USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Gradonačelnika Grada Tuzla, za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 40. Zakona o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine i člana 23. stav 1. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 24.01.2023. godine, donio je sljedeću:
PRESUDU
Utvrđuje se da članom 40. Zakona o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 73/14), te članom 23. stav 1. tač. 2), 3), 4), 5) i 6) Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 45/10, 111/12 i 20/17), nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Grada Tuzla.
Odbacuje se zahtjev Gradonačelnika Grada Tuzla za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa članom 23. stav 1. tačka 1) Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 45/10, 111/12 i 20/17), jer je o toj stvari Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine već odlučio Presudom broj U-34/19 od 26.02.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/20).
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Tuzla."
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Gradonačelnik Grada Tuzla (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podneskom broj 02-05-1826-2017 od 14.02.2017. godine, podnio je zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Grada Tuzla, koji je zaprimljen u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) 24.02.2017. godine, a preciziran 17.03.2017. godine i 11.04.2017. godine.
Podnosilac zahtjeva smatra da je članom 40. Zakona o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o inspekcijama, odnosno: osporena odredba Zakona o inspekcijama) i članom 23. stav 1. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o plaćama i naknadama, odnosno: osporena odredba Zakona o plaćama i naknadama) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Grada Tuzla. Prednje iz razloga što su navedeni Zakoni, a samim time i osporene odredbe zakona donesene bez saglasnosti jedinica lokalne samouprave, što je, po njegovom mišljenju, u suprotnosti sa odredbama člana 8. stav 2. i čl. 10., 11., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09, u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave) i članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (u daljem tekstu: Evropska povelja).
2. Stranke u postupku
Na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, stranke u ovom ustavnosudskom postupku su Gradonačelnik Grada Tuzla kao podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kao donosilac zakona čije odredbe se osporavaju.
3. Bitni navodi zahtjeva
Podnosilac zahtjeva navodi da je osporenom odredbom Zakona o inspekcijama (posebni dodaci na plaću) propisano da se osnovna plaća direktora, glavnog inspektora i inspektora kao dodatak za obavljanje poslova sa posebnim ovlaštenjima i uslovima rada uvećava za procenat propisan zakonom, a da je osporenom odredbom Zakona o plaćama i naknadama, propisano da dodatak na plaću po osnovu posebnih uslova rada za inspektore, glavne inspektore i direktore inspekcijskih tijela iznosi od 20% do 30% osnovne plaće. Smatra da je na navedeni način Gradu Tuzla kao poslodavcu nametnuto, da određenoj kategoriji zaposlenika vrši isplate dodatka na plaće, čime se uvećava masa novčanih sredstava potrebnih za isplatu plaća bez obzira na realne mogućnosti i raspoloživa sredstava Budžeta Grada Tuzla, a na štetu zaposlenika koji primaju plaću iz Budžeta, čime je ovoj jedinici lokalne samouprave povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu iz člana 4. stav 6. Evropske povelje, odnosno iz člana 8. stav 2. i čl. 10., 11., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave.
Osim toga, podnosilac zahtjeva navodi da je zakonodavac prilikom donošenja osporenih zakona, propustio odrediti bliže kriterije zbog kojih vrši tzv. pozitivnu diskriminaciju jedne kategorije zaposlenika u odnosu na ostale zaposlenike, kao i da je propustio provesti konsultacije sa ovom jedinicom lokalne samouprave kao i Savezom općina i gradova u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savez općina i gradova) u skladu sa članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave, na koji način su vlasti Federacije Bosne i Hercegovine nametnule obavezu ovoj jedinici lokalne samouprave da vrši isplatu ovih naknada a da pri tome nisu istovremeno obezbijeđena potrebna sredstva za izvršavanje tih obaveza, što nije u skladu sa članom 11. pomenutog Zakona.
Uz zahtjev je priložen akt Savez općina i gradova broj 115/17 od 10.02.2017. godine iz kojeg proizilazi da Savez nije bio konsultovan u postupku donošenja zakona čije odredbe se osporavaju.
Dana 11.04.2017. godine u Ustavnom sudu Federacije zaprimljen je podnesak broj 02-05-1826/2017/1 od 07.04.2017. godine kojim podnosilac zahtjeva precizira zahtjev u pogledu osporene odredbe Zakona o plaćama, izričitom izjavom da osporava "član 23. stav 1.". Kako stav 1. ima šest tačaka, sve one moraju biti razmotrene iz aspekta eventualne povrede prava na lokalnu samoupravu, iako se u zahtjevu pominje i navodi samo odredba tačke 1. kojom se propisuje visina dodatka na plaću za "inspektore, glavne inspektore i direktore inspekcijskih tijela" i samo je ona pojmovno povezana sa osporenom odredbom Zakona o inspekcijama.
