USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 22. jula 2005. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 57/06.
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, prof. dr., sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija S. P. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Gž- 134/04 od 7. decembra 2004. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-153/03 od 13. augusta 2004. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. st. 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. P. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Gž- 134/04 od 7. decembra 2004. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-153/03 od 13. augusta 2004. godine, u odnosu na član II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i član 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.S. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 11. aprila 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Gž- 134/04 od 7. decembra 2004. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj P-153/03 od 13. augusta 2004. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio nastavak postupka pred Kantonalnim sudom u predmetu broj P-153/03 do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i učesnika u postupku M. A. (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Od Kantonalnog suda zatraženo je da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj P-25/05.
- 3.Odgovore na apelaciju dostavio je tužilac 9. maja 2005. godine, a Vrhovni sud i Kantonalni sud nisu dostavili odgovore na apelaciju. Kantonalni sud je dostavio na uvid spis broj P-25/05.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor tužioca je 13. maja 2005. godine dostavljen apelantici.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Tužilac je podnio Kantonalnom sudu 15. oktobra 2003. godine tužbu protiv apelantice radi naknade štete zbog klevete. U tužbi se navodi da je apelantica dala sporne izjave medijima "Dnevni avaz" i "Ljiljan", kojim je, iznoseći neistinite i ničim dokazane činjenice, odnosno iznoseći i pronoseći klevete, nanijela štetu ugledu tužioca. Predmet je dobio poslovni broj P-153/03. Apelantica je istakla prigovor imuniteta, jer smatra da je kao član Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine sporne izjave dala u okviru svojih dužnosti i da ima imunitet od građanske odgovornosti u konkretnoj pravnoj stvari.
- 7.Kantonalni sud je Rješenjem broj P-153/03 od 13. augusta 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj Gž-134/04 od 7. decembra 2004. godine, odbio u cijelosti prigovor apelantice o oslobađanju od građanske odgovornosti zbog imuniteta u navedenoj pravnoj stvari, te se u obrazloženju ovog rješenja ističe da apelantica sporne izjave nije dala u okviru svojih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, nego kao građanin i kao član, odnosno potpredsjednica Stranke demokratske akcije (u daljnjem tekstu: SDA). Predmet je dobio novi poslovni broj P-25/05.
IV. Relevantni propisi
- 8.Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 37/03).
Relevantne odredbe Zakona glase:
"Član 3. stav 1.
(Lica koja imaju pravo na imunitet - isključenje od krivične i građanske odgovornosti)
Delegati Doma naroda i poslanici Predstavničkog doma neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
Član 4.
(Trajanje i definicija imuniteta)
Na imunitet koji imaju lica iz člana 3. ovog zakona mogu se pozvati u bilo koje vrijeme za postupke izvršene u okviru njihovih dužnosti u navedenim institucijama, ali se on ne može smatrati općom preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka.
U smislu ovog zakona, 'postupci izvršeni u okviru njihovih dužnosti' podrazumijevaju postupke koji proistječu iz dužnosti koju pojedinac ima u Parlamentarnoj skupštini, odnosno Predsjedništvu BiH ili Vijeću ministara BiH prema definiciji iz Ustava Bosne i Hercegovine.
Član 7.
(Procedura u parničnom postupku)
Ukoliko u toku parničnog postupka koji se vodi protiv lica iz stava 1. člana 3. ovog zakona lice izjavi da je postupak koji je osnova za pokretanje parničnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji člana 4. ovog zakona, o tom pitanju će se raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda. Standardna proceduralna pravila kojim se uređuje rješavanje takvih pitanja, uključujući utvrđivanje nadležnog suda za njihovo rješavanje, propisuje nadležno ministarstvo.
