USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredbi člana 3. stav 1. u dijelovima koji glase "elektroinstalacije" i "i druge slične instalacije", člana 5., člana 8. stav 1. tačka 2., čl. 12. i 13. Odluke o komunalnoj naknadi, člana 2. stav 1. tačka 1. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", broj 7/10) i člana 2. stav 2. u dijelu koji glasi: "elektro instalacije", Odluke o izmjeni Odluke o komunalnoj naknadi, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj dana 13.12.2024. godine donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da član 3. stav 1. u dijelovima koji glase: "elektroinstalacije" i "i druge slične instalacije" Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", broj 2/10), i član 2. stav 2. u dijelu koji glasi: "elektro instalacije" Odluke o izmjeni Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", broj 3/12) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Opštine Novi Travnik".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) koristeći ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba člana 3. stav 1. u dijelovima koji glase: "elektroinstalacije" i "druge slične instalacije", člana 5., člana 8. stav 1. tačka 2., čl. 12. i 13. Odluke o komunalnoj naknadi (u daljem tekstu: Odluka), zatim člana 2. stav 1. tačka 1. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o komunalnoj naknadi (u daljem tekstu: Odluka o izmjeni i dopuni) i člana 2. stav 2. u dijelu koji glasi: "elektro instalacije", Odluke o izmjeni Odluke o komunalnoj naknadi (u daljem tekstu: Odluka o izmjeni), koje odluke je donijelo Opštinsko vijeće Novi Travnik.
2. Stranke u postupku
Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva, te Opštinsko vijeće Novi Travnik, koje je donijelo osporenu Odluku.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da se Odlukom o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", br. 2/10, 7/10, 2/12, 3/12, 6/12, 2/14, 1/19 i 1/24) utvrđuje obaveza plaćanja komunalne naknade, način korištenja sredstava ostvarenih od komunalne naknade, krug obaveznika te komunalne naknade, način utvrđivanja njene visine i način naplate iste, te uslovi za oslobađanje od te obaveze. Smatra da navedena Odluka, u dijelu u kojem se utvrđuje obaveza plaćanja komunalne naknade za nadzemne i podzemne instalacije (elektroinstalacije, telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne i toplovodne instalacije i druge slične instalacije), tj. odredba iz člana 3. stav 1. u dijelovima koji glase: "elektroinstalacije" i "druge slične instalacije" Odluke, nisu u skladu sa odredbom člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da sva lica na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na jednakost pred zakonom. Smatra da primjena osporenih odredaba Odluke u jedinici lokalne samouprave dovodi do različitog postupanja prema privrednim subjektima, odnosno izdvaja pojedine privredne subjekte i za njih utvrđuje drugačiji postupak kod određivanja obaveze plaćanja komunalne naknade. Pored navedenog, osporenim odredbama Odluke izdvajaju se isključivo vlasnici uređaja kojima se vrši prijenos električne energije, čime se isti dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na ostala pravna lica koja, u okviru registrovane djelatnosti, vrše određene usluge, na koji način je povrijeđeno pravo jednakosti pred zakonom kao jedan od osnovnih principa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Posebno ističe da se osporenim odredbama Odluke izdvajaju vlasnici nadzemnih i podzemnih instalacija. Naime, dok svi ostali obaveznici plaćaju komunalnu naknadu na uređenom građevinskom zemljištu, paradoksalno, plaćaju je i privredni subjekti koji izgradnjom objekata za prijenos, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom, doprinose uređenju samog građevinskog zemljišta, što je bazični uslov za utvrđivanje i naplatu takve naknade.
Nadalje, osporenim odredbama Odluke nisu propisani kriteriji za utvrđivanje iznosa naknade, nego je potpuno proizvoljno i bez ikakvih obrazloženja donosilac osporenih odredaba utvrdio različite iznose naknade za različite djelatnosti. Posljedica provođenja Odluke je diskriminatorno postupanje prema privrednim subjektima, a naročito prema onima koji se bave djelatnošću prijenosa električne energije, koju djelatnost obavljaju privredni subjekti u državnom vlasništvu i koje djelatnosti su od strateškog državnog interesa. Ovi privredni subjekti izgradnjom objekata za prijenos, distribuciju i snabdijevanje električnom energijom doprinose razvoju i unapređenju komunalnih usluga na području opštine, te su u obavezi da stalno poboljšavaju svoje usluge i šire mrežu, a onda zbog te iste obaveze moraju i da plaćaju veću komunalnu naknadu. Navodi da, osim opština u Srednjobosanskom kantonu, i to opština: Kiseljak, Vitez, Novi Travnik, Busovača i Bugojno, te Grada Zenica u Zeničko-dobojskom kantonu, nijedan grad ili opština na području Operativnog područja Sarajevo koji pokriva teritorij oba entiteta, ne naplaćuje ovu vrstu komunalne naknade, jer za to ne postoji osnov u entitetskim zakonima. Osporene odredbe čl. 3. i 8. Odluke nisu formulisane na osnovu adekvatnih, na zakonu zasnovanih kriterija, na koji način se omogućava pojava proizvoljnosti, selektivnosti i voluntarizma, kao kategorija koje eliminišu mogućnost ostvarenja ustavom zagarantovanih prava. Takođe smatra, da je donosilac osporenih odredaba Odluke prekoračio zakonska ovlaštenja prilikom donošenja osporenih odredaba Odluke, te postupio suprotno članu 36. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09). Propisivanje plaćanja ovakve naknade za određene privredne subjekte, a posebno propisivanje visine naknade po utvrđenoj visini napona je nespojivo sa društveno korisnom djelatnošću kakva je prijenos, opskrba i distribucija električne energije, koja je nemoguća bez stabilne elektroprijenosne mreže. Takva djelatnost je osnov za društveni, ekonomski i svaki drugi razvoj mikro i makro lokacija na teritoriju Bosne i Hercegovine, a ovakve naknade praktično izravno sankcioniraju privredni subjekti koji je vrše. Posebno ističe da je "Elektroprenos - Elektroprijenos BiH" a.d. Banja Luka, kao nosilac državnog monopola za prijenos električne energije radi neizmjernog značaja ove djelatnosti za funkcionisanje elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine, ima zakonom utvrđenu isključivu nadležnost da vrši prijenos električne energije, te da su u njegovoj isključivoj nadležnosti i trafostanice naponskog nivoa 110 kV i višeg napona. Dakle, organ lokalne samouprave je odredio ovu tarifu u ovom iznosu isključivo za "Elektroprenos - Elektroprijenos BiH" a.d. Banja Luka.
