USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka sudije mr. Mirka Boškovića u predmetu u-3/06
Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje postojanja vitalnog nacionalnog interesa ovog konstitutivnog naroda, na osnovu člana IV.A.6.17b. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana i XL na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon održane javne rasprave, na sjednici održanoj 13. aprila 2006. godine, donijelo je
ODLUKU
SUDIJE MR. MIRKA BOŠKOVIĆA U PREDMETU U-3/06
Prijedlogom zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ne povređuje se vitalni nacionalni interes konstitutivnog hrvatskog naroda.
Odluku objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
O b r a z l o ž e n j e
Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dostavio je dana 15.2.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine - Vijeću za zaštitu vitalnih interesa (u daljnjem tekstu: Vijeće) zahtjev broj: 02-02-941/05 od 15.2.2006. godine, kojim traži pokretanje postupka za utvrđivanje vitalnog interesa hrvatskog naroda, istaknutog na 17. sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, održanoj dana 14.2.2006. godine, prilikom razmatranja Prijedloga zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona).
Prema navodima iz zahtjeva, dvotrećinska većina Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Klub delegata hrvatskog naroda), proglasila je da Prijedlog zakona spada u pitanje od vitalnog interesa za hrvatski narod, te zatražila da se o istom odlučuje po proceduri za donošenje zakona o vitalnom nacionalnom interesu. U zahtjevu se ističe da prilikom glasanja po navedenoj proceduri Prijedlog zakona nije dobio potrebnu većinu glasova Kluba delegata hrvatskog naroda.
Na traženje Vijeća, Klub delegata hrvatskog naroda je dana 22.2.2006. godine dostavio obrazloženje zahtjeva u kojem su navedene činjenice i razlozi na kojima se temelji njihova tvrdnja da se odredbe osporenog Prijedloga zakona odnose na pitanja koja predstavljaju vitalni interes hrvatskog naroda. U pomenutom obrazloženju je navedeno da "insistiranjem da se raspodjela javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, predviđena članom 9. i 11. Prijedloga zakona, a koja se prije svega odnosi na kantone i jedinice lokalne samouprave, vrši gotovo isključivo po kriteriju broja stanovnika, je za Hrvate, kao najmalobrojniji konstitutivni narod, neprihvatljivo i dugoročno štetno rješenje". Navodi se da u dijelu osporenog Prijedloga zakona, koji se odnosi na pojedinačno učešće jedinica lokalne samouprave u raspodjeli prihoda sa jedinstvenog računa, definirani su omjeri raspodjele prema kojima, pored ostalih, 70% uticaja na raspodjelu sredstava ima broj stanovnika i 20% broj učenika u osnovnom obrazovanju, što čini 90% ukupnih sredstava za raspodjelu, te da je hrvatskom narodu, kao najmalobrojnijem narodu u Federaciji Bosne i Hercegovine, od posebnog interesa da se raspodjela ukupnih sredstava vrši prema kriterijima utemeljenim na egzaktnim podacima, a da u Prijedlogu zakona nije navedeno koji će se podaci koristiti kada je u pitanju broj stanovnika. Podnosilac zahtjeva smatra da podaci o broju stanovništva po popisu iz 1991. godine mogu i trebaju se koristiti kao polazni podaci u afirmativnim procesima koji potiču povratak raseljenih i izbjeglih osoba i osiguravaju održivost povratka, ali nikako u procesima koji će legalizirati postojeće stanje i te procese u bilo kojem smislu onemogućavati. Ističe se da su podaci kojima raspolaže Federalni zavod za statistiku temeljeni na procjeni, te se, kao takvi, prema njihovoj preporuci ne mogu koristiti kao bitan kriterij za raspodjelu bilo kakvih finansijskih sredstava. Prema navodima podnosioca, proces povratka nije okončan i preko 45% Hrvata je raseljeno, što samo po sebi govori da učenička populacija ne pohađa školu u svojem prijeratnom mjestu prebivališta, nego u brojnim općinama u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da će kriterij raspodjele po broju učenika, uračunavajući u ukupan broj učenika i prognaničku djecu, omogućiti razvoj i usavršavanje procesa obrazovanja općina u kojima prognanici borave na izravnu štetu razvoja općina i škola u općinama u koje se trebaju vraćati. Imajući u vidu navedeno, podnosilac zahtjeva ističe da je to razlog što su uloženi amandmani II i VI na Prijedlog zakona, kojima se, pored kriterija broja stanovnika, nude i drugi relevantni i kriteriji opće prihvaćeni u regiji koji bi na podjednak način mogli zadovoljiti interese svih konstitutivnih naroda i građane Federacije Bosne i Hercegovine, te da su ti kriteriji utemeljeni na pozitivnoj praksi zemalja iz okruženja, kao i na dosadašnjim pokazateljima u raspodjeli javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ističe se da će primjena kriterija raspodjele javnih prihoda po broju stanovnika u kantonima i jedinicama lokalne samouprave imati diskriminirajući efekat za Hrvate kao najmalobrojniji narod. Pored navedenog, podnosilac zahtjeva ističe da bi, s obzirom da se u Bosni i Hercegovini trenutno vode pregovori o ustavnim promjenama, usvajanje navedenog zakona, kojim se finansijska sredstva sa nivoa Federacije Bosne i Hercegovine izravno raspoređuju na općine, prejudiciralo buduća ustavna rješenja i organizaciju države, što bi Hrvate, kao konstitutivni narod, onemogućilo da ravnopravno sudjeluju u teritorijalnom ustrojstvu i donošenju odluka.
