USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti Zakona o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 23. januara 2007. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da odredba člana 9. stav 2. alineja 2. Zakona o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 28/06) nije u neskladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH"
O b r a z l o ž e n j e
Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) dana 17. novembra 2006. godine podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredbe člana 9. stav 2. alineja 2. Zakona o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon). U zahtjevu je istaknuta tvrdnja da se navedenom odredbom Zakona onemogućava taksi vozačima da ostvaruju pravo na rad-cestovni prijevoz, nakon što navrše 65 godina života. To se odnosi i na osobe koje ispunjavaju uvjete predviđene članom 9. stav 2. alineja 1. Zakona i posjeduju potvrdu ovlaštene liječničke institucije o zdravstvenim i psihofizičkim mogućnostima za obavljanje ove djelatnosti.
Od Ustavnog suda Federacije zatraženo je da ispita ustavnost-usklađenost navedene odredbe Zakona s odredbama člana II.A. 2.(1) c), k) i n) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi s Amandmanom V. na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, te standardima utvrđenim Međunarodnim ugovorom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji je, u Aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, naveden kao jedan od međunarodnih akata čije odredbe u Federaciji Bosne i Hercegovine imaju pravnu snagu ustavnih odredaba.
Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/905 i 37/03) u postupku ocjene ustavnosti stranke su: ovlašteni podnosilac zahtjeva-predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, te Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, koji su donijeli Zakon.
Na osnovu člana 10. i 16. navedenog zakona, dana 20. decembra 2006. godine Ustavni sud Federacije pozvao je protivne strane u ovom postupku da se izjasne o navodima podnosioca zahtjeva, što iste nisu učinile.
Punomoćnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na javnoj raspravi, održanoj dana 23. januara 2007. godine, osporili su u cijelosti navode podnosioca zahtjeva, predloživši da Ustavni sud Federacije utvrdi da su osporene odredbe Zakona u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Istaknuto je da je usvajanju Zakona, prethodila temeljita priprema u trajanju od skoro pet godina. Naveli su da je u demokratskoj proceduri provedena javna rasprava u kojoj su učestvovali predstavnici svih stručnih organizacija prevoznika u cestovnom prijevozu, dakle i ovlašteni predstavnici samostalnih prijevoznika, čiji su članovi i taksi vozači. U fazi pripreme Zakona nisu evidentirane primjedbe za predloženo rješenje. Zakon je jednoglasno usvojen u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
Punomoćnici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine su naglasili da Zakon, u integralnom tekstu, a time i u odredbi člana 9. stav 2. alineja 2. uređuje (pored ostalog) uvjete i način obavljanja djelatnosti prijevoza osoba i tereta motornim vozilom u cestovnom prijevozu.
Naglašeno je da su sve kategorije prijevoznika tretirane jednako, profesionalno, pri čemu je naglašena njihova osobna i društvena odgovornost u javnom cestovnom prometu. U uvjetima dnevne prisutnosti u cestovnom prometu, profesionalni vozači izloženi su povećanom stresu. Sigurnost putnika i povjerena dobra obavezuju na posebnu pažnju, što obavezuje da se djelatnost uskladi uvjetima rada, adekvatno općeprihvaćenim standardima prijevoznika i cestovnom prijevozu u Evropi. Kategoriji taksi vozača, u kontekstu istaknutog, nije osporeno niti ugroženo pravo na rad. To pravo je regulisano u skladu općeprihvaćenim standardima za sve prijevoznike u javnom prometu, što je u interesu i samih taksi vozača.
Nakon provedenog postupka, Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:
Pri razmatranju postavljenog zahtjeva Ustavni sud Federacije polazi od činjenice da je ustavno pravo Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da zakonom utvrđuje kriterije i uvjete za obavljanje određene djelatnosti, uključujući i djelatnost cestovnog prijevoza u Federaciji Bosne i Hercegovine. Određivanje dobi života kao uuvjeta za obavljanje prevozničke djelatnosti može da predstavlja jedan od tih kriterija. To je stvarni domen politike zakondavnog organa, u vezi koje se Ustavni sud Federacije ne može upuštati u procjenu da li kriteriji koji su u tom cilju utvrđeni predstavljaju optimalno, pa i adekvatno rješenje.
Ustavni sud Federacije, u skladu svoje nadležnosti, utvrdio je da način na koji je to urađeno u osporenoj odredbi Zakona, ne predstavlja povredu principa ravnopravnosti u ostvarivanju prava na rad, kao i prava na imovinu, te socijalnu brigu, obzirom da ova prava imaju sve kategorije iz Zakona, pa i taksi prijevoznici, te ih svi, na jednak, ravnopravan način mogu realizovati u periodu bavljenja djelatnošću. Po općeprihvaćenim kriterijima, osobe nakon navršenih 65 godina života, u principu su značajnije podložni određenim (zdravstvenim i psiho- fizičkim) promjenama ponašanja posebno u stresnim situacijama. Faktor rizika je povećan, što je od značaja za elementarno opredjeljenje ograničavanja opće radne aktivosti. Za vozače u cestovnom prijevozu, koji profesionalno obavljaju ovu djelatnost, obzirom na uvjete rada i značaj posla, ovo je od posebnog značaja. Društvena briga u odnosu na zdravstveni i socijalni tretman lica nakon navršene životne dobi od 65 godina je osigurana, te jednaka za sve građane, bez diskriminacije u bilo kom smislu. Sve to potvrđuje da taksi prijevoznici, nakon navršene dobi od 65 godina života imaju tretman adekvatan kategorijama stanovništva saglasno životnoj dobi. Iskazano opredjeljenje je u cijelosti u skladu s Međunarodnim ugovorom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine, koji je sastavni dio Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Mirko Bošković, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.
Broj U-33/06
23. januara 2007. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r.