U prilog svojim navodima podnosilac zahtjeva citira dijelove obrazloženja iz presuda Ustavnog suda Federacije broj U-13/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/21) i broj U-11/22 od 15.9.2022. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/22), te navodi kao relevantnu sudsku praksu i presude ovog suda br. U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), U-18/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 93/21) i dr. Smatra, da shodno navedenoj praksi Ustavnog suda Federacije, ukoliko se opštinama i gradovima dopusti samovolja propisivanja naknada koje su daleko izvan karakteristika komunalnih naknada, te su praktično porez na imovinu, osim što je to postupanje suprotno ustavnim nadležnostima, također je i poruka da nema nikakve zaštite u pogledu samog iznosa visine naknada. Ona po ovom osnovu može biti i desetorostruko veća, a mogućnost pravne zaštite ne postoji, obzirom da kantonalni sudovi u upravnim sporovima imaju nadležnost samo da presuđuju po postojećoj legislativi, te nisu ovlašteni preispitivati ustavnost ovakvih odluka. Dakle, mišljenja je, kako je evidentno da je u osporenim odredbama Odluke kriterij za određivanje visine komunalne naknade određena djelatnost, i to kao primarni kriterij, a što je prema utvrđenoj sudskoj praksi Ustavnog suda Federacije suprotno ustavnoj garanciji jednakosti pred zakonom u smislu člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Pored toga ističe, da ukoliko bi eventualno, a bez prejudiciranja odluke Ustavnog suda Federacije, u konkretnom predmetu bile stavljene van snage osporene odredbe iz člana 3. stav 1. Odluke samo u dijelu "elektroinstalacije", sasvim sigurno bi nadležno tijelo Opštine iskoristilo dio odredbe iz člana 3. stav 1. Odluke u dijelu "i druge slične instalacije" za propisavanje naknade za elektroinstalacije, odnosno te instalacije bi bile podvedene pod dio odredbe "i druge slične instalacije". Nužnost osporavanja dijela odredbe iz člana 3. stav 1. "i druge slične instalacije" proizilazi iz dosadašnje prakse pojedinih organa opština da u slučaju donošenja presude Ustavnog suda Federacije kojom se pojedine odredbe Odluke o komunalnoj naknadi koje propisuju ovu vrstu naknade, stavljaju van snage, koriste dijelovi odredbe kao što su "i druge slične instalacije", pa se pod njih podvodi obaveza plaćanja naknade za podzemne i nadzemne instalacije. U vezi sa navedenim podnosilac zahtjeva navodi kao relevantne Presude ovog suda, br. U-8/17 od 14.3.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/18), U-20/19 od 3.12.2019. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 97/19) i dr., kao i zaključke usvojene na Konferenciji koja je održana na Jahorini 13. i 14.6.2023. godine na temu "Izvršenje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine".
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine pozvao Opštinsko vijeće Novi Travnik, da kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev za ocjenu ustavnosti.
