USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
DJELIMIČNU PRESUDU
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu gradonačelnika Grada Sarajeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, u vezi sa Zakonom o komunalnim djelatnostima i dr., na osnovu člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 27. septembra 2010. godine, donio je
DJELIMIČNU PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da Zakon o privremenom korišćenju javnih površina na području Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 24/04) povrjeđuje pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer osporeni zakon nije poštovao nadležnosti gradskih vlasti u skladu sa Amandmanom XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, koje se odnose na zajedničku infrastrukturu.
- 2.Utvrđuje se da je članom 156. stav 1. alineja 9. Zakona o srednjem obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 10/04 i 34/07) povrijeđeno pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer Zakonom nije predviđeno obezbjeđenje finansijskih sredstava neophodnih za izvršenje obaveze iz osporenog člana.
- 3.Utvrđuje se da se Odlukom o utvrđivanju lokalnih cesta na području Kantona Sarajevo i Odlukom o utvrđivanju lokalnih cesta od interesa za općine na području Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 17/05) povrjeđuje pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer osporene odluke nisu poštovale nadležnosti gradskih vlasti u skladu sa Amandmanom XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine koje se odnose na javni promet.
- 4.Utvrđuje se da se primjenom Pravilnika o visini i načinu plaćanja naknade za postavljanje reklamnih panoa i znakova informisanja u zaštitnom cestovnom pojasu na području Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 14/02) i Pravilnika o visini i načinu plaćanja naknade za korištenje cestovnog pojasa i zemljišta koje pripada cestama na području Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 19/02) povrjeđuje pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer su u skladu sa članom 87. stav 2. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/02) navedeni pravilnici prestali da važe.
- 5.Utvrđuje se da Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 10/04, 21/06 i 26/08) članom 109. nije povrijeđeno pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer je usvojen u skladu sa raspodjelom nadležnosti utvrđenim članom III.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a nametnute obaveze nužno ne proizvode finansijske posljedice za Grad Sarajevo kao jedinicu lokalne samouprave.
- 6.Utvrđuje se da Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 39/07 - prečišćeni tekst) nije povrijedio pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer nametnuta obaveza Gradu Sarajevu ne proizvodi finansijske posljedice.
- 7.Odbacuje se zahtjev gradonačelnika Grada Sarajeva za utvrđivanje povrede prava na lokalnu samoupravu u Zakonu o vodama Kantona Sarajeva ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 16/00), jer je osporeni Zakon prestao da važi.
- 8.Nalaže se Kantonu Sarajevo da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" uskladi osporene zakone i provedbene akte s ovom presudom.
- 9.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
Obrazloženje
Predmet zahtjeva
U ovom predmetu gradonačelnik Grada Sarajeva (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je dana 08.10.2009. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa zakonima i drugim aktima Kantona Sarajevo i to:
- -Zakon o komunalnim djelatnostima;
- -Zakon o privremenom korišćenju javnih površina na području Kantona Sarajevo;
- -Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama;
- -Zakon o komunalnoj čistoći;
- -Zakon o vodama Kantona Sarajevo;
- -Odluka o utvrđivanju lokalnih cesta na području Kantona Sarajevo i Odluka o utvrđivanju lokalnih cesta od interesa za općine na području Kantona Sarajevo;
- -Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknade za postavljanje reklamnih panoa i znakova informacija u zaštitnom cestovnom pojasu na području Kantona Sarajevo;
- -Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknade za korištenje cestovnog pojasa i zemljišta koje pripada cestama na području Kantona Sarajevo;
- -Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju i
- -Zakon o srednjem obrazovanju.
U preciziranom zahtjevu dostavljenom na javnoj raspravi, podnosilac zahtjeva je istakao članove osporenih zakona za koje smatra da krše pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu. Preciziranim zahtjevom je posebno ukazao na:
- -čl. 6., 7., 8. i 9. Zakona o komunalnim djelatnostima;
- -čl. 5., 8., 14. i 28. Zakona o privremenom korišćenju javnih površina na području Kantona Sarajevo;
- -čl. 7., 27., 36., 38., 40. i 48. Zakona o komunalnoj čistoći;
- -član 21. Zakona o vodama Kantona Sarajevo;
- -Odluku o utvrđivanju lokalnih cesta na području Kantona Sarajevo i Odluku o utvrđivanju lokalnih cesta od interesa za općine na području Kantona Sarajevo;
- -Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknade za postavljanje reklamnih panoa i znakova informacija u zaštitnom cestovnom pojasu na području Kantona Sarajevo i Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknade za korištenje cestovnog pojasa i zemljišta koje pripada cestama na području Kantona Sarajevo;
- -Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama;
- -Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju i
- -Zakon o srednjem obrazovanju.
