USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Bosansko Grahovo za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o imovini Hercegbosanske županije, na temelju člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi s Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 24. oktobra 2007. godine, donio je
PRESUDU
OBRAZLOŽENJE
- 1.Utvrđuje se da je Zakonom o imovini Hercegbosanske županije ("Narodne novine Hercegbosanske županije", broj 13/98) povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu.
- 2.U skladu sa članom IV.C.12. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), daje se, kao prijelazno rješenje, mogućnost Skupštini Kantona 10 da, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", usaglasi odredbe Zakona iz tačke 1. ove presude s članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi ("Službeni list RBiH", broj 31/94), postupajući pri tome u skladu sa članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada se ovaj zakon može primjenjivati.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Hercegbosanske županije".
Načelnik Općine Bosansko Grahovo (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 28. 5. 2007. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o imovini Hercegbosanske županije (u daljnjem tekstu: Zakon) i zahtjev za utvrđivanje ustavnosti čl.1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9. navedenog zakona. Osporenim zakonom utvrđuje se imovina Kantona 10, preuzimanje, način sticanja, upravljanja i raspolaganja, te druga pitanja koja su u vezi sa imovinom Kantona 10.
U zahtjevu je navedeno da Skupština Kantona 10 nije imala ustavni osnov za donošenje Zakona, u kojem se članovima od 1. do 9. definira pravno sljedništvo u imovini i imovinskim pravima subjektima sa područja Kantona 10 koji su bili nosioci prava raspolaganja i korištenja nad sredstvima u bivšoj društvenoj svojini, preuzimanje te imovine i identificiranje imovine, iz razloga što u ustavnim odredbama nije eksplicitno utvrđena nadležnost kantona da donosi propise koji reguliraju navedenu oblast. Podnosilac zahtjeva posebno ukazuje na član 6. stav 1. tačka 1. osporenog zakona, kojim je regulisano da je Kanton 10, pored ostalog, vlasnik imovine na području Kantona 10 i to: "prirodnih bogatstava i dobara u općoj upotrebi", čime je, prema navodima podnosioca, povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu i pravo općine da u skladu sa ekonomskom politikom zemlje ima pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja i da njima raspolaže slobodno i u okviru svojih ovlaštenja, te da je onemogućeno planiranje vlastitog razvoja, što dovodi do ugrožavanja interesa općine kao jedinice lokalne samouprave. Pored navedenog, ističe se da je donošenjem osporenog zakona povrijeđeno pravo općine, kao jedinice lokalne samouprave, da raspolaže i upravlja svojom imovinom, a što je zajamčeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom Kantona 10, Zakonom o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH" broj 6/95) i Zakonom o lokalnoj samoupravi Kantona 10 ("Narodne novine Hercegbosanske županije", broj 4/98 i 13/00). Podnosilac zahtjeva, također, smatra daje Skupština Kantona 10 prekoračila svoja ovlaštenja i povrijedila temeljna prava općine, kao jedinice lokalne samouprave, koja proizilaze iz odredbi Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koja čini sastavni dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine, kojom je, pored ostalog, propisano da će lokalna vlast u skladu sa ekonomskom politikom zemlje imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja i njima će slobodno raspolagati u okviru svojih ovlaštenja. Konstatira se da je u članu 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi izričito propisano da će lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravodobno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se neposredno tiču. Skupština Kantona 10, prema navodima podnosioca, donijela je osporeni zakon a da prilikom njegovog donošenja kantonalne vlasti nisu pravodobno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne da tako postupe, s obzirom da se osporenim zakonom uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije regulisanje općine, kao jedinice lokalne samouprave, imaju značajan interes.
Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da je Kanton 10 donošenjem navedenog zakona povrijedio pravo općine na lokalnu samoupravu, te odluku kojom se utvrđuje da su odredbe čl. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9. Zakona neustavne.
Ustavni sud Federacije je, dana 30. 5. 2007. godine, Kantonu 10, kao donosiocu osporenog zakona, dostavio zahtjev podnosioca radi davanja odgovora.
