USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o predočenom ustavnom pitanju Kantonalnog suda u Mostaru u svezi s ocjenom ustavnosti odredbi članka 3. stavak (1) točka 7. i članka 5. stavak (2) Odluke o komunalnoj naknadi i članka 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi, na temelju članka IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 16.9.2026. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da odredbe članka 3. stavak (1) točka 7., članka 5. stavak (2), članka 6. stavak (2) i članka 9. stavak (1) točka 6. Odluke o komunalnoj naknadi ("Narodni list – Službeno glasilo Općine Neum", broj VII/2021), te odredba članka 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Narodni list – Službeno glasilo Općine Neum", broj: II/2023), nisu sukladne sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona" i "Narodnom listu – Službeno glasilo Općine Neum".
Obrazloženje
1. Podnositelj zahtjeva i predmet zahtjeva
Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podneskom zaprimljenim dana 18.12.2025. godine, predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) ustavno pitanje u svezi s utvrđivanjem ustavnosti odredbi članka 3. stavak (1) točka 7. i članka 5. stavak (2) Odluke o komunalnoj naknadi (u daljnjem tekstu: osporene odredbe, odnosno osporena Odluka) i članka 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi (u daljnjem tekstu: osporena odredba, odnosno osporena Odluka o izmjenama i dopunama), s odredbom članka II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Stranke u postupku
Na temelju članka 39. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudbenom postupku su: podnositelj zahtjeva i Općinsko vijeće Neum (u daljnjem tekstu: Vijeće) kao donositelj osporenih odluka, te JP "Hrvatske telekomunikacije" d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: HT Mostar) i Povjerenstvo za žalbe Općine Neum (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo), kao stranke u redovnom sudbenom postupku pred podnositeljem zahtjeva.
3. Bitni navodi zahtjeva
Iz zahtjeva proizlazi da se pred podnositeljem zahtjeva vodi upravni spor po tužbi tužitelja HT Mostar, protiv akta broj: UPII-09-11-1/22 od 25.3.2022. godine (u daljnjem tekstu: pobijano Rješenje), donesenog od strane tuženog Povjerenstva. Rješenjem Službe za stambeno komunalne poslove izgradnju i razvoj Općine Neum, broj: UP/1-05-11-545/22 od 7.2.2022. godine, prema HT Mostar je, kao vlasniku/korisniku podzemnih i nadzemnih instalacija na području općine Neum, za 2022. godinu utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u mjesečnom iznosu od 22.028,40 KM. Postupajući po žalbi, Povjerenstvo je kao drugostupanjski organ donijelo pobijano Rješenje.
Dalje je ukazano na to da Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Hercegovačko – neretvanskog kantona", broj 4/16, u daljnjem tekstu: Zakon) ne propisuje plaćanje komunalne naknade za korištenje vlastite imovine, tj. TK mreže, jer ista nije gradska infrastruktura, te da Općina Neum nema nadležnost nad telekomunikacijskom infrastrukturom, pa shodno članku III.2. d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ne može uvoditi komunalne naknade za telekom operatere.
Istaknuto je da je osporenom Odlukom kao jedini kriterij za naplatu komunalne naknade za položene instalacije djelatnost obveznika naknade, što je u suprotnosti s člankom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog čega općina ne može po vlastitom nahođenju odlučiti kome i koliko novca može uzeti po osnovu naknade.
Podnositelj zahtjeva kao sudbenu praksu navodi sljedeće presude Ustavnog suda Federacije: U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), U-32/21 od 18.3.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/22) i U-51/17 od 15.10.2019. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/19).
U konačnici se predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi, da osporene odredbe nisu sukladne sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je svojim aktima od 4.2.2026. godine, sukladno s člankom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao ostale stranke u postupku, i to: Vijeće, Povjerenstvo i HT Mostar, da dostave odgovore na zahtjev kojim je predočeno ustavno pitanje.