U odgovoru navode da je Ustavni sud Federacije Presudom broj U-25/11 od 13.12.2011. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 12/12) utvrdio da Odluka o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", broj 2/10) nije u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U navedenoj presudi Ustavni sud Federacije je utvrdio da Odlukom o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", broj 2/10) nije povrijeđeno pravo na jednakost lica pred zakonom, kao ni pravo na imovinu iz člana II.2.(1) c) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje navode da analizom osporenih odredaba Odluke ni u kom slučaju se ne može utvrditi povreda prava na jednakost pred zakonom, kako tvrdi podnosilac zahtjeva, obzirom da za svoje tvrdnje isti iznosi paušalne i neosnovane ocjene za koje ne može naći uporišta ni u tekstu osporenih odredaba Odluke niti u praksi obračuna i naplate komunalne naknade koja se na teritoriji Opštine Novi Travnik provodi već više od deset godina. Naime, osporene odredbe Odluke nigdje ne uvode kao kriterij za obračun komunalne naknade djelatnost koju neko fizičko i pravno lice obavlja. Odredba člana 8. Odluke ni na koji način ne tretira djelatnost kojom se obaveznici plaćanja komunalne naknade bave, te je tvrdnja da je osnov plaćanja komunalne naknade djelatnost potpuno neosnovana. Nadalje osporena odredba člana 2. stav 1. tačka 1. Odluke o izmjeni i dopuni, utvrđuje način obračuna komunalne naknade, koristeći generički pojam "nadzemne i podzemne instalacije", ne dovodeći u vezu bilo koju djelatnost koja je vezana za upotrebu podzemnih i nadzemnih instalacija. U ove instalacije pored elektro instalacija spadaju i telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne instalacije, toplovodne instalacije i druge slične instalacije, kako to i sama Odluka definiše. Imajući u vidu naprijed navedeno predlažemo da Ustavni sud Federacije tvrdnje podnosilaca zahtjeva odbaci i utvrdi da Odluka nije u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Na kraju ukazuju da je nejasno koji akt podnosilac zahtjeva osporava jer je u zahtjevu precizirano da je riječ o osporavanju određenih odredaba Odluke, a u obrazloženju zahtjeva podnosilac govori o odredbama Odluke o komunalnim taksama. Tako se podnosilac zahtjeva poziva i na sudsku praksu Ustavnog suda Federacije, koja se odnosi na odlučivanje ovog suda po zahtjevima za ocjenu ustavnosti odluka o komunalnim taksama.
Cijeneći sve navedene činjenice predlažu da Ustavni sud Federacije odbaci zahtjev podnosilaca, jer je Ustavni sud Federacije o toj stvari već odlučio Presudom broj U-25/11 od 13.12.2011. godine.
5. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III. 1. b), c) i f)
U isključivoj su nadležnosti Federacije:
- b)utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na federalnom nivou,
- c)donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije,
- f)utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture.
Član IV.C.3.10.(2) d)
(2) Ustavni sud:
- d)na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Član 13.
Ustavni sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su istaknuti u postupku.
C. Zakon o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/23)
Član 1.Predmet zakona
(1) Ovim zakonom uređuju se način utvrđivanja i provođenja energetske politike i planiranja razvoja, akti kojima se utvrđuje i na osnovu kojih se provodi energetska politika i planiranje energetskog razvoja, opredjeljenje za korištenje obnovljivih izvora energije i ostvarivanje energijske efikasnosti, organizacija i funkcionisanje regulatornog tijela te osnovna pitanja obavljanja i regulisanja energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
(2) Ovim zakonom uređuju se pitanja koja su od zajedničkog interesa za sve energetske djelatnosti ili koja su vezana za više oblika energije, pri čemu se pitanja vezana za sektore električne energije, prirodnog plina, naftnih derivata, toplotne energije, obnovljivih izvora energije i energijske efikasnosti uređuju posebnim zakonima.
Član 2. stav 1. tač. a), d) i g)
(1) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
- a)"Energetski subjekat" označava pravno ili fizičko lice koje obavlja jednu ili više energetskih djelatnosti.
- d)"Energetski sistem" je elektroenergetski sistem, sistem prirodnog plina, nafte ili derivata nafte ili toplotni sistem, koji se sastoji od energetskih objekata međusobno povezanih tako da čine jedinstvenu tehničko-tehnološku cjelinu.
- g)"Mrežni sistem" označava dio energetskog sistema koji se koristi za transport ili distribuciju električne energije, prirodnog plina, nafte ili toplotne energije.
Član 3. tač. a), b), c), d), e) i l)
Energetska politika Federacije obuhvata mjere i aktivnosti koje se preduzimaju radi ostvarivanja sljedećih dugoročnih ciljeva:
- a)pouzdano, sigurno i kvalitetno snabdijevanje energijom i energentima,
- b)dugoročno uravnotežen i održiv razvoj energetskog sektora,
- c)konkurentnost na tržištu energije zasnovanom na načelima nediskriminacije, javnosti i transparentnosti,
- d)zaštita krajnjih kupaca,
- e)zaštita prava i interesa energetskih subjekata,
- l)povezivanje energetskog sistema Federacije sa drugim energetskim sistemima.
Član 13. stav (1) tač. a), b) i d) i stav (2)
(1) Energetskim djelatnostima u smislu ovog zakona smatraju se:
- a)proizvodnja električne energije,
- b)distribucija električne energije,
- d)snabdijevanje električnom energijom,
(2) Posebnim zakonima kojima se uređuju sektori električne energije, obnovljivih izvora energije, prirodnog plina, naftnih derivata i toplotne energije detaljno se propisuju energetske djelatnosti u svakom sektoru.
Član 16.
(1) Energetskom subjektu koji obavlja djelatnost u sektoru električne energije i prirodnog gasa može se nametnuti obaveza pružanja javne usluge koja se može odnositi na sigurnost, uključujući sigurnost snabdijevanja, redovnost, kvalitet i cijenu isporuke te zaštitu okoliša, uključujući energijsku efikasnost, energiju iz obnovljivih izvora i zaštitu klime.
