USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka sudija prof. dr. Kasima Trnke i Muamera Herceglije
Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje postojanja vitalnog nacionalnog interesa hrvatskog naroda, na temelju člana IV.A.17.b (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XL na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon održane javne rasprave, na sjednici održanoj 19. jula 2006. godine, donijelo je
ODLUKU
SUDIJA PROF. DR. KASIMA TRNKE I MUAMERA HERCEGLIJE
Prijedlogom zakona o Javnom servisu Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine povređuje se vitalni nacionalni interes konstitutivnog hrvatskog naroda, iz razloga što pojedinim rješenjima nisu osigurane garancije da neće biti diskriminiran u ravnopravnom ostvarivanju prava utvrđenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Odluka je, u skladu sa članom IV.A.6.18a.6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donesena glasovima dvojice sudija.
Odluku objaviti u " Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje
Predsjedavajući Doma naroda i predsjedavajući Predstav- ničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine obavijestili su Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće), da je Zajednička komisija za usaglašavanje tekstova zakona Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj 15.5.2006. godine razmatrala tekst Prijedlog zakona o Javnom servisu Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona), za koji se u proceduri donošenja postavilo pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Istim dopisom su obavijestili da nije postignut konsenzus po pitanju usaglašavanja Prijedloga zakona, te da navedeni zakon prosljeđuju Vijeću da donese konačnu odluku o tome da li se Prijedlog zakona odnosi na vitalni nacionalni interes jednog konstitutivnog naroda.
Kako podneseni zahtjev nije sadržavao činjenice i razloge na kojima se zasniva tvrdnja da se odredbe Prijedloga zakona odnose na pitanja koja predstavljaju vitalni nacionalni interes jednog od konstitutivnih naroda, Vijeće je, u skladu sa članom 10. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), zatražilo da se dostavi obrazloženi zahtjev, odnosno da se navedu činjenice i razlozi na kojima se zasniva tvrdnja Kluba delegata hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Klub delegata hrvatskog naroda) da se odredbe Prijedloga zakona odnose na pitanja koja predstavljaju vitalni interes hrvatskog naroda.
Dana 31.5.2006. godine dostavljen je obrazložen zahtjev od strane predsjednika Kluba delegata hrvatskog naroda, u kojem se navodi da je Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na svojoj 29. sjednici, održanoj 22.03.2006 i 04. 04.2006. godine, razmotrio Prijedlog zakona, a da u toku glasanja niko od članova Kluba delegata hrvatskog naroda nije glasao za Prijedlog zakona (13 je bilo protiv, 1 suzdržan, a svojeručno je potpisalo 15 delegata, što predstavlja preko 2/3 Kluba). Klub delegata bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Klub delegata bošnjačkog naroda) je glasao na način da je za Prijedlog zakona glasalo svih 15 prisutnih delegata, dok je Klub delegata srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Klub delegata srpskog naroda) glasao tako, što je za Prijedlog zakona glasalo 8 delegata, a 2 su bila suzdržana. Nadalje se navodi, da se Prijedlogom zakona Javni servis Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine organizira tako, da se njime ugrožava vitalni nacionalni interes hrvatskog naroda, krše i ne uvažavaju odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima su regulisana prava konstitutivnih naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, posebno apostrofirajući odredbu člana IV.A.5. 17a. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da su, pored ostalog, pitanja od vitalnog nacionalnog interesa sistem javnog informisanja, identitet jednog konstitutivnog naroda, obrazovanje, jezik, njegovanje njegove kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa. Pored pomenutog, Klub delegata hrvatskog naroda navodi da se predloženim rješenjima Prijedloga zakona ne uvažavaju nacionalna prava konstitutivnih naroda definisana u međunarodnim ugovorima pod. brojem 10 i 11 Dodatka Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, koji imaju pravnu snagu ustavnih odredbi, pri čemu se navodi član 1. stav 1. Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine i Međunarodni ugovor o građanskim, socijalnim i kulturnim pravima takođe iz 1966. godine.