U zajedničkom podnesku, kojim su dali odgovor na navode zahtjeva za odlučivanje o ustavnom pitanju, Vijeće i Povjerenstvo ističu da je podnositelj zahtjeva propustio ukazati na članak 4. Osporene Odluke iz koje proizlazi da se komunalna naknada "razrezuje" isključivo na osnovu prostora djelovanja komunalnog obveznika, a ne na osnovu vlasništva nad telekomunikacijskim instalacijama ili na osnovu djelatnosti. Također navode, da je isti osnov propisan i člankom 48. Zakona, uz opasku ovog suda da je taj zakon u podnesku pogrešno naveden kao "Zakon o komunalnoj naknadi".
U nastavku su naveli odredbe i propise koje smatraju relevantnim, a iz kojih proizlazi nadležnost Vijeća da donosi odluke o komunalnoj naknadi i u okviru istih propisuju odgovarajuće kriterije.
Nadalje, Vijeće i Povjerenstvo navod o povredi ustavnog prava o ravnopravnosti nazivaju "deplasiranim navodom", jer osnov za komunalnu naknadu nije djelatnost, niti vlasništvo nad predmetnim telekomunikacijskim instalacijama. Jedini osnov za obračun komunalne naknade jeste "površina/dužina čestice na kojoj se obavlja djelatnost", a obračun mjere dužine tih instalacija može biti samo precizan pokazatelj za koliku površinu postoji obveza komunalne naknade, te da je nesporno da takve instalacije nisu u zraku, već su položene na površinu zemlje ili su poduprte držačima – stupovima koji također zauzimaju prostor koji je osnov za obračun komunalne naknade.
Na kraju se predlaže, da Ustavni sud Federacije donese odluku kojom se zahtjev podnositelja "odbacuje" kao neutemeljen.
HT Mostar nije dostavio odgovor na zahtjev.
5. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Članak II.A.2.(1) c)
Federacija će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava. Posebice:
(1) Sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na:
- c)jednakost pred zakonom;
Članak III.1. c)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- c)donošenje propisa o financijama i financijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
Članak IV.C.3.10.(4)
(4) Ustavni sud odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili neki kantonalni sud a koja se pojave u tijeku postupka pred tim sudom.
Članak VI.4. b) i c)
Općinsko vijeće:
- b)usvaja općinski proračun i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno financiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast; i
- c)donosi druge propise u izvršavanju općinskih nadležnosti.
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Članak 13.
Ustavni sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku.
Članak 39.
Stranke u postupku ocjenjivanja ustavnosti su ovlašteni podnositelji zahtjeva iz članka IV. C. 10. (2) i (3) Ustava i organ federalne, kantonalne i općinske vlasti, koji je predložio ili donio ustav kantona, zakon ili drugi propis.
Ako Ustavni sud odlučuje o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, stranke u postupku su sve strane u tom, sudbenom postupku.
C. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br.: 22/06, 43/08, 74/08, 22/09, 35/14, 57/15, 94/15 i 17/22)
Članak 13. stavak 1. toč. b) i c)
Učešće jedinica lokalne samouprave u ostalim javnim prihodima
Pored udjela u raspodjeli prihoda iz članka 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:
- b)100% od naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta;
- c)naknade i pristojbe sukladno s propisima jedinica lokalne samouprave;
D. Zakon o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Članak 13. stavak 1. i stavak 2. alineja 4.
Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je općinsko vijeće u općini, a gradsko vijeće u gradu (u daljnjem tekstu: Vijeće).
Vijeće u okviru svojih nadležnosti:
- -donosi propise o porezima, pristojbama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave sukladno sa zakonom;
Članak 36.
U zakonom propisanim okvirima jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i pristojbama, kao i provedbene propise o oporezivanju.
Članak 37. točka a) alineje 1. i 2.
Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:
- a)vlastiti prihodi:
- -porezi na koje jedinice lokalne samouprave samostalno određuju stopu sukladno sa zakonom,
- -lokalne pristojbe i naknade čije iznose utvrđuje vijeće sukladno sa zakonom.
