Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Novi Travnik za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, na osnovu člana IV.C.10.(3), Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 16. septembra 2008. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je Zakonom o koncesijama ("Službene novine Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna", broj 12/00) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama ("Službene novine Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna", broj 13/03) povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu.
  • 2.
    Danom objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" prestaju da važe zakoni iz tačke 1. ove presude.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna".

O b r a z l o ž e n j e

Načelnik Općine Novi Travnik (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 21.3.2008. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu i ocjenu ustavnosti Zakona o koncesijama i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama (u daljnjem tekstu: zakoni). Podnosilac zahtjeva navodi da Skupština Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna nije imala ustavni osnov za donošenje navedenih zakona i da je tim zakonima povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu. Kao razloge navodi da su osporenim zakonima derogirane odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Zakona o građevinskom zemljištu, Zakona o lovstvu, Zakona o komunalnim djelatnostima, Zakona o javnim preduzećima, Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Tvrdi da je osporenim zakonom općini uskraćeno pravo raspolaganja dobrima i imovinom općine, na način da je isključena iz postupka dodjele koncesije, imenovanja komisije za koncesiju, odabira najprihvatljivijeg i ekonomski najisplativijeg koncepta za iskorištavanje vlastite imovine, i da joj je na taj način povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu. Poziva se na odredbu člana 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, kojom je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču".

Dalje, navodi da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio Zakon o dopunama Zakona o koncesijama ("Službene novine Federacije BiH", broj 61/06), koji je općinama dao odgovarajuću ulogu u procesu odlučivanja o dodjeli koncesija u duhu Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Članom 1. navedenog zakona propisano je da "U slučajevima kada Vlada Federacije odlučuje o dodjeli koncesija za određeno dobro koje se nalazi u cijelosti ili pretežno na području jedne općine, odnosno kada se posljedice dodjele koncesije odnose pretežno na tu općinu, odluku iz stava 1. ovog člana donosi Vlada Federacije na prijedlog resornog ministra, i uz prethodnu saglasnost općinskog vijeća lokalne zajednice na čijem području se dodjeljuje koncesija". Članom 2. navedenog zakona, propisano je da dva promjenjiva člana Komisije za dodjelu koncesije imenuje resorni ministar sa liste općinskog vijeća na čijoj teritoriji se nalazi predmet koncesije. Smatra da je slična rješenja trebalo ugraditi i u kantonalni zakon o koncesijama. Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi da je osporenim zakonima povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu; da zakoni nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine; da se Skupštini Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna da rok od tri mjeseca od dana objavljivanja presude u "Službenim novinama Federacije BiH" da usaglasi zakone sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi u smislu člana 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine; da se Skupštini Srednjobosanskog kantona/ Kantona Središnja Bosna, Vladi Kantona i resornim ministarstvima Vlade Srednjobosanskog kantona/ Kantona Središnja Bosna, koji su sklopili ugovore i anekse ugovora o koncesijama u skladu sa osporenim zakonom, da rok od dva mjeseca od dana usaglašavanja osporenih zakona da usklade sklopljene ugovore i njihove anekse, sa usaglašenim zakonom.

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je pozvao Srednjobosanski kanton/Kanton Središnja Bosna, kao drugu stranku u postupku da se izjasni o navodima podnosioca zahtjeva u roku od petnaest dana.

U odgovoru na zahtjev od 21.4.2008. godine koji je u ime Kantona dostavila Zakonodavna komisija Skupštine Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna navodi se da je zahtjev u cijelosti neosnovan. Smatraju da je Skupština kantona imala ustavni osnov za donošenje osporenog zakona i da ovim zakonom nije povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu. Ističu da je u dosadašnjoj praksi u svim postupcima dodjele koncesija, iako to zakonom nije propisano, tražena saglasnost općina na čijem se području nalazi dobro koje je predmet koncesije. Kao primjer navode da je Skupština Kantona donijela Zakon o rudarstvu ("Službene novine Srednjo- bosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna", broj 15/01), koji također reguliše oblast koncesije i predstavlja neodvojivu cjelinu kojom se regulišu pitanja koncesija. U skladu sa navedenim zakonima, općine upravljaju i raspolažu svojom imovinom kroz proces izdavanja odobrenja za koncesiju. Tako su na području Općine Novi Travnik dodijeljene koncesije za korištenje mineralnih sirovina. Gospodarska društva su dobivala koncesije uz saglasnost općine u skladu sa članom 130. Zakona o rudarstvu.

Kad su u pitanju naknade od koncesija, navode da je u skladu sa članom 14. Zakona o rudarstvu podjela izvršena tako da 60% sredstava pripada Kantonu, a 40% općini na čijoj se teritoriji vrše istraživanja i eksploatacija mineralnih sirovina. Posebnom Odlukom o raspodjeli sredstava ostvarenih na osnovu koncesija ("Službene novine Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna", broj 17/03) propisano je da 60% sredstava pripada općini, a 40% Kantonu, kada su u pitanju koncesije za korištenje vodotoka i drugih voda, vodenih snaga za proizvodnju električne energije, izgradnju i korištenje hidroakumulacije, korištenje ljekovitih i termalnih voda. Ističu da su i nacrti i prijedlozi osporenih zakona dostavljani svim općinama radi davanja primjedbi, prijedloga i sugestija, ali da ih nisu dobili niti od jedne općine. Naglašavaju da je Vlada Kantona u postupku dodjele koncesija primjenjivala odredbe Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 49/06). Također napominju da je u proceduri donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama, koji predviđa uključivanje općina u proceduru dodjele koncesija, kako u pogledu predmeta, tako i postupka dodjele koncesija.

Predlažu Ustavnom sudu Federacije da zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu odbije kao neosnovan, jer prema njihovom mišljenju, osporenim zakonom nije povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu.

U ovom predmetu održana je javna rasprava 16.9.2008. godine na kojoj je prisustvovao načelnik i punomoćnik Općine Novi Travnik.

Javnoj raspravi nisu prisustvovali predstavnici Srednjo- bosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna.

Na javnoj raspravi, podnosilac zahtjeva je odustao od dijela zahtjeva koji se odnosi na ocjenu ustavnosti zakona, i u cijelosti ostao kod navoda podnesenog zahtjeva koji se odnosi na povredu prava na lokalnu samoupravu.

Nakon provedenih procesnih radnji i održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva odlučio je kao u izreci presude, iz sljedećih razloga:

Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII. 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). S obzirom da je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi kao akt međunarodnog prava ratificirana 1994. godine kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. tačka 6. ove povelje izričito je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču".

Polazeći od citirane odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na osnovu provedenog postupka, utvrdio da je Srednjobosanski kanton/Kanton Središnja Bosna donošenjem osporenih zakona, povrijedio pravo općine na lokalnu samoupravu. Naime, Ustavni sud Federacije je pošao od toga da se koncesije mogu odnositi i na područje općine Novi Travnik, što znači da se zakonsko regulisanje te materije može direktno ticati te općine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim zakonima uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije regulisanje općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes.

Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, prof. dr. Nedjeljko Milićević, mr. Kata Senjak, prof. dr. Kasim Trnka i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Presuda je donesena većinom glasova.

Broj U-4/08
16. septembra 2008. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
mr. Mirko Bošković, s. r.