Zbog svih navedenih razloga Klub delegata hrvatskog naroda smatra da je Hrvatima u Federaciji Bosne i Hercegovine onemogućeno da slobodno određuju i uređuju svoj socijalni i kulturni razvoj i da dobivaju šire informacije svake vrste bilo kojim sredstvom po vlastitom izboru u okviru Javnog Radio-televizijskog servisa Federacije Bosne i Hercegovine kako je to precizno definisano ustavnim odredbama, te da se istim Prijedlogom zakona onemogućava da autentično i autonomno štite svoj nacionalni identitet, vjeroispovjest, jezik, kulturu, tradiciju, te sistem obrazovanja i javnog informisanja.
Na osnovu zahtjeva i priložene dokumentacije Vijeće je utvrdilo da su ispunjene Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine procesne pretpostavke o prihvatljivosti, pa je, u skladu sa članom 42. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine donijelo Rješenje broj U-11/06 od 9.6.2006. godine, da je prihvatljiv zahtjev Kluba delegata hrvatskog naroda postavljen u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za pokretanje postupka za utvrđivanje postojanja vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog hrvatskog naroda, u postupku usvajanja Prijedloga zakona, te da će Vijeće, u Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisanom roku, odlučiti o meritumu zahtjeva.
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Vijeće je svojim aktom broj U-11/06 od 9.6. 2006. godine od Kluba delegata bošnjačkog naroda i Kluba delegata srpskog naroda zatražilo da se, kao suprotne strane u postupku, izjasne o dostavljenoj obavijesti i obrazloženom zahtjevu. Do dana održavanja javne rasprave odgovor od pomenuta dva kluba Vijeću nije dostavljen.
Vijeće je u ovom ustavnosudskom predmetu održalo javnu raspravu dana 11.07. 2006. godine, na kojoj su u ime podnosioca zahtjeva prisustvovali: Mato Franjičević, Zdenko Antunović, Petar Majić, Anđelko Mikulić, Ante Boras, Ivan Madunić, Stjepan Jurkić i Zdenko Ćosić. Predstavnici ostala dva kluba, iako uredno pozvani, nisu prisustvovali javnoj raspravi.
Na javnoj raspravi opunomoćenici podnosioca zahtjeva ostali su u cjelosti pri podnesenom zahtjevu i istakli da hrvatski narod nije ravnopravan sa ostala dva naroda i nije zadovoljan sa uređivačkom politikom Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine jer se na istoj favorizira samo bošnjački narod, njegova kultura, tradicija i jezik, za razliku od ostala dva naroda. Iz tih razloga 90% Hrvata na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ne plaća radiotelevizijsku pretplatu. Nadalje navode, da nije bitno što se predlaže u Prijedlogu zakona kad su u pitanju programska načela i njihovo ostvarivanje kojima se uvažavaju nacionalne, regionalne, tradicijske, vjerske, kulturne, jezičke i druge karakteristike konstitutivnih naroda, kada se to godinama ne ostvaruje i ne provodi, pa smatraju da je iz tih razloga najprihvatljivije rješenje da Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine ima tri kanala na tri jezika konstitutivnih naroda.
Nakon javne rasprave i provedenog postupka, Vijeće je, na sjednici održanoj dana 19.07.2006. godine, u Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisanom roku, donijelo odluku kao u dispozitivu iz sljedećih razloga:
Pri uređivanju ovog, za konstitutivne narode i ostale građane veoma značajnog pitanja, treba poći od odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje regulišu jednakopravnost konstitutivnih naroda i međunarodnih dokumenata koja štite ljudska prava (Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Opća deklaracija o ljudskim pravima, član 2.1. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, član 19.2.).
Razmatrajući navedeni zahtjev, Vijeće za zaštitu vitalnih interesa pošlo je od toga da je ustavno pravo Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da zakonom uređuje organizaciju rada Javnog servisa Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine, programska načela, ostvarivanje tih načela i dr.
