USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da je Kanton Sarajevo Zakonom o preuzimanju, izmjenama i dopunama Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija i Odlukom o općim jedinstvenim kriterijima dodjele u zakup poslovnih zgrada i prostorija kojima pravo raspolaganja imaju općine na području Kantona Sarajevo, povrijedio pravo općina na lokalnu samoupravu.
- 2.Prestaju da važe odredbe čl. 5, 10, 11. i 18. Zakona o preuzimanju, izmjenama i dopunama Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 14/97).
- 3.Prestaje da važi Odluka o općim jedinstvenim kriterijima dodjele u zakup poslovnih zgrada i prostorija kojima pravo raspolaganja imaju općine na području Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 19/97 i 16/04).
- 4.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
Obrazloženje
- 1.Načelnik Općine Centar Sarajevo, podnio je, dana 22.2.2005. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, tvrdeći da je Kanton Sarajevo Zakonom o preuzimanju, izmjenama i dopunama Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija (u daljnjem tekstu: Zakon) i Odlukom o općim jedinstvenim kriterijima dodjele u zakup poslovnih zgrada i prostorija kojima pravo raspolaganja imaju općine na području Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Odluka) povrijedio pravo općine na lokalnu samoupravu.
Načelnik Općine Stari Grad-Sarajevo, također je, dana 14.3.2005. godine, podnio zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, tvrdeći da je Kanton Sarajevo Odlukom povrijedio pravo općine na lokalnu samoupravu.
Oba podnosioca su navela Amandman XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kao ustavni osnov za pokretanje postupka. Taj Amandman glasi: "(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud.. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kanton" ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada, ili udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine".
Pošto se radi o dva zahtjeva koji se odnose na iste propise, Ustavni sud Federacije je, na sjednici održanoj dana 29.3.2005. godine, u skladu sa članom 38. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), donio rješenje o spajanju ovih predmeta.
- 2.Načelnik Općine Centar Sarajevo smatra da Skupština Kantona Sarajevo nije imala ustavni osnov za donošenje navedenog Zakona, kojim je regulisan zakup poslovnih zgrada i prostorija preuzimanjem Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija SRBiH iz 1977. godine. Preuzeti zakon Skupština Kantona je izmijenila i dopunila regulisanjem načina dodjele u zakup poslovnih zgrada i poslovnih prostorija na kojima pravo raspolaganja imaju općine na području Kantona Sarajevo. Ističe da je preuzeti Zakon na snazi i da su svi niži nivoi vlasti dužni da ga primjenjuju, odnosno da svi akti nižih organa vlasti moraju biti u skladu sa pomenutim Zakonom.
Načelnici općina Centar i Stari Grad Sarajevo smatraju da Skupština Kantona Sarajevo nije imala ustavni osnov za donošenje Odluke, iz razloga što su odredbama Ustava Kantona Sarajevo, člana III. 12. tačkama a) do m), kao i u članu III. 13. tačkama a) do i) ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04 i 31/04), utvrđene isključive i zajedničke nadležnosti Kantona i Federacije, te da među tim nadležnostima nigdje nije taksativno propisana nadležnost Kantona da donosi propise za regulisanje pomenute oblasti. Prema navodima podnosilaca, osporena Odluka je pojedinim rješenjima, na nezakonit način, regulisala pitanje zakupa poslovnih prostorija. Smatraju da je na taj način Skupština Kantona Sarajevo derogirala imperativne odredbe Zakona o zakupu poslovnih zgrada i poslovnih prostorija, Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o vlasničkopravnim odnosima.
Oba podnosioca posebno ukazuju na nezakonitost odredbi čl. 11. stav 1. alineja 2. i čl. 12. stav 5., osporene Odluke. Načelnik Općine Centar Sarajevo osporava još i članove 14. i 16. Odluke.
Donošenjem osporene Odluke, prema navodima podnosi- laca, Kanton Sarajevo je povrijedio pravo općine kao jedinice lokalne samouprave da samostalno upravlja i raspolaže svojom imovinom, što je zagarantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (član VI. 2.) i Ustavom Kantona Sarajevo (član V. 35. i 36.) kao i Zakonom o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", 6/95) i Zakonom o lokalnoj samoupravi ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 22/00). Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (čl. VI.2.) utvrđeno je da se u općini ostvaruje lokalna samouprava, a Ustavom Kantona Sarajevo (član V. 35. i 36.) da se na području Kantona obrazuje više općina kao jedinica lokalne samouprave, u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi ("Službeni list Republike BiH", broj 31/94), zakonima i drugim propisima Federacije, te da nadležnosti općina proizilaze iz njihovog statusa kao jedinica lokalne samouprave. Zakonom o lokalnoj samoupravi (član 9. i 42.), također je propisano da je općina samostalna u odlučivanju o poslovima iz samoupravnog djelokruga u skladu sa Ustavom i ovim Zakonom, te da općina upravlja općinskom imovinom i da ostvaruje prihode od pokretnih i nepokretnih stvari u vlasništvu općine.