U odgovoru na zahtjev, u ime Kantona 10 Županijsko javno pravobraniteljstvo Livno navodi da je pravni osnov za donošenje osporenog zakona sadržan u članu 35. Ustava Hercegbosanske županije, te da se pomenutim zakonom utvrđuje imovina, preuzimanje, način sticanja, upravljanja i raspolaganja imovinom i druga pitanja koja su u vezi s imovinom Kantona 10. U odgovoru se naglašava da se članom 2. Zakona predviđa da je Kanton 10 pravni sljednik državne imovine utvrđene Uredbom o određivanju vlasnika i upravitelja društvenim kapitalom u preduzećima i drugim pravnim osobama ("Narodni list Hrvatske republike Herceg Bosne", broj 9/94) koja se nalaze na njegovom području, kao i na drugim područjima gdje Kanton 10 posjeduje imovinu. Naglašava se da je članom 6. Zakona regulisano da je Hercegbosanska županija vlasnik imovine na području Županije i to:prirodnih bogatstava i dobara u općoj upotrebi; nekretnina na području Županije koje su izgrađene ili po drugoj osnovi stečene iz sredstava proračuna Županije; društvenog kapitala iskazanog bilancama stanja pravnih osoba na dan 31.12.1991. godine". Navodi se da je Zakon donesen kako bi se zaštitili interesi i prava na imovinu na teritoriji Kantona 10, te da u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine nije utvrđeno da kanton nema pravo da posjeduje i koristi svoje resurse. Navodi se da su donošenjem Zakona iskorištena ustavna ovlaštenja po kojima kanton može odvojeno regulisati predmetno područje, čime nije onemogućeno da Federacija Bosne i Hercegovine koristi svoja ovlaštenja regulisanja odnosa u ovom području. U odgovoru se zaključuje da je osporeni zakon saglasan sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije je u ovom ustavnosudskom predmetu održao javnu raspravu dana 24.10.2007. godine, kojoj su pristupili: u ime podnosioca zahtjeva opunomoćenik Miroslav Bilčar, dok u ime Kantona 10 na raspravu nije pristupio niko, iako su uredno obaviješteni.
Tokom javne rasprave opunomoćenik podnosioca zahtjeva odustao je od zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti čl. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9. Zakona, dok je u cijelosti ostao kod navoda zahtjeva za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, ističući da kantonalne vlasti prilikom donošenja Zakona nisu pravodobno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području iako se osporenim zakonom uređuju pitanja koja se neposredno tiču jedinica lokalne samouprave.
Nakon održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, postupajući u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi, koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII.3. Ustava). S obzirom da je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratificirana 1994. godine, kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. tačka 6. ove povelje izričito je propisano "da će lokalne vlasti biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravodobno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se neposredno tiču".
Polazeći od citirane odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na temelju provedenog postupka, utvrdio da je Kanton 10, donošenjem osporenog zakona, kojim je utvrđena imovina Kantona 10 (preuzimanje, način sticanja, upravljanja i raspolaganja, te druga pitanja koja su u vezi sa imovinom kantona), povrijedio pravo na lokalnu samoupravu općine Bosansko Grahovo. Naime, Ustavni sud Federacije je pošao od toga da se imovina na koju se odnosi osporeni zakon nalazi i na području općine Bosansko Grahovo, što znači da se zakonsko regulisanje te imovine može neposredno ticati dotične općine.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravodobno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su prema odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi bile dužne da tako postupe, s obzirom da se navedenim zakonom uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije regulisanje općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes.
Ustavni sud Federacije je, u skladu sa članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, dao prijelazno rješenje, da Skupština Kantona 10, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", usaglasi osporeni zakon sa navedenim načelom Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, pri čemu se treba pridržavati pravila utvrđenih u članu 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se osporeni zakon može primjenjivati.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda; Sead Bahtijarević; mr. Ranka Cvijić; Domin Malbašić; Aleksandra Martinović; prof. dr. Nedjeljko Milićević i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.
Broj U-15/07
24. oktobra 2007. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije BiH
mr. Mirko Bošković, s. r.