Ne upuštajući se u procjenu da li ostvarivanje djelatnosti Javnog servisa Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine preko proizvodnje i emitovanja programa na jednoj radio i televizijskoj mreži predstavlja optimalno i adekvatno rješenje, jer to nije nadležnost Vijeća, nego je to domen opredjeljenja Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Vijeće smatra da tako važna pitanja, koja su propisana u Prijedlogu zakona, a koja se odnose na ostvarivanje programskih načela, nemaju određenu zakonsku razradu u domenu njihovog ostvarivanja i načina zaštite, kojom bi se mogli osigurati zadovoljavajući efekti u njegovoj primjeni. Ovo zbog toga što su programska načela suštinska načela na kojima se zasniva vršenje funkcije Javnog Radio-televizijskog servisa Federacije Bosne i Hercegovine i u tom dijelu trebaju se jasno utvrditi zakonski instrumenti zaštite za sva tri konstitutivna naroda i građane, na način da bi se eliminisala svaka mogućnost favorizovanja bilo kog naroda, a time i diskriminacija na ravnopravnu upotrebu jezika i pisma, uvažavanja nacionalnih, regionalnih, tradicijskih, vjerskih, kulturnih i drugih karakteristika konstitutivnih naroda i svih građana Bosne i Hercegovine. U prilog ovoj tvrdnji su standardi Evropskog suda za ljudska prava i načela vladavine prava da predloženi zakoni moraju sadržavati jasne i precizne formulacije, a zakonske posljedice moraju biti izvjesne i primjerene očekivanjima za one na koje će se primjenjivati, što ne proizilazi iz Prijedloga zakona.
Ovakva konstatacija se, prema mišljenju Vijeća, odnosi i na predložena rješenja kad su u pitanju organi upravljanja Javnog servisa Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine navedeni u čl. 24 i 28. Prijedloga zakona. Navedenim odredbama nisu predviđeni instrumenti odgovornosti i nadzora organa upravljanja u slučaju nepoštivanja ostvarivanja programskih načela u pogledu ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda, propisanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, tako da se može dogoditi da dođe do narušavanja principa ravnopravnosti, a da se to efektivno ne može osporiti, odnosno preispitati.
Isto tako, nije osigurana zaštita od preglasavanja jednog konstitutivnog naroda pri donošenju odluka, jer, prema članu 24. Prijedloga zakona, svaka odluka može da se donese od strane dva člana Upravnog odbora Javnog servisa Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Upravni odbor), pri čemu je glas predsjedavajućeg odlučujući. Kod ovakvog stanja stvari, odlukama Upravnog odbora ne garantuja se potpuna ravnopravnost utvrđena u pomenutom članu Prijedloga zakona, a koja je zagarantovana Amandmanom XXVII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, prema Prijedlogu zakona odluku mogu donijeti dva člana Upravnog odbora, što znači predstavnik jednog naroda i predstavnik iz reda ostalih, što u neravnopravnu-diskriminirajuću poziciju stavlja druga dva naroda, a u tom pogledu ne postoji nikakva efektivna pravna zaštita.
Kod ovakvih rješenja u Prijedlogu zakona, gdje je deklarativno utvrđena ravnopravnost konstitutivnih naroda, a da ne postoji zakonska razrada u domenu ostvarivanja mehanizma kontrole i odgovornosti, što, prema mišljenju Vijeća, predstavlja domen nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, smatra se da nisu osigurane garancije da jedan narod neće biti diskriminiran.
Iz navedenih razloga Vijeće je, primjenom člana 42. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, odlučilo kao u izreci ove Odluke.
Ova Odluka Vijeća je donesena glasovima dvojice sudija u postupku odlučivanja u sastavu: prof.dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Vijeća; mr. Mirko Bošković; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Aleksandra Martinović; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, članovi Vijeća.
IZDVOJENO MIŠLJENJE
Za razliku od stavova dvoje sudija čiji su glasovi opredijelili odluku Vijeća, smatramo da Prijedlog zakona o Javnom servisu RTV Federacije BiH ne povređuje vitalni nacionalni interes bilo kojeg, pa ni konstitutivnog hrvatskog naroda. Glasali smo protiv iz sljedećih osnovnih razloga:
- 1.Legitimno je pravo svakog naroda da njeguje i štiti vlastiti identitet, svoj jezik, kulturu, tradiciju. Sve se ove vrijednosti značajnim dijelom izražavaju i kroz sistem javnog informisanja. Zbog toga je i ustavima entiteta zajamčen mehanizam njihove zaštite. Van svake sumnje je, međutim, da aktiviranje tog mehanizma dolazi u obzir tek kada se nekim propisom ili aktom jedan narod dovodi u nepovoljniji, diskriminirajući položaj u odnosu na druga dva konstitutivna naroda ili se, pak, neki od naroda stavlja u privilegovani položaj.
