USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 5A/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 553/03, rješavajući apelaciju Ureda osiguranja Republike Srpske Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Ureda osiguranja Republike Srpske iz Banje Luke, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-110/02 od 30. maja 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Ured osiguranja Republike Srpske iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor S. M., podnio je 28. novembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-110/02 od 30. maja 2003. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 28. septembra 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i učesnika u postupku D. D. zatraženo je, 11. augusta 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud dostavio je odgovor 30. augusta 2004. godine, a D. D. 27. augusta 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i D. D. su, 28. septembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.U saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 21. januara 2000. godine u mjestu Trnovo oštećeno je putničko vozilo marke "Jugo" vlasništvo D. D. iz Foče-Srbinja, u sudaru sa vozilom marke "Man"12/70, vlasništvo E. B. iz Novog Pazara, kojim je upravljao S. H., koji je za ovu nesreću proglašen krivim za prekršaj i kažnjen novčanom kaznom.
- 7.Vozilo "Man" je bilo osigurano od autoodgovornosti za štetu počinjenu trećim licima kod AD "Peštermont" Novi Pazar, nad kojim je kod Privrednog suda u Novom Pazaru pokrenut postupak likvidacije
- 8.D. D. se za naknadu štete, koja iznosi 1.300,00 KM, obraćao Srpskom osiguravajućem društvu "Jahorina" Srpsko Sarajevo, Filijala Foča-Srbinje i Udruženju osiguravajućih organizacija Jugoslavije, te apelantu.
- 9.S obzirom da mu niko od spomenutih osiguravajućih društava nije naknadio štetu, D. D. je kod Osnovnog suda u Foči-Srbinju podnio tužbu protiv Srpskog osiguravajućeg društva "Jahorina" Srpsko Sarajevo, Filijala Foča-Srbinje i kroz postupak podnio tužbu i proširio tužbeni zahtjev za naknadu štete i protiv apelanta, te je spojen postupak.
- 10.Osnovni sud u Foči-Srbinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu broj P-321/00 od 21. juna 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-463/01 od 13. novembra 2001. godine, kojom se obavezuju tuženi apelant i Srpsko osiguravajuće društvo "Jahorina" Srpsko Sarajevo, Filijala Foča-Srbinje, da solidarno na ime naknade materijalne štete isplate tužiocu D. D. iznos od 1.300,00 KM uz važeću zakonsku kamatu počevši od 21. juna 2001. godine pa do isplate, te da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.086,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
- 11.Vrhovni sud je donio presudu broj Rev-110/02 od 30. maja 2003. godine kojom se apelantova revizija, izjavljena protiv presude Okružnog suda broj Gž-463/01 od 13. novembra 2001. godine, odbija.
IV - Relevantni propisi
Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i lica ("Službeni list SFRJ", br. 17/90 i 82/90), koji je primjenjivan u konkretnom slučaju:
"Član 81.
Jugoslovenski Ured osiguranja osnivaju organizacije za osiguranje (u daljnjem tekstu: Ured).
Ured obavlja poslove predviđene međunarodnim sporazumima o osiguranju korisnika, odnosno vlasnika motornih vozila od odgovornosti.
Ured predstavlja jugoslovenske organizacije za osiguranje u međunarodnim organizacijama osiguranja, po poslovima iz stava 2. ovog člana.
Organizacije za osiguranje mogu ugovorom povjeriti Uredu obavljanje određenih poslova od zajedničkog i općeg interesa za osiguranje (statistika, prikupljanje informacija, razvoj osiguranja, stručno osposobljavanje, informacije, stručno osposobljavanje kadrova, aktuarstvo i drugi poslovi).
Član 82.
Ured je pravno lice.
Ured se upisuje u sudski registar.
Statutom se utvrđuje organizacija Ureda.
Ugovorom između organizacija za osiguranje i Ureda utvrđuju se način njegovog finansiranja i poslovi iz člana 81. stav 4. ovog zakona koji se povjeravaju Uredu.
Član 93.
(1) Najniže osigurane iznose na koje se mora ugovoriti osiguranje od autoodgovornosti određuje Savezno izvršno vijeće.
