Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o meritumu

na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 22/06.
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Radovana Vukote podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-202/03 od 24. novembra 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Radovan Vukota (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marica Ćulum, advokatica iz Banje Luke, podnio je 19. aprila 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-202/03 od 24. novembra 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je Odlukom broj AP 1065/05 od 18. maja 2005. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i učesnika u postupku, Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo), zatraženo je 29. aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 4.
    Okružni sud dostavio je odgovor 16. maja 2005. godine, a Okružno tužilaštvo nije dostavilo odgovor.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 29. juna 2005. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Presudom Osnovnog suda u Gradišci broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine utvrđeno je da je apelant u noći između 1. i 2. aprila 1999. godine izvršio krivično djelo silovanja iz člana 183. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 22/00 i 33/00) i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine. Protiv ove presude apelant je u zakonskom roku uložio žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci zbog svih zakonskih razloga i predložio da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili da se osporena presuda preinači i okrivljeni (apelant) oslobodi optužbe.
  • 8.
    Okružni sud je Presudom broj Kž-202/03 od 24. novembra 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio Presudu Osnovnog suda broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine. Okružni sud je utvrdio da su navodi žalbe neosnovani, da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio zakonske propise na konkretan slučaj i da u prvostepenom postupku nisu učinjene bitne povrede krivičnog postupka.

IV. Relevantni propisi

  • 9.
    Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) koji je u Republici Srpskoj primjenjivan na osnovu člana 12. ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske.

Član 371. st. 1. i 2. Zakona u relevantnom dijelu glasi:

"(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici Š...Ć. Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale Š...Ć.

(2) Ako je optuženi u pritvoru ili na izdržavanju kazne a ima branioca, osigurat će se prisustvo optuženog samo ako predsjednik vijeća ili vijeće smatra da je to svrsishodno Š...Ć."

  • 10.
    Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 26/93)

Član 5. Zakona glasi:

"Neće se primjenjivati rečenica prva u stavu 1, stav 4. i stav 7. člana 371."

  • 11.
    Novi Zakon o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) stupio je na snagu 1. jula 2003. godine.

Član 442. Zakona u relevantnom dijelu glasi:

"(1) Postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit će se prema odredbama ovog zakona osim ako odredbama ovog člana nije drukčije određeno.

(3) Postupci u predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu nastavit će se prema dosadašnjim propisima osim ako odredbama ovog poglavlja nije drukčije određeno."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant traži, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, da se ocijeni ustavnost Presude Okružnog suda broj Kž-202/03 od 24. novembra 2004. godine i Presude Osnovnog suda broj K-27/01 od 30. decembra 2002. godine, smatrajući da mu je navedenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u krivičnom postupku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
  • 13.
    Apelant je predložio da Ustavni sud meritorno odluči o ovom predmetu i donese privremenu mjeru, u skladu sa članom 78. Pravila Ustavnog suda, smatrajući da za to postoje uvjeti jer je pozvan na izvršenje kazne zatvora pa bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice po njega.
  • 14.
    Apelant je u apelaciji naveo da je njegov branilac u žalbi izričito tražio od Okružnog suda u Banjoj Luci da apelant i njegov branilac budu blagovremeno obaviješteni o sjednici drugostepenog sudskog vijeća i da učestvuju u postupku o žalbi, ali da ovaj prijedlog drugostepeni sud nije prihvatio. Dalje je naveo da je Okružni sud sjednicu drugostepenog krivičnog vijeća održao u odsustvu apelanta i njegovog branioca. S obzirom na to da mu na ovaj način nije data mogućnost sudjelovanja u postupku pred drugostepenim sudom, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka c. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    Okružni sud u Banjoj Luci u odgovoru na apelaciju ističe da je sjednica drugostepenog vijeća vođena u odsutnosti okružnog tužioca, apelanta i njegovog branioca. Dakle, sjednici drugostepenog vijeća nije bio prisutan ni okružni tužilac, pa, prema ocjeni tog suda, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje koje garantiraju Evropska konvencija i Ustav Bosne i Hercegovine. Da je sjednici prisustvovao okružni tužilac, a ne i apelant i njegov branilac iako su to zahtijevali, prema mišljenju Okružnog suda, radilo bi se o kršenju prava na pravično suđenje.
  • 16.
    Okružni sud zbog navedenih razloga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana, jer je očito, prema mišljenju Okružnog suda, da je podnesena da bi se odugovlačilo apelantovo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora zbog počinjenog krivičnog djela silovanja.