Svako pluralističko društvo svoju civiliziranost i demokratičnost dokazuje, između ostalog, poštovanjem i uvažavanjem različitih identiteta, ali i njegovanjem zajedničkih vrijednosti koje imaju snagu demokratske integracije. U odnosima između zajedničkog i posebnog dvije su neprihvatljive krajnosti: asimilacija i getoizacija. Izbjegavajući ove krajnosti svako demokratsko društvo iznalazi vlastitu ravnotežu između univerzalnih, zajedničkih i posebnih vrijednosti. Zbog toga i svi međunarodni dokumenti o individualnim i kolektivnim pravima, uključujući i one na koje se podnosioci zahtjeva pozivaju, stavljaju ostvarivanje tih prava u korelaciju sa interesima demokratskog društva.
- 2.U ovom konkretnom sporu odgovornost je Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa da ocijeni da li bilo koja odredba Prijedloga zakona diskriminiše hrvatske nacionalne interese ili favorizuje interese bilo kojeg drugog konstitutivnog naroda. U postupku nije identifikovana nijedna odredba koja bi se specifično odnosila na bilo koji narod. Naprotiv, u više odredaba se garantuje ravnopravnost svih konstitutivnih naroda. Tako se u članu 8. propisuje: "RTFBiH u obavljanju djelatnosti i u kadrovskoj strukturi provodi relevantne ustavne odredbe u vezi sa jednakim pravima konstitutivnih naroda i ostalih u Bosni i Hercegovini". Među više programskih načela istaknuto je i da će: "Program RTFBiH (će) uvažavati nacionalne, regionalne, tradicijske, vjerske, kulturne, jezičke i druge karakteristike konstitutivnih naroda i svih građana Bosne i Hercegovine", i dalje: "Program RTFBiH uvažavaće ustavna prava konstitutivnih naroda, građana BiH i ostalih i biće uređivan ravnopravno na tri službena jezika i dva pisma", zatim: "U proizvodnji vlastitog programa i programa u koprodukciji RTFBiH će osigurati ravnopravnu zastupljenost sadržaja koji odgovaraju tradicijskoj baštini sva tri naroda i adekvatnu zastupljenost ostalih". (član 32. stav (3), (4) i (5)). Prijedlog zakona sadrži i odgovarajuće odredbe o ostvarivanju programskih načela.
- 3.Podnosioci zahtjeva smatraju da u praksi postoji diskriminacija u pogledu ostvarivanja hrvatskih nacionalnih interesa i da Prijedlog zakona ne sadrži garancije da će ona biti uklonjena. Zbog toga su izričiti u zahtjevu da se to može ostvariti isključivo uspostavljanjem posebnog kanala na hrvatskom jeziku. Svaku drugu soluciju osiguravanja njihovog nacionalnog interesa - kako su podnosioci istakli u javnoj raspravi pred Vijećem Ustavnog suda - apsolutno odbacuju.
Nije ustavna nadležnost Vijeća da ocjenjuje de facto ponašanja, niti je ovlašteno da kreira zakonska rješenja. Za prvi slučaj postoje institucije i postupci kontrole provođenja zakona, dok je jedino zakonodavac ovlašten da propisuje eventualne dodatne garancije. Glavni argument sudija koji smatraju da je povrijeđen vitalni nacionalni interes hrvatskog naroda je u tome da zakon nije razradio dodatne garancije da takav interes neće biti ugrožen. Ovakav stav, da je interes povrijeđen samo zato što nešto nema u zakonu, predstavlja ozbiljan presedan koji remeti odnos između zakonodavne i sudske vlasti, pri čemu Sud preuzima ulogu zakonodavca.
- 4.Državni Zakon o javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 78/05) sadrži identične odredbe o uređivačkoj politici, pravima konstitutivnih naroda i ravnopravnosti jezika i pisama, kao i osporeni Prijedlog federalnog zakona. Ustavni sud BiH je utvrdio da pomenuti državni zakon: "... nije destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini". (Odluka broj U-10/05, "Službeni glasnik BiH", broj 64/05). Zakon sadrži i izričitu odredbu da: "Zakon o BHRT, RTRS i RTFBiH biće usklađeni sa odredbama ovog Zakona". (član 3. stav (2) Zakona). Vijeće Ustavnog suda Federacije BiH je, suprotno odluci Ustavnog suda BiH, o praktično identičnim zakonskim rješenjima utvrdilo da je na dijelu teritorije BiH, na federalnom nivou, povrijeđen vitalni interes istog hrvatskog konstitutivnog naroda. Time je nastala nekonzistentna i kontradiktorna pravna situacija.