- -
E. Zakon o komunalnim djelatnostima
("Službene novine Hercegovačko – neretvanskog kantona", broj 4/16)
Članak 1.Predmet Zakona
Zakonom o komunalnim djelatnostima (u daljnjem tekstu: Zakon) određuju se komunalne djelatnosti, načela, način obavljanja i financiranja, te druga pitanja od značaja za uspješno obavljanje komunalnih djelatnosti na području općina i Grada Mostara (u daljnjem tekstu: jedinica lokalne samouprave) u Hercegovačko – neretvanskom kantonu (u daljnjem tekstu: Kanton).
Članak 2.Definicija komunalnih djelatnosti
Pod komunalnim djelatnostima, u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, te financiranje komunalnih djelatnosti, izgradnja, korištenje, upravljanje i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području jedinica lokalne samouprave Kantona i na području kantona, kada je to određeno ovim Zakonom.
Članak 3. st. (1) i (3)
(Podjela komunalnih djelatnosti)
(1) Komunalne djelatnosti dijele se na:
- a)komunalne djelatnosti individualne potrošnje;
- b)komunalne djelatnosti zajedničke potrošnje.
(3) Pod pojmom komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje podrazumijevaju se komunalne djelatnosti čije proizvode i usluge nije moguće izmjeriti ili na drugi način definirati, utvrditi i naplatiti od svakog korisnika usluga.
Članak 4. st. (2) i (3)
(Komunalne djelatnosti)
(2) Komunalne djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje u smislu ovog Zakona su:
- a)održavanje čistoće na javnim površinama;
- b)odvodnja atmosferskih i drugih voda s javnih površina;
- c)održavanje javnih površina;
- d)održavanje javnih saobraćajnih površina u naselju;
- e)upravljanje objektima i uređajima javne rasvjete;
- f)obavljanje usluga dekoriranja;
- g)održavanje grobalja i spomen obilježja;
- h)obavljanje kafilerijskih usluga;
- i)održavanje javnih česmi i fontana, javnih kupatila i javnih nužnika;
- j)zbrinjavanje komunalnog otpada nastalog u okviru djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje;
- k)čišćenje i razgrtanje snijega i leda s javnih gradskih površina, lokalnih puteva i posipanje abrazivnim materijalom ulica i lokalnih puteva.
(3) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom utvrditi djelatnost od posebnog općeg interesa i druge komunalne djelatnosti, pored onih utvrđenih u stavku (1) i (2) ovog članka, ako su te djelatnosti nezamjenjiv uvjet života i rada građana, poduzeća ili rada javnih ustanova.
Članak 6. st. (1) i (2)
(Javni interes)
(1) Komunalne djelatnosti su od javnog interesa i obavljaju se kao javne službe.
(2) Pod pojmom javnog interesa u komunalnim djelatnostima podrazumijeva se zadovoljavanje onih potreba urbanog i civilizacijskog društva koje su nezamjenjiv uvjet života i rada građana, državnih organa i drugih subjekata na području Kantona.
Članak 39. stavak (1)
(Financiranje komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje)
(1) Komunalnom naknadom obezbjeđuju se sredstva za financiranje obavljanja slijedećih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje:
- a)održavanje čistoće na javnim površinama;
- b)odvodnja atmosferskih i drugih voda s javnih površina;
- c)održavanje javnih površina;
- d)održavanje javnih saobraćajnih površina u naselju;
- e)upravljanje objektima i uređajima javne rasvjete;
- f)obavljanje usluga dekoriranja;
- g)održavanje grobalja i spomen obilježja;
- h)obavljanje kafilerijskih usluga.
Članak 47.Obveznici plaćanja komunalne naknade
(1) Obveznici plaćanja komunalne naknade su fizičke i pravne osobe vlasnici, odnosno korisnici, kada su tu obvezu vlasnici ugovorom prenijeli na iste:
- a)stambenog prostora;
- b)poslovnog prostora;
- c)proizvodnog prostora;
- d)garažnog i drugog pomoćnog prostora;
- e)otvorenog prostora koji se koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti.
