.
- 18.Zakon o ukidanju članova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, koji je proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 31/99), glasi:
Član 1.
U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 19/93 i 22/93) brišu se sljedeći članovi, tj. članovi 2, 3, 6, 7. i 8.
Član 2.
Ovaj Zakon stupa na snagu 28. oktobra 1999. godine.
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj 097-0-Gž-07-000135 od 7. februara 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 6. marta 2008. godine a apelacija je podnesena 4. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelantica osporava navedenu presudu tvrdeći da su joj tom presudom povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na poštivanje doma
- 24.Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- f)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
- 25.Član 8. Evropske konvencije glasi:
- 1.Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 2.Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih.
- 26.Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana ovim članom (vidi Evropski sud, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C).
- 27.Da bi se utvrdilo da li se u konkretnom slučaju radi o povredi člana 8. Evropske konvencije, prvo se mora utvrditi da li je sporni stan predstavljao apelanticin "dom" u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske konvencije i da li se mjere na koje se apelantica poziva odnose na "miješanje" javnih vlasti u poštivanje toga "doma". Drugo, da bi "miješanje" bilo opravdano, mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti zasnovano na domaćem ili međunarodnom zakonu; (b) zakon o kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon, također, mora biti formuliran sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dopustilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49).
- 28.U slučaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada može predstavljati povredu člana 8. Evropske konvencije, ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije. Neophodno u ovom kontekstu znači da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i, što je ovdje slučaj, da postoji razumna relacija proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se teži (vidi, npr., Evropski sud, Niemietz protiv Njemačke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 251).
- 29.Prema sudskoj praksi Evropskog suda, pojam "dom" obuhvata, kako iznajmljen stan ili kuću, tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi Evropski sud, Gillow protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A, broj 109, stav 46. f, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). U suštini, da bi se ocijenilo da li neki prostor predstavlja nečiji dom u smislu Evropske konvencije, nužna je faktička povezanost sa tim prostorom, odnosno odnos pojedinca i trajnost i karakter veze sa prostorom, u konkretnom slučaju sa predmetnim stanom.
- 30.Apelantica tvrdi da je u spornom stanu živjela sa svojom nanom od 1984. godine pa sve do njene smrti 1995. godine, te da je pomagala oko domaćinstva, održavala ga i slično. Smatra da ima kontinuitet boravka u stanu, čime su, prema njenom mišljenju, ispunjeni zakonski uvjeti da se utvrdi nosiocem stanarskog prava. Apelanticine navode su potvrdili predloženi svjedoci saslušani pred prvostepenim sudom.
- 31.U svojoj ranijoj praksi Ustavni sud je povodom identičnog činjeničnog stanja u Odluci broj U 1/02 od 17. decembra 2004. godine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 1/02 od 17. decembra 2004. godine, tačka 36, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 36/05) naveo i sljedeće: "S obzirom da ni osporenom sudskom odlukom nije utvrđeno drugačije stanje od navoda iz apelacije, proizlazi da je apelant u dugom vremenskom periodu živio sa svojom bakom u spornom stanu, te da ga je nastavio koristiti i poslije njezine smrti, pa Ustavni sud zaključuje da sporni stan predstavlja njegov 'dom'". Također, u svojoj Odluci broj U 77/03 od 19. novembra 2004. godine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 77/03 od 19. novembra 2004. godine, tačke 27. i 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 23/05), Ustavni sud je naveo "da je 'dom' pojedinca, u smislu člana 8. Evropske konvencije, mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom, čak iako je takvo korištenje nezakonito, sve dok javnost nema pristup tom mjestu, izuzev za privatne svrhe", i dalje, "činjenica da je apelant koristio navedeni stan kao svoj dom bila je nesporna u postupku koji je vođen pred nadležnim sudovima. Dakle, Š...Ć sporni stan se može smatrati apelantovim domom u značenju člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije". Ova novija praksa Ustavnog suda je bila i osnov za prihvatanje apelanticinog zahtjeva za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj U 49/03 od 26. augusta 2004. godine.
- 32.Na osnovu navedenih okolnosti konkretnog slučaja, dovedenih u kontekst svoje novije prakse, Ustavni sud zaključuje da se sporni stan može smatrati apelanticinim "domom" u smislu značenja iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
- 33.Nesporno je da osporena presuda Apelacionog suda, kojom je okončan postupak u kojem je odbijen kao neosnovan apelanticin zahtjev za utvrđivanje stanarskog prava koji bi joj omogućio daljnje nesmetano uživanje njenog "doma", predstavlja "miješanje" u pravo na poštivanje doma.
- 34.Ustavni sud prvo mora utvrditi je li to miješanje bilo na osnovu zakona. Apelanticin zahtjev je odbijen primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima, pa Ustavni sud mora dati ocjenu njegove primjene u konkretnom slučaju.