Ta odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može uložiti žalba Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da su joj osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/2, člana II/3.e) i člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. i člana 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da su redovni sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje i nepravilno primijenili odredbe procesnih i materijalnih zakona. Apelantica ističe da se, kao član Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, bavi pitanjima od političkog i javnog interesa kako za govornicom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, tako i u pisanim i elektronskim medijima, te da kao lice neposredno izabrano da predstavlja građane i pozivano od medija, kao član Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, iznosi stavove o pitanjima od političkog i javnog interesa. Pri tome se koristila svojim pravom na slobodu izražavanja, zajamčenim članom 10. Evropske konvencije. Apelantica smatra da postupak koji predstavlja osnov za pokretanje parničnog postupka protiv apelantice, odnosno izjave koje je dala medijima, spadaju u okvir njene dužnosti kao poslanika Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Apelantica se žali da je Kantonalni sud donio rješenje kojim je odbijen njen prigovor imuniteta, a da nije izvršio uvid u izdanja "Dnevnog avaza" i "Ljiljana" kako bi utvrdio u kojem svojstvu je apelantica dala sporne izjave. Apelantica dalje navodi da se Vrhovni sud proglasio nadležnim da rješava o žalbi apelantice na rješenje prvostepenog suda, kojim je odbijen njen prigovor imuniteta, iako je, prema Zakonu o imunitetu, za to nadležan Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Dalje navodi da je taj sud zanemario činjenicu da u Ustavu Bosne i Hercegovine ni na jednom mjestu nije propisano da se postupcima izvršenim u okviru dužnosti člana Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podrazumijevaju samo postupci, odnosno izjave date u toku zasjedanja Parlamenta ili u toku rada u nekoj od komisija ili drugih radnih tijela u Parlamentu. Apelantica navodi da, ako bi navedeni stav redovnih sudova bio prihvatljiv i Ustavnom sudu, bi bilo zaista nezamislivo da član Parlamentarne skupštine BiH nema pravo i obavezu predstavljati građane i njihove stavove u medijima iznoseći bilo istinu ili neistinu. Apelantica je predložila Ustavnom sudu da usvoji njenu apelaciju, ukine osporena rješenja i sam odluči o meritumu slučaja tako da utvrdi da su apelanticine sporne izjave izrečene u okviru njenih dužnosti kao člana Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, te da joj, stoga, pripada pravo na imunitet od građanske odgovornosti.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Tužilac u odgovoru ističe da navodi iz apelacije ne mogu dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost osporenih odluka. U sadržajima osporenih odluka jasno su navedeni razlozi za takve odluke. Osporena rješenja su apsolutno u skladu s odredbama Evropske konvencije, Ustavom Bosne i Hercegovine i drugim pozitivnim propisima, te su kao takva u funkciji vladavine prava, pravde, odnosno profesionalnog i nepristrasnog rada pravosudnih organa Bosne i Hercegovine. Osporena rješenja su zakonita i rezultat pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u dosadašnjem sudskom postupku, te afirmiraju jednakost građana pred Ustavom i zakonom, uključujući i ona prava apelantice za koja ona neosnovano smatra da su joj povrijeđena. Tužilac posebno ističe da pravo na slobodu izražavanja može biti podvrgnuto ograničenjima u svakom demokratskom društvu, pa i našem, ako je to u interesu zaštite ugleda, zdravlja i morala i prava drugih. Stoga, tužilac predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana, kao i zahtjev za donošenje privremene mjere, te smatra da bi svaka drugačija odluka Ustavnog suda bila kršenje Evropske konvencije, Ustava i zakona Bosne i Hercegovine.
VI. Dopustivost
- 11.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 12.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koga je koristio.
- 13.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj Gž- 134/04 od 7. decembra 2004. godine i Rješenje Kantonalnog suda broj P-153/03 od 13. augusta 2004. godine. Ova rješenja apelantica osporava zbog navodnog kršenja njenih ustavnih prava iz člana II/3. e) i h) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. i člana 10. Evropske konvencije.
- 14.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na navode o kršenju prava iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(...)
apelacija je preuranjena."
- 15.Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude prema kojoj je postupak u određenom predmetu završen.
- 16.U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
- 17.Apelantica povredu prava na slobodu izražavanja vidi u tome što je lišena prava na imunitet od građanske odgovornosti u parničnom postupku, koji se vodi protiv nje pred Kantonalnim sudom, radi naknade štete zbog klevete.
- 18.Rješenje Vrhovnog suda, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog parničnog postupka koji se vodi po tužbi tužioca protiv apelantice, nego je u pitanju odluka kojom je konačno riješeno prethodno pitanje, tj. pitanje apelanticinog imuniteta u ovoj parnici. S obzirom na to, redovni sudovi donošenjem osporenih rješenja nisu konačno meritorno riješili o eventualnoj apelanticinoj građanskoj odgovornosti, što je u ovoj fazi postupka otvoreno pitanje. Činjenica da su sudovi odlučili da apelantica u konkretnom parničnom postupku nema pravo na imunitet ne prejudicira konačnu odluku o glavnoj stvari, a ishod tog postupka će, između ostalog, riješiti i pitanje prava na slobodu izražavanja, odnosno opseg tog prava u konkretnom slučaju. Dakle, imajući u vidu da je predmetni parnični postupak u toku pred Kantonalnim sudom, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na prava iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije preuranjena, u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, pa je Ustavni sud odlučio da odbaci ovaj dio apelanticinih navoda.
