USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Presuda o b r a z l o ž e n j e
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu premijera Hercegovačko-neretvanskog kantona za ocjenu ustavnosti člana 16., člana 17. st. 1. i 2., čl. 23. i 24., člana 38. stav 1. i člana 44. Statuta Grada Mostara, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 20. i 21.marta 2007. godine, donio je
PRESUDU
O B R A Z L O Ž E N J E
- 1.Utvrđuje se da je član 44. st. 1. i 3. Statuta Grada Mostara ("Gradski službeni glasnik Grada Mostara" broj 4/04) u neskladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Utvrđuje se da član 16., član 17. st. 1. i 2., čl. 23. i 24., član 38. stav 1. i član 44. st. 2., 4., 5. i 6. nisu u neskladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Gradskom službenom glasniku Grada Mostara".
Premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 6.11.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 16., člana 17. st. 1. i 2., čl. 23. i 24., člana 38. stav 1. i člana 44. Statuta Grada Mostara (u daljem tekstu: Statut), navodeći da iste odredbe nisu u skladu s članom II.2. stav 1. tač.c) i d), članom II.2. stav 2. tačka b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Kao razlog za navedenu tvrd u navodi "nametnute" odredbe člana 16. i člana 17. stav 2., Statuta kojima je utvrđena nacionalna zastupljenost svakog konstitutivnog naroda i limitiran minimalni i maksimalni broj izbora vijećnika iz reda konstitutivnih naroda i Ostalih u Gradskom vijeću Grada Mostara, smatrajući da se na taj način ograničava pravo izbora pojedinim narodima. Za izbor vijećnika u Gradskom vijeću Grada Mostara, kako to navodi podnosilac zahtjeva, ustanovljene su dvije liste i to gradska lista i lista šest gradskih područja, koje se teritorijalno poklapaju s bivšim općinama, dok član 17. stav 1. Statuta propisuje, da se u svakom gradskom području biraju po tri vijećnika, a preostalih 17 s gradske liste. Tako koncipirana odredba krši zagarantirano ljudsko pravo propisano u članu II Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, da svi građani imaju pravo da biraju i da budu birani. Kao primjer nejednakosti istaknuti su građani iz tzv. Centralne zone Grada Mostara, koja ne pripada ni jednom gradskom području. Oni glasaju samo za vijećnike s gradske liste, a nemaju pravo da biraju niti da budu izabrani s lista gradskih područja. Kao posebno ograničavajući faktor aktivnog i pasivnog biračkog prava ističe se odredba Statuta koja propisuje izbor po tri vijećnika u Gradsko vijeće Grada Mostara iz šest gradskih područja, kada se zna da gradsko područje Mostar Jugozapad ima oko 27.000 registriranih birača, a gradsko područje Mostar-Jugoistok oko 4.000 registriranih birača, pa proizilazi da za jedan mandat u Gradskom vijeću grada Mostara u jednom gradskom području treba sakupiti 9.000 glasova, a u drugom gradskom području svega 1.300 glasova. Podnosilac zahtjeva nadalje smatra, da su odredbe čl. 23. i 24. Statuta koje propisuju formiranje klubova konstitutivnih naroda u Gradskom vijeću Grada Mostara, suprotne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno ustavnom principu, da su sve osobe jednake pred zakonom, iz razloga što ni jedna jedinica lokalne samouprave na području Bosne i Hercegovine nema takav propis. Također, mišljenja je, da je neustavan i član 38. stav 1. Statuta, koji propisuje formiranje komisija za svako gradsko područje, osim Centralne zone Grada Mostara u koje ulaze po tri vijećnika s teritorije relevantnog gradskog područja, a koji su izabrani u skladu s članom 17. stav 1. Statuta. Kad je u pitanju odredba člana 44. Statuta kojom je regulisano, da gradonačelnika biraju izabrani vijećnici Gradskog vijeća Grada Mostara, podnosilac zahtjeva ističe da je citirana odredba neustavna, iz razloga što se u svim jedinicama lokalne samouprave na području Federacije Bosne i Hercegovine izbor načelnika odnosno gradonačelnika vrši neposredno na lokalnim izborima, pa je navedena odredba Statuta suprotna članu II. 2. stav 1. tačka c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva je posebno naglasio da je Statut donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu na osnovu svojih ovlaštenja, i djelovao kao vlast Bosne i Hercegovine, odnosno kao Gradsko vijeće Grada Mostara, pa smatra, da Ustavni sud Federacije može cijeniti ustavnost citiranih odredbi Statuta. Na osnovu svega navedenog predlaže da Ustavni sud Federacije donese odluku kojom će se utvrditi da navedene odredbe Statuta nisu u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
U skladu s članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je 17.11.2006. godine, zatražio odgovor od Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu kao donosioca Statuta, i Gradskog vijeća Grada Mostara, da se izjasne o navodima podnosioca zahtjeva.