(2) Obaveza javne usluge nameće se u cilju zaštite potrošača, obezbjeđenja sigurnosti snabdijevanja, zaštite okoliša ili stvaranja jednakih uslova za konkurenciju.
(3) Obaveza javne usluge mora biti jasno definisana, transparentna, nediskriminacijska i provjerljiva te mora garantovati jednakost pristupa kupcima.
(4) Posebnim zakonima kojima se uređuju oblasti električne energije i prirodnog gasa detaljno se uređuju pitanja vezana za pružanje javne usluge.
Član 18. stav (1)
Regulatorna komisija za energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Regulatorna komisija) je regulatorno tijelo koje reguliše i nadzire tržišta električne energije, prirodnog plina, naftnih derivata i toplotne energije u Federaciji, na principima nepristrasnosti, transparentnosti, pravičnosti, nediskriminacije, konkurentnosti, nezavisnosti i zaštite učesnika na tržištu, u skladu sa posebnim zakonima kojima se uređuju sektori električne energije, obnovljivih izvora energije, energijske efikasnosti, prirodnog plina, naftnih derivata i toplotne energije.
D. Zakon o električnoj energiji Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/23)
Član 1.Predmet zakona
Ovim zakonom uređuju se elektroenergetska politika i planiranje, elektroenergetske djelatnosti, dozvola za obavljanje elektroenergetske djelatnosti, regulisanje elektroenergetskih djelatnosti, proizvodnja električne energije, izgradnja elektrana, distribucija električne energije, snabdijevanje električnom energijom, trgovina električnom energijom, skladištenje energije, krajnji kupci, agregacija distribuiranih resursa, elektromobilnost, sigurnost snabdijevanja, izgradnja, rekonstrukcija, korištenje i održavanje elektroenergetskih objekata, upravni nadzor i regulatorno nadgledanje i kaznene odredbe, kao i druga pitanja od značaja za uređivanje sektora električne energije u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
Član 2.Ciljevi elektroenergetske politike
Osnovni ciljevi ostvarivanja elektroenergetske politike su:
- a)obezbjeđenje sigurnog snabdijevanja električnom energijom kupaca po definisanim standardima kvaliteta i pristupačnim cijenama,
- b)obezbjeđenje sigurnog, pouzdanog i efikasnog rada, održavanja i razvoja distributivnog sistema električne energije i pružanje propisanog kvaliteta usluga distribucije električne energije,
- c)efikasna regulacija elektroenergetskih djelatnosti,
- d)zaštita prava i interesa korisnika mreže, uključujući pravo pristupa mreži, sigurnost i kvalitet snabdijevanja, dostupnost i priuštivost električne energije,
- e)razvoj tržišta električne energije,
- f)obezbjeđenje efikasnog razdvajanja operatora distributivnog sistema i obezbjeđenje njegove nezavisnosti od drugih elektroenergetskih djelatnosti,
- g)obezbjeđenje uslova za nesmetano izvršavanje obaveza javne usluge,
- h)stvaranje uslova za investicije u elektroenergetskom sektoru,
- i)obezbjeđenje dugoročne uravnoteženosti razvoja elektroenergetskog sektora i energetskog sektora u cjelini,
- j)povezivanje sa regionalnim tržištima,
- k)promovisanje održivog razvoja elektroenergetskog sektora, uz očuvanje okoliša,
- l)usklađivanje razvoja elektroenergetskog sektora sa energetskom i ekonomskom politikom Federacije,
- m)racionalno i ekonomično korištenje električne energije i zaštita okoliša,
- n)usklađivanje sa propisima Evropske unije radi uspostavljanja pravnog i institucionalnog okvira u skladu sa pravnim naslijeđem Evropske unije.
Član 3.Principi
Ovaj zakon se zasniva na principima nediskriminacije, pravičnosti, transparentnosti, tržišne konkurencije, regulisanog pristupa treće strane, slobode kretanja robe i slobode pružanja usluga, zaštite prava krajnjih kupaca i drugih učesnika na tržištu, javnog interesa i zaštite okoliša, te slobode izbora snabdjevača električnom energijom.
Član 4.Opšti interes Federacije
(1) Sigurno snabdijevanje električnom energijom po pristupačnim cijenama je od opšteg interesa za Federaciju.
(2) Obezbjeđenje i isporuka dovoljnih količina električne energije potrebne za život i rad građana, te poslovanje i razvoj privrednih i društvenih subjekata, na siguran, pouzdan i kvalitetan način su od opšteg interesa za Federaciju.
(3) U cilju ostvarivanja opšteg interesa iz stavova (1) i (2) ovog člana, elektroenergetski subjekti su dužni prvenstveno obezbijediti dovoljne količine električne energije koja je potrebna za život i rad građana, te poslovanje i razvoj privrednih i drugih subjekata, zadovoljavajući pri tome kriterije ekonomičnosti isporuke.
Član 5. stav (1)
(Odnos sa drugim zakonima)
(1) Na sva pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se propisi kojima se uređuju oblasti energetike, obnovljivih izvora energije, energijske efikasnosti, prostornog planiranja i korištenja zemljišta, građenja, trgovine, zaštite potrošača, zaštite okoliša i koncesija.