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 19.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-202/03 od 24. novembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 11. aprila 2005. godine a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 19. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.c. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • 3.
    Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

c. da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde".

Pravo na pravično suđenje

  • 22.
    Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju odnosi se na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 23.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
  • 24.
    U konkretnom slučaju apelant se žali na činjenicu da je Okružni sud donio presudu kojom je odbio njegovu žalbu, a da mu nije data mogućnost da učestvuje u postupku pred tim sudom iako je to u žalbi izričito tražio. Ta okolnost, smatra apelant, dovela je do toga da mu nije bila data mogućnost da pred drugostepenim krivičnim vijećem iznese svoju odbranu i prezentira navode žalbe tim više što je u žalbenom postupku angažirao novog branioca.
  • 25.
    U žalbi izjavljenoj Okružnom sudu apelant je tražio da se prvostepena presuda ispita u pogledu bitne povrede odredaba Zakona o krivičnom postupku, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Okružni sud je rješavajući apelantovu žalbu potvrdio prvostepenu presudu.
  • 26.
    Pošto je članom 371. Zakona o krivičnom postupku predviđena dispozicija suda u pogledu pozivanja optuženog i njegovog branioca na sjednicu vijeća, Ustavni sud u vezi sa apelantovim navodima zaključuje da Okružni sud nije povrijedio zakon kada je, nakon ocjene navoda žalbe, odlučio da ne pozove apelanta i njegovog branioca na sjednicu vijeća. Međutim, postavlja se istovremeno pitanje da li je osporena Presuda Okružnog suda broj Kž-202/03 od 24. novembra 2004. godine u saglasnosti sa standardima i kriterijima člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ravnopravnost stranaka

  • 27.
    Ustavni sud, također, uzima u obzir da je apelant osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, te smatra da je ishod suđenja pred Okružnim sudom za njega bio veoma značajan (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Ekbatani protiv Švedske od 26. maja 1988, serija A, broj 134 i Kremzov protiv Austrije od 21. septembra 1993, serija A, broj 268-B).
  • 28.
    U vezi s općim zahtjevom člana 6. stav 1. Evropske konvencije za primjenu principa pravičnosti, Ustavni sud ističe da je najvažniji od svih neformuliranih principa iz člana 6. ravnopravnost stranaka, tj. postavka da svaka strana u postupku treba imati iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da nijedna od njih ne smije imati nikakvu prednost u odnosu na svog protivnika. Načelo ravnopravnosti stranaka objedinjuje shvatanje da obje stranke u postupku imaju pravo na informacije o činjenicama i navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima jednake mogućnosti da odgovori drugoj.
  • 29.
    Imajući u vidu da u žalbenom postupku nisu sudjelovali ni apelant ni javni tužilac, Ustavni sud smatra da apelantov izostanak sa sjednice Okružnog suda u konkretnom slučaju ne narušava principe ravnopravnosti stranaka i kontradiktornosti postupka. Prema tome, apelantovo neprisustvovanje sjednici drugostepenog suda u navedenim konkretnim okolnostima ovog slučaja ne predstavlja povredu ovog aspekta člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da ciljevi ovog člana Evropske konvencije time nisu manje ostvareni. To podrazumijeva da optuženi u krivičnom postupku treba imati ista procesna prava kao i javni tužilac.