Načelnik Općine Centar Sarajevo navodi da od izdavanja poslovnih prostora Općina ostvaruje godišnji prihod od preko 3.500.000,00 KM i da se ta sredstva budžeta usmjeravaju za zadovoljavanje osnovnih potreba građana, odnosno za poboljšanje uslova života (infrastruktura). Navedenim rješenjima bila bi ugrožena prava građana, odnosno mogućnosti Općine da investiranjem sredstava stvara što povoljnije uvjete življenja na svom području, a što je i osnovna funkcija Općine kao jedinice lokalne samouprave. Načelnik Općine Stari Grad Sarajevo također navodi da su naknade od zakupnina jedan od najvažnijih izvora finansiranja i da one čine preko 50% prihoda općinskog budžeta.
Na osnovu izloženog, podnosioci zahtjeva traže da Ustavni sud Federacije utvrdi da je Kanton Sarajevo, donošenjem osporenog Zakona i Odluke, povrijedio pravo općina na lokalnu samoupravu, te da utvrdi ustavnost ovih akata.
- 3.Ustavni sud Federacije je, dana 30.3.2005. godine, Kantonu Sarajevo, kao donosiocu osporenog Zakona i Odluke, dostavio zahtjeve podnosilaca radi davanja odgovora.
Kanton Sarajevo je putem Kantonalnog javnog pravobra- nilaštva, dana 29.4.2005. godine, dostavio odgovor, u kome navodi da je zahtjev podnosilaca nedozvoljen, jer zahtjev za ocjenu ustavnosti kantonalnih propisa mogu podnijeti samo ovlašćeni subjekti iz člana IV.C.10.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XIV i LXXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, među koje ne spadaju podnosioci zahtjeva, te da su navodi podnosilaca potpuno neosnovani.
Prema navodima Kantona Sarajevo, ustavni osnov za donošenje osporenog Zakona je član III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti i član 18. stav 1. tačka b) Ustava Kantona Sarajevo, kojim je propisano da Skupština Kantona Sarajevo donosi zakone i druge propise koji se tiču izvršenja nadležnosti Kantona. Ustavni osnov za donošenje osporene Odluke, prema navodima Kantona Sarajevo, sadržan je u čl. 18b Ustava Kantona i čl. 5a. i 18. Zakona o preuzimanju, izmjenama i dopunama Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija. Kanton Sarajevo ističe da su osporenom Odlukom propisana opća pravila za zakup poslovnih zgrada i prostorija kojima pravo raspolaganja imaju općine, kako bi se na jedinstven način utvrdili kriteriji, uvjeti, način i postupak dodjele poslovnih prostora na području Kantona Sarajevo, a koji predstavljaju okvirne elemente na osnovu kojih će općine upravljati poslovnim prostorima i vršiti njihovu dodjelu. Pravo raspolaganja i postupak dodjele poslovnih prostora je u nadležnosti općina, tako da one isključivo upravljaju svojom imovinom-poslovnim prostorijama u skladu sa navedenom Odlukom. Neutemeljeni su navodi podnosilaca zahtjeva da je Kanton Sarajevo uzurpirao pravo općina na lokalnu samoupravu, odnosno pravo općine da samostalno upravlja i raspolaže svojom imovinom. Prema osporenoj Odluci o dodjeli u zakup poslovnih prostora bez javnog oglasa odlučuje općinski načelnik na osnovu podnesenog zahtjeva, a on je dužan svakih šest mjeseci općinskom vijeću dostaviti pismene izvještaje o broju poslovnih prostora dodijeljenih bez javnih oglasa, što je u skladu sa čl. 30., 31. i 48. Zakona o lokalnoj samoupravi.
Kanton Sarajevo u cijelosti osporava navode podnosilaca, da su član 11. stav 1. alineja 2., član 12. stav 5., član 14., kao i član 16. Odluke nezakoniti.