Član 6. stav 1. tač. c), e), g) i r) i stav (2)
(Definicije izraza)
(1) Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
- c)"Direktni vod" označava elektroenergetski vod koji povezuje izolovani objekat proizvođača električne energije sa krajnjim kupcem čiji objekat nije priključen na prijenosni ili distributivni sistem;
- e)"Distribucija" je prenošenje električne energije kroz distributivne sisteme srednjeg i niskog napona sa ciljem njene isporuke kupcima i preuzimanja distribuirane proizvodnje, ali ne uključuje snabdijevanje električnom energijom;
- g)"Distributivna mreža" označava funkcionalno povezan skup elektroenergetskih objekata koga čine elektroenergetski vodovi, transformatorske stanice i razvodna postrojenja srednjeg i niskog napona sa pripadajućom opremom i uređajima;
- r)"Javno snabdijevanje" znači javnu uslugu snabdijevanja električnom energijom krajnjih kupaca iz kategorije domaćinstva, malih kupaca i krajnjih kupaca od posebnog društvenog značaja, pod uslovima propisanim ovim zakonom;
(2) Izrazi koji nisu definisani odredbama ovog zakona imaju značenja koja su utvrđena zakonima kojim se uređuju pojedine oblasti energetike.
E. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22)
Član 13. stav 1. tačka c) i stav 4.
Pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovog Zakona, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i drugi javni prihodi kako slijedi:
- c)naknade i takse u skladu sa propisima jedinica lokalne samouprave;
Opštinska vijeća donose propise kojima se utvrđuje visina naknada po osnovu korištenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti.
F. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 8. stav 3. alineja 20.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:
- -donošenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave;
Član 13. st. 1. i 2. alineja 4.
Organ odlučivanja jedinice lokalne samouprave je opštinsko vijeće u opštini, a gradsko vijeće u gradu (u daljem tekstu: vijeće).
Vijeće u okviru svojih nadležnosti:
- -donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;
Član 36.
U zakonom propisanim okvirima jedinice lokalne samouprave donose propise o naknadama i taksama, kao i provedbene propise o oporezivanju.
Član 37. tačka a) alineja 2
Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:
- a)vlastiti prihodi:
- -lokalne takse i naknade čije iznose utvrđuje vijeće u skladu sa zakonom,
- -
G. Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj 13/13)
Član 1.Predmet
(1) Ovim zakonom određuju se komunalne djelatnosti te principi, način obavljanja i finansiranja, kao i ostala pitanja značajna za uspješno obavljanje komunalnih djelatnosti na području Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kanton).
(2) Komunalne djelatnosti moraju biti sveobuhvatne, bez izuzetaka, za sva pravna i fizička lica.
Član 21.Komunalna naknada kao izvor sredstava
Za pokrivanje troškova obavljanja zajedničke komunalne potrošnje, kao izvor sredstava uvodi se komunalna naknada.
Član 22.Obaveznici komunalne naknade
(1) U naselju s uređenim građevinskim zemljištem komunalnu naknadu plaća vlasnik stambenog, proizvodnog i poslovnog prostora te građevinskog zemljišta, ili korisnik ako je to na korisnika vlasnik prenio ugovorom koji je ovjerila nadležna porezna uprava.
(2) Naseljem s uređenim građevinskim zemljištem, prema stavu (1) ovoga člana, smatra se naselje opremljeno najmanje pristupnom cestom, objektima za snabdijevanje električnom energijom i snabdijevanje vodom te za odvođenje otpadnih voda prema mjesnim prilikama.
(3) Obaveza plaćanja komunalne naknade nastaje prvog dana sljedećeg mjeseca od početka korištenja objekta ili prostora.
(4) Od obaveze plaćanja komunalnih naknada izuzimaju se javna komunalna preduzeća.
Član 25. stav (2)
(Određivanje komunalne naknade)
(2) Opštine mogu posebnim propisom mogu uvesti obavezu plaćanja komunalne naknade za vlasnike podzemnih i nadzemnih instalacija i mreža koje se nalaze u zonama iz člana 22. ovoga zakona, kao i mjernu jedinicu za obračun te naknade.
H. Odluka o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", broj 2/10)
Član 1.
Ovom Odlukom utvrđuje se obaveza plaćanja komunalne naknade, načina korištenja sredstava ostvarenih od komunalne naknade, obaveznici plaćanja komunalne naknade, način utvrđivanja visine komunalne naknade, način naplate komunalne naknade i način oslobađanja od obaveze plaćanja komunalne naknade.
Član 3. stav 1. - odredba čiji su dijelovi osporeni
Komunalna naknada se plaća i za nadzemne i podzemne instalacije (elektroinstalacije, telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne instalacije, toplovodne instalacije i druge slične instalacije).
Jedinica mjere za utvrđivanje visine komunalne naknade je dužni metar (m) dužine instalacija iz prethodnog stava.
Član 5. - osporena odredba
Komunalna naknada za nadzemne i podzemne instalacije iz člana 3. plaća se i na područjima koja nisu obuhvaćena zonama iz prethodnog člana.
Član 8. stav 1. alineja 2. - osporena odredba
Obaveznici plaćanja komunalne naknade su:
- -vlasnici nadzemnih i podzemnih instalacija.