Uz navedeno obrazloženje zahtjeva, Klub delegata hrvatskog naroda Vijeću je dostavio:
- -stenogram sa rasprave i glasanja na 17. sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine,
- -amandmane Kluba delegata hrvatskog naroda na Prijedlog zakona.
Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dopisom od 10.3.2006. godine, obavijestili su Vijeće da je Zajednička komisija oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, formirana u skladu sa Amandmanom XXXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, održala sjednicu 9.3.2006. godine, te da na njoj nije postignut konsenzus u vezi sa tekstom osporenog Prijedloga zakona.
Na osnovu zahtjeva i priložene dokumentacije, Vijeće je donijelo Rješenje broj: U-3/06 od 15.3.2006. godine, kojim je utvrdilo da su ispunjene procesne pretpostavke za utvrđivanje postojanja vitalnog nacionalnog interesa u postupku usvajanja Prijedloga zakona, s tim da se o meritumu ovog slučaja odluči u ustavom predviđenom roku.
Dana 15.3.2006. godine predsjednik Vijeća je dostavio zahtjev broj: 02-02-941/05 od 15.2.2006. godine i obrazloženje tog zahtjeva od 22.2.2006. godine Klubu delegata bošnjačkog naroda i Klubu delegata srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da se kao suprotne strane u postupku izjasne o navodima pomenutog zahtjeva i obrazloženju zahtjeva.
U odgovoru Kluba delegata bošnjačkog naroda od 23.3.2006. godine navodi se da osporeni Prijedlog zakona prvi put uvodi jasne i objektivne kriterije za raspodjelu sredstava u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i sistem fiskalnog izjednačavanja i solidarnosti, pa kao takav ne povređuje vitalni interes bilo kog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. U odgovoru posebno se ukazuje da je vlast nadležna za fiskalnu politiku (u ovom slučaju Federacija), u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi koju je Bosna i Hercegovina ratificirala i čije je principe bila dužna ugraditi u svoje zakonodavstvo do kraja 2002. godine, dužna uvesti model zasnovan na jasnim kriterijima, sa ugrađenim mehanizmom fiskalnog izjednačavanja i solidarnosti, koji bi omogućio podjednak nivo usluga svim građanima u Federaciji Bosne i Hercegovine, bez obzira na mjesto u kojem žive, ili narod kome pripadaju, ili koja politička opcija je na vlasti u njihovom kantonu ili općini, što je do sada često imalo presudan značaj u nivou finansiranja određene sredine. Napominje se, također, da hrvatski narod nije najmalobrojniji narod u Federaciji, te da je prema popisu stanovništva iz 1991. godine na teritoriji koju obuhvata entitet Federacija Bosne i Hercegovine živjelo: 52% Bošnjaka; 22% Hrvata i 17% Srba. Smatraju da je nemoguće osporiti princip koji jednako tretira svakog građanina Federacije Bosne i Hercegovine, jer bi svaki drugi princip bio nepravedan. Posebno ističu da podaci koji su predviđeni za korištenje su podaci koje Federalno ministarstvo finansija koristi već godinama u raspodjeli prihoda i nikada do sada nisu bili osporavani. Također ističu da je većina realnih troškova funkcioniranja vlasti vezana za broj stanovnika koje trenutno opslužuje i jednako se primjenjuje na pripadnike svih naroda, tako da ne ugrožava interese niti jednog naroda, a da mehanizme stimuliranja povratka treba tražiti kroz sredstva kojima raspolaže nadležno ministarstvo, što ponovo predstavlja interes svih naroda. Pored navedenog, ističu da su kriteriji koji su primijenjeni u Prijedlogu zakona razvijeni na osnovu iskustva evropskih zemalja i zemalja iz okruženja, kroz rad radne grupe u kojoj su bili zastupljeni, pored eksperata iz GAP projekta i Federalnog ministarstva finansija i predstavnici parlamentarnih odbora i komisija oba doma, kao i Saveza općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine, te