Osnovanost navedenih odredbi, prema navodima Kantona Sarajevo, temelji se na članu 2. tačka 2. Ustava Bosne i Hercegovine, kojim je regulisano da se prava i slobode utvrđeni u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju jaču pravnu snagu od zakona. Članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju je određeno da: svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, a što je utvrđeno i u članu II. tačka II-k Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (sve osobe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uživaju pravo na imovinu). Poštujući osnovna načela vlasništva, Republika Bosna i Hercegovina je donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti ("Službeni list SR BiH", broj 22/91, 21/92, 17/93 i 13/94). Članom 16a. i članom 9., kojim je dopunjen pomenuti Zakon, je regulisano da se imovina, uključujući i poslovne prostore, koja je društveno vlasništvo, a koja je stečena po osnovu zakona donesenih od strane socijalističkog režima, ne može davati kako u dugoročne, tako i u kratkoročne zakupe. Prema članu 16e. istog Zakona, svi ugovori zaključeni protivno odredbama čl. 16a., 16b. i 16c. su ništavni.
U odgovoru Kantona Sarajevo se dalje navodi da, imajući u vidu navedene odredbe usljed kojih je nastupila ozbiljna pravna praznina, Skupština Kantona je 1997. godine donijela pomenuti Zakon, koji je, između ostalog, uveo i kategoriju izvornih vlasnika, kojima se mogu dodijeliti poslovni prostori u zakup bez javnog oglasa i koji su te prostore mogli izdavati u podzakup. Također se ističe da je jedan od bitnih propisa i Odluka Visokog predstavnika donesena 27. 4. 2000. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 13/00), kojom je propisano da: "Bez obzira na odredbe bilo kog drugog zakona i odluke, organi entiteta Bosne i Hercegovine ne mogu, između ostalog, davati u zakup imovinu u državnom vlasništvu, uključujući i raniju imovinu u društvenom vlasništvu, izuzev stanova u društvenom vlasništvu". Ova Odluka se ne odnosi na radnje preduzete u svrhu restitucije imovine vlasnicima prije nacionalizacije. Izmjenom navedene Odluke Skupštine Kantona Sarajevo ne dira se u stečena prava trećih lica korisnika poslovnih prostora, niti se mijenja postojeće stanje koje je regulisano općinskim odlukama kada su u pitanju ova lica-savjesni korisnici poslovnih prostora. Osporena Odluka će se primjenjivati samo do donošenja Zakona o restituciji. Bez osporenog kantonalnog Zakona ovo značajno pitanje se ne može riješiti. Osporenom Odlukom, prema navodima Kantona, nastoje se "ujednostaviti" kriteriji za već dodijeljene poslovne prostore izvornim vlasnicima. U odgovoru se zaključuje da nije povrijeđeno pravo općina na lokalnu samoupravu i njihova autonomija u korištenju i raspolaganju imovinom u okviru samoupravnog djelokruga.
Kanton Sarajevo u odgovoru predlaže da Ustavni sud Federacije, nakon provedenog postupka, donese rješenje kojim se zahtjev predlagača Općine Stari Grad Sarajevo za ocjenu ustavnosti Odluke odbacuje, jer je podnesen od neovlaštenog lica i presudu kojom se zahtjevi odbijaju i utvrđuje da su Zakon i Odluka u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Kantona Sarajevo.
- 4.Ustavni sud Federacije je održao javnu raspravu 8.11.2005. godine.
Na javnoj raspravi stranke u postupku su zastupali: u ime podnosioca zahtjeva načelnika Općine Centar Sarajevo, Karasalihović Mensura-savjetnica načelnika; u ime podnosioca zahtjeva načelnika Općine Stari Grad Sarajevo, Resić Mustafa- načelnik; u ime Kantona Sarajevo, Musić Fadila-zamjenik pravobranioca Kantona Sarajevo i Bašić Resul-sekretar Ministarstva pravde Kantona Sarajevo.
Punomoćnici podnosilaca zahtjeva ostali su u cijelosti kod navod" iz zahtjeva, s tim što je punomoćnica načelnika Općine Centar Sarajevo istakla da je Općina Centar Sarajevo "u više navrata insistirala kod Skupštine Kantona Sarajevo na izmjenama i dopunama osporenih propisa Kantona Sarajevo, naročito člana 16. Odluke, kojim je propisano da se dio sredstava po osnovu prikupljene zakupnine za izdati poslovni prostor u stambeno-poslovnoj zgradi u iznosu od 33% usmjerava za održavanje zajedničkih dijelova zgrade. Općina je od Skupštine Kantona Sarajevo dobila obavještenje da će njihova inicijativa biti razmatrana na sjednici Skupštine, međutim čeka se na donošenje Zakona o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama".
Punomoćnik Kantona Sarajevo je ostao kod navoda iz odgovora, ali je prihvatio neke navode podnosilaca zahtjeva. Naime, u toku javne rasprave između stranaka je postala nesporna činjenica da je Kanton Sarajevo bio dužan izmijeniti odredbu člana 16. Odluke, jer je u međuvremenu usvojen Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanju zgradama ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 21/04). Kanton Sarajevo to do sada nije učinio.