- 5.Zaslužuje komentar i tačka 2. dispozitiva ove Odluke, ne zato što ona nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH, nego što se o istim pitanjima različito odlučuje u državnom i entitetskim ustavnim sudovima. Poznato je da Ustavni sud BiH i o pitanjima vitalnog nacionalnog interesa odlučuje većinskim glasanjem. Manje je, međutim, poznato da, i pored identičnih odredaba u Ustavu Republike Srpske (član 70. stav 2.b), odnosno Amandman LXXXII.) i u Ustavu Federacije, prema kojima je dovoljan glas dvojice sudija da bi vijeće odlučilo da se radi o povredi vitalnog nacionalnog interesa, Ustavni sud RS i u ovim slučajevima ima praksu da odlučuje većinskim glasanjem. Ustavni sud Federacije je, drugim povodom, o ovome obavijestio i Ured visokog predstavnika, jer se radi o ustavnim odredbama koje je on nametnuo, ali on u tom pogledu nije intervenisao. Neujednačena praksa entitetskih ustavnih sudova, i pored identičnih ustavnih odredaba koje glase: "U slučaju da proceduru pokrene dvotrećinska većina jednog od klubova, potreban je glas najmanje dvojice sudija da bi sud odlučio da se radi o vitalnom interesu", dovodi u ozbiljnu sumnju ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u oba entiteta.
IZDVOJENO MIŠLJENJE
prof. dr. Nedjeljka Milićevića, sudije Ustavnog suda Federacije BiH, u predmetu broj U-11/06
U svim odredbama osporenog Prijedloga zakona sva tri konstitutivna naroda se tretiraju na isti način, jer se, uostalom, u cijelom njegovom tekstu upotrebljava samo pojam "konstitutivni narodi", bez pojedinačnog pominjanja bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. Takođe, ove odredbe po svom sadržaju ne prave razliku po nacionalnom kriteriju među subjektima na koje se one odnose. Stoga nema osnova za tvrdnju da odredbe ovog akta povređuju vitalni nacionalni interes samo jednog konstitutivnog naroda, pa time ni hrvatskog naroda. Pri tome se Ustavni sud, s obzirom na svoju nadležnost, ne može upuštati u moguće povrede tog prava u praksi, jer takva mogućnost nije isključena ni onda kada u društvu postoji puna saglasnost o pravnoj i društvenoj valjanosti odredaba određenog zakona, s tim što je tada zaštita tog prava u nadležnosti drugih organa državne vlasti.
Razlog za izdvojeno mišljenje u ovom predmetu je i u činjenici što su osporene odredbe Prijedloga zakona Federacije BiH po svom sadržaju identične odgovarajućim odredbama u važećem Zakonu o Javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine. U članu 44. ovog Zakona izričito je određeno da entitetski zakoni i drugi propisi "koji se odnose na JRTS Bosne i Hercegovine i javne RTV servise Bosne i Hercegovine moraju se usaglasiti sa odredbama ovog zakona ...". Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, u svojoj Odluci broj U 10/05, utvrdio da Prijedlog ovog državnog zakona (i Zakon je utvrđen u istovjetnom tekstu) "nije destruktivan po vitalni interes hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini". S tim u vezi, a iz pozicije ustavnosudske zaštite, ako nadležni organ utvrdi da određenim zakonom nije povrijeđen vitalni nacionalni interes jednog konstitutivnog naroda na području cijele teritorije Bosne i Hercegovine, onda nema osnova da, nakon toga, drugi organ utvrdi da se drugim propisom, koji je po sadržaju identičan navedenom, taj interes povređuje na jednom njenom dijelu, tj. u jednom njenom entitetu. Uz to, ovakva praksa otvara i pitanje same zaštite principa ustavnosti.
Sudija
Ustavnog suda Federacije BiH
prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r.