Član 12. - osporena odredba
Iznos komunalne naknade po dužnom metru (m) instalacija, utvrđuje se množenjem vrijednosti obračunske jedinice - boda (B) sa koeficijentom namjene KN.
IKN(m)BxKN KM/m
Množenjem na gore navedeni način dobivene vrijednosti IKN(m), sa ukupnom dužinom instalacija, dobiva se visina komunalne naknade na mjesečnom nivou za svakog obaveznika.
Član 13. - osporena odredba
Utvrđuje se vrijednost obračunske jedinice - boda (B) u iznosu od 0,04 KM/m² za prostore i zemljišta, odnosno 0,04 KM/m za instalacije.
I. Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", broj 7/10)
Član 2. stav 1. tačka 1. - osporena odredba
Član 15. mijenja se i glasi:
"Koeficijent namjene (KN) iznosi:
|
R.b. |
Namjena prostora i zemljišta |
Koeficijent namjene (KN) |
|
1. |
Nadzemne i podzemne instalacije |
1,00 |
J. Odluka o izmjeni Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Travnik", broj 3/12)
Član 2. stav 2. -odredba čiji je dio osporen
Iza stava 1. dodaje se stav 2. koji glasi:
"Rješenje o komunalnoj naknadi za nadzemne, podzemne instalacije (elektro instalacije, telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne instalacije, toplovodne i druge slične instalacije), stambeno-poslovne prostore, proizvodne prostore kao i za otvoreni prostor koji neposredno služi za obavljanje djelatnosti (skladišta, manipulativni prostor i sl.) donosi Služba za urbanizam, imovinsko pravne poslove i katastar Opštine Novi Travnik".
Dosadašnji stav 2.i 3. postaju stav 3. i 4.
K. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Opštine Novi Travnik", broj 6/12)
Član 2.
Član 5. mijenja se i glasi:
"Komunalna naknada iz člana 2. i 3., ove odluke, plaća se na kompletnoj teritoriji Opštine Novi Travnik, odnosno i na područjima koja nisu obuhvaćena zonama iz prethodnog člana."
6. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presude br. U-17/20 od 13.10.2021. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/21), U-8/23 od 18.1.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/24), U-9/23 od 12.3.2024. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/24), U-41/23 od 23.10.2024 ("Službene novine Federacije BiH", broj 99/24), U-42/23 od 23.10.2024 ("Službene novine Federacije BiH", broj 99/24), U-49/23 od 23.10.2024. godine("Službene novine Federacije BiH", broj 98/24) i dr.
7. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon analize navoda iz zahtjeva, preciziranog zahtjeva i odgovora na zahtjev, osporenih i sa njima povezanih odredaba Odluke, relevantnih pravnih propisa i sudske prakse ovog suda, utvrđeno je kako slijedi.
Podnosilac zahtjeva je u skladu sa članom IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lice ovlašteno za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti pred ovim sudom.
Opštinsko vijeće Novi Travnik Odluku je donijelo 21.4.2010. godine na 11. redovnoj sjednici. Tom je Odlukom utvrđena obaveza plaćanja komunalne naknade za finansiranje djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje, način korištenja tako ubranih sredstava, krug obaveznika te komunalne naknade, način utvrđivanja njene visine, te način naplate, kao i uslovi za oslobađanja od te obaveze. Same djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje su metodom enumeracije, na uobičajen način utvrđene odredbom člana 6. stav 2. tač. 1-14.
Kada je u pitanju osnov obvezivanja na plaćanje komunalne naknade, član 2. Odluke sadrži tipičnu odredbu prema kojoj je taj osnov korištenje prostora, stambenog, poslovnog, stambeno-poslovnog, garažnog, proizvodnog i drugog zatvorenog prostora, kao i otvorenog prostora koji neposredno služi za obavljanje djelatnosti, poput skladišta i sl. Pritom su obaveznici vlasnici ili korisnici prostora, a naknada se utvrđuje po kvadratnom metru korisne površine. Sve to, pod uslovom da se predmetni objekti ili zemljište nalaze unutar zona područja građevinskog zemljišta Opštine Novi Travnik. Predmetna naknada se obračunava na mjesečnom nivou prema matematičkom obrascu utvrđenom u članu 12., a na osnovu vrijednosti obračunske jedinice (boda) utvrđenog članom 13. Odluke.
Imajući u vidu da je komunalna naknada o kojoj je riječ namijenjena za finansiranje komunalnih djelatnosti u sferi zajedničke komunalne potrošnje, u skladu sa odredbom člana 21. Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službene novine Srednjobosanskog kantona", broj 13/13), nesporno je da je donosilac Odluke imao pravo da je donese i njenim materijalnim odredbama utvrdi obavezu plaćanja komunalne naknade za korisnike usluga iz djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje. Naime, komunalna djelatnost podrazumijeva pružanje širokog kruga opštepoznatih usluga koje pružaju javna preduzeća, odnosno drugi za to ovlašteni subjekti, te je nesumnjiv pravni osnov po kojem se korisnici tih usluga obavezuju na plaćanje komunalne naknade na mjesečnom nivou ili u nekom drugačijem periodičnom obliku, pri čemu takvo novčano davanje, premda je periodično, ne ulazi u parafiskalnu sferu.