- 19.Nadalje, Ustavni sud može razmatrati apelacije podnesene protiv konačnih i obavezujućih presuda koje donese bilo koji nadležni sud u Bosni i Hercegovini, pa tako i u predmetima koji se odnose na to da li je postupanje nosilaca imuniteta učinjeno u okviru njihove dužnosti. Budući da su samim Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavljene funkcije na koje se odnosi imunitet i utvrđene osnovne dužnosti vezane za te funkcije, pitanje da li je neko djelo izvršeno u okviru tih dužnosti može se posmatrati kao pitanje koje proizlazi "iz Ustava" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U-24/03 od 2. septembra 2004. godine).
- 20.I u odnosu na navodnu povredu apelanticinih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj Gž- 134/04 od 7. decembra 2004. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U konkretnom slučaju, apelacijom se pobija odluka koja je konačna povodom pitanja imuniteta, a još uvijek nije donesena konačna odluka povodom pitanja apelanticine eventualne odgovornosti za štetu nanesenu ugledu tužioca. Međutim, Ustavni sud smatra da je imunitet važno prethodno pitanje koje se razmatra posebno od cjelokupnog parničnog postupka s obzirom na to da je iz odredaba Zakona o imunitetu vidljivo da, ukoliko se istakne prigovor imuniteta, nadležni sudovi prvo treba da donesu odluku o tom pitanju, pa tek potom da nastave postupak po glavnoj stvari. Kada se jednom riješi pitanje imuniteta, ono se više ne može postavljati u određenom parničnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da se standardi prava na pravičan postupak odnose i na postupak u kojem se odlučuje o pravu na imunitet, jer ukoliko se odbije prigovor imuniteta i nastavi parnični postupak, pitanje imuniteta se više ne može isticati. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom slučaju, u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, dopustiva iako još uvijek nije donesena konačna odluka o pitanju apelanticine odgovornosti za nanošenje štete ugledu tužioca.
- 21.Predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj Gž-134/04 od 7. decembra 2004. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Nadalje, osporeno rješenje Vrhovnog suda apelantica je primila 9. februara 2005. godine, a apelacija je podnesena 11. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelantica pobija navedena rješenja Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, tvrdeći da je njima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te da je narušeno njeno pravo na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 24.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 25.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 25.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"
- 26.Ustavni sud naglašava da je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da meritorno ispita da li je osporeno rješenje Vrhovnog suda povrijedilo apelanticino pravo na pravično suđenje u postupku u kojem je odlučivano o njenom prigovoru imuniteta.
- 27.Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je imunitet privilegija javnopravnog karaktera koja je data pojedincu kao nosiocu javne funkcije radi zaštite interesa funkcije koju obavlja, a ne kao privatnom licu radi zaštite njegovih ličnih interesa. To, dalje, znači da je i onda kada se, u konkretnim slučajevima, ova privilegija izrazi kao zaštita pojedinca od pravne odgovornosti ta privilegija rezultat općeg interesa, odnosno interesa tijela ili institucije čiji je taj pojedinac, kao nositelj javnopravne funkcije, član. Imunitet ima dva oblika - imunitet neodgovornosti i imunitet nepovredivosti. Imunitet neodgovornosti štiti lice od pravne odgovornosti za djela koja su obuhvaćena imunitetom. Imunitet nepovredivosti štiti lica od hapšenja ili pritvaranja u pogledu djela koja su obuhvaćena imunitetom. Imunitet neodgovornosti djeluje automatski, a imunitet nepovredivosti djeluje samo ako se na njega pozove nosilac imuniteta. Imunitet neodgovornosti pokriva postupke i radnje nosioca imuniteta u vršenju funkcije. U suštini, imunitet neodgovornosti je materijalni imunitet koji sprečava svako sudsko gonjenje za akte učinjene u okviru funkcije, znači akte preko kojih se odvija radnja institucije. U onoj mjeri u kojoj se primjenjuje na lice koje obavlja određenu funkciju ovaj imunitet se može smatrati statusnim imunitetom ili imunitetom ratione personae. Nakon prestanka obavljanja funkcije, imunitet djeluje ratione materiae u pogledu akata koji su učinjeni ranije u okviru vršenja službene funkcije, da bi se spriječilo da institucija ili funkcija koju je lice obavljalo bude indirektno napadnuta pravnim djelovanjem protiv prethodnog nosioca funkcije kada trenutni nosilac funkcije uživa imunitet. Imunitet nepovredivosti je proceduralni imunitet koji sprečava primjenu općeg prava na nosioca javne funkcije i bez odobrenja nadležnog organa on ne može biti lišen slobode. Svrha ovog imuniteta je da garantira slobodu od hapšenja (širi od imuniteta neodgovornosti). Imunitet neodgovornosti se odnosi samo na djela u okviru funkcije koja se vrši, ali ne i na djela koja su počinjena van okvira javnopravne funkcije.