Podnosilac zahtjeva predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, donese odluku kojom će se utvrditi:
- -da navedeni zakoni i drugi navedeni akti Kantona Sarajevo povrjeđuju pravo na lokalnu samoupravu Grada Sarajeva shodno nadležnostima Grada Sarajeva propisanim članom 16. Statuta Grada Sarajeva u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Kantona Sarajevo;
- -da Kanton Sarajevo izvrši izmjene i dopune navedenih zakona i drugih gore navedenih akata Kantona Sarajevo u roku od 90 dana i tako obezbijedi Gradu Sarajevu nesmetano vršenje nadležnosti;
- -da Kanton Sarajevo istovremeno izvrši prenos finansijskih sredstava potrebnih za obavljanje poslova u nadležnosti Grada Sarajeva, u skladu s članom 9. tačka 1. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i članom 24. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Stranke u postupku
U ovom predmetu stranke u postupku su:
- 1.Gradonačelnik Grada Sarajeva
- 2.Kanton Sarajevo
Bitni navodi iz zahtjeva
U zahtjevu je navedeno da je članom 60. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06) propisano da će se u Kantonu Sarajevo Ustavom, zakonom i Statutom urediti pitanja nadležnosti i teritorijalne organizacije Grada Sarajeva, kao i općina koje nisu u sastavu Grada Sarajeva, njihovi međusobni odnosi i način finansiranja, u roku od 12 mjeseci od dana donošenja ovog zakona.
S obzirom da ova zakonska obaveza nije izvršena, u Kantonu Sarajevo još uvijek je u primjeni Zakon o lokalnoj samoupravi ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 22/00-Prečišćeni tekst).
U međuvremenu, Kanton Sarajevo je donio označene zakone i druge akte, povrjeđujući pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, u suprotnosti sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustava Kantona Sarajevo i Statuta Grada Sarajeva, kojima su određene nadležnosti Grada Sarajeva, te pri donošenju navedenih propisa nije konsultovao Grad Sarajevo o stvarima koje se neposredno tiču obavljanja nadležnosti Grada Sarajeva u skladu sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.
Podnosilac zahtjeva predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, donese odluku kojom će se utvrditi:
- -da navedeni zakoni i drugi navedeni akti Kantona Sarajevo povrjeđuju pravo na lokalnu samoupravu Grada Sarajeva shodno nadležnostima Grada Sarajeva propisanim članom 16. Statuta Grada Sarajeva, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Kantona Sarajevo;
- -da Kanton Sarajevo izvrši izmjene i dopune navedenih zakona i drugih gore navedenih akata Kantona Sarajevo u roku od 90 dana i tako obezbijedi Gradu Sarajevu nesmetano vršenje nadležnosti;
- -da Kanton Sarajevo istovremeno izvrši prenos finansijskih sredstava potrebnih za obavljanje poslova iz nadležnosti Grada Sarajeva, u skladu s članom 9. tačka 1. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i članom 24. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Odgovori na zahtjev
Ustavni sud Federacije je dana 01.11.2009. godine dostavio Kantonu Sarajevo zahtjev gradonačelnika Grada Sarajeva radi davanja odgovora na navode iz zahtjeva.
Kanton Sarajevo je dostavio svoje odgovore Ustavnom sudu Federacije 01.12.2009. godine.
Zakonodavno-pravna komisija Skupštine Kantona Sarajevo je u skladu sa članom 180. Poslovnika Skupštine Kantona Sarajevo od nadležnih ministarstava za provođenje propisa zatražila stručno izjašnjavanje i dostavila ga Sudu 01.12.2009. godine.
Po mišljenju Zakonodavno-pravne komisije Kanton Sarajevo prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavu Kantona Sarajevo ima nadležnost da na svom području zakonskim propisima uređuje oblasti koje su predmet osporavanja. Svi zakoni su doneseni u propisanoj proceduri, a pojedini propisi su samo podzakonski akti federalnih zakona.
Iz svih izjašnjenja ministarstava se vidi da bi bilo kakvo drugo rješenje u smislu uređivanja datih ovlasti bilo neizvodivo, jer Grad Sarajevo obuhvata 4 općine, a Kanton Sarajevo 9, a u sadašnjem uređenju Grad Sarajevo vrši funkciju na suženom lokalitetu i njegova uloga u hijerarhiji lokalne samouprave je mnogo ograničenija nego što je bila u bivšem sistemu.
Zakonodavno-pravna komisija smatra da je zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Grada Sarajeva neosnovan i da ne postoji povreda prava na lokalnu samoupravu Grada Sarajeva.
Javna rasprava
Prva javna rasprava je održana 2. marta 2010. godine, na kojoj je punomoćnik podnosioca zahtjeva obrazložio podneseni zahtjev i pismeno priložio obrazloženje, koje je ovaj Sud dostavio Skupštini Kantona Sarajevo na odgovor. Nastavak javne rasprave je održan 16. juna 2010. godine, na kojoj su prisustvovali predstavnici učesnika u postupku.
Po pozivu Suda, kao amicus curiae, u svojstvu predstavnika općina pristupili su općinski pravobranilac Općine Novo Sarajevo, općinski pravobranilac Općine Stari Grad, općinski pravobranilac Općine Novi Grad, zamjenik općinskog pravobranioca Općine Centar i predsjedavajući Općinskog vijeća Općine Centar, kao i predstavnik Saveza općina i gradova u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Na raspravu nisu pristupili, iako su uredno pozvani, predstavnici općina: Hadžići, Ilijaš, Vogošća, Ilidža i Trnovo.
Nakon provedene javne rasprave, Ustavni sud Federacije je na sjednici o vijećanju i glasanju, 27. septembra 2010. godine, donio djelimičnu odluku kojom je riješio predmet u odnosu na zakone, odluke i pravilnike, navedene u izreci ove presude, a istovremeno je zaključeno da se u odnosu na Zakon o komunalnim djelatnostima i Zakon o komunalnoj čistoći prikupe dodatne informacije, te naknadno donese odluka u odnosu na ova dva osporena zakona.
Relevantni propisi za donošenje odluke Ustavnog suda Federacije
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Amandman XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
"VI. A. Gradske vlasti
(1) Za područje dvije ili više općina koje su urbano i teritorijalno povezane svakodnevnim potrebama građana, formira se grad kao jedinica lokalne uprave i samouprave, u skladu sa federalnim zakonom.
Odgovornosti grada obuhvataju:
- a)finansije i poresku politiku, u skladu sa federalnim i kantonalnim zakonima;
- b)zajedničku infrastrukturu;
- c)urbanističko planiranje;
- d)javni promet i
- e)druge nadležnosti koje gradu povjeri kanton, odnosno koje prenesu općine."
Amandman XXVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
"VI. B. Organizacija Sarajeva
- 1.U Kantonu Sarajevo osniva se Grad Sarajevo kao jedinica lokalne samouprave.
Ustavom Kantona Sarajevo bit će uređeno koje općine ulaze u sastav Grada Sarajeva.
- 2.Sastav i način odlučivanja organa Grada Sarajeva odražava multietičnost i posebnost Grada Sarajeva kao glavnog grada Federacije Bosne i Hercegovine.
- 3.Nadležnost, organizaciona struktura i način odlučivanja organa Grada Sarajeva utvrđuju se Ustavom Kantona, kantonalnim zakonima i Statutom Grada Sarajeva, u skladu sa ovim Ustavom."
Amandman XCVI na Ustav Federacije BiH
U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:
"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada ili udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."
B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi
Član 4.
Djelokrug lokalne samouprave
- 1.Osnovna prava i dužnosti lokalne vlasti bit će utvrđeni Ustavom ili statutom; time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
- 2.Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
- 3.Javni poslovi će se, po pravilu, vršiti prije svega od strane ovih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
- 4.Prava povjerena lokalnim vlastima će, po pravilu, biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od stane neke druge-centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
- 5.U slučajevima prenošenja ovlašćenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
- 6.Lokalni organi vlasti će biti konsultovani i, u najvećoj mogućoj mjeri, biće im dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
Član 9. stav 1.
Lokalni organi vlasti će, u skladu s ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja.
C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
III. SAMOUPRAVNI DJELOKRUG JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE
Član 8.
Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene Ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu Ustava i zakona.
Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim Ustavom i zakonom.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:
- -osiguranje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom;
- -donošenje budžeta jedinice lokalne samouprave;
- -donošenje programa i planova razvoja jedinice lokalne samouprave i stvaranje uvjeta za privredni razvoj i zapošljavanje;
- -utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite čovjekove okoline;
- -donošenje prostornih, urbanističkih i provedbenih planova, uključujući zoniranje;
- -utvrđivanje i provođenje stambene politike i donošenje programa stambene i druge izgradnje;
- -utvrđivanje politike korištenja i utvrđivanje visine naknada za korištenje javnih dobara;
- -utvrđivanje i vođenje politike raspolaganja, korištenja i upravljanja građevinskim zemljištem;
- -utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave;
- -utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice lokalne samouprave i raspodjele sredstava ostvarenih na osnovu njihovog korištenja;
- -upravljanje, finansiranje i unapređenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture:
- -vodosnabdijevanje, odvođenje i prerada otpadnih voda;
- -prikupljanje i odlaganje čvrstog otpada;
- -održavanje javne čistoće;
- -gradska groblja;
- -lokalni putevi i mostovi;
- -ulična rasvjeta;
- -javna parkirališta,
- -parkovi;
- -organiziranje i unapređenje lokalnog javnog prijevoza;
- -utvrđivanje politike predškolskog obrazovanja, unapređenje mreže ustanova, te upravljanje i finansiranje javnih ustanova predškolskog obrazovanja;
- -osnivanje, upravljanje, finansiranje i unapređenje ustanova osnovnog obrazovanja;
- -osnivanje, upravljanje, unapređenje i finansiranje ustanova i izgradnja objekata za zadovoljavanje potreba stanovništva u oblasti kulture i sporta;
- -ocjenjivanje rada ustanova i kvaliteta usluga u djelatnosti zdravstva, socijalne zaštite, obrazovanja, kulture i sporta, te osiguranje finansijskih sredstava za unapređenje njihovog rada i kvaliteta usluga u skladu sa potrebama stanovništva i mogućnostima jedinice lokalne samouprave;
- -analiza stanja javnog reda i mira, sigurnosti ljudi i imovine, te predlaganje mjera prema nadležnim organima za ova pitanja;
- -organiziranje, provođenje i odgovornost za mjere zaštite i spasavanja ljudi i materijalnih dobara od elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa;
- -uspostavljanje i vršenje inspekcijskog nadzora nad izvršavanjem propisa iz vlastitih nadležnosti jedinice lokalne samouprave;
- -donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;
- -raspisivanje referenduma za područje jedinice lokalne samouprave;
- -raspisivanje javnog zajma i odlučivanje o zaduženju jedinica lokalne samouprave;
- -preduzimanje mjera za osiguranje higijene i zdravlja;
- -osiguravanje uvjeta rada lokalnih radio i TV stanica u skladu sa zakonom;
- -osiguravanje i vođenje evidencija o ličnim stanjima građana i biračkih spiskova;
- -poslovi iz oblasti premjera i katastra zemljišta i evidencija o nekretninama;
- -organiziranje efikasne lokalne uprave prilagođene lokalnim potrebama;
- -uspostavljanje organizacije mjesne samouprave;
- -zaštita životinja.
Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost, ustanovljena ili predviđena zakonom, smatra se vlastitom nadležnošću jedinice lokalne samouprave.
Član 11.
Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.
Pravna ocjena
Ustavni sud Federacije podsjeća da je osporene zakone, odnosno pojedine odredbe osporenih zakona, neophodno razmotriti u svjetlu relevantnog ustavnopravnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine, pri čemu se moraju uzeti u obzir, prije svega, nadležnosti utvrđene Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, principi Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije BiH (član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Zbog toga, Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava ratificirana 1994. godine, kada je i stupila na pravnu snagu, čini dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine.
Sadržaj lokalne samouprave se definiše kao pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave da regulišu i upravljaju određenim javnim poslovima u granicama zakona. To znači da pravo na lokalnu samoupravu jedinicama lokalne samouprave omogućava regulatornu i upravljačku aktivnost kada su u pitanju javni poslovi dati zakonom u nadležnost jedinicama lokalne samouprave. Na osnovu tih ovlaštenja jedinice lokalne samouprave donose opšte i pojedinačne akte kojima regulišu ili upravljaju poslovima iz svoje nadležnosti. Jedinice lokalne samouprave su dužne upravljati javnim poslovima iz svoje nadležnosti, te su dužne to raditi na osnovu vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva.
1. Zakon o privremenom korišćenju javnih površina na području Kantona Sarajevo
Podnosilac zahtjeva smatra da se navedenim zakonom, a posebno odredbama čl. 5., 8., 14. i 28., krši pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, te da je Grad Sarajevo "uskraćen u pravima i obavezama da integralno definiše, propisuje i kontroliše korištenje javnih površina", jer Kanton Sarajevo, po mišljenju podnosioca zahtjeva, nije nadležan za donošenje osporenog zakona.
a) Nadležnost za donošenje zakona
Osporeni zakon je donesen na osnovu člana 12. stav 1. tačka f) Ustava Kantona Sarajevo, kojim se utvrđuje nadležnost Kantona Sarajevo za "donošenje propisa o korištenju lokalnog zemljišta, uključujući i zoniranje". S druge strane, članom 16. Statuta Grada Sarajeva se utvrđuje nadležnost Gradskog vijeća u odnosu na "urbano planiranje/upotrebu lokalnog zemljišta". Međutim, i pored ove činjenice, nesporno je da Kanton Sarajevo ima, Ustavom Federacije utvrđenu, nadležnost za donošenje zakona iz ove oblasti.
b) Sadržaj i ocjena zakona sa stanovišta prava na lokalnu samoupravu
Iz teksta osporenog zakona proizilazi da su općinskim službama utvrđene obaveze, prije svega u pogledu provođenja postupka i dodjele urbanističke saglasnosti za određene namjene korištenja javnih površina na području Kantona Sarajevo, a na osnovu elaborata koje izrađuje Kanton Sarajevo, odnosno njegove nadležne službe, pri čemu nema obaveza koje su nametnute Gradu Sarajevu u bilo kom obliku.
Obaveze utvrđene osporenim zakonom se odnose na obaveze općinskog načelnika, odnosno općinskih službi i općinskog vijeća i ni na koji način ne obavezuju Grad Sarajevo, tako da ne postoji ni obaveza finansiranja izvršenja ovih obaveza od strane Grada Sarajevo.
Podnosilac zahtjeva smatra da se povreda prava na lokalnu samoupravu odnosi na uskraćivanje bilo kakvih prava i obaveza Grada Sarajeva da "integralno definiše, propisuje i kontroliše korištenje javnih površina, što rezultira neadekvatnim stanjem korištenja javnih površina u užem urbanom jezgru Grada Sarajeva". U odnosu na ove navode, Ustavni sud Federacije utvrđuje da je osporenim zakonom, bez ulaženja u suštinu odnosa između Kantona Sarajevo i općina, data uloga općinama kao jedinicama lokalne samouprave, kako u pogledu provođenja postupaka u cilju razmatranja korištenja javnih površina, tako i u pogledu ubiranja finansijskih sredstava koja se prikupe izvršenjem obaveza iz navedenog zakona. Takođe je nesporno da Kanton Sarajevo ima nadležnost za donošenje ovog zakona. Međutim, činjenica da osporenim zakonom ni na koji način nije uvažena ustavna pozicija Grada Sarajeva sa nadležnostima koje su utvrđene Amandmanom XVI na Ustav Federacije, a posebno nadležnosti gradskih vlasti u odnosu na zajedničku infrastrukturu, po mišljenju Ustavnog suda Federacije predstavlja kršenje prava Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu. Ovakav stav Ustavni sud Federacije temelji na činjenici da osporeni zakon u odnosu na javne površine na onom području koje obuhvata Grad Sarajevo mora uvažiti postojanje Grada Sarajeva, kao urbane cjeline, koja mora biti zastupljena u odlučivanju o korištenju javnih površina, ali i raspodjeli finansijskih sredstava za njihovo korištenje.