Međutim, osporenim dijelovima odredbe člana 3. stav 1. Odluke, a koji glase: "elektroinstalacije" i "druge slične instalacije", utvrđena je i obaveza plaćanja komunalne naknade "za nadzemne i podzemne instalacije i to elektroinstalacije, telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne instalacije, toplovodne instalacije" i, kako u toj odredbi stoji, "druge slične instalacije", čiji su obaveznici, prema takođe osporenoj odredbi člana 8. stav 1. alineja druga, "vlasnici nadzemnih i podzemnih instalacija".
Premda, kako je već rečeno, donosilac Odluke ima pravo propisivati komunalne naknade kako, bi se na taj način ubranim prihodima finansiralo obavljanje usluga u sferi zajedničke komunalne potrošnje, naplaćivanje takve komunalne naknade vlasnicima nadzemnih i podzemnih instalacija elektroenergetske mreže, odnosno privrednim subjektima koji vrše prijenos i distribuciju električne energije, sa aspekta ustavnosti je neprihvatljivo i to iz više razloga, na koje je Ustavni sud Federacije više puta ukazivao u ranijim odlukama (v. tačku 6. ovog obrazloženja) i koji će stoga ovdje biti samo ukratko rezimirani.
Prije svega, treba to uvijek ponoviti, proizvodnja, prijenos i distribucija električne energije ne samo da su djelatnosti od vitalnog značaja za stanovništvo i privredna društva, već su od neizmjerne opštedruštvene, pa i državne važnosti najvišeg ranga, na što s pravom ukazuje i podnosilac zahtjeva, kada kaže da su te djelatnosti "osnov za ekonomski, društveni i svaki drugi razvoj mikro i makro lokacija na teritoriji Bosne i Hercegovine".
Obavljanje tih djelatnosti je iznimno složen tehnološki proces, koji iziskuje ogromnu i skupu tehničku infrastrukturu koju tvore mnogobrojni uređaji, strojevi i postrojenja, tehnička oprema, te nadzemne i podzemne instalacije, a sve na odgovarajući način razmješteno na teritoriji čitave države i uvezano u jedinstven sistem, koji je podređen unutrašnjim i internacionalnim tehničkim i pravnim standardima. Takav sistem nužno nadilazi opštinske, kantonalne, pa i entitetske granice, pa njegovo stabilno funkcionisanje zahtijeva pravnu regulaciju sa viših nivoa vlasti, dakle državnog i federalnog. Tako regulisanje elektroprijenosnog sistema vrši Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK), sistem vodi Nezavisni operater sistema (NOS), prijenosnom mrežom upravlja Elektroprijenos Bosne i Hercegovine, dok je državna elektroenergetska politika u nadležnosti državnog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom.
Uz to je, posebno za rješavanje ovog ustavnosudskog predmeta, važno podsjetiti da je, prema odredbi člana III.1.f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine Federacija isključivo nadležna za "utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture". Ovdje, to posebno treba naglasiti, nije u pitanju samo utvrđivanje i provođenje energetske politike, već i "osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture", koja je dakle ustavna kategorija, a što se, dakako, odnosi i na nadzemne i podzemne instalacije elektroenergetske mreže.
Na osnovu ove ustavom utvrđene isključive nadležnosti, donesen je Zakon o energiji i regulaciji energetskih djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/23) kojim je cjelovito uređena oblast proizvodnje, prijenosa i korištenja električne energije bez obzira na njen izvor. Osim toga, na istom ustavnom osnovu donesen je i Zakon o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 60/23) koji, kao lex specialis cjelovito uređuje tu oblast i utvrđuje da su "sigurno snabdijevanje električnom energijom", kao i "obezbjeđenje i isporuka dovoljnih količina električne energije potrebne za život i rad građana, te poslovanje i razvoj privrednih i društvenih subjekata, na siguran, pouzdan i kvalitetan način", od opšteg interesa za Federaciju. Kada se sve ovo ima u vidu, jasno je da se vlasnici nadzemnih i podzemnih elektroinstalacija nikako ne mogu staviti u istu ravan sa vlasnicima odnosno korisnicima kuća, stanova, poslovnih prostora, garaža i sl.
Osim toga, te instalacije su i egzistencijalno i funkcionalno posve nezavisne o pružanju usluga zajedničke komunalne potrošnje, odnosno njihovi vlasnici uopšte nisu konzumenti tih usluga, što znači da u odnosu na njih ne postoji osnov obavezivanja na plaćanje takve komunalne naknade. Kada se ima u vidu katalog djelatnosti, odnosno usluga zajedničke komunalne potrošnje (održavanje čistoće javnih površina, održavanje zelenih površina, redovno i zimsko održavanje cesta i ulica, postavljanje i održavanje vertikalne saobraćajne signalizacije, vršenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, uređenje i dekoracija naselja, održavanje spomen obilježja i sl.), očigledno je da nadzemne i podzemne elektroinstalacije postoje i funkcionišu nezavisno o pomenutim uslugama zajedničke komunalne potrošnje, koje su, logično, usmjerene prema lokalnom stanovništvu i privrednim subjektima koji su njihovi korisnici. Sem toga, ne treba zaboraviti da su nadzemne i podzemne elektroinstalacije zapravo sredstvo za rad subjekata koji se bave djelatnošću prijenosa i distribucije električne energije, a da za oporezivanje sredstava za rad privrednih subjekata u federalnom zakonodavstvu nema osnova. Stoga se naplata komunalne naknade vlasnicima nadzemnih i podzemnih elektroinstalacija pretvara u parafiskalni namet odnosno prihod. A kako je fiskalna politika, prema ustavnoj odredbi člana III.1.c) takođe u isključivoj nadležnosti federalne vlasti, proističe da je donosilac Odluke, propisujući obavezu plaćanja komunalne naknade za nadzemne i podzemne elektroinstalacije postupio suprotno odredbama čl. III.1.c) i III.1.f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i time prekoračio svoja ovlaštenja, iz kojih razloga je odredbu člana 3. stav 1. Odluke u dijelu koji glasi: "elektroinstalacije", valjalo oglasiti neustavnom.