(2) Komunalna naknada se plaća za nekretnine iz stavka (1) ovog članka u naseljenim mjestima na području jedinica lokalne samouprave koja su opremljena s objektima i uređajima zajedničke komunalne potrošnje i na kojima se obavlja najmanje jedna komunalna djelatnost zajedničke komunalne potrošnje.
Članak 49.Mjerila za utvrđivanje visine komunalne naknade
Visinu komunalne naknade određuje jedinica lokalne samouprave prema sljedećim mjerilima:
- a)stupnju opremljenosti građevinskog zemljišta objektima i uređajima komunalne infrastrukture;
- b)razvijenosti javnog prijevoza putnika;
- c)lokaciji objekta (zgrada ili građevinsko zemljište) po zonama koje svojom odlukom utvrđuje jedinica lokalne samouprave;
- d)namjeni objekta, odnosno prostora.
F. Odluka o komunalnoj naknadi
("Narodni list – Službeno glasilo Općine Neum", broj VII/2021)
Članak 1.
Ovom odlukom propisuje se obveza plaćanja komunalne naknade za područje općine Neum, nadležnost organa za donošenje rješenja, obveznici plaćanja komunalne naknade, način korištenja sredstava ostvarenih od komunalne naknade, mjerila za utvrđivanje visine komunalne naknade i rokovi plaćanja komunalne naknade.
Članak 2.
(1) Komunalna naknada je javni prihod Općine Neum namijenjen za financiranje komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje.
(2) Djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje su:
- 1.Odvodnja atmosferskih i drugih voda s javnih površina,
- 2.Održavanje javnih površina (travnjaci, parkovi, drvoredi, zelenilo uz prometnice i zelene površine uz stambene zgrade),
- 3.Uređenje i održavanje grada za vrijeme praznika (usluge dekoriranja),
- 4.Održavanje javnih parkirališta, javnih površina za rekreaciju i javnih dječjih igrališta,
- 5.Održavanje čistoće javnih površina u naseljima, javnih prometnih i drugi javnih površina,
- 6.Održavanje nekategoriziranih cesta,
- 7.Održavanje groblja i spomen obilježja,
- 8.Održavanje i rekonstrukcija postojeće javne rasvjete i izgradnja nove javne rasvjete,
- 9.Obavljanje kafilerijskih usluga,
- 10.Druge komunalne potrebe.
(3) Na osnovu planiranih sredstava komunalne naknade Općinsko vijeće Neum za svaku kalendarsku godinu donosi Plan i program rada općinske Službe za stambeno komunalne poslove izgradnju i razvoj kojim su obuhvaćene djelatnosti iz stavka 2. ovog članka.
Članak 3. stavak (1) točka 7. – osporena odredba
(1) Obveznici plaćanja komunalne naknade su fizičke i pravne osobe vlasnici, odnosno korisnici, kada je to vlasnik ugovorom prenio na korisnika:
- 7.nadzemnih i podzemnih instalacija (elektro i telekomunikacijski vodovi, fotonaponske elektrane i slični objekti)
Članak 5. stavak (2) – osporena odredba
(2) Izuzetno od odredbi stavka (1) mjesečni iznos komunalne naknade (KN) nadzemnih i podzemnih instalacija utvrđuje se množenjem obračunske dužine (D), vrijednosti boda (B) i koeficijentom namjene (Kn).
KN= D x B x Kn
Članak 6. stavak (2)
(2) Komunalna naknada za nadzemne i podzemne instalacije obračunava se po jedinici mjere (m') dužine koja je u funkciji nadzemne ili podzemne instalacije.
Članak 9. stavak (1) točka 6.