4. Odgovor na zahtjev
Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), aktima broj U-25/17 od 29.03.2017. godine, Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Predstavnički dom) i Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Dom naroda) dostavio prijepis zahtjeva podnosioca i zatražio da kao druga strana u postupku Ustavnom sudu Federacije, dostave odgovor na zahtjev u roku od 15 dana od dana prijema akta. Traženi odgovori međutim nisu dostavljeni u ostavljenom roku, a niti nakon njegova isteka.
Ustavni sud Federacije je na 261. sjednici Suda održanoj dana 08.11.2017. godine rješavao predmet broj U-25/17, ali obzirom da prilikom glasanja o prijedlogu odluke nije postignuta propisana većina glasova, odluka se nije mogla donijeti, te je, u skladu sa članom 37. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16), konstatovano da će se rasprava i glasanje ponoviti. Ponovno vijećanje i glasanje u ovom predmetu je obavljeno na 268. sjednici Suda, održanoj dana 14.02.2018. godine, no prijedlog odluke ni tada nije usvojen, obzirom da nije postignuta propisana većina glasova.
Na 270. sjednici Ustavnog suda Federacije održanoj dana 18.04.2018. godine, Sud je donio Odluku kojom je utvrđeno da ne postoje procesne pretpostavke za glasanje po treći put o prijedlogu sudije izvjestioca, te da se odlučivanje u ovom predmetu odlaže, dok se ne steknu uslovi da Sud odlučuje u punom sastavu od devet sudija, o čemu su stranke u postupku obaviještene dana 24.04.2018. godine.
Kako su se u međuvremenu ovi uslovi stekli, postupak u ovom ustavno sudskom predmetu se nastavlja.
5. Prethodni postupak
Ustavni sud Federacije je utvrdio da je, u međuvremenu, Presudom ovog suda broj U-34/19 od 26.02.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/20) utvrđeno, da članom 23. stav 1. tačka 1. Zakona o plaćama i naknadama nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Maglaj.
U spisu predmeta broj U-34/19 je i Mišljenje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine V. broj 1146/2019 od 10.10.2019. godine utvrđeno na 194. sjednici, održanoj dana 10.10.2019. godine. U tom Mišljenju citiran je član 23. stav 1. tačka 1) Zakona o plaćama i naknadama i ističe da se isti odnosi samo na federalne organe. Citirana je potom i odredba člana 62. tog zakona, iz koje proizlazi da visinu i način ostvarivanja prava na naknade i dodatke na plaću za kantone utvrđuje vlada kantona, a za općinu i grad općinsko odnosno gradsko vijeće, pod uslovima i postupku utvrđenom u članu 43. istog Zakona. Zbog svega navedenog Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je mišljenja, da odredbom člana 23. stav (1) tačka 1. Zakona o plaćama i naknadama nije povrijeđeno pravo Općine Maglaj kao jedinice lokalne samouprave, jer ista može, u zavisnosti od svojih finansijskih mogućnosti, utvrditi visinu dodatka na plaću po osnovu posebnih uslova rada.
6. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Amandman XCVI
U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:
"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada, ili udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."
Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5);
IV.C.3.12.b)
Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada:
- b)Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona, grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi
Član 4. stav 6.
Djelokrug lokalne samouprave
- 6.Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.
C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 49/06 i 51/09)
Član 8. st. 1 i 2.
Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.
Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.
Član 10.
Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove efikasno obavljaju.
Član 11.
Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.
Član 53.
Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.
Član 56.
Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.
Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza općina i gradova.
Član 58.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95).
Federacija BiH i kantoni dužni su uskladiti svoje zakone sa ovim zakonom, te izvršiti prijenos poslova i nadležnosti, kao i odgovornosti dodijeljenih jedinicama lokalne samouprave ovim zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Jedinice lokalne samouprave dužne su uskladiti svoje statute sa ovim zakonom u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe kantonalnih zakona o lokalnoj samoupravi i odredbe statuta jedinica lokalne samouprave koje su u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.