- 28.U konkretnom slučaju, apelantica smatra da su Vrhovni i Kantonalni sud osporenim rješenjima, odlučujući o tome da li u ovom slučaju apelantica uživa imunitet od građanske odgovornosti, pogrešno tumačili i primijenili materijalno pravo, odnosno da nisu pravilno primijenili odredbe Zakona o imunitetu, jer su obim zaštite koji apelantici, kao nosiocu javnopravne funkcije, daje Zakon o imunitetu sveli samo na dužnosti u okviru zasjedanja Parlamentarne skupštine ili rada u nekoj od komisija ili drugih radnih tijela u Parlamentu. Osim toga, apelantica smatra da sudovi nisu potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje, odnosno da nisu utvrdili u kojem svojstvu je apelantica dala sporne izjave, koje su osnov za pokretanje parničnog postupka protiv nje, čime su povrijedili njeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 29.Ustavni sud podsjeća na svoj stav (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02) prema kojem "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu" i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, efektivni pravni lijekovi i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
- 30.Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda apelacije, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su rješenjima redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelanticina ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminirajuća, ili da je došlo do povrede procesnih prava (na primjer, da sudovi nisu bili nepristrani, da je apelantici uskraćeno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni lijek). Još manje može se tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da su redovni sudovi utvrdili relevantne činjenice, vezano za karakter spornih izjava, odnosno da li sporne izjave spadaju u okvir dužnosti apelantice kao člana Parlamentarne skupštine BiH i da li proistječu iz tih dužnosti. Redovni sudovi su dali valjane razloge iz kojih se može vidjeti zašto smatraju da su prigovori apelantice u pogledu imuniteta neosnovani u ovom slučaju.
- 31.Osim toga, apelantica neosnovano navodi da redovni sudovi nisu utvrdili u kojem svojstvu je dala sporne izjave medijima. Redovni sudovi su utvrdili da je apelantica sporne izjave dala van okvira svoje dužnosti u Parlamentarnoj skupštini BiH, jer je uvidom u izdanja "Dnevnog avaza" utvrđeno da je apelantica sporne izjave dala u svojstvu potpredsjednice SDA. "Dnevni avaz" je u izdanju od 6. septembra 2003. godine, izvještavajući sa konferencije za novinare SDA, prenio izjave apelantice koje je dala u svojstvu potpredsjednice Stranke a, također, i u izdanju "Dnevnog avaza" od 17. septembra 2003. godine prenosi se izjava apelantice pod naslovom: "Reakcija potpredsjednice SDA", i u tekstu "Dnevnog avaza" od 22. septembra 2003. godine u kojem se navodi da je izjavu dala "Š...Ć potpredsjednica SDA". Dakle, osporenim odlukama je dato dovoljno razloga kojima se objektivizira stav da je apelantica u izjavama medijima na konferenciji za štampu SDA iznosila stavove u okviru svoje funkcije potpredsjednice SDA, te da predmetne izjave sadržajno i tematski ne spadaju u okvir apelanticine dužnosti u Parlamentarnoj skupštini, niti proizlaze iz tih dužnosti. Na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja redovni sudovi su primijenili relevantne odredbe materijalnog prava, te je apelanticin prigovor imuniteta odbijen.
- 32.U pogledu definiranja opsega imuniteta, Evropski sud za ljudska prava u svojoj odluci (Cordova protiv Italije od 30. januara 2003. godine, odluka broj 40877/98) usvojio je stav da se pri odlučivanju da li sporni postupak spada u okvir dužnosti člana Parlamentarne skupštine, u slučaju kad nije uspostavljena jasna veza između spornog postupka člana Parlamentarne skupštine i dužnosti koje taj nosilac javnopravne funkcije ima u parlamentu, primjenjuju uži kriteriji tumačenja sadržaja funkcije, jer ne bi bilo pravedno proširiti obim imuniteta tako da uključuje bilo koju aktivnost člana Parlamentarne skupštine koja bi mogla imati političku prirodu ili biti u vezi s političkim aktivnostima. Evropski sud za ljudska prava u obrazloženju navedene odluke ističe da bi takvo tumačenje vodilo do negiranja pristupa sudu pojedincima koji smatraju da su im članovi parlamenta nanijeli štetu iznošenjem kleveta u nekoj političkoj aktivnosti, čak i ako ta aktivnost ne proizlazi iz njihovih dužnosti kao članova parlamenta.