Kada je riječ o drugom osporenom dijelu odredbe člana 3. stav 1. Odluke, koji glasi: "druge slične instalacije", treba konstatovati da iznenađuje što je podnosilac zahtjeva, nakon što je osporio propisivanje komunalne naknade za elektroinstalacije, propustio obratiti pažnju na telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne i toplovodne instalacije koje se, kao slične izričito pominju u odredbi člana 3. stav 1. Odluke, već je odlučio osporiti završni dio te odredbe koji glasi neodređeno: "druge slične instalacije", što znači da se eventualno obavezivanje na plaćanje komunalne naknade zasniva na nepredvidivom osnovu, te da je krug obaveznika takve naknade takođe nepredvidiv, odnosno imaginaran. S tim u vezi treba podsjetiti, kako je opšte pravilo da pravni propisi treba da su dostupni, jasni i da njihov učinak treba da je predvidiv u odnosu na pravne subjekte kojima je adresiran. Jedino tako formulisani pravni propisi omogućavaju njihovim adresatima da prilagode svoje ponašanje, jer oni konsultujući propis pouzdano znaju na šta se isti odnosi (princip dostupnosti), propis im je jasan (princip preciznosti, odnosno jasnoće) i kao takav im omogućava da shvate u kakvoj se pravnoj situaciji nalaze, te da shodno tome ostvaruju i uživaju svoja prava i izvršavaju svoje obaveze (princip predvidivosti). Nasuprot tome pomenuti dio osporene odredbe ne udovoljava ni jednom od navedenih principa, a efekti njegove primjene su nepredvidivi u takvoj mjeri da ga to čini neodrživim u pravnom poretku u kojem je vrhovni princip vladavina prava, iz kojih razloga ga je valjalo oglasiti neustavnim.
Kada su u pitanju osporene odredbe člana 5., člana 8. stav 1. alineja druga, čl. 12. i 13. Odluke i odredbe člana 2. stav 1. tačka 1. Odluke o izmjeni i dopuni, Ustavni Federacije smatra da se radi o pratećim, eksplikativnim odredbama koje dijele pravnu sudbinu člana 3. stav 1. Odluke, što znači da se te odredbe ne mogu primjenjivati kada je riječ o elektroinstalacijama, te o njihovoj ustavnosti nije potrebno zasebno odlučivati.
Prigovor presuđene stvari, koji u odgovoru na zahtjev iznosi donosilac pomenutih odluka pozivajući se na Presudu Ustavnog suda Federacije broj U-25/11 od 13.12. 2011. godine ne može se prihvatiti, jer je ista donesena samo u odnosu na kriterij za utvrđivanje visine komunalne naknade. Međutim u ovom ustavnosudskom predmetu Ustavni sud Federacije odlučio je isključivo imajući u vidu prekoračenje ovlaštenja nastalog normativnim zahvatom jedinice lokalne samouprave u oblast fiskalne i energetske politike, a što je u isključivoj nadležnosti federalne vlasti. Naime, kako jedinicama lokalne samouprave u oblasti komunalnih djelatnosti nije federalnim zakonom izričito dozvoljeno propisivanje i naplata poreznih prihoda, to kriterij djelatnosti koji je tada uzet u obzir kod donošenja pomenute presude Ustavnog suda Federacije na koju se poziva donosilac Odluke, a shodno tome ni sama ta odluka, ovdje nisu od značaja.
Ustavni sud Federacije na kraju ističe da je odluku u ovom ustavnosudskom predmetu donio u okvirima zahtjeva, shodno odredbi člana 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, te su izrekom obuhvaćeni samo oni dijelovi osporenih odredbi člana 3. stav 1. Odluke i člana 2. stav 2. Odluke o izmjeni koje je podnosilac zahtjeva označio. Međutim razlozi neustavnosti utvrđeni ovom presudom odnose se u jednakoj mjeri i na ostale nadzemne i podzemne instalacije izričito navedene u toj odredbi. S tim u vezi Ustavni sud Federacije podsjeća jedinice lokalne samouprave, da su kod donošenja novih propisa dužni iste uskladiti sa stavovima utvrđenim u obrazloženjima njegovih odluka.
Iz svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: potpredsjednik Suda prof.dr. Edin Muminović i sudije Suda: Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, Branimir Orašanin, dr.sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr.sc. Alen Taletović.
Broj U-39/23
13. decembra 2024. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine