Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti odredbi člana V.A.2.35. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, donio je

PRESUDU
OBRAZLOŽENJE

Utvrđuje se da odredbe člana V.A.2.35. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona nisu u neskladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona".

Grupa od 11 poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijela je 27. 12. 2005. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredbi člana V.A.2.35. Ustava Hercegovačp-neretvanskog kantona sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Zahtjev je podnesen u skladu sa članom IV.C.3.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U zahtjevu i dopuni zahtjeva je navedeno da je članom V.A.2.35. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona propisano da "odluke u Skupštini donose se natpolovičnom većinom prisutnih na sjednici Skupštine...". Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva navedena odredba Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona je u suprotnosti sa odredbom člana V.2.7(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, dopunjen Amandmanom LXXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, te je protivna duhu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima. Navodi se da Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u više različitih situacija predviđa pojam proste većine i ni u jednoj odredbi ne predviđa prostu većinu prisutnih, dakle, uvijek se radi o prostoj većini zakonodavnog tijela, tj. izabranih (Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, skupština kantona, općinska vijeća itd.). Podnosioci zahtjeva smatraju da bi legaliziranje proste većine prisutnih ozbiljno narušilo dignitet svakog zakonodavnog tijela, te da se u odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje tretiraju pitanje glasanja uvijek radi o prostoj većini ukupnog broj a članova zakonodavnog tijela.

U skladu sa čl. 10., 16. i 39. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije BiH je dostavio zahtjev grupe poslanika 6. 1. 2006. godine Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona da se, kao druga strana u postupku, izjasni o navodima podnosilaca zahtjeva.

Druga strana u postupku, Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona, je u skladu sa odredbom člana 156. Poslovnika Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona dostavila ovom sudu odvojena mišljenja Zakonodavno-pravne komisije, s obzirom da ova komisija nije uspjela usaglasiti jedinstven stav o ovom pitanju. Mišljenje koje zastupaju tri člana Komisije je da Zahtjev za ocjenu ustavnosti nije precizan i stoga smatraju da ne postoje procesne pretpostavke za odlučenje o meritumu, a takođe da Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ničim ne sprečava kantone da u ustavu kantona propišu način odlučivanja skupštine kantona, te time i da osporena odredba Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona nije u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Drugačijeg mišljenja su tri člana Komisije koji smatraju da odredba Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, čija se ocjena ustavnosti traži, jeste u suprotnosti sa članom V.2.7(1) utvrđen Amandmanom LXXIX i članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te da se u praksi pokazuje da je većina glasova koja je utvrđena u članu V.2.7(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine većina izabranih članova zakonodavnog organa i da se takva većina zahtijeva pored donošenja poslovnika i za donošenje drugih odluka, iako to nije eksplicitno navedeno.

Također, ovom sudu je samoinicijativno dostavljen podnesak grupe od 17 poslanika Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji su se odredili kao zainteresirana strana u postupku, te su se očitovali na način da smatraju da ne postoje procesne pretpostavke za odlučenje Suda o suštini u ovoj ustavnopravnoj stvari, a nadalje, da ukoliko Sud odluči da raspravlja o meritumu, mišljenja su da osporenom odredbom nije povrijeđen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, navodeći primjere i pravne stavove oko tumačenja odredbi o glasanju.

U ovom ustavnosudskom predmetu održana je javna rasprava 9. 5. 2006. godine, na kojoj je u ime podnosilaca zahtjeva prisustvovala osoba ovlaštena za zastupanje, te predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona.

U ime podnosilaca zahtjeva, osoba ovlaštena za zastupanje je ostala pri navodima zahtjeva, te istakla da je jedno od osnovnih načela demokratije poštivanje volje većine, a iz objašnjenja datih u pismenima dostavljenih Sudu vidljivo je da postoji mogućnost da u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona odlučuje manjina, čak i broj koji je manji od jedne trećine u odnosu na zakonodavni organ koji broj i 30 poslanika Skupštine.

