USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje je predočio Kantonalni sud u Zenici, za utvrđivanje ustavnosti Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva, na osnovu člana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 24. septembra 2009. godine, donio je
PRESUDU
OBRAZLOŽENJE
Utvrđuje se da Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/00) u odnosu na Zeničko-dobojski kanton nije bio zaključen u skladu sa članom III.2.b) i 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) u postupku rješavanja žalbe tužioca Šestić Haruna iz Zenice na presudu Općinskog suda u Zenici, vezano za primjenu Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) ustavno pitanje - utvrđivanja ustavnosti Kolektivnog ugovora, precizirajući to da li je osporeni Kolektivni ugovor bio u skladu sa odredbama čl. III.2.b) i 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i da li je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, zaključujući Kolektivni ugovor, prethodno trebala zatražiti saglasnost Zeničko-dobojskog kantona.
U zahtjevu se navodi da se ustavno pitanje predočava Ustavnom sudu Federacije iz razloga što se u presudi Općinskog suda u Zenici dovodi u pitanje primjena ovog Kolektivnog ugovora kao materijalnog propisa, pa je podnosilac zahtjeva cijenio da se ovom pitanju može dati svojstvo "ustavnog pitanja" u smislu člana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, iz kojih razloga smatra da je potrebno, prije donošenja odluke po žalbi na prvostepenu presudu, a saglasno članu 35. i 36. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine predočiti ovo pitanje.
Ustavni sud Federacije pozvao je, dana 15.01.2009. godine, u skladu sa članom 16. a u vezi sa članom 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) tužioca Šestić Haruna iz Zenice i Javnu ustanovu Kantonalnu bolnicu Zenica, da kao stranke u postupku daju odgovor na zahtjev podnosioca.
U odgovoru na zahtjev, dostavljenom Ustavnom sudu Federacije preko punomoćnika tužioca Šestić Haruna, kao i na javnoj raspravi održanoj 24.09.2009. godine, je između ostaloga navedeno da se kolektivni ugovori ne mogu smatrati propisima u smislu člana IV.C.(2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kolektivni ugovor predstavlja akt koji je zasnovan na sistemu dogovaranja i to u ovom slučaju između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao predstavnika poslodavaca i sindikata radnika, kao predstavnika zaposlenika. On nema snagu zakona i ne donosi se po zakonskoj proceduri. Predstavlja izraz volje strana u postupku donošenja, te ni u kom slučaju ne može podlijegati ocjeni ustavnosti.
Javna ustanova Kantonalna bolnica Zenica nije dostavila pismeni odgovor na zahtjev, ali je njezin punomoćnik na javnoj raspravi, između ostalog, istakao da je članom III.2.b). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano da su federalna vlast i kantoni nadležni za zdravstvo, a da je članom III.3. propisano da će u vršenju nadležnosti, kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području cijele Federacije, federalna vlast postupati uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti za različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Tačkom 3. i 4. navedenog člana, regulisano je da i federalna vlast i kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču zdravstva i drugih nadležnosti, i konsultirati jedni druge na trajnoj osnovi. Dakle, ukoliko u pregovaranju i zaključivanju kolektivnih ugovora nastupa Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, dužna je pribaviti punomoć vlada kantona za pregovaranje i zaključenje kolektivnog ugovora.
U konkretnom slučaju, kod zaključivanja navedenog Kolektivnog ugovora Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije imala punomoć Zeničko-dobojskog kantona, niti je Vlada tog kantona naknadno pristupila tom Kolektivnom ugovoru.
Ustavni sud Federacije je, u smislu člana 17. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, od Zeničko-dobojskog kantona zatražio izjašnjenje da li je Vlada Zeničko-dobojskog kantona dala punomoć Vladi Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora i da li je naknadno pristupila navedenom Kolektivnom ugovoru, na koje pitanje je dobiven odgovor da nije.
Nakon provedenih potrebnih procesnih radnji i održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:
Polazeći od odredaba člana IV.C.10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je regulisana nadležnost Ustavnog suda Federacije, Ustavni sud Federacije je, imajući u vidu stav 4. ovog člana, zaključio da je nadležan za odlučenje o postavljenom ustavnom pitanju. Odlučujući o ovom ustavnom pitanju, Ustavni sud Federacije pošao je od odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje regulišu pitanje podijeljene nadležnosti između Federacije Bosne i Hercegovine i kantona. Članom III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine regulisano je, da su u zajedničkoj nadležnosti federalne i kantonalne vlasti, pored ostalog i zdravstvo i socijalna politika u koju oblast spadaju i radni odnosi, dok je članom III.3. propisan način ostvarivanja zajedničke nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti.
Nije sporno, da je Kolektivni ugovor zaključen između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i nezavisnog sindikata radnika u oblasti zdravstva, a da se njime regulišu radni odnosi u oblasti zdravstva. Oblast zdravstva i socijalne politike (radni odnosi) su u zajedničkoj nadležnosti federalne vlasti i kantona, te se prema potrebama te ovlasti mogu ispunjavati zajednički ili posebno ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti, s tim da se u pogledu ovih nadležnosti federalna vlast i kantoni dogovaraju na trajnoj osnovi. U konkretnom slučaju je utvrđeno da nije bilo dogovaranja između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Zeničko-dobojskog kantona.
Međutim, u ovom ustavno-pravnom pitanju Ustavni sud Federacije utvrdio je da je saradnja u pogledu ovih nadležnosti između federalne vlasti i Zeničko-dobojskog kantona u cijelosti izostala, jer Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije imala punomoć Vlade Zeničko-dobojskog kantona za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora, a niti je Vlada ovog Kantona naknadno pristupila ovom Kolektivnom ugovoru.
Iz navedenih razloga, Ustavni sud Federacije utvrdio je da Kolektivni ugovor nije bio zaključen u skladu sa članom III.2.b) i 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je odlučujući u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Presuda je donesena većinom glasova.
Broj U-28/08
24. septembra 2009. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.