Prisustvovanje pred prvostepenim i drugostepenim sudom i javna rasprava

  • 30.
    Optuženi mora imati mogućnost da lično prisustvuje sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostepenim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje, također, podrazumijeva pravo prisustvovanja pred sudovima više instance koji odlučuju o žalbama osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada prisustvo optuženog nije značajno.
  • 31.
    Ustavni sud, dalje, primjećuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije govori o javnoj raspravi, a Zakon o krivičnom postupku navodi sjednicu vijeća suda. S obzirom na to da je Evropska konvencija, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjiva, ovaj pojam se mora tumačiti u duhu pojma javne rasprave iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 32.
    Kada je riječ o prisustvovanju podnosioca žalbe pred drugostepenim sudom, da se mora primjenjivati domaće zakonodavstvo eksplicitno pokazuje praksa Evropskog suda za ljudska prava: "Da li okrivljeni ima pravo da prisustvuje javnom saslušanju i brani svoj slučaj pred Žalbenim sudom, Š....Ć zavisi od posebnih odredaba domaćeg zakonodavstva posmatranog kao cjelina" (vidi Evropski sud za ljudska prava Ekbatani protiv Švedske, presuda od 26. maja 1988. godine, tačka 25).
  • 33.
    Član 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije uvijek je povrijeđen kad apelant nije bio pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, ako je to propisano domaćim zakonom, a odluka se ticala činjenica i navoda krivičnog djela, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, kakvo je počiniteljevo lično viđenje tih činjenica, a on je zahtijevao da bude prisutan radu žalbenog vijeća (vidi Evropski sud za ljudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. januara 1970. godine, A.11, strane 14. i 15. i Monnell i Morris protiv Velike Britanije, presuda od 2. marta 1987. godine, A.115, strana 25).
  • 34.
    Tako, u citiranoj odluci Delcourt protiv Belgije na stranama 14. i 15. navodi se: "ŠAĆ Krivična optužba nije riješena dok oslobađajuća ili osuđujuća presuda nije postala konačna. Krivični postupak čini cjelinu i mora se, obično, završiti izvršnom odlukom......ŠTĆ Evropska konvencija ne prisiljava strane ugovornice da ustanove, odnosno formiraju žalbene ili kasacione sudove. Ipak, od država koje su osnovale takve sudove zahtijeva se da osiguraju da se licima kojima se domaćim zakonima zahtijeva uživanje svih osnovnih garancija sadržanih u članu 6. Evropske konvencije te garancije i osiguraju." Iz toga slijedi, ako je apelant ponudio činjenice i dokaze u žalbi za koje on smatra da su mu korisni i zahtijeva da ih lično prezentira pred žalbenim vijećem, a takva mogućnost je predviđena domaćim krivičnim zakonodavstvom, da mu se to mora i omogućiti. U suprotnom, radi se o povredi prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. U tom kontekstu su i navodi iz tačke 57. presude Evropskog suda za ljudska prava Monnell i Morris protiv Velike Britanije, koja glasi: "U vezi sa aplikacijom kojom se traži dopuštenje za prisustvovanje žalbenom vijeću, Žalbeni sud nije ponovo razmatrao činjenice slučaja, niti pozivao svjedoke iako osnovi žalbe sadrže pitanja utvrđivanja činjenica nasuprot tumačenju samog zakona. Ali, suštinsko za odlučivanje u ovakvim postupcima jeste da li je apelant pokazao postojanje osnova koje bi opravdale saslušanje o žalbi. Ako su razlozi koji se navode zasnovani na zakonu i zaslužuju daljnju argumentaciju ili razmatranje, prisustvo žalioca će biti dopušteno."
  • 35.
    Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu Zakon o krivičnom postupku ostavio dispoziciju predsjedniku vijeća ili vijeću drugostepenog suda da odluči o tome da li će o sjednici vijeća obavijestiti stranke. Ustavni sud dalje zapaža da se navodi žalbe odnose na način na koji je prvostepeni sud ocijenio izvedene dokaze, te da žalba ne nudi nikakve nove činjenice niti dokaze koji nisu bili već prezentirani prvostepenom sudu.
  • 36.
    Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 37.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije nisu povrijeđeni kad apelant nije bio pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, kojoj nije prisustvovao ni ovlašteni tužilac, iako je to zahtijevao, ako je takva mogućnost propisana zakonom, a odluka se nije ticala činjenica i navoda krivičnog djela.
  • 38.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 39.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.