D. Zakon o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 73/14)
Član 1.Predmet Zakona
Ovim zakonom uređuje se vršenje inspekcijskog nadzora iz nadležnosti federalnih organa uprave, inspekcijski poslovi federalnih inspekcija i njihov djelokrug, jedinstveni postupak inspekcijskog nadzora u Federaciji BiH (u daljem tekstu: Federacija) radi osiguranja izvršenja zakona i drugih propisa (u daljem tekstu: propisa), organizacija Federalne uprave za inspekcijske poslove (u daljem tekstu: Federalna uprava) i rukovođenje, prava, obaveze i odgovornosti inspektora, prava i obaveze subjekata nadzora, odnosi između Federalne uprave i kantonalnih inspekcijskih organa, preventivno djelovanje inspektora u vršenju inspekcijskog nadzora i druga pitanja značajna za funkcionisanje inspekcijskog sistema Federacije.
Član 40. – osporena odredba
(Posebni dodaci na plaću)
Osnovna plaća direktora, glavnog inspektora i inspektora kao dodatak za obavljanje poslova sa posebnim ovlastima i uslovima rada uvećava se za procenat propisan posebnim zakonom.
E. Zakon o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 45/10, 111/12 i 20/17)
Član 1.
Predmet Zakona
Ovim zakonom uređuju se plaće i naknade izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima zakonodavne i organima izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), državnih službenika i namještenika u organima državne službe Federacije (u daljem tekstu: organ državne službe), pravobranioca, službenika sudske policije i zatvorskih policajaca-stražara u kaznenopopravnim zavodima Federacije, te primjena ovog zakona u kantonima, gradovima i općinama u Federaciji.
Član 23. stav 1. – osporena odredba
Dodatak na plaću po osnovu posebnih uslova rada
Dodatak na plaću po osnovu posebnih uslova rada iznosi:
- 1)za inspektore, glavne inspektore i direktore inspekcijskih tijela od 20% do 30% od osnovne plaće,
- 2)za deminere od 30% do 50% od osnovne plaće,
- 3)za zatvorske policajce-stražare do 30% od osnovne plaće,
- 4)za državne službenike i namještenike koji rade na poslovima koji zahtijevaju neposredan kontakt sa osuđenim licima u kaznenopopravnim zavodima od 10% do 30% od osnovne plaće,
- 5)za vatrogasce u iznosu od 30% od osnovne plaće,
- 6)za ostale poslove koji se vrše pod posebnim uslovima određenim posebnim zakonom dodatak na plaću se može odrediti od 10% do 20%.
Član 43.
Propis o uslovima i postupku ostvarivanja naknada
Postupak ostvarivanja prava na naknade i visinu tih naknada, u skladu sa tim zakonskim odredbama, utvrđuje Vlada Federacije na usaglašen prijedlog Federalnog ministarstva pravde i konsultacija sa sindikatom.
Član 62.
Naknade i dodaci na plaću
Prava na naknade i dodatke na plaću zaposlenih u organima vlasti Federacije odnose se i na zaposlene u kantonu, općini i gradu u skladu sa članom 43. ovog zakona.
Visinu i način ostvarivanja prava na naknade i dodatke na plaću za kantone utvrdit će vlada kantona, a za općinu i grad općinsko, odnosno gradsko vijeće.
Član 63.
Rok za donošenje propisa o plaćama i naknadama
Kantoni, općine i gradovi u Federaciji dužni su donijeti svoje usaglašene propise iz oblasti plaća i naknada sa ovim zakonom u roku od 90 dana od dana primjene ovog zakona.
F. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03)
Član 26. stav 1.
Ustavni sud na sjednici bez rasprave odlučuje o odbacivanju zahtjeva kad nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu, kad podnosilac zahtjeva nije ovlašten za pokretanje postupka, kad zahtjev nije podnesen u zakonom predviđenom roku, kad je Ustavni sud o toj stvari već odlučio ili kad ne postoje druge procesne pretpostavke za odlučivanje o suštini stvari.
G. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16)
Član 41.
Rješenje o odbacivanju zahtjeva
Kad Sud na sjednici bez javne rasprave donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva pridržavat će se razloga navedenih u članu 26. stav 1. Zakona i rješenje, zasnivati na samo jednom razlogu, ukoliko Sud ne odluči drugačije.
Ako ne postoje druge procesne pretpostavke za odlučivanje o biti stvari, osim onih izričito navedenih u stavu 1. člana 26. Zakona, u rješenju se izričito navodi o kojim se procesnim pretpostavkama radi. Te druge pretpostavke mogu biti, naročito:
- -da u ostavljenom roku podnosilac nije otklonio nedostatke na koje mu je ukazano ili ih nije otklonio onako kako mu je naloženo,
- -da osporeni opći akt nije na snazi,
- -da se radi o zahtjevu o kojem je Sud već odlučio ili da se radi o zahtjevu iste pravne i činjenične prirode u kojem je Sud već zauzeo stanovište i sl.
7. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda broj U-34/19 od 26.02.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/20) i Presuda broj U-29/18 od 05.05.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 37/20).
8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Nakon analize zahtjeva, odgovora na zahtjev, analize cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, te relevantnog prava, utvrđeno je kako slijedi u nastavku.
Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je na sjednici Predstavničkog doma od 26.06.2014. godine i na sjednici Doma naroda od 30.06.2014. godine, donio Zakon o inspekcijama Federacije Bosne i Hercegovine. Tim Zakonom je propisano i uređeno vršenje inspekcijskog nadzora iz nadležnosti federalnih organa uprave, jedinstven postupak inspekcijskog nadzora u Federaciji Bosne i Hercegovine radi osiguranja izvršenja zakona i drugih propisa, rukovođenje, prava, obaveze i odgovornosti inspektora, kao i ostala pitanja značajna za funkcionisanje inspekcijskog sistema Federacije Bosne i Hercegovine. Članom 40. ovog zakona, koji je u ovom ustavnosudskom predmetu osporen, propisani su posebni dodaci na plaću, u ovom slučaju "za obavljanje poslova sa posebnim ovlastima i uslovima rada", pri čemu se to odnosi na "direktora, glavne inspektore i inspektore". Visina tih dodataka nije propisana ovom odredbom. Umjesto toga stoji, da će plaće biti uvećane "za procent propisan posebnim zakonom".
Takođe je utvrđeno, da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma dana 21.07.2020. godine i na sjednici Doma naroda dana 22.07.2010. godine, donio Zakon o plaćama i naknadama. Ovim su Zakonom utvrđene plaće i naknade izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima zakonodavne i organima izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, državnih službenika i namještenika u organima državne službe Federacije i dr. Takođe je propisan i način primjene ovog zakona u kantonima, općinama i gradovima u Federaciji i to tako što se kantoni, općine i gradovi u Federaciji obavezuju da će u svojim propisima o plaćama i naknadama poštovati osnovna načela za utvrđivanje plaća propisanih članom 3. ovog zakona, odnosno da se finansijska sredstva za plaće i naknade i druga primanja zaposlenih u organima vlasti kantona, općine i grada, planiraju i osiguravaju u budžetu kantona, općine i grada (član 58. Zakona), da se osnovica utvrđena članom 5. ovog zakona primjenjuje u kantonima, gradovima i općinama, te da su kantoni, općine i gradovi u Federaciji dužni donijeti svoje usaglašene propise iz oblasti plaća i naknada sa ovim zakonom u roku od 90 dana od dana početka primjene ovog zakona, dok su članom 23. stav 1. propisani dodaci na plaću po osnovu posebnih uslova rada. Članom 43. Zakona propisano je da postupak ostvarivanja prava na naknade i visinu tih naknada, u skladu sa zakonskim odredbama, utvrđuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na usaglašen prijedlog Federalnog ministarstva pravde uz konsultacije sa sindikatom, dok je članom 62. Zakona utvrđeno da se prava na naknade i dodatke na plaću zaposlenih u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine odnose i na zaposlene u kantonu, općini i gradu u skladu sa članom 43. Zakona, a da visinu i način ostvarivanja prava na naknade i dodatke na plaću za kantone utvrđuje Vlada kantona, a za općinu i grad općinsko, odnosno gradsko vijeće.
Premda podnosilac u zahtjevu govori samo o dodacima na plaće rukovodilaca inspekcijskih službi, glavnih inspektora i inspektora, dakle samo o odredbi člana 23. stav 1. tačka 1) Zakona o plaćama i naknadama, u svim navodima u kojima označava odredbu koju osporava konsekventno pominje član 23. stav 1., ne pominjući niti jednu određenu tačku. To izričito čini i u podnesku kojim precizira zahtjev: "osporavamo član 23. stav 1.". Stoga je Ustavni sud Federacije, slijedeći odredbu člana 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, u ovom predmetu dužan razmotriti odredbu člana 23. stav 1. Zakona o plaćama i naknadama u cjelini, uprkos tome što, uz oskudnu argumentaciju u pogledu tačke 1.), podnosilac nije iznio nikakve argumente u pogledu ostalih tačaka kojima su propisani dodaci na plaću po osnovu posebnih uslova rada za više posebnih kategorija zaposlenika (odredba je navedena u tački 6. Relevantno pravo).
Kako je već rečeno, zaštitu prava na lokalnu samoupravu, koju prema relevantnim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine osigurava Ustavni sud Federacije, u ovom ustavnosudskom predmetu zatražio je Gradonačelnik Grada Tuzla. U zahtjevu je istaknuto da se osporenim odredbama Zakona o inspekcijama i Zakona o plaćama i naknadama Gradu Tuzla, kao jedinici lokalne samouprave, nameće obaveza da kao poslodavac vrši isplatu dodatka na plaće za, direktora (rukovodioca službe za inspekcijske poslove), glavne inspektore i inspektore, nezavisno od svojih mogućnosti, a na štetu ostalih zaposlenika koji primaju plaću iz Budžeta Grada Tuzla. Pritom, kako se navodi, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac zakona čije odredbe se osporavaju, u postupku njihovog donošenja nije proveo konsultacije sa ovom jedinicom lokalne samouprave, a niti ju je proveo putem Saveza općina i gradova, čime su prekršene odredbe člana 4. stav 6. Evropske povelje, te člana 8. stav 2. i čl. 10., 11., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave.
Evidentno je da podnosilac zahtjeva smatra kako povreda prava na lokalnu samoupravu u ovom slučaju zapravo proističe iz sadejstva osporenih odredbi Zakona o inspekcijama i Zakona o plaćama i naknadama, pretpostavljajući da njihova nesporna kategorijalna i pojmovna povezanost znači i njihovu funkcionalnu povezanost, te da za Grad Tuzla iz tih dviju odredbi proističe obaveza da direktoru (rukovodiocu službe za inspekcijske poslove, u ovom slučaju Pomoćniku gradonačelnika za Službu za inspekcijske poslove), glavnim inspektorima i inspektorima isplaćuje dodatak na plaće u visini od 20% do 30% od osnovne plaće. Time se uvećava masa novčanih sredstava potrebnih za isplatu plaća, bez obzira na realne mogućnosti i raspoloživa sredstva u Budžetu Grada Tuzla. Stoga podnosilac zahtjeva smatra da se ovdje radi o propisima koji se direktno tiču lokalne samouprave i da su vlasti Federacije Bosne i Hercegovine takvim propisima, nametnule ovoj jedinici lokalne samouprave dodatne obaveze i odgovornosti, za čije izvršavanje nisu istovremeno osigurana i potrebna sredstva. Pritom, kako je u zahtjevu istaknuto, u postupku donošenja predmetnih zakona nisu provedene konsultacije sa jedinicama lokalne samouprave, ni neposredno, ni putem Saveza općina i gradova, kako propisuje čl. 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave, kada je riječ o zakonima koji se neposredno tiču jedinica lokalne samouprave. Na taj način je, po mišljenju podnosioca zahtjeva, povrijeđeno pravo Grada Tuzla na lokalnu samoupravu, te stoga traži da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će se to utvrditi.
Nastavljajući postupak u ovom predmetu, Ustavni sud Federacije je s posebnom pažnjom preispitao osnovanost zahtjeva, imajući na umu da je isti podnesen 24.02.2017. godine (vidjeti tačku 5. Prethodni postupak). Tako je utvrđeno, da je Ustavni sud Federacije ranije, u postupku zaštite prava na lokalnu samoupravu, pokrenutom po osnovu zahtjeva Načelnika Općine Maglaj, donio Presudu broj U-34/19 kojom je utvrđeno, da članom 23. stav 1. tačka 1. Zakona o plaćama i naknadama nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Maglaj. U obrazloženju te Presude između ostalog stoji:
"Osporenim članom Zakona su propisani dodaci na platu sa utvrđenim minimalnim i maksimalnim procentualnim iznosom od osnovne plate za inspektore, glavne inspektore i direktore inspekcijskih tijela, s tim što ovaj Zakon propisuje iste samo za federalne inspektore (član 20.), glavne inspektore sudske policije i inspektore sudske policije (član 47.), a što osnovano ističe i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u Mišljenju. Iz naprijed navedenih razloga, Ustavni sud Federacije je utvrdio da osporeni član Zakona ne propisuje za jedinice lokalne samouprave obavezu isplate dodatka na platu u minimalnom iznosu od 20% od plate i samim tim opštini nije ni nametnuta dodatna isplata, nego je ostavljena zakonska mogućnost da samostalno uredi navedenu oblast, te stoga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije ni imao obavezu da vrši konsultacije sa jedinicama lokalne samouprave. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud Federacije je mišljenja da osporenim članom Zakona nije povrijeđeno pravo Opštine Maglaj na lokalnu samoupravu. Ista može u zavisnosti od svojih mogućnosti, propisati visinu dodatka na platu, u svim drugim segmentima je vezana isključivo za principe iz federalnog zakona, što i jeste u nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine".
Na osnovu stanovišta koje je Ustavni sud Federacije zauzeo i utvrdio Presudom broj U-29/18, gore navedena Presuda u predmetu U-34/19, donesena po zahtjevu Načelnika Općine Maglaj ima jednako pravno dejstvo i u odnosu na sve druge jedinice lokalne samouprave, pa tako i u odnosu na Grad Tuzla. Stoga je zahtjev o kome se odlučuje u ovom predmetu, u dijelu koji se tiče člana 23. stav 1. tačka 1. Zakona o plaćama i naknadama ima biti odbačen, jer se radi o zahtjevu o kojem je ovaj sud već odlučio (argumentum res iudicata).
Donošenjem ove presude, otklonjen je privid funkcionalne povezanosti odredbe člana 23. stav 1. tačka 1) Zakona i plaćama i naknadama, sa načelnom odredbom člana 40. Zakona o inspekcijama, a koji je nastao zbog njihove djelimične kategorijalne i pojmovne podudarnosti. Tako se i jednoj i u drugoj odredbi koriste izrazi poput "dodatak (ili dodaci) na plaću", "posebni uslovi rada", "glavni inspektori", "inspektori" i tome slično.
Isključenje te funkcionalne povezanosti jasno ukazuje na pravac u kojem bi se trebalo kretati i kod odlučivanja u pogledu ostalih tačaka člana 23. stav 1. Zakona o plaćama i naknadama. Naime, iz drugih odredaba Zakona o plaćama i naknadama jasno proističe da član 23. stav 1. ne obavezuje jedinice lokalne samouprave, pa tako ni Grad Tuzlu. Šta više, cjelokupna materija utvrđivanja koeficijenata, platnih razreda, pa i naknada i dodataka na plaće u kantonalnim, gradskim i općinskim organima vlasti, izvan je domašaja tog zakona, sem u pogledu osnovnih načela za utvrđivanje visine plaće (ista plaća za isto radno mjesto, transparentnost i fiskalna odgovornost).
Tako član 60. stav 1. Zakona o plaćama i naknadama propisuje da se koeficijenti i platni razredi zaposlenika u organima vlasti kantona općina i gradova "utvrđuju zakonom o plaćama i naknadama zaposlenih u organima vlasti kantona odnosno odlukama gradskih i općinskih vijeća o plaćama i naknadama zaposlenih u općinskim odnosno gradskim organima vlasti", a prema članu 62. stav 2. jednako tako "visinu i način ostvarivanja prava na naknade i dodatke na plaću za kantone utvrdiće vlada kantona, a za općinu i grad općinsko, odnosno gradsko vijeće". Na tom osnovu može se utvrditi da ni odredbe tačaka 2), 3), 4), 5) i 6) stava 1. člana 23. Zakona o plaćama i naknadama ne obavezuju jedinice lokalne samouprave, pa tako ni Grad Tuzla, pa stoga ne dovode u pitanje integritet prava na lokalnu samoupravu. Samim time bez osnova ostaju i prigovori podnosioca zahtjeva u pogledu izostanka konsultacija u smislu Evropske povelje i člana 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave.
Pravna logika nameće i zaključak o neosnovanosti argumentacije koju podnosilac zahtjeva iznosi u odnosu na osporenu odredbu člana 40. Zakona o inspekcijama, jer s obzirom na svoj načelan karakter, ona propisuje samo to da će se određenim kategorijama lica koja obavljaju poslove sa posebnim ovlaštenjima i pod posebnim uslovima, utvrditi dodatak na plaću, ali ne i procent ili procentualni raspon tog uvećanja, bez čega je ta odredba per se neprimjenjiva, pa kao takva i ne može proizvesti povredu prava na lokalnu samoupravu.
Na osnovu svega izloženog Ustavni sud Federacije je mišljenja da osporenim odredbama Zakona nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu, jer jedinice lokalne samouprave mogu u okviru svojih nadležnosti da uspostave odgovarajuću organizaciju uprave.
Imajući u vidu sve izneseno, Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof.dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr.sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr.sc. Alen Taletović, sudije Suda.
Broj U-25/17
24. januara 2023. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.