Predsjedavajući Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona je u svom izlaganju na javnoj raspravi istakao da Zakonodavno-pravna komisija Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona nije zauzela jedinstven stav o ovom pitanju i da postoje dva odvojena mišljenja članova ove Komisije. Dio Komisije, čiji stav on podržava, smatra da je član 35. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona u suprotnosti sa članom V.2.7(1) (utvrđen Amandmanom LXXIX) i članom VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, iz razloga koji su već istaknuti u pismenom izjašnjenju dijela Zakonodavno-pravne komisije. Zamjenik predsjedavajućeg Skupštine Hercegovačko-neretvanskdg kantona je istakao da u cjelini ostaje pri navodima iz podneska koji je grupa od 17 poslanika Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona dostavila Ustavnom sudu Federacije i kao član Zakonodavno-pravne komisije imao je suprotan stav od predsjedavajućeg Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona. Smatra da odredbe člana 35. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona nisu u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz razloga navedenih u podnesku dijela Zakonodavno-pravne komisije. Osvrnuo sa na navod da oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koji odlučuju o najvažnijim pitanjima iz domena zakonodavne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, donose odluke većinom glasova prisutnih članova, te ako je to moguće na tom nivou, nema razloga da se to ne omogući i kantonima.

Imajući u vidu argumentaciju stranaka u ovom postupku, Ustavni sud Federacije je razmotrio relevantne odredbe koje reguliraju proceduru odlučivanja zakonodavnog tijela kantona prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Prilikom odlučenja, Ustavni sud Federacije je analizirao kako osporenu, tako i ostale odredbe koje reguliraju proceduru odlučivanja u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona prema Ustavu kantona i Poslovniku Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, te je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne sadrži odredbe koje propisuju koja većina poslanika u zakonodavnom tijelu kantona je potrebna pri donošenju odluka iz svoje nadležnosti, izuzev što je propisana odgovarajuća kvalificirana većina pri donošenju ustava kantona (član V.6.a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), te poseban način odlučivanja u vezi sa zaštitom vitalnog nacionalnog interesa u skupštini kantona (Amandman LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine). Pored ovih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koje zahtijevaju odgovarajuću kvalificiranu većinu pri donošenju odluka u zakonodavnom tijelu kantona, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je propisao još da "svako zakonodavno tijelo kantona donosi većinom glasova svoj poslovnik" (član V.7.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), te da "Vladu kantona potvrđuje zakonodavno tijelo kantona većinom glasova" (član V.8.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Imajući prvenstveno u vidu izloženo, stajalište je Ustavnog suda Federacije da zakonodavno tijelo kantona svojim ustavom i poslovnikom o radu zakonodavnog tijela propisuje način odlučivanja, odnosno potrebnu većinu glasova poslanika pri donošenju odluka u svim slučajevima za koje Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine nije propisana odgovarajuća kvalificirana većina. Primjedba o hipotetičkoj mogućnosti "vladavine manjine", protivne demokratskim standardima odlučivanja, koja nije ni na koji način konkretizovana od strane podnosilaca zahtjeva, analizirana je, sa aspekta odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koje regulišu pitanja odlučivanja u zakonodavnom tijelu kantona, Ustavni sud Federacije je ocijenio neutemeljenom, a pritom je imao u vidu i odredbe Poslovnika Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona koje se odnose na definisanje prava, obaveza i odgovornosti poslanika u vršenju zakonodavne vlasti u kantonu kao demokratski izabranih predstavnika volje građana.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je odlučujući u sastavu: mr. Mirko Bošković, potpredsjednik Suda; Sead Bahtijarević; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Aleksandra Martinović; Domin Malbašić; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.

Presuda je donesena većinom glasova.

Broj U-32/05
9. maja 2006. godine
Sarajevo

Potpredsjednik
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
mr. Mirko Bošković, s. r.