(1) Koeficijenti namjene prostora (Kn), kao jedan od kriterija za utvrđivanje komunalne naknade utvrđuje se za stambeni prostor, garažni i drugi pomoćni prostor, proizvodni prostor, poslovni prostor, otvoreni prostor, odnosno građevno zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevno zemljište, kako slijedi:
Namjena prostora i zemljišta koeficijent namjene (Kn)
- 6.NADZEMNE I PODZEMNE INSTALACIJE – LINIJSKI OBJEKTI 2
G. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi
("Narodni list – Službeno glasilo Općine Neum", broj II/2023)
Članak 1. – osporena odredba
U Odluci o komunalnoj naknadi ("Narodni list–službeno glasilo Općine Neum", broj 7/21), u članku 8. stav 2 mijenja se i glasi:
"(2) Izuzetno od odredbi stavka (1) ovog članka za cijelo područje općine Neum koeficijent zone (Kz) za nadzemne i podzemne instalacije iznosi 2,00, osim instalacija telekom operatera za koje koeficijent iznosi 1,1."
6. Sudbena praksa Ustavnog suda Federacije
Presude Ustavnog suda Federacije broj: U-9/23 od 12.3.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/24), U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21, u odnosu na točku 5. Presude), U-43/23 od 23.10.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 99/24) i dr.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Analizirajući navode zahtjeva, odgovora na zahtjev, kao i dostavljenu dokumentaciju, u svjetlu relevantnog prava i sudbene prakse Ustavnog suda Federacije, utvrđeno je kako slijedi.
Podnositelj zahtjeva je, sukladno s člankom IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ovlašten predočiti ustavno pitanje pred ovim sudom.
Osporenom odlukom utvrđuju se djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje na području Općine Neum, te nadležnost organa za donošenje rješenja, način korištenja sredstava ostvarenih od komunalne naknade i, što je u ovom predmetu bitno, propisuje se obveza plaćanja komunalne naknade za usluge zajedničke komunalne potrošnje za područje Općine Neum, te određuju mjerila na osnovu kojih se visina te naknade utvrđuje. Djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje definirane su u članku 2. stavak (2) osporene Odluke, dok prema stavku (1) istog članka komunalna naknada predstavlja javni prihod Općine Neum namijenjen za financiranje komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje.
Podnositelj zahtjeva smatra da pojedine odredbe osporene Odluke i to one koje se odnose na obvezu plaćanja komunalne naknade za nadzemne i podzemne instalacije i objekte elektro-energetske i telekomunikacijske mreže, fotonaponske elektrane i slične objekte (u zahtjevu su u tom smislu označene odredbe članka 3. stavak (1) točka 7. i članka 5. stavak (2)) nisu sukladne sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, točnije sa ustavnim jamstvom prava na jednakost pred zakonom, koje je utvrđeno odredbom članka II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Pritom je podnositelj zahtjeva propustio da problematizuje i odredbe članka 6. stavak (2) i članka 9. stavak (1) točka 6. osporene Odluke, te članak 1. osporene Odluke o izmjenama i dopunama. Naime, ovim odredbama dalje se razrađuje način izračuna, koeficijenti namjene, koeficijent zone i to sve u odnosu na obvezu plaćanja komunalne naknade u svezi s nadzemnim i podzemnim instalacijama, a što je već predmet odlučivanja u ovom ustavnosudbenom postupku. Po svojoj prirodi, ove odredbe su akcesorne prirode u odnosu na osporene odredbe osporene Odluke i osporene Odluke o izmjenama i dopunama, pa je po ocjeni Ustavnog suda Federacije cjelishodno odlučiti i o tim odredbama, jer to s obzirom na njihov karakter ne predstavlja prekoračenje okvira zahtjeva.
U ovom predmetu sporna naknada nije propisana općim aktom kojim se uređuju komunalne pristojbe, što je u dosadašnjoj praksi najčešće bio slučaj, kada se naplata komunalne pristojbe nije mogla dovesti u svezu sa uslugama koje jedinica lokalne samouprave zauzvrat pruža obveznicima. Ovdje je obveza na plaćanje komunalne naknade propisana općinskom odlukom o komunalnoj naknadi. To znači da je plaćanje te komunalne naknade u neposrednoj vezi s komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje, koje su metodom enumeracije pobrojane u samoj osporenoj Odluci, te da ta naknada nije ništa drugo do protuvrijednost za komunalne usluge koje lokalna zajednica pruža s ciljem da doprinese kvalitetu života stanovništva i osoba koje privremeno borave u općini, te boljim uvjetima za rad gospodarskih subjekata.