2. Zakon o srednjem obrazovanju
Podnosilac zahtjeva smatra da je Grad Sarajevo nadležan za donošenje zakona kojim se reguliše srednjoškolsko obrazovanje, te da su mu usvojenim zakonom nametnute brojne obaveze koje nije moguće provesti zbog opstrukcija u finansiranju izvršenja nametnutih obaveza od strane Kantona Sarajevo.
a) Nadležnost za donošenje Zakona
Osporeni zakon je donesen na osnovu člana 12. stav 1. tačka b) Ustava Kantona Sarajevo, kojim se utvrđuje nadležnost Kantona Sarajevo za "utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja". S druge strane, članom 16. tačka 6. Statuta Grada Sarajeva se utvrđuje nadležnost Gradskog vijeća u odnosu na "osnovno i srednje obrazovanje". Kao i u slučaju navedenog Zakona o privremenom korišćenju javnih površina na području Kantona Sarajevo, Grad Sarajevo, kao jedinica lokalne samouprave, može vršiti samo one nadležnosti koje su u skladu sa Ustavom i zakonom i koje mu povjeri neki drugi nivo vlasti. U konkretnom slučaju, Kanton Sarajevo je bio nadležan za donošenje ovog zakona.
b) Sadržaj i ocjena Zakona sa stanovišta prava na lokalnu samoupravu
Zakon o srednjem obrazovanju članom 156. propisuje 17 nadležnosti Grada Sarajeva i to: pokreće inicijativu za osnivanje i ukidanje srednjih škola na svom području; predlaže plan upisa učenika u srednje škole; prati i potiče realizaciju godišnjih programa rada srednjih škola na području Grada Sarajeva; razmatra stručne izvještaje Ministarstva o radu i uvjetima rada srednjih škola na području Grada Sarajeva; organizira u saradnji s Ministarstvom takmičenja i smotre srednjih škola na području Grada Sarajeva, u oblasti nastave i vannastavnih aktivnosti; razmatra stručne izvještaje o testiranju znanja učenika i rezultate takmičenja i smotri srednjih škola na području Grada Sarajeva koje mu dostavlja Ministarstvo; izrađuje izvještaje o radu i uvjetima rada srednjih škola na području Grada Sarajeva; izrađuje prijedloge mjera za unapređenje obrazovno-odgojnog rada srednjih škola na području Grada Sarajeva; dostavlja Ministarstvu prijedloge za unapređenje obrazovnog-odgojnog rada srednjih škola na području Grada Sarajeva i stara se o njihovoj realizaciji; osigurava zadovoljenje prostornih i materijalnih potreba srednjih škola na području Grada Sarajeva; ostvaruje saradnju s direktorima srednjih škola na području Grada Sarajeva; ostvaruje saradnju s roditeljima učenika srednjih škola; vodi evidenciju upisanih učenika u srednje škole, osigurava uvjete za prihvat djece povratnika u sistem obrazovanja i predlaže mjere srednjim školama za njihovu što uspješniju integraciju u novu sredinu; razmatra pismene prigovore učenika srednjih škola i njihovih roditelja; koordinira rad srednjih škola; uspostavlja saradnju srednjih škola sa školama drugih gradova u zemlji i inostranstvu; osigurava javnu, kulturnu i sportsku funkciju u srednjim školama, posebno iz domena obrazovanja o demokratiji, ljudskim pravima i pravima djeteta.
Finansijska sredstva neophodna za izvršenje obaveze
U pogledu osporene odredbe zakona, jasno je da utvrđena obaveza u vidu poboljšanja prostornih i materijalnih uslova srednjih škola na području Grada Sarajeva proizvodi finansijske obaveze za Grad Sarajevo. Član 11. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine utvrđuje da će prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave biti praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo obavljanje. U konkretnom slučaju nije moguće predvidjeti potrebe finansijskih sredstava za izvršavanje nametnutih obaveza, ali je izvjesno da, imajući u vidu sve pobrojane obaveze Grada Sarajeva u pogledu osporene odredbe, proizvode finansijske obaveze za Grad Sarajevo, odnosno da Zakon nije predvidio način finansiranja Grada Sarajeva u obavljanju ove nadležnosti.
Pravo na lokalnu samoupravu podrazumijeva poštivanje proceduralnih pravila ponašanja između jedinica lokalne samouprave, s jedne, i višeg nivoa vlasti, s druge strane. U materijalnom smislu, lokalna samouprava podrazumijeva određeni stepen autonomije jedinica lokalne samouprave, ali podrazumijeva i pozitivnu obavezu viših nivoa vlasti radi očuvanja djelokruga samouprave. U cilju postizanja demokratskih ciljeva, uz poštivanje prethodnih uvjeta, različiti nivoi vlasti moraju ostvariti saradnju u cilju zajedničkog djelovanja u rješavanju određenih problema. U takvim situacijama je neophodno poštivanje i uvažavanje pozicije učesnika u zajedničkim dogovorima. Najčešći rezultat takvih dogovora su određeni akti kojima se daje određena uloga jedinicama lokalne samouprave u cilju što kvalitetnijeg pristupa građaninu. Međutim, da bi se ostvario cilj koji se želi postići dogovorom između različitih nivoa vlasti, neophodno je osigurati i finansijska i druga sredstva neophodna za njihovo kvalitetno izvršavanje. Nije moguće samo podijeliti obaveze, a time i odgovornost, bez osiguranja, odnosno garancija za njihovo efikasno provođenje.
Zbog toga je i Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine utvrdio obavezu prijenosa finansijskih sredstava za prenesene nadležnosti, odnosno obaveze.
Kako je utvrđeno da u pogledu nadležnosti Grada Sarajeva za poboljšanje prostora i materijalnih uslova srednjih škola na području Grada Sarajeva nije Zakonom predviđen način finansiranja, time je povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, pa je Ustavni sud Federacije odlučio da uvaži dio zahtjeva u odnosu na član 156. stav 1. alineja 9. osporenog zakona.
3. Odluka o utvrđivanju lokalnih cesta na području Kantona Sarajevo i Odluka o utvrđivanju lokalnih cesta od interesa za općine na području Kantona Sarajevo
Podnosilac zahtjeva smatra da navedene odluke krše pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer je prilikom kategorizacije cesta Kanton Sarajevo u potpunosti isključio Grad Sarajevo iz "prava da vrši svoja prava i obaveze kao jedinica lokalne uprave i samouprave".
a) Nadležnost za donošenje osporenih akata
Osporeni provedbeni akti su doneseni tokom 2005. godine i to na osnovu tada važećeg Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/02). Navedenim Zakonom regulišu se pitanja vezana za sve ceste na području Federacije Bosne i Hercegovine, te je i članom 7. tač. 2. i 3. regulisan pojam regionalnih i lokalnih cesta kao javnih cesta, a članom 8. regulisana je nadležnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i resornog ministarstva za određivanje kriterija kako za magistralne tako i za regionalne i lokalne ceste. Kanton Sarajevo je izvršio ovu obavezu iz Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine tek 2005. godine donošenjem Odluke o utvrđivanju lokalnih cesta na području Kantona Sarajevo i Odluke o utvrđivanju lokalnih cesta od interesa za općine na području Kantona Sarajevo.
b) Sadržaj i ocjena osporenih akata sa stanovišta prava na lokalnu samoupravu
Ustavni sud Federacije podsjeća na činjenicu da je nastavak javne rasprave započete 2. marta održan 16. juna 2010. godine, a da je novi Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/10), objavljen 15. marta ove godine, ostavio rok od šest mjeseci za usaglašavanje kantonalnih propisa sa usvojenim zakonom, te da Kanton Sarajevo nije ispoštovao svoje zakonske obaveze.
Ustavni sud Federacije zaključuje da Kanton Sarajevo, primjenom člana III/2.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja se odnosi na zajedničku nadležnost federalne vlasti i kantona, jeste nadležan za "komunikacijsku i transportnu infrastrukturu, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine", ali uz striktno poštivanje ustavnih nadležnosti i zakonskih obaveza proisteklih iz vršenja ove nadležnosti.
Pored ovoga, Ustavni sud Federacije podsjeća na izričite nadležnosti gradskih vlasti utvrđene amandmanom XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, a koje se odnose na "zajedničku infrastrukturu", ali i na "javni promet", pri čemu se infrastruktura tipično odnosi na tehničke strukture i sisteme koji podržavaju društvo, kao npr. ceste, vodovod, kanalizacija, elektroopskrba, itd. Općenitija definicija infrastrukture je mreža resursa "gdje je sistem kao cjelina namijenjen da bude neograničeno održavan specifičnim standardom usluge kroz kontinuiranu izmjenu i promjenu svojih dijelova." Istovremeno, promet podrazumijeva prijevoz ljudi, dobara i informacija s jednog mjesta na drugo. Promet sačinjavaju: infrastruktura (ceste, željezničke pruge, aerodromi, luke...), vozila (cestovna vozila, željeznička vozila, avioni, brodovi...) i operacije (svjetla, znakovi, kontrola zračnog prometa). Iz navedenog proizilazi da su pojam infrastrukture i prometa međusobno usko povezani. Ukoliko se ove nadležnosti gradskih vlasti dovedu u kontekst odluka o klasifikaciji cesta na području Kantona Sarajeva, jasno proizilazi da je Kanton Sarajevo bio dužan osporene odluke donijeti u skladu sa ustavnim nadležnostima gradskih vlasti, odnosno uključiti i Grad Sarajevo u klasifikaciju cesta na području koje pokriva Grad Sarajevo. Nasuprot tome, Kanton Sarajevo sa zakašnjenjem od tri godine donosi odluke koje ne uvažavaju niti ustavne nadležnosti, a niti činjenicu ustavnog pozicioniranja Grada Sarajeva kao jedinice lokalne samouprave u okviru Kantona Sarajevo, čime se Grad Sarajevo onemogućava u izvršenju svojih ustavnih nadležnosti.
Dovodeći nadležnosti gradskih vlasti iz Amandmana XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u kontekst nadležnosti Grada Sarajeva, Ustavni sud Federacije primjećuje da je Grad Sarajevo uspostavljen Amandmanom XXVI, čiji član 3. utvrđuje: "Nadležnost, organizaciona struktura i način odlučivanja organa Grada Sarajeva utvrđuju se Ustavom Kantona, kantonalnim zakonima i Statutom Grada Sarajeva, u skladu sa ovim Ustavom", što, prema mišljenju Ustavnog suda Federacije, podrazumijeva uključivanje nadležnosti gradskih vlasti, "u skladu sa ovim Ustavom", kako su one utvrđene Amandmanom XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, i za Grad Sarajevo, jer drugačije tumačenje bi moglo dovesti do narušavanja principa ravnopravnosti različitih gradskih vlasti, ovisno da li se radi o Gradu Sarajevu ili nekoj drugoj gradskoj vlasti. Time se podrazumijeva da nadležnosti date Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine gradskim vlastima moraju uključivati i Grad Sarajevo, kao nosioca tih nadležnosti.