da je Prijedlog zakona dobio većinu glasova u identičnom tekstu u oba Doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Napominje se da je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u poglavlju VI. definisao općine i gradove kao lokalne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i njihove organe, čime je sebi stvorio obavezu da osigura nivo neophodnog finansiranja za njihovo funkionisanje, te da je dosadašnje izbjegavanje Federacije Bosne i Hercegovine da ispuni pomenutu obavezu u mnogim sredinama skoro potpuno onemogućilo njihovo funkcionisanje.
U odgovoru Kluba delegata srpskog naroda od 23.3.2006. godine navedeno je da taj Klub, kao predstavnik interesa najmalobrojnijeg naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, podržava osporeni Prijedlog zakona u tekstu koji je usvojen u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, zbog činjenice da po prvi put stavlja i građane srpske nacionalnosti u ravnopravan položaj sa drugima. Smatraju da usvajanje zakona koji omogućuje transparentno i predvidivo finansiranje svih nivoa vlasti, što do sada nije bio slučaj, a što je najviše pogađalo sredine sa većinskim srpskim stanovništvom (Drvar,Glamoč, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac) u Federaciji Bosne i Hercegovine, predstavlja vitalni interes srpskog naroda, te da bi produženje postojećeg stanja predstavljalo kršenje tog interesa. Ističu da Prijedlog zakona koji se jednako odnosi na sve građane i narode samim tim ne može da krši ničiji interes, osim možda onih koji, izbjegavajući jasne kriterije, žele da zadrže kontrolu nad novčanim tokovima, a samim tim i nad sudbinama građana i naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Pored navedenog ističe se da su delegati iz reda srpskog naroda bili saglasni sa izmijenjenim tekstom zakona, do kojeg je došlo prihvatanjem dijela amandmana podnosioca zahtjeva, a koji su podržavali temeljni koncept zakona, te da su se time rukovodili i kod odbijanja preostalih amandmana koji su mijenjali koncept i praktički zadržavali postojeće stanje.
Vijeće je u ovom ustavnosudskom predmetu održalo javnu raspravu 30.3.2006. godine.
Stranke u postupku na raspravi su zastupali: u ime podnosioca zahtjeva Mate Franjićević, predsjednik Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine; u ime Kluba delegata bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Alija Begović i Mustafa Imširević, delegati Doma; u ime Kluba delegata srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Svetozar Pudarić, delegat Doma.
Imajući u vidu društveni značaj i složenost ovog pitanja, Vijeće je na javnu raspravu, pored stranaka, pozvalo i Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine; Vladu Federacije Bosne i Hercegovine; Zajedničku komisiju Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, formiranu u skladu sa Amandmanom XXXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, te Savez općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. U ime Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na raspravu su pristupili Slaviša Šućur, Ante Čolak i Omer Hujdur, delegati; u ime Zajedničke komisije Ante Boras, predsjednik Zajedničke komisije; u ime Saveza općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine Dedić Salem, načelnik Općine Jablanica; Alilović Vlado, načelnik Općine Vitez i Prka Zdravko, načelnik Općine Tomislavgrad.
Na javnoj raspravi punomoćnik podnosioca zahtjeva ostao je u cijelosti pri podnesenom zahtjevu, s tim što je istakao da hrvatski narod nije najmalobrojniji narod u Federaciji, ali da svakako spada u malobrojniji narod. Punomoćnici Kluba delegata bošnjačkog naroda i punomoćnik Kluba delegata srpskog naroda ostali su, također, pri svojim navodima u odgovorima koje su dostavili Vijeću.