U ostavljenom roku odgovor na zahtjev dostavljen je od strane Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu u kojem se navodi, da Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ne može intervenirati u svojstvu stranke u postupku, jer to ne bi bilo u skladu s prirodom njegovih ovlaštenja koja proizlaze iz Aneksa 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te relevantnih deklaracija Vijeća za implementaciju mira i rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Kako je Statut donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu supstituirajući Gradsko vijeće Grada Mostara, u pismu se navodi, da je Gradsko vijeće aktivno legitimirano da djeluje kao strana u postupku, ali, da od strane Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu postoji spremnost da se Ustavnom sudu Federacije pomogne u svojstvu prijatelja Suda. U tom smislu Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu je 23.2.2007. godine i dostavio očitovanje za osporavane odredbe Statuta. U dopisu se navodi da odredbe čl. 16., 17. i 38. Statuta ne krše politička prava građana Mostara koja su propisana Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine "da biraju i da budu birani" član II. 2. (2) (b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i instrumentima za zaštitu ljudskih prava uvrštenih u Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. U ovim slučajevima radi se o materiji koja je regulirana Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, i da pitanja koja se odnose na modalitete izbora u Gradu Mostaru su u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine kako je to utvrđeno u Amandmanu CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Iz tih razloga ova materija ne spada u jurisdikciju Ustavnog suda Federacije iz razloga što je Ustavni sud Federacije u svom ranijem predmetu broj: U-11/98 od 16.7.1998. godine donio Presudu i utvrdio, da "imajući u vidu Amandman I na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona u kojem je navedeno da Centralna zona nije općina i da Gradsko vijeće Grada Mostara čine vijećnici iz svake općine, ne znači da su građanima Centralne zone uskraćena zagarantirana politička prava da učestvuju u javnim poslovima, da imaju jednak pristup javnim službama, da biraju i da budu birani kako je to propisano član II 2 (2) b Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer građani mogu ostvarivati svoja glasačka i druga prava putem jedne od šest općina s kojom su povezani". Nadalje, u odgovoru se navodi, da u konkretnom slučaju nisu prekršene odredbe člana II.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer sporni čl. 16 i 17 Statuta reguliraju ista prava konstitutivnih naroda u Gradskom vijeću Grada Mostara na način kako je to regulirano u Odluci kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koju je donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, a koja je objavljena u "Službenom glasniku BiH broj: 4/04". Iz tih razloga Ustavni sud Federacije nema nadležnosti da odlučuje o načinu izbora vijećnika u Gradu Mostaru, što znači, o ustavnosti Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. U naprijed navedenom kontekstu treba posmatrati i predložena rješenja u članu 38. Statuta. Kada je u pitanju osporavanje čl. 23. i 24. Statuta, u dopisu Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu se navodi, da je osnivanje klubova konstitutivnih naroda u Statutu ustavna obaveza po članu VI. C. (5) i (6) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (Amandmana CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine), i neodvojivi je element za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda, a ti vitalni nacionalni interesi mogu biti zaštićeni samo ako su određeni u Statutu. Pravo na lokalnu samoupravu dopušta Gradu Mostaru da utvrdi pravila u vezi s klubovima političkih stranaka, a Ustav Federacije Bosne i Hercegovine izričito utvrđuje Grad Mostar kao jednu teritorijalnu jedinicu uprave i lokalne samouprave. Pored toga se navodi, da isti član propisuje da se postupak donošenja odluka određuje Statutom, a izuzetno od odredaba bilo kojeg zakona koji propisuje postupak glasanja, Statutom se može odrediti poseban postupak glasanja u Gradskom vijeću Grada Mostara za usvajanje određenih odluka. Kad je u pitanju osporavanje člana 44. Statuta, u dopisu se ističe da je članom VI C.7 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano, da samo vijećnici izabrani u Gradsko vijeće Grada Mostara, mogu biti birani za gradonačelnika Grada Mostara. Prema istim odredbama, gradonačelnika bira i smjenjuje dvotrećinska većina izabranih vijećnika, pa je prema tome, odredba člana 44. Statuta u skladu s Amandmanom CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
