Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 59/06.
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatižda Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Seada Palavrić, sutkinja

Odbija se kao neosnovana apelacija Boriše Božića, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Kž-131/03 od 28. januara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Rogatici broj K-64/02 od 7. maja 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Boriša Božić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Veljko Čivša, advokat iz Sokoca, podnio je 21. marta 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-131/03 od 28. januara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Rogatici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-64/02 od 7. maja 2003. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporene presude do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Višegradu, koji je u međuvremenu postao nadležan umjesto bivšeg Osnovnog suda u Rogatici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 15. aprila 2005. godine i 16. augusta 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju dostavili su Okružni sud 6. maja 2005. godine, Osnovni sud 29. augusta 2005. godine i Okružno tužilaštvo 2. septembra 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 15. decembra 2005. godine.
  • 5.
    Ustavni sud je Odlukom broj AP 711/05 od 12. aprila 2005. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Optužnicom OJT Rogatica broj KT-50/02 od 1. novembra 2002. godine apelant je optužen zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/00, 33/00 i 37/01), (u daljnjem tekstu: Krivični zakonik).
  • 8.
    Presudom Osnovnog suda broj K-64/02 od 7. maja 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Kž-131/03 od 28. januara 2005. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakonika, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. U izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 12. do 15. septembra 2002. godine.
  • 9.
    U obrazloženju pobijane presude Osnovni sud je naveo da je na temelju brojnih provedenih dokaza utvrdio da je apelant učinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakonika, jer je zbog kršenja propisa - vožnjom krajnje neprilagođenom brzinom - izazvao saobraćajnu nezgodu u kojoj je jedno lice izgubilo život. Okružni sud smatra da je prvostepeni sud utvrdio sve važne i odlučne činjenice koje su značajne za rješavanje ovog predmeta, te da je provedene dokaze pravilno ocijenio a da je i činjenični zaključak suda naveden u izreci pobijane presude sasvim prihvatljiv i rezultat je pravilne ocjene provedenih dokaza, i nije doveden u sumnju prigovorima u apelantovoj žalbi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je neprihvatanje njegovog prijedloga za izvođenjem dokaza - rekonstrukcije događaja na licu mjesta imalo za posljedicu nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, što je dovelo do povrede principa jednakosti stranaka u krivičnom postupku. Apelant je dalje naveo da je do povrede prava na pravično suđenje došlo i zbog činjenice što sudsko vijeće u prvostepenom postupku nije saslušalo svjedoka odbrane kojeg je on predložio, te da sud nije prihvatio navode njegove odbrane i da je pogrešnom ocjenom izvedenih dokaza zaključio da je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret iako nije kriv za to djelo.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su navodi apelacije u svemu identični sa navodima iz žalbe koju je apelant izjavio na presudu prvostepenog suda, te s obzirom na činjenicu da je ovaj sud svojom Presudom broj Kž-131/03 od 28. januara 2005. godine, koja se napada apelacijom, iznio svoj stav i dao njeno obrazloženje, smatra nepotrebnim ponovo odgovarati na navode apelacije, jer su iz osporene presude vidljivi stavovi i odgovori.
  • 12.
    Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je u postupku vještačenja koje je proveo vještak saobraćajne struke apelant imao mogućnost da bude prisutan uviđaju na licu mjesta, kao i da stavlja primjedbe i ističe razloge koji su doveli do destabilizacije vozila. Činjenica da sudsko vijeće u prvostepenom postupku nije saslušao svjedoka odbrane Nenada Manigodu ne znači da u postupku nije postojala procesna jednakost stranaka, što bi dovelo do povrede odredaba člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su provedeni drugi dokazi koje je sud ocijenio dovoljnim za utvrđivanje materijalne istine.
  • 13.
    Okružno tužilaštvo u odgovoru na apelaciju navodi da je suđenje u ovoj krivičnoj stvari vođeno u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, što znači garanciju jednakosti u postupanju, kako strane optužbe tako i strane odbrane, a to podrazumijeva da se svakoj stranci da razumna mogućnost da prezentira svoj slučaj uključujući i svoje dokaze. Predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/00, 33/00 i 37/01)

Član 400.

(1) Ko kršenjem propisa o bezbjednosti javnog saobraćaja izazove saobraćajnu nesreću u kojoj je neko lice teško tjelesno povrijeđeno ili je drugome prouzrokovana imovinska šteta preko 2.000 KM, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno nehatno, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

(3) Ako je usljed djela iz st. 1. i 2. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti za djelo iz stava 1. zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stava 2. zatvorom od jedne do osam godina.

  • 15.
    Zakon o krivičnom postupku - Prečišćeni tekst ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90 te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01)

"Član 15.

(1) Sud i državni organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.

(2) Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete okrivljenog tako i one koje mu idu u prilog.

Član 239.