- 5.Ustavni sud Federacije je u provedenom postupku utvrdio da je Kanton Sarajevo pomenutim propisima detaljno regulisao uvjete i postupak dodjele u zakup poslovnih prostora, da je devet kategorija zakupaca izuzeo od općeg režima dodjele putem javnog oglasa i ovlastio načelnike općina da im rješenjem neposredno dodjeljuje ove prostore (član 11. Odluke). Također je, navodno u svrhu restitucije, uspostavio kategoriju "izvornih vlasnika" poslovnih prostora, kojima se, bez javnog oglasa, bez naknade i na neodređeno vrijeme, dodjeljuju poslovni prostori Oni, izuzetno od općeg režima, imaju i pravo davanja ovih prostora u podzakup (član 11. Zakona i član 2. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke - "Službene novine Kantona Sarajevo", broj 16/04).
Kanton Sarajevo je obavezao zakupce da 33% zakupnine uplaćuju Kantonalnom stambenom fondu na ime održavanja zajedničkih dijelova zgrada, kao i da, srazmjerno kvadraturi poslovnog prostora, učestvuju u investicionom i tekućem održavanju stambeno-poslovne zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor. Kanton Sarajevo je, kao što je u postupku utvrđeno, kasnije na drugačiji način uredio pitanje upravljanja zajedničkim prostorijama zgrada, a da istovremeno nije prestala da važi relevantna odredba Odluke.
Prilikom odlučivanja u ovom ustavnosudskom sporu, Ustavni sud Federacije je konstatovao da je u relevantnim propisima utvrđeno da se lokalna samouprava ostvaruje u skladu sa Ustavom, zakonom i statutom jedinica lokalne samouprave, što znači i u skladu sa Ustavom i zakonima Kantona Sarajevo.
Ustavni sud Federacije je, međutim, utvrdio da je Kanton Sarajevo pomenutim propisima prekoračio svoja ovlaštenja i time povrijedio pravo općina na lokalnu samoupravu. Tako je u Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, između ostalog, propisano da će "Lokalne vlasti, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja" (član 9.). Zakonom o osnovama lokalne samouprave je propisano da će se "U okviru samoupravnog djelokruga, u općini prvenstveno: ... - uz ostale nadležnosti - upravljati općinskom imovinom;" (član 8). Istu odredbu sadrži i Zakon o lokalnoj samoupravi (član 9), a u članu 42. tog Zakona se propisuje da prihode općina, uz ostale, čine i prihodi od nepokretnih i pokretnih stvari u vlasništvu općine.
Suprotno ovim propisima, Kanton Sarajevo je ograničio samoupravno pravo općina da upravljaju imovinom nad kojom, nesporno, imaju pravo raspolaganja, što uključuje i davanje u zakup poslovnih zgrada i prostorija. To se ogleda, naročito, u sljedećem: Zakupni odnos se uspostavlja, prema Zakonu o obligacionim odnosima, ugovorom, dok Zakon propisuje da se taj odnos uspostavlja rješenjem općinskog načelnika o kojem, po žalbi, odlučuje kantonalno ministarstvo (član 5.a.). Općini se nameće obaveza da, srazmjerno kvadraturi poslovnog prostora kojim raspolaže, učestvuje u investicionom i tekućem održavanju zgrada u kojima se taj prostor nalazi (član 10.). Zakonom se određuju subjekti, uključujući i kategoriju "izvornih vlasnika", koji, izuzetno od općeg režima, poslovne prostore mogu izdavati u podzakup (član 11).
Osporenom Odlukom je predviđeno čak devet kategorija subjekata koji se izuzimaju iz općeg režima dodjeljivanja u zakup na osnovu javnog oglasa kojima načelnik općine rješenjem neposredno dodjeljuje u zakup poslovne prostore (član 11.) Kasnijom izmjenom i dopunom Odluke izvorni vlasnik se: ".... oslobađa plaćanja zakupnine, a poslovni prostor se dodjeljuje na korištenje na neodređeno vrijeme." (član 2. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke).
Na osnovu izloženog, kao i drugih provedenih dokaza, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je Kanton Sarajevo, prekoračenjem ovlaštenja, ograničio pravo općina da samostalno raspolažu i upravljaju imovinom u svom vlasništvu i time povrijedio pravo općina na lokalnu samoupravu, kako je ono precizirano u citiranim odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustava Kantona Sarajevo, federalnog i kantonalnog zakona o lokalnoj samoupravi , zbog čega je i odlučeno kao u izreci ove Presude.
- 6.Ovu Presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno, u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda; Sead Bahtijarević; mr. Mirko Bošković; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Domin Malbašić; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.
Broj U-4/05
8. novembra 2005. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r.