Navedeni poslanici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao i navedeni predstavnici Saveza općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine na javnoj raspravi podržali su koncept raspodjele javnih prihoda predviđen osporenim Prijedlogom zakona.
Predsjednik Zajedničke komisije oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine iznio je stajalište pomenute komisije da ona nije postigla konsenzus u vezi sa tekstom osporenog Prijedloga zakona.
Nakon javne rasprave i provedenog postupka, Vijeće je, na sjednici održanoj dana 13.4.2006. godine, u ustavnom roku donijelo odluku kao u dispozitivu iz sljedećih razloga:
Pri razmatranju navedenog zahtjeva Vijeće je pošlo od toga da je ustavno pravo Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da zakonom utvrđuje kriterije za određivanje pripadnosti javnih prihoda svim nivoima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, tj. Federaciji, kantonima i jedinicama lokalne samouprave. Ne upuštajući se u procjenu da li kriteriji koji su u ovom cilju utvrđeni u osporenom Prijedlogu zakona predstavljaju optimalna, pa i adekvatna rješenja, jer je to domen nadležnosti zakonodavnog organa, Vijeće smatra da nema osnova za tvrdnju da oni povređuju vitalni nacionalni interes pojedinog konstitutivnog naroda, što znači ni hrvatskog naroda. Ova konstatacija se, prema mišljenju Vijeća, odnosi i na član 19. Prijedloga zakona, na kome posebno insistira pokretač ovog ustavnosudskog postupka, a kojim je utvrđeno da se za sve slučajeve u kojima visina pripadajućih prihoda zavisi od broja stanovnika, ovaj kriterij utvrđuje prema podacima Federalnog zavoda za statistiku i/ili Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine. Naime, ovi podaci se odnose na ukupan broj stanovnika pojedinog kantona, odnosno pojedine jedinice lokalne samouprave, bez obzira na njihov nacionalni sastav, iz čega se ne može izvesti zaključak da se time povređuje vitalni nacionalni interes samo jednog od konstitutivnih naroda.
Isto tako, Vijeće smatra da opredjeljenje Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da u cijelosti utvrdi kriterije za raspodjelu prihoda sa jedinstvenog računa za sve nivoe vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da ih, sljedstveno tome, njima direktno transferiše, spada u domen zakonodavne politike ovog organa, kojom nije učinjena povreda vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog naroda. Uz to, Vijeće smatra da je ovakva raspodjela prihoda jedinicama lokalne samouprave na liniji opredjeljenja Evropske povelje o lokalnoj samoupravi o finansiranju lokalnih vlasti, utvrđenih u članu 9. ovog dokumenta - da ove vlasti imaju odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, da oni budu primjereni njihovim dužnostima koje propisuju Ustav i zakon i da se mjerama finansijskog izjednačavanja zaštite finansijski slabije lokalne vlasti.
Iz navedenih razloga Vijeće je, primjenom člana 42. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), odlučilo kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Vijeće je donijelo odlučujući u sastavu: prof. dr Nedjeljko Milićević, predsjednik Vijeća; mr. Mirko Bošković; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Aleksandra Martinović; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, članovi Vijeća.
IZDVOJENO MIŠLJENJE
U skladu sa članom 20. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04) izdvajam svoje mišljenje u predmetu U-3/06, u kojem je Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donijelo Odluku da se Prijedlogom zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Prijedlog zakona) ne povređuje vitalni nacionalni interes konstitutivnog hrvatskog naroda. Svoje mišljenje o navedenoj Odluci izdvajam iz sljedećih razloga:
Članom 9. Prijedloga zakona propisano je učešće kantona u raspodjeli prihoda sa jedinstvenog računa na temelju formule da se, pored ostalog, to učešće bazira 60% na temelju broja stanovnika u kantonu, 24% na temelju broja učenika u osnovnom obrazovanju, 13% na temelju broja učenika u srednjem obrazovanju, što znači da je, na temelju ovih osnova, visina učešća kantona u raspodjeli prihoda sa jedinstvenog računa 97%.
Članom 11. Prijedloga zakona propisano je učešće jedinica lokalne samouprave-općina u raspodjeli prihoda sa jedinstvenog računa na temelju formule da se, pored ostalog, to učešće bazira 70% na temelju broja stanovnika u jedinici lokalne samouprave, 20% na temelju broja učenika u osnovnom obrazovanju, što znači da je, na temelju ovih osnova, visina učešća jedinica lokalne samouprave-općina u raspodjeli prihoda sa jedinstvenog računa 90%.