Član 102.
(2) Lice koje motornim vozilom inozemne registracije ulazi na teritoriju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije mora imati važeću međunarodnu ispravu o osiguranju autoodgovornosti koja važi na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili neki drugi dokaz o postojanju takvog osiguranja, koje pokriva štete najmanje do iznosa iz člana 93. stav 1. ovog zakona.
Član 105.
Lice kome je pričinjena šteta upotrebom vozila sa inozemnom registracijom za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja o autoodgovornosti iz člana 102. stav 1. ovog zakona podnosi odštetni zahtjev jednoj od organizacija za osiguranje koja obavlja osiguranje autoodgovornosti.
Ako u roku od šezdeset dana organizacija za osiguranje, kojoj je podnesen odštetni zahtjev, sa potrebnom dokumentacijom, ne isplati naknadu štete, oštećeno lice ima pravo da odštetni zahtjev podnese Uredu.
Ako Ured ne isplati naknadu štete u roku od trideset dana od dana podnošenja zahtjeva, oštećeno lice može podnijeti tužbu protiv Ureda i organizacije za osiguranje iz stava 1. ovog člana."
Uredba o Uredu osiguranja Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 13/97)
"Član 1.
Za obavljanje poslova utvrđenih međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika, odnosno korisnika, motornih vozila od odgovornosti u saobraćaju, te poslovi predstavljanja društva osiguranja u međunarodnim institucijama osiguranja, osniva se Ured osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ured).
Član 4.
Radi obavljanja poslova iz djelatnosti Ureda, članovi Ureda osnovat će Fond za naknadu šteta.
Član 11.
Društva za osiguranje iz Republike Srpske koja se bave osiguranjem motornih vozila dužna su osnovati Ured najdalje do 5. juna 1997. godine."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Iako to apelant eksplicitno ne ističe, iz navoda u apelaciji može se zaključiti da se apelant žali da je u postupku okončanim pobijanom presudom došlo do povrede njegovog prava na fer i pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ponavlja žalbene navode iz postupka, te ističe da su sudovi pogrešno primijenili materijalne propise i obavezali ga da naknadi štetu za koju, u vrijeme nastanka po tada važećim propisima, navodno, nije bio odgovoran.
- 13.Također, može se zaključiti da se apelant žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer u apelaciji ističe da će, u slučaju da pobijana presuda ostane na snazi, imati "dalekosežne i nesagledive finansijske i druge posljedice", odnosno doći će do umanjenja njegove imovine.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da ostaje kod navoda i razloga datih u obrazloženju pobijane presude, te ističe da ni apelant ne navodi u apelaciji u čemu vidi da su mu povrijeđena ustavna prava.
- 15.Učesnik u postupku D. D. u odgovoru na apelaciju ističe da je apelacija neosnovana, te da nije došlo do povrede apelantovog prava na fer i pravično suđenje, a ni prava na imovinu jer je on, 19. decembra 2001. godine, naplatio naknadu štete od prvotuženog Srpskog osiguravajućeg društva "Jahorina" Srpsko Sarajevo, a ne od apelanta.
- 14.
VI - Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj Rev-110/02 od 30. maja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 1. oktobra 2003. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 28. novembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 20.Apelant navodi da su mu osporenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 22.Apelant navodi da je osporenim presudama redovnih sudova na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
- 23.U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj stav (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02), prema kojoj: "Nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
- 24.Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava. Još manje se može tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 25.Apelant nije uspio dokazati u postupku pred redovnim sudovima nedostatak pasivne legitimacije. Nižestepeni sudovi su u obrazloženju osporenih odluka naveli precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju donesene odluke.
- 26.Apelant nije predočio Ustavnom sudu bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju primjena materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga, Ustavni sud neće raspravljati o primjeni i načinu na koji su tumačenje materijalnog prava izvršili redovni sudovi.
- 27.Nadalje, Ustavni sud zaključuje da apelantovo nezadovoljstvo ishodom sudskog postupka ne znači u konkretnom slučaju i uskraćivanje prava na pravičan postupak.
- 28.Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 29.U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.