USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevima načelnika općina Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo i Novo Sarajevo za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, na osnovu člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 24. juna 2008. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da je članom 2. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/08) povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu.
- 2.Prestaje da važi član 2. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
O b r a z l o ž e nj e
Načelnik Općine Stari Grad Sarajevo dana 28.3.2008. godine, a zatim načelnik Općine Centar Sarajevo dana 2.4.2008. godine i načelnik Općine Novo Sarajevo dana 7.4.2008. godine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjeve za zaštitu prava na lokalnu samoupravu i zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova (u daljnjem tekstu: Zakon). Kako se u navedenim zahtjevima osporava isti Zakon, rješenjem Ustavnog suda Federacije broj U-5/08 od 15.4. 2008. godine, odlučeno je da se vodi jedinstven postupak i donese jedna odluka.
Podnosioci zahtjeva ističu da je odredbom člana 2. stav 2. Zakona kojim se mijenja član 8. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/05) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu i nametnuta obaveza općinama suprotno odredbama čl. 10., 11., 33., 34., 35., 36., 37. i 38. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06). Predložili su da Ustavni sud Federacije utvrdi da je Federacija Bosne i Hercegovine donošenjem Zakona povrijedila pravo općina na lokalnu samoupravu, te da je sporna odredba člana 2. stav 2. navedenog Zakona neustavna.
Ustavni sud Federacije je dana 3., 7. i 11.4.2008. godine Domu naroda i Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosiocu zakona, dostavio zahtjeve radi davanja odgovora. Do dana održavanja javne rasprave odgovori nisu dostavljeni.
U ovom predmetu održana je javna rasprava 24.6.2008. godine na kojoj su prisustvovali: u ime podnosioca zahtjeva njihovi općinski pravobranioci i predstavnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dok u ime Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije pristupio niko.
Punomoćnici općina su ponovili navode iz zahtjeva, te naglasili da je podnesen izvjestan broj zahtjeva za dodjelu zamjenskog stana, ali da nemaju precizne podatke o kojem broju zahtjeva bi se radilo. Općine ne bi mogle izvršiti nametnute obaveze, a posebno su istakli da im nisu prenesena sredstva da izvrše ovako nametnutu zakonsku obavezu.
Predstavnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je izjavio da prilikom donošenja ovog zakona ovaj dom nije raspolagao analizom o broju stanova koji su predmet ovog zakona, niti se tom prilikom raspravljalo o finansijskim sredstvima potrebnim za sprovođenje zakona kao i da predstavnici općina nisu uopće bili konsultovani prilikom pripreme i usvajanja zakonskog teksta.
Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Prilikom razmatranja konkretnog predmeta, Ustavni sud Federacije je pošao od odredbe člana VI.2. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je utvrđeno da se lokalna samouprava ostvaruje u općinama kao i od člana 4. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi kojim je utvrđen djelokrug lokalne samouprave. Jedan od principa navedenog člana je saradnja između lokalne i centralne - regionalne vlasti koji se ostvaruje kroz konsultovanje i prilagođavanje provođenja lokalnim uslovima.
Osim navedenog, Ustavni sud Federacije je prilikom razmatranja ovog predmeta, posebnu pažnju posvetio čl. 10. i 11. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine kao i čl. 33. do 38. istog Zakona. Ovim odredbama su detaljno utvrđene procedure za prenos poslova sa federalnih i kantonalnih vlasti na jedinice lokalne samouprave, a sve to uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju. Prilikom prenosa ovih poslova sa federalnih i kantonalnih vlasti, neophodno je prethodno, kroz proces konsultacija, uključiti jedinice lokalne samouprave, prvenstveno u pogledu osiguranja potrebnih sredstava za efikasno provođenje zakonskih obaveza.
Pored ovoga, članom 56. navedenog zakona propisano je da je zakonodavac dužan pribaviti mišljenje od Saveza općina i gradova o svim pitanjima koja se direktno tiču jedinica lokalne samouprave. U konkretnom slučaju, a što je na održanoj javnoj raspravi istakao predstavnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije, zakonodavac nije pribavio navedeno mišljenje, iako se promjenama zakona može utjecati na finansijske obaveze jedinica lokalne samouprave.
Prema mišljenju Ustavnog suda Federacije, predlagač Zakona je propustio prethodno obaviti konsultacije sa jedinicama lokalne samouprave u skladu sa navedenim obavezama, i taj propust nije ispravljen tokom cjelokupne parlamentarne procedure.
Osim ovog, proceduralnog propusta, dovodeći tekst člana 2. stav 2. Zakona izmjenama i dopunama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova u kontekst navedenih ograničenja u pogledu ostvarivanja prava na lokalnu samoupravu, Ustavni sud Federacije je uzeo u obzir samu suštinu osporenog člana, koji općinama, odnosno jedinicama lokalne samouprave, pored davanja administrativnih ovlasti da provode proceduru za dodjelu zamjenskih stanova nosilaca stanarskih prava u privatnom vlasništvu nameće i obavezu dodjele zamjenskog stana na teritoriji iste općine na kojoj se stan i nalazio i to iste kvadrature plus, minus 10 % u roku od šest mjeseci od dana prijema zahtjeva za dodjelu zamjenskog stana, s tim da nisu utvrđeni načini finansiranja ovih obaveza nametnutih jedinicama lokalne samouprave.
Uzimajući u obzir navedene proceduralne, ali i suštinske propuste prilikom usvajanja osporene odredbe, odnosno nametanje obaveza jedinicama lokalne samouprave, a da prethodno nisu utvrđeni izvori finansiranja ovih obaveza nego je teret finansiranja prenesen isključivo na jedinice lokalne samouprave, a bez prethodno obavljenih konsultacija, Ustavni sud Federacije je odlučio da osporena odredba člana 2. stav 2. Zakona krši pravo na lokalnu samoupravu i da osporena odredba prestaje da važi danom objave presude u "Službenim novinama Federacije BiH". Istovremeno, Ustavni sud Federacije podsjeća da odredba člana IV.C.10.(3), daje aktivnu legitimaciju podnosiocima zahtjeva jedino u pogledu zaštite prava na lokalnu samoupravu, ali ne i u pogledu mogućnosti podnošenja zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Naime, zahtjev za ocjenu ustavnosti Prijedloga zakona koji je usvojio jedan od domova ili Zakon koji su usvojila oba doma u smislu člana IV.C.10.(2) a) mogu podnijeti Ustavnom sudu Federacije samo predsjednik Federacije, potpredsjednik Federacije, premijer, zamjenik premijera ili jedna trećina članova bilo kojeg doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog toga ovaj sud nije uzeo u obzir istaknute prigovore predstavnika općina na javnoj raspravi o neustavnosti osporene odredbe zakona.
Zbog navedenog Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci.
Ovu presudu Ustavni sud donio je jednoglasno, u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić Aleksandra Martinović, prof. dr. Nedjeljko Milićević, mr. Kata Senjak, prof. dr. Kasim Trnka i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U-5/08
24. juna 2008. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
mr. Mirko Bošković