Ne radi se dakle o pristojbi za istaknutu tvrtku ili za korištenje uređaja i opreme, propisanim na godišnjoj razini, koje su se zbog periodične naplate pretvarale se u parafiskalnu obvezu s obilježjima poreza, već se radi o naknadi koju obveznici mjesečno plaćaju jedinici lokalne samouprave kao konzumenti usluga komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje, dakle onih koje nije moguće izmjeriti i u odgovarajućem iznosu naplatiti od svakog korisnika ponaosob. Drugim riječima, ovaj predmet ima drugačiju činjeničnu podlogu, gdje se pravo jedinica lokalne samouprave da naplaćuju mjesečnu naknadu za komunalne usluge koje pruža osobama koje žive, privremeno borave ili imaju poslovni nastan na njenoj teritoriji teško može dovesti u pitanje, sve dotle dok su obveznici doista i konzumenti usluga iz sfere "komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje". Sama causa obvezivanja na plaćanje ove komunalne naknade je zapravo u tome da, u sufinanciranju usluga iz domena komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje, participiraju osobe koje te usluge i koriste.
Prema tome, donositelj osporene Odluke je i sa aspekta nadležnosti i u pogledu materijalne sadržine odredbi ispravno postupio kada je u njenom članku 3. stavku (1) toč. 1. – 6. na plaćanje ove naknade obvezao fizičke i pravne osobe koje su vlasnici/korisnici stambenog i poslovnog prostora, proizvodnog prostora, garažnog i drugog pomoćnog prostora, te građevinskog zemljišta, jer te osobe su doista korisnici komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje navedenih u odredbama članka 39. stavak (1) kantonalnog Zakona o komunalnim djelatnostima i odredbama članka 2. stavak (2) osporene Odluke. Nasuprot tome, propisivanjem obveze plaćanja komunalne naknade za vlasnike, odnosno korisnike, "nadzemnih i podzemnih instalacija (elektro, fotonaponske elektrane i slični objekti)", u točki 7. istog članka i stavka, donositelj osporene Odluke izašao je iz domena komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje i iz okvira koji je određen predmetom reguliranja osporene Odluke, a time i iz kruga vlastite nadležnosti.
Djelatnost koju vrše vlasnici pomenutih instalacija ne samo da je na opću korist i u javnom interesu, nego se bez tih djelatnosti i javne usluge koje pružaju (pa tako i bez za to neophodnih instalacija) ni većina komunalnih djelatnosti zajedničke potrošnje, definiranih osporenom Odlukom, ne bi mogla uspješno ostvarivati. K tome, osporenom odlukom definirane instalacije de facto su funkcionalni dio energetske i telekomunikacijske mreže koja je i egzistencijalno i funkcionalno neovisna o pružanju usluga zajedničke komunalne potrošnje, te nadilaze lokalnu pravnu regulaciju te vrste, čega bi donositelj osporene Odluke morao biti svjestan, a kako očigledno nije, potrebno je uputiti ga na ranije odluke ovog suda u predmetima ove vrste od kojih su neke navedene u točki 6. ovog obrazloženja.
Dakle, energetski subjekti i operateri telekomunikacija koji pružaju javne usluge, ne mogu se nikako podvesti pod definiciju obveznika ove komunalne naknade i tako dovesti u istu ravan sa vlasnicima stanova i individualnih stambenih objekata, te vlasnicima poslovnih prostora i vlasnicima zemljišta koje se koristi u poslovne svrhe i sl. Zapravo, njih bi se prije moglo smatrati "akterima" komunalnih djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, negoli njihovim konzumentima, jer svojom djelatnošću i sami bitno doprinose kvalitetu života stanovništva i rezidenata općine.
Treba još jednom naglasiti, da ni u odredbama članka 47. kantonalnog Zakona o komunalnim djelatnostima (a koji je u preambuli osporene Odluke naveden kao pravni temelj za njeno donošenje), gdje se precizno navode obveznici komunalne naknade, nema gospodarskih subjekata koji se bave djelatnostima distribucije i prijenosa električne energije, pružanjem telekomunikacionih usluga i sl.
Prema tome, očigledno je da telekom operateri, te gospodarski subjekti koji se bave distribucijom u elektroenergetskom sektoru, ne mogu biti obvezani na plaćanje predmetne komunalne naknade po pravnom temelju po kojem su na to obvezane osobe navedene u članku 3. stavak (1) osporene Odluke, a koje osobe su konzumenti usluga iz domena zajedničke komunalne potrošnje.
Kada je u pitanju osporena odredba članka 3. stavak (1) točka 7. osporene Odluke u dijelu koji glasi: "i slični objekti", potrebno je istaći sljedeće. Opće pravilo je da propisi moraju biti dostupni, jasni i predvidivi. Samo takvi pravni propisi omogućavaju njihovim adresatima da prilagode svoje ponašanje, jer poznaju propis (načelo dostupnosti), propis im je jasan (načelo preciznosti, odnosno jasnoće) i kao takav im omogućava da usklade svoje ponašanje i ostvaruju svoja prava i vrše obveze sukladno sa zakonom (načelo predvidljivosti). Sam dio teksta ove odredbe, koji glasi "i slični objekti", a posmatrajući ga u odnosu na ostatak odredbe koja glasi "nadzemnih i podzemnih instalacija (elektro, fotonaponske elektrane...") ne označava jasno kakve bi to druge slične instalacije mogle biti. Ovakva formulacija čini tekst odredbe nepreciznim u takvoj mjeri, da je odredba neodrživa u pravnom poretku u kojem je vrhovno načelo vladavina prava. Dakle, norma koncipirana na ovakav način nije jasna i predvidljiva u takvoj mjeri da njeni adresati mogu sa sigurnošću razumjeti svoja prava i obveze i u odnosu na njih adekvatno postupati. Zahtjev određenosti i preciznosti pravne norme, koji se smatra sastavnim dijelom načela vladavine prava, a time i nužnom pretpostavkom za nesmetano uživanje ustavnih prava, u ovom konkretnom slučaju nije ispoštovan.
Potrebno je svakako naglasiti i to, da sukladno s odredbama Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09), donositelj osporene Odluke jeste nadležan da donese propis kojim se uređuje režim naplaćivanja komunalnih naknada na području Općine Neum. Međutim, to mu ne daje za pravo da to čini proizvoljno i mimo zakonskih ograničenja, posebice u situacijama kada su posebnim zakonima i drugim propisima na razini Federacije Bosne i Hercegovine i/ili na državnoj razini propisane posebne naknade za obavljanje djelatnosti od javnog interesa, kao što je to ovdje slučaj.
Tome u prilog govore i odredbe članka 37. stavak 1. točka a) alineje 1. i 2. Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, gdje je propisano da jedinicama lokalne samouprave pripadaju vlastiti prihodi, među kojima i porezi i lokalne pristojbe, ali sukladno sa zakonom. Dakle, propisivanje vrste i visine naknade ili pristojbe od strane jedinica lokalne samouprave, mora biti sukladno sa zakonom koji je donesen na državnoj ili federalnoj razini kao i s kantonalnim zakonom. Ova obveza organa jedinica lokalne samouprave, da kod propisivanja vrsta i visine komunalnih pristojbi ili naknada moraju voditi računa o zakonima viših razina vlasti, kao i propisima donesenim na temelju tih zakona, iziskuje maksimalnu pažnju kada su u pitanju privredne djelatnosti od javnog interesa, koje građanima obezbjeđuju uvjete za normalan život (snabdijevanje energijom, vodom, omogućavanje komunikacije i pristup informacijama).
Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, Ajša Softić, mr.sc. Alen Taletović i mr. Anja Vuleta Pavelka, suci Suda.
Broj U-30/25
16. rujna 2026. godine
Sarahevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, v. r.