- 33.Vodeći se navedenim principima u predmetnom slučaju, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju opseg imuniteta od građanske odgovornosti određen obimom i sadržajem funkcije koju apelantica obavlja kao član Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. To je, u suštini, materijalni imunitet koji apelanticu, pod određenim uvjetima, može osloboditi od građanske odgovornosti za bilo koji postupak izvršen u okviru njenih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, prema definiciji iz Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud smatra da apelantica, kao član Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ne uživa imunitet od građanske odgovornosti za bilo koji postupak koji ima politički karakter ili predznak ako on istovremeno, u najužem smislu, ne spada u sadržaj dužnosti člana Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Konačno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelanticine izjave, koje su dovele do postupka, nisu bile povezane sa vršenjem apelanticinih poslaničkih dužnosti u strogom smislu, već su sporne izjave date u kontekstu ličnog spora.
- 34.U konkretnom slučaju apelantica je dala niz izjava "Dnevnom avazu" i intervju časopisu "Ljiljan" koje, bez sumnje, imaju politički karakter, ali za koje je upitno da li sadržajno i tematski spadaju u okvir dužnosti apelantice kao člana Parlamentarne skupštine BiH. U "Dnevnom avazu" broj 2818, 22. augusta 2003. godine, izjašnjavajući se o "bombaškim napadima" u augustu 2003. godine u Sarajevu, izjavila je da "idejne tvorce (bombaških napada u Sarajevu) treba tražiti u trouglu L.-A.-G.", te da su "slučaj Pogorelice" izazvali G., B. i M. A. i da se zna da je svima njima mentor Z. L. U broju 2821 "Dnevnog avaza" od 25. augusta 2003. godine navedeno je da je apelantica izjavila da porodicu H. S. osigurava zaštitarska agencija M. A., te da na snimku videonadzora iz porodične kuće H. S. ima tzv. zamrljanih dijelova. "Logično je pitati ko ih je zamrljao, zbog čega i da li je to mogao uraditi ko nikad nije radio takvu vrstu tehnički prilično složenih poslova. Iz svih ovih razloga, pri tome imajući u vidu G.ulogu u slučajevima H. i Pogorelica i njegovu 'pupčanu vezanost' s A., zaključujem da jeste moguća direktna umiješanost ovog kruga ljudi u posljednja nemila događanja u Sarajevu"; u broju 2833 "Dnevnog avaza", od 6. septembra 2003. godine, komentirajući tvrdnje pojedinih medija da prisluškivanje tužitelja nije naložio Vrhovni sud, apelantica izjavljuje da je uvjerena da je prisluškivanje telefonskih razgovora tužitelja odobreno u skladu sa Zakonom o FOSS-u, te da su se A. saučesnici sami prepoznali u Izvještaju FOSS-a, sudeći prema njihovim paničnim reakcijama. "Dakle, cilj je doći ponovo na vlast na nelegalan način, što je državni udar za koji nije potrebna vojska", naglasila je apelantica, aludirajući na "argumente" medija i pojedinaca sklonih A. da "planiranje državnog udara u BiH nije moguće" jer se, zbog prisustva SFOR-a, ne mogu mobilizirati vojne snage koje bi ga izvršile. U intervjuu datom "Ljiljanu" broj 566, od 12. septembra 2003. godine, apelantica je izjavila da M. A. štiti kuću gospodina S. a u kontekstu dijela izjave o podmetnutim eksplozijama u Sarajevu. U broju 2844 "Dnevnog avaza" od 17. septembra 2003. godine, komentirajući izvještaj federalnog tužioca Z. K. od 15. septembra 2003. godine, a na okolnost izvještaja FOSS-a, apelantica iznosi da u sadržajima transkripta snimljenih razgovora koje je A. u proteklim mjesecima obavljao sa svojim saradnicima postoje elementi krivičnog djela i paraobavještajnog rada, te da ne može vjerovati da je FOSS toliko pogriješio i da nema ničega što bi moglo biti krivično djelo.