U odgovoru na zahtjev, koje je dostavilo Gradsko vijeće Grada Mostara, 11.12.2006. godine i 5.3.2007.godine, predlaže se da u skladu s članom 26. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije odbaci zahtjev zbog toga što nije nadležan za odlučivanje, da Gradsko vijeće Grada Mostara ne može biti stranka u postupku pred Ustavnim sudom Federacije u smislu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, i da podnosilac zahtjeva nema aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva. U obrazloženju je istaknuto, da je Statut donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu na osnovu svojih ovlaštenja iz člana V Aneksa 10. Sporazuma o provedbi civilnog dijela Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, supstituirajući Gradsko vijeće, i da se on ne može mijenjati dok ga u istom sadržaju ne usvoji Gradsko vijeće Grada Mostara. Iznoseći navedenu tvrdnju, Gradsko vijeće Grada Mostara se pozvalo na dopis Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu od 22.11.2006. godine koji je dostavilo u prilogu (ovaj dopis na koji se poziva Gradsko vijeće Grada Mostara odnosi se na dopis koji je dostavljen domovima Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine podsjećajući ih da su sve odluke koje je on donio privremenog karaktera i da takvi zakoni i drugi akti moraju najprije biti u cijelosti usvojeni od strane relevantnih tijela i tek onda izmijenjeni). U odgovoru se nadalje navodi, da u skladu s članom IV.C.3.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Statut ne može biti predmet razmatranja bilo kojeg organa pa ni Ustavnog suda Federacije, jer on nije stvarno nadležan, niti je podnosilac zahtjeva ovlašten da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti iz razloga što to nije akt Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, nego je akt pojedinca i kao takav ne može proizvoditi nikakvo pravno djejstvo, pa smatraju da je Statut u cijelosti u skladu s Ustavom Hercegovačko-neretvanskog kantona i s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U dopuni odgovora na zahtjev koji je dostavljen, Gradsko vijeće Grada Mostara poziva se na Presudu Ustavnog suda Federacije broj: U-11/98 od 8.7.98. godine, gdje je ovaj Sud već jedanput cijenio poseban način izbora i glasanja građana koji žive u Centralnoj zoni Grada Mostara i utvrdio, da te odredbe nisu suprotne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, te da je izborni postupak i formiranje klubova u Statutu regulirano u skladu s Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, a izbor gradonačelnika u skladu s Amandmanom CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Pored toga navode, da je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio niz odluka koje su prethodile donošenju Statuta i da su bivše gradske općine izgubile status jedinica lokalne samouprave i ako su se tome protivile, pa predlažu, da ako se utvrdi neustavnost dijela odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, da Sud utvrdi neustavnim cijeli doneseni paket promjena kojim su ukinute općine kao jedinice lokalne samouprave.
U ovom predmetu održana je javna rasprava 20.3.2007. godine kojoj su prisustvovali punomoćnici podnosioca zahtjeva i predstavnici Gradskog vijeća Grada Mostara.
Na javnoj raspravi, punomoćnici podnosioca zahtjeva u cijelosti su ostali kod podnesenog zahtjeva i istakli, da osporavaju status stranke u postupku Gradskom vijeću Grada Mostara, da je osporenim odredbama Statuta dovedeno u pitanje ostvarivanje nekih individualnih prava građana Mostara i kolektivnih prava naroda koji u njemu žive, a ta prava predviđena su u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodnom ugovoru o građanskim i političkim pravima i drugim međunarodnim aktima koji predstavljaju dodatak Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje su naveli, da je spajanjem šest općina u jednu, Mostar postao jedina zajednica lokalne samouprave čijim građanima su nametnute takve norme ponašanja kakve nisu nametnute ni jednoj bosansko-herce- govačkoj općini.
Predstavnici Gradskog vijeća Grada Mostara u cijelosti su ostali kod navoda iznesenih u odgovoru na zahtjev i istakli, da Gradsko vijeće nije razmatralo nametnuti Statut niti je od bilo kog kluba postojala inicijativa da se Statut stavi na usvajanje, ali da se odredbe Statuta u cijelosti provode i primjenjuju. Prema odredbama Statuta izabran je predsjednik i zamjenici predsjednika Gradskog vijeća, a u Gradskom vijeću Grada Mostara zastupljeni su konstitutivni narodi i to 15 Hrvata, 15 Bošnjaka, 4 iz reda Srba i 1 iz reda Ostali.
Nakon provedene javne rasprave, Ustavni sud Federacije je, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
U pogledu procesnih prigovora Gradskog vijeća Grada Mostara da Ustavni sud Federacije nije nadležan za ocjenu ustavnosti Statuta, da podnosilac zahtjeva nema aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva, i da Gradsko vijeće ne može biti stranka u postupku zbog toga što je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio Statut, Ustavni sud Federacije je zauzeo stav: da je premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona ovlašten za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti Statuta, da je stranka u ovom postupku Gradsko vijeće Grada Mostara, iz razloga što je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu u skladu sa svojim ovlaštenjima donio Statut supstituirajući domaću vlast, u konkretnom slučaju Gradsko vijeće Grada Mostara, pa je prema tome Ustavni sud Federacije nadležan za ocjenu ustavnosti Statuta.