(1) Radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su značajne za razjašnjenje stvari, organ koji vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja, koja se obavlja tako što će se ponoviti radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili okrivljenih radnje ili situacije različito prikazane, rekonstrukcija događaja će se, po pravilu, posebno izvršiti sa svakim od njih.

Š...Ć

Član 347.

(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 364.

(1) Bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji:

Š...Ć

  • 11)
    Ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili znatno proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

(2) Bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u toku glavnog pretresa, ili pri donošenju presude, nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona ili je na glavnom pretresu povrijedio pravo odbrane, a to je uticalo ili je moglo uticati na zakonito i pravilno donošenje presude.

Član 366.

(1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio.

Š...Ć"

VI. Dopustivost

  • 16.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 18.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena presuda je donesena 28. januara 2005. godine a apelacija je podnesena 22. marta 2005. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

  • 20.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • 3.
    Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

Š...Ć

d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe".

  • 22.
    Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke donesene u krivičnom postupku koji je protiv njega vođen, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 23.
    U ovom predmetu apelant se žali da nije prihvaćen njegov prijedlog za izvođenjem dokaza rekonstrukcije događaja na licu mjesta što je imalo za posljedicu nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu principa jednakosti stranaka u krivičnom postupku.
  • 24.
    U vezi s ovim prigovorom Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u dokaznom postupku neposredno saslušao brojne svjedoke, kao i stalnog sudskog vještaka saobraćajne struke i vještaka ljekara, pročitao zapisnik o uviđaju na licu mjesta od 12. septembra 2002. godine broj Kri-36/02, i akt MUP-a Kantona Sarajevo od 3. septembra 2002. godine i izvršio uvid u dokumentaciju saobraćajne nezgode broj 13-01/3-KB-7/02 od 20. oktobra 2002. godine sa skicom lica mjesta Stanice policije za sigurnost saobraćaja Sokolac. Sud nije prihvatio prijedlog apelantovog branioca da se provede dokaz rekonstrukcijom događaja na licu mjesta, jer je ocijenio da je činjenično stanje na pouzdan način utvrđeno ostalim provedenim dokazima. Okružni sud je utvrdio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada nije prihvatio apelantov prijedlog za rekonstrukciju događaja, jer je ocijenio da je fotodokumentacija detaljna i pregledna, te da je vještak za saobraćaj izlazio na lice mjesta, i da nema razloga da se očekuje da bi vještak ponovnim izlaskom na lice mjesta došao do nekih drugih relevantnih činjenica tokom rekonstrukcije događaja.
  • 25.
    U skladu sa svojom praksom Ustavni sud se neće upuštati u ocjenu načina na koji su sudovi utvrđivali činjenice, niti će se miješati u to kojim dokazima strana u postupku sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova. Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključka redovnih sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Ustavni sud nije našao elemente koji bi ukazivali da je procjena dokaza koju su utvrdili redovni sudovi bila očigledno proizvoljna, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanta u smislu prava na pravičan postupak. Također, ocjena izvedenih dokaza je već bila predmet žalbe apelanta protiv prvostepene odluke, pa je Okružni sud ove prigovore ocijenio neosnovanim, a za takav zaključak su dati jasni razlozi i obrazloženja.
  • 26.
    U pogledu navoda koji se odnose na neprihvatanje prijedloga apelanta da se kao svjedok sasluša lice Nenad Manigoda, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u žalbenom postupku ocijenio pravilnim stav prvostepenog suda koji je utvrdio da nije bilo potrebe za obezbjeđenjem tog dokaza jer sve okolnosti i činjenice koje su bile bitne u ovom slučaju, a na koje se po navodima apelanta trebao izjasniti i predloženi svjedok, su utvrđene i dokazane drugim materijalnim dokazima.
  • 27.
    Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u žalbenom postupku ispitao prvostepenu presudu koju apelant žalbom pobija. Apelantova žalba protiv prvostepene presude, prema mišljenju drugostepenog suda, u pogledu bitnih povreda krivičnog postupka je neutemeljena. Okružni sud u cijelosti je prihvatio osporenu prvostepenu presudu. Također, Okružni sud je ocijenio da je prvostepeni sud, polazeći od nespornih činjenica apelantove odbrane, iskaza svjedoka, zapisnika o uviđaju, nalaza i mišljenja vještaka i ostalih provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio da je apelant nesumnjivo učinio krivično djelo za koje se tereti. Sud je zaključio da je donesena prvostepena presuda rezultat ocjene svakog od provedenih dokaza i svih dokaza u cjelini, kako je to propisano relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku. Na nesporno utvrđeno činjenično stanje primijenjeni su materijalno-pravni propisi, tj. odgovarajuće odredbe Krivičnog zakonika. Zaključci prvostepenog suda nisu ni na koji način dovedeni u sumnju, niti u pogledu činjeničnog stanja, a ni u pogledu primjene materijalnog prava.
  • 28.
    U odgovoru na pitanje je li apelant tretiran na neravnopravan način u odnosu na tužitelja, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku cijelog postupka imao branioca