- 35.Ustavni sud smatra da sporne izjave sadržajno i tematski izlaze iz okvira mandata apelantice, kao poslanika Parlamentarne skupštine, odnosno da one nisu date s ciljem obavljanja njene javne funkcije, niti predstavljaju rezultat njenog djelovanja kao nosioca te funkcije. Ustavni sud, također, smatra da u konkretnom slučaju izjave apelantice, koje su dovele do postupka, nisu bile povezane sa vršenjem apelanticinih poslaničkih dužnosti u strogom smislu, već su sporne izjave date u kontekstu ličnog spora. Konačno, drugačije tumačenje bilo bi u suprotnosti s odredbama Zakona o imunitetu koji propisuje da se imunitet ne može smatrati općom preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka.
- 36.Osporena rješenja Vrhovnog i Kantonalnog suda, kojim je odbijen apelanticin prigovor imuniteta, izražavaju stajalište da apelantica u konkretnom slučaju podliježe istoj odgovornosti kao i ostali pojedinci, odnosno da u konkretnom slučaju nema razloga za zaštitu općeg interesa i za zaštitu nezavisnog i nesmetanog rada Parlamentarne skupštine BiH, čiji je član apelantica, a koji bi opravdavali isključivanje njene građanske odgovornosti za predmetne postupke, odnosno izjave medijima, jer su date van okvira dužnosti koje apelantica ima kao član Parlamentarne skupštine BiH i ne proistječu iz tih dužnosti. Osporena rješenja izražavaju stav redovnih sudova da član Parlamentarne skupštine ne uživa pravo na imunitet od građanske odgovornosti za bilo koju svoju političku aktivnost, nego samo za one aktivnosti koje u striktnom smislu spadaju u sadržaj dužnosti člana Parlamentarne skupštine. Redovni sudovi ističu da predmetne radnje, koje su osnov za pokretanje parničnog postupka protiv apelantice, nisu postupci koji proistječu iz dužnosti koje pojedinac ima u Parlamentarnoj skupštini BiH, jer se predmetne radnje nisu dogodile tokom zasjedanja Parlamenta ili tokom rada u nekoj od komisija ili drugih tijela u Parlamentu, nego u okviru političkog djelovanja apelantice kao člana SDA, što, iako je nesumnjivo politička aktivnost, ne povlači za sobom i poslanički imunitet od građanske odgovornosti. U vezi sa navedenim stavom, izraženim u odlukama redovnih sudova, Ustavni sud smatra da je ovakav stav restriktivno tumačenje opsega imuniteta iako je primijenjen u nekim pravnim sistemima. U okolnostima Bosne i Hercegovine i smisla privilegije koju štiti imunitet on mora biti posmatran u svjetlu ustavnih prava i prava koje štiti Evropska konvencija. To znači da redovni sudovi prilikom odlučivanja o prigovoru imuniteta moraju odlučivati o sadržajnom značenju izjave koja je predmet sudskog postupka i kao takvu je dovesti u vezu sa vršenjem funkcije koju imunitet štiti. Međutim, iako je sadržaj opsega ocjene konkretnog slučaja različit u sudskoj odluci od ove odluke Ustavnog suda, s obzirom na to da je ishod sudske odluke identičan zaključku do kojeg je došao Ustavni sud, nije neophodno pokretati dodatna pitanja u odnosu na osporene sudske odluke.
- 37.Uz to, Ustavni sud je u svojoj Odluci broj U- 24/03 od 22. septembra 2004. godine utvrdio da su odredbe Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a navedeni zakon bio je temelj redovnim sudovima prilikom donošenja rješenja koja se pobijaju apelacijom.
- 38.Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da su navodi apelacije neosnovani, jer su redovni sudovi pravilno odlučili da apelantica kao član Parlamentarne skupštine BiH ne uživa poslanički imunitet od građanske odgovornosti za političku aktivnost koja izlazi izvan okvira dužnosti koju član Parlamentarne skupštine BiH ima u Parlamentarnoj skupštini, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 39.Ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada redovni sudovi, rješavajući o prigovoru imuniteta, utvrde da sporne izjave nosioca imuniteta, in abstracto, u konkretnom slučaju izlaze iz okvira djelatnosti zbog čijeg obavljanja mu je pozitivnim pravnim propisima dodijeljen imunitet.
- 40.U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije neophodno posebno razmatrati apelanticin prijedlog za donošenje privremene mjere.
- 42.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.