Ocjenjujući ustavnost osporenih odredaba Ustavni sud Federacije je utvrdio da je odredba člana 44. st. 1. i 3. Statuta, prema kojima na mjesto gradonačelnika mogu biti izabrani samo vijećnici izabrani u Gradsko vijeće Grada Mostara, u suprotnosti s odredbom stava 7. člana VI.C. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (Amandman CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine), kojima je izričito određeno, da svaki građanin Bosne i Hercegovine koji ispunjava uvjete za glasanje u Gradu Mostaru može biti izabran za gradonačelnika Grada Mostara. Nasuprot tome, odredbe člana 44. st. 2., 4., 5. i 6. Statuta nisu u neskladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer je članom VI.C.7) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (Amandman CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine), propisano da se gradonačelnik bira i smjenjuje dvotrećinskom većinom izabranih vijećnika, a postupak izbora i smjenjivanja detaljnije se određuje Statutom, što je u konkretnom slučaju na takav način i regulirano.
Odredbe člana 16 i člana 17. stav 2. Statuta, prema kojima je određeno da će od ukupno 35 članova Gradskog vijeća Grada Mostara u ovom organu biti najmanje 4 predstavnika svakog konstitutivnog naroda i jedan predstavnik iz reda Ostalih, te da ni jedan od konstitutivnih naroda ne može imati više od 15 vijećnika, nisu u suprotnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. One, naime, prema ocjeni Suda, ne samo da nisu diskriminirajuće i da ne narušavaju princip ravnopravnosti, nego su, naprotiv, u funkciji osiguravanja ovih ustavnih principa.
Osporenom odredbom člana 17. stav 1. Statuta određeno je da se u šest gradskih područja bira ukupno 18 vijećnika (3 u svakom gradskom području), a da se preostalih 17 vijećnika bira s gradske liste koja obuhvaća cijelo područje Grada Mostara kao jedne izborne jedinice. Gradska područja odgovaraju područjima bivših gradskih općina (član 7. Statuta koji zahtjevom podnosioca inače nije osporen). Ustavni sud Federacije je u toku postupka utvrdio da, pored ovih gradskih područja, u sastavu Grada Mostara postoji i tzv. Centralna zona koja je, izričito navedena u članu 56. stav 4. Statuta. Iz izloženog proizilazi da glasači iz gradskih područja biraju vijećnike po dva osnova (u okviru svog gradskog područja i s gradske liste koja obuhvata područje cijelog Grada Mostara), dok glasači s područja tzv. Centralne zone biraju samo vijećnike s navedene gradske liste. Ustavni sud Federacije smatra, da ovakav različit tretman birača nameće pitanje, da li je time narušen princip ravnopravnosti u ostvarivanju njihovog biračkog prava. Iz istih razloga ovo pitanje se nameće i u slučaju osporenog stava 1. člana 38. Statuta, prema kome se za svako gradsko područje uspostavljaju komisije za gradska područja (koja imaju i određene nadležnosti), dok takve komisije nema za područje tzv. Centralne zone. Međutim, Ustavni sud Federacije smatra, da ne treba djelovati u odnosu na ove osporene odredbe Statuta, iz razloga što u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 23/01, 7/2, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06 i 24/06), postoje sadržinski iste odredbe (član 19.4. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine). Radi se, znači, o važećem pravnom aktu više pravne snage čija je rješenja donosilac Statuta dužan da poštuje, a Ustavni sud Federacije nije nadležan da ocjenjuje ustavnost njegovih odredaba, jer je u pitanju zakon koji je donijela Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Pored toga, treba konstatirati i to, da je odredbom člana VI.C.4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (Amandman CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine) propisano, da su gradska područja izborne jedinice, da se Statutom određuje sastav Gradskog vijeća, a izborni postupak se reguliše Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i Statutom na način koji može odstupati od uslova propisanih u članu VI.A Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva za ocjenu ustavnosti osporio je i pravnu valjanost odredaba člana 23. i člana 24. Statuta koje utvrđuju da se u Gradskom vijeću Grada Mostara formiraju klubovi konstitutivnih naroda, s obrazloženjem, da to narušava jednakost pred zakonom i konstatacijom da "ni jedna jedinica lokalne samouprave na području Federacije Bosne i Hercegovine nema takav propis". Ustavni sud Federacije smatra, da je ovaj zahtjev neosnovan, pošto je postojanje ovih klubova izričito predviđeno u stavu 6. člana VI.C. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (Amandman CI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine). Uz to, ova ustavna odredba odnosi se na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda u Gradu Mostaru, pa je postojanje takvih klubova u Gradskom vijeću Grada Mostara, uvjet za Ustavom predviđenu proceduru osiguravanja te zaštite.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio odlučujući u sastavu: prof.dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Mirko Bošković, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, Kata Senjak i prof.dr. Kasim Trnka, suci Suda.
Presuda je donesena većinom glasova.
Broj U-31/06
21. marta 2007. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Nedjeljko
Milićević, s. r.