Članom 19. Prijedloga zakona regulisano je da "prilikom izrade formula prikazanih u ovom zakonu Federalno ministarstvo finansija koristi podatke Federalnog zavoda za statistiku i/ili Agencije za statistiku BiH".
U odgovoru na poslaničko pitanje, postavljeno u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u toku postupka donošenja navedenog Prijedloga zakona, Federalni zavod za statistiku u pismu broj: 04-32-9-1189/05 od 29.11.2005. godine obavijestio je da su za procjenu ukupnog broja stanovnika prisutnih na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine korišteni, pored ostalog, "podaci i informacije dobiveni iz pojedinih općina o aktuelnom broju stanovnika". Nadalje, u odgovoru Federalnog zavoda za statistiku se konstatira: "Prilikom objavljivanja podataka o procijenjenom broju stanovnika uvijek napominjemo da se radi samo o procjenama broja stanovnika na osnovu navedenih podataka koji, u nedostatku podataka dobivenih novim popisom stanovništva, ne mogu biti osnova za dodjelu finansijskih sredstava ni po kojem osnovu. Federalni zavod za statistiku ne iskazuje podatke po općinama za stalno stanovništvo, već samo za prisutno stanovništvo".
Amandmanom LI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisano je: "Objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine na odgovarajući način će se koristiti za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede".
Imajući u vidu izloženo, a polazeći od raspoložive dokumentacije koja se nalazi u spisu i rasprave koja je provedena pred Vijećem za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine dana 13.4.2006. godine, nesumnjivo se može zaključiti da se raspodjela javnih prihoda sa jedinstvenog računa kantonima i jedinicama lokalne samouprave-općinama prema Prijedlogu zakona ne vrši prema objavljenim rezultatima popisa stanovništva iz 1991. godine, kako je to propisano navedenim amandmanom na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, već da se ta raspodjela vrši prema broju prisutnog stanovništva na području kantona i općina, što znači da u taj broj ulaze i izbjegle i raseljene osobe, koje su prebivalište 1991. godine imale na području drugih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj. Ovakav zaključak proizilazi i iz navedenog pisma (odgovor na poslaničko pitanje) Federalnog zavoda za statistiku, u kome se posebno ukazuje da podaci o procijenjenom broju stanovnika, na temelju kojih je izvršeno učešće kantona i jedinica lokalne samouprave-općina u raspodjeli javnih prihoda sa jedinstvenog računa, ne mogu biti osnova za dodjelu financijskih sredstava ni po kom osnovu i to zbog toga što Federalni zavod za statistiku ne iskazuje podatke po općinama za stalno stanovništvo, već samo za prisutno stanovništvo.
Zato, raspodjelom javnih prihoda sa jedinstvenog računa kantonima i jedinicama lokalne samouprave-općinama na način kako je to propisano navedenim Prijedlogom zakona, po mom mišljenju, može biti povrijeđen vitalni interes konstitutivnog hrvatskog naroda, posebno kada se ima u vidu činjenica da se iz tako raspoređenih sredstava finansiraju obrazovanje, kultura i druge javne potrebe kantona i općina. Ovo posebno iz razloga što je prema svim procjenama hrvatsko stanovništvo poslije 1992. godine u Bosni Hercegovini najraseljenije, te da se sada izvan Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine, nalazi oko 50% tog stanovništva u odnosu na popis iz 1991. godine. Nasuprot tome, najveći broj stanovnika iz reda bošnjačkog naroda u toku rata izbjegao je sa područja Republike Srpske, a znatan broj od toga ostao je sa boravištem na području Federacije Bosne i Hercegovine i to uglavnom na područjima općina sa bošnjačkom većinom stanovništva, tako da se u značajnoj mjeri uvećao broj stanovnika u tim općinama i kantonima, što čini osnovu za dodjelu najvećeg dijela sredstava sa jedinstvenog računa (kanton 97%, a općina 90%).
Slijedom navedenog, smatrao sam da se Prijedlogom zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine povređuje vitalni nacionalni interes konstitutivnog hrvatskog naroda.
Sudija
mr. Mirko Bošković, s. r.