- 35.Prema članu 21. Zakona o stambenim odnosima, članovima porodičnog domaćinstva poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano nastave koristiti taj stan pod zakonom propisanim uvjetima. Za konkretni slučaj je relevantno da se, prema članu 6. Zakona o stambenim odnosima, članovima porodičnog domaćinstva, između ostalih, mogu smatrati i unučad. Pri tome nije relevantno radi li se o unučadi čiji su roditelji živi, s obzirom na odluku Ustavnog suda SFRJ iz 1989. godine, kojom je brisan dio odredbe iz člana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima koji glasi "bez roditelja". Međutim, sporno je to da li je u konkretnom slučaju, u odnosu na vrijeme smrti nosioca stanarskog prava i važenje relevantne zakonske odredbe, trebalo primijeniti odredbu člana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima kako je ona glasila prije izmjene iz 1993. godine kada je sužen krug članova porodičnog domaćinstva eliminacijom unučadi, odnosno kako je ona ponovo glasila nakon stupanja na snagu Zakona o ukidanju članova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima iz 1999. godine, ili je, pak, trebalo primijeniti odredbu člana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima kako je ona izmijenjena 1993. godine, s obzirom na to da je taj zakon još uvijek bio na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava.
- 36.Apelacioni sud je osporenom presudom preinačio prvostepenu presudu i odbio apelanticin tužbeni zahtjev kao neosnovan. Apelacioni sud je u osporenoj presudi primijenio odredbu izmijenjenog člana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima, prema kojoj se unuci više ne smatraju članovima porodičnog domaćinstva, a koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava, jer je zaključio da zakon kojim je navedena odredba brisana nema odredbe o povratnom djelovanju, pa se ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
- 37.U svojoj praksi Ustavni sud je u gotovo identičnom slučaju u kojem je, također, nosilac stanarskog prava umro prije stupanja na snagu Zakona o ukidanju članova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, u Odluci broj U 160/03 od 23. jula 2004. godine i u Odluci broj U 49/03 od 27. maja 2006. godine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 160/03 od 23. jula 2004. godine, tačke 30. i 31, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 43/04; i Ustavni sud, Odluka broj U 49/03 od 27. maja 2006. godine, tačke 39, 40. i 41, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 7/07; dostupne na: www.ccbih.ba), utvrdio da je Vrhovni sud svoju odluku zasnovao na odredbama člana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, kojim je, između ostalog, sužen krug lica mogućih članova porodičnog domaćinstva pa su iz tog kruga eliminirani unuci. Postupak prijenosa stanarskog prava, koje je apelant tražio, pravosnažno je okončan nakon što je došlo do ukidanja spornog člana Zakona o stambenim odnosima, nakon čega su unuci nosioca stanarskog prava ponovo uključeni u krug članova porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. Ustavni sud je zaključio da bi tumačenje dato u osporenim odlukama: "Š...Ć bilo nepravilno i ne bi vodilo zakonitom cilju i imalo bi za posljedicu stavljanje apelanta, kao člana porodičnog domaćinstva, u neravnopravan položaj u pogledu ostvarivanja prava na stan. Ustavni sud je zaključio da je presudom Vrhovnog suda apelantu uskraćena mogućnost da koristi sporni stan, koji nesumnjivo predstavlja njegov dom i zaključuje da u konkretnom slučaju miješanje u apelantovo pravo na poštivanje doma nije bilo u skladu sa zakonom u smislu člana 8. Evropske konvencije".
- 38.Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i da interes pravne sigurnosti i odsustvo bilo kakvih razloga za drugačije postupanje nalažu isto postupanje i u ovom slučaju. Naime, prema pravnom shvatanju iz osporene presude, apelantica nije osigurala pravnu poziciju za stjecanje stanarskog prava na spornom stanu prema pozitivnim propisima, zbog čega nije udovoljeno njenom zahtjevu za utvrđivanje stanarskog prava. Apelacioni sud, koji je odlučivao u ovom slučaju, nije obrazložio koji je bio cilj osporavanja apelantici prava da nastavi sa korištenjem spornog stana koji je bio njen "dom". Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je data samo pravna ocjena primjene relevantnih zakonskih odredaba, ali nisu razmatrani kriteriji i standardi iz člana 8. Evropske konvencije u odnosu na apelanticin položaj i njen status u vezi sa spornim stanom.
- 39.Prema navedenom, Ustavni sud smatra da osporena presuda Apelacionog suda predstavlja miješanje u apelanticino pravo na poštivanje doma, koje je zasnovano na proizvoljnoj primjeni zakona i prema tome nije zasnovano na zakonu.
- 40.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
- 25.
Ostali navodi
- 41.U svjetlu zaključaka o povredi prava na poštivanje doma, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje i navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 42.U postupku utvrđivanja stanarskog prava sa umrlog nosioca stanarskog prava na unuku kojoj je taj stan "dom", primjena odredbe člana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, kojom je sužen krug mogućih članova porodičnog domaćinstva eliminacijom unuka, nakon stupanja na snagu Zakona o ukidanju članova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, kojom je taj član brisan, predstavlja proizvoljnu primjenu zakona i nije "miješanje" na osnovu zakona, te se radi o kršenju prava na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
- 43.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 44.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.