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud Federacije zaključuje da se Odlukom o utvrđivanju lokalnih cesta na području Kantona Sarajevo i Odlukom o utvrđivanju lokalnih cesta od interesa za općine na području Kantona Sarajevo krši pravo na lokalnu samoupravu Grada Sarajeva, jer prilikom donošenja ovih odluka nisu poštovane nadležnosti gradskih vlasti, utvrđene Amandmanom XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknade za postavljanje reklamnih panoa i znakova informacija u zaštitnom cestovnom pojasu na području Kantona Sarajevo i Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknade za korištenje cestovnog pojasa i zemljišta koje pripada cestama na području Kantona Sarajevo
Podnosilac zahtjeva smatra da navedeni pravilnici krše pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer je zbog pogrešne kategorizacije cesta Kanton Sarajevo donio osporene pravilnike, čime je Grad Sarajevo u potpunosti isključen iz "prava da vrši svoja prava i obaveze kao jedinica lokalne uprave i samouprave".
a) Nadležnost za donošenje osporenih akata
Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine iz 2002. godine propisao je da će federalni ministar prometa i komunikacija donijeti odgovarajuću odluku o visini i načinu plaćanja nakade za korištenje zemljišta u cestovnom pojasu i drugog zemljišta koje pripada javnim cestama, no i pored ovakve zakonske odredbe organi Kantona Sarajevo su u junu, odnosno augustu 2002. godine donijeli dva pravilnika: Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknade za postavljanje reklamnih panoa i znakova informacija u zaštitnom cestovnom pojasu na području Kantona Sarajevo i Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknade za korištenje cestovnog pojasa i zemljišta koje pripada cestama na području Kantona Sarajevo, iako je federalni ministar prometa i komunikacija ovu odluku donio tek u oktobru 2002. godine, na šta upućuje i dopis Federalnog ministarstva prometa i komunikacija od 2. decembra 2002. godine. Naime, navedenim dopisom se izričito ukazuje da se pravilnici i odluke koje je donio Kanton Sarajevo ne mogu primjenjivati, a što je i u svom odgovoru Ustavnom sudu Federacije potvrdio i kantonalni ministar prometa i komunikacija.
b) Sadržaj i ocjena osporenih akata sa stanovišta prava na lokalnu samoupravu
Međutim, tokom održane javne rasprave predstavnik Kantonalnog ministarstva prometa i komunikacija je izričito potvrdio da se osporeni pravilnici primjenjuju, a imajući u vidu da novi nikada nisu doneseni, sasvim je izvjesno da je Kanton Sarajevo tek nakon tri godine od usvajanja Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine donio odluke kojima se vrši klasifikacija cesta na području Kantona Sarajevo, a pravilnike koji regulišu plaćanje naknada nije nikada ni uskladio sa federalnim propisom.
Dakle, Kanton Sarajevo primjenjuje pravilnike kojima vrši naplatu korištenja zemljišta u zaštitnom cestovnom pojasu i za korištenje cestovnog pojasa i zemljišta koje pripada cestama na području cjelokupne teritorije Kantona Sarajevo, iako nema nikakvo ustavno i zakonsko uporište za primjenu pravilnika koji su još 2002. godine morali biti stavljeni van snage, a na osnovu Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine iz 2002. godine.
Ustavni sud Federacije se, takođe, poziva na svoju Presudu u predmetu broj U - 9/09 od 19. januara 2010. godine u kojoj je utvrdio da ne postoji povreda prava Općine Široki Brijeg na lokalnu samoupravu zbog činjenice donošenja Uredbe o prijenosu određenih poslova i ovlasti sa Uprave za ceste Kantona Zapadno-hercegovačkog na nadležne općinske službe za upravu, gdje je, za razliku od ovog slučaja, postojao negativni sukob nadležnosti.
Na osnovu svega iznesenog, a uzimajući u obzir i stav iznesen u pogledu odluka o klasifikaciji cesta na području Kantona Sarajevo, Ustavni sud Federacije zaključuje da primjenom Pravilnika o visini i načinu plaćanja naknade za postavljanje reklamnih panoa i znakova informacija u zaštitnom cestovnom pojasu na području Kantona Sarajevo i Pravilnika o visini i načinu plaćanja naknade za korištenje cestovnog pojasa i zemljišta koje pripada cestama na području Kantona Sarajevo, a koji su u skladu sa Zakonom o cestama Federacije Bosne i Hercegovine prestali da važe, Kanton Sarajevo krši pravo Grada Sarajeva na lokalnu samoupravu, jer su, u skladu sa članom 87. stav 2. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine, navedeni pravilnici prestali da važe.
5. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju
Podnosilac zahtjeva smatra da je Grad Sarajevo nadležan za donošenje zakona u ovoj oblasti u skladu sa članom 16. Statuta Grada Sarajeva, ali i da obaveze nametnute osporenim zakonom, posebno članom 109. osporenog zakona, bez mogućnosti da ih efikasno provede, predstavlja kršenje prava na lokalnu samoupravu Grada Sarajeva.
a) Nadležnost za donošenje osporenog zakona
Osporeni zakon je donesen na osnovu člana 12. stav 1. tačka b) Ustava Kantona Sarajevo, kojim se utvrđuje nadležnost Kantona Sarajevo za "utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja". S druge strane, članom 16. tačka 6. Statuta Grada Sarajeva se utvrđuje nadležnost Gradskog vijeća u odnosu na "osnovno i srednje obrazovanje". U konkretnom slučaju, Kanton Sarajevo je bio nadležan za donošenje ovog zakona.
b) Sadržaj i ocjena zakona sa stanovišta prava na lokalnu samoupravu
Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju, članom 109., propisuje nadležnosti Grada Sarajeva. Iz teksta Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, u poglavlju XIV. Samoupravni djelokrug Grada Sarajeva na području Kantona u oblasti osnovnog odgoja i obrazovanja - član 109., propisuje da Grad Sarajevo u saradnji sa gradskim općinama radi na poboljšanju prostornih i materijalnih uslova škola na području Grada Sarajeva i pomaže u organizaciji i realizaciji javne i kulturne funkcije škole na području Grada Sarajeva, posebno iz domena sporta, obrazovanja za demokratiju, ljudska prava i prava djeteta.
Finansijska sredstva neophodna za izvršenje obaveze
U pogledu osporenog zakona nije izvjesno da dodijeljene nadležnosti proizvode finansijske obaveze za Grad Sarajevo. Osporenim članom je predviđena neka vrsta fakultativne obaveze za Grad Sarajevo i općine na području Grada Sarajeva, ali nije izvjesno da povjerene nadležnosti moraju proizvesti finansijske obaveze za Grad Sarajevo. Istovremeno, na osnovu prikupljenih dokaza u toku postupka pred Ustavnim sudom Federacije, niti izjava datih tokom održavanja javnih rasprava, nije moguće iznijeti procjenu o obimu finansijskih sredstava potrebnih za izvršenje datih obaveza.
Za razliku od Zakona o srednjem obrazovanju, u kojem je u članu 156. stav 1. alineja 9. predviđena imperativna norma, odnosno da Grad Sarajevo osigurava zadovoljenje prostornih i materijalnih potreba srednjih škola na području Grada Sarajeva, u osporenom članu 109. nadležnost Grada Sarajeva je fakultativne prirode, s obzirom na formulaciju da Grad Sarajevo, zajedno sa općinama "radi na poboljšanju prostornih i materijalnih uslova škola na području Grada".
Imajući u vidu prirodu dodijeljene nadležnosti, Ustavni sud Federacije je zaključio da ovakva formulacija osporenog člana ne predstavlja kršenje prava na lokalnu samoupravu, jer nije izvjesno da ona proizvodi finansijske obaveze.
6. Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama
a) Nadležnost za donošenje osporenog zakona
Osporeni zakon je donesen na osnovu člana 12. stav 1. tačka d) Ustava Kantona Sarajevo, kojim se utvrđuje nadležnost Kantona Sarajevo za "utvrđivanje stambene politike, uključujući i donošenje propisa koji se tiču uređivanja i izgradnje stambenih objekata". Istovremeno, članom 16. tačka 11., utvrđuje nadležnost Grada Sarajeva za "izvršne aspekte stambene politike (dodjela stanova, planiranje, izgradnja i održavanje zgrada u društvenom vlasništvu, odluke o visini stanarina). I Kanton Sarajevo i Grad Sarajevo smatraju da imaju nadležnost za donošenje propisa iz ove oblasti.
b) Sadržaj i ocjena zakona sa stanovišta prava na lokalnu samoupravu
Zakonom je nametnuta samo jedna obaveza koja se odnosi na Grad Sarajevo, a koja podrazumijeva donošenje odluke o kućnom redu u stambenim zgradama. S tim u vezi, očigledno je da nametnuta obaveza ne zahtijeva finansijska sredstva za njeno izvršenje, pa samim tim i nema uticaja na sadržaj prava na lokalnu samoupravu. Uzimajući u obzir da je Kanton Sarajevo nadležan za donošenje propisa u ovoj oblasti, te s obzirom na činjenicu da Gradu Sarajevu nisu prenijete nadležnosti koje zahtijevaju finansijska sredstva za izvršenje prenesenih nadležnosti, Ustavni sud Federacije zaključuje da nametnuta obaveza nije takve prirode da može uticati na pravo lokalne samouprave Grada Sarajevo, pa shodno navedenome utvrđuje da se osporenim zakonom ne krši pravo na lokalnu samoupravu Grada Sarajeva.
7. Zakon o vodama Kantona Sarajevo
Imajući u vidu da je tokom postupka pred Ustavnim sudom Federacije Kanton Sarajevo donio novi Zakon o vodama ("Službene novine Kantona Sarajevo," broj 18/10), primjenom člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i člana 41. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10), čime je osporeni Zakon o vodama Kantona Sarajevo prestao da važi, Ustavni sud Federacije je odlučio da odbaci ovaj dio zahtjeva.
Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove Presude.
O dijelu zahtjeva koji se odnosi na Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 31/04) i Zakon o komunalnoj čistoći ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 11/97), Sud će naknadno donijeti odluku.
Ovu Presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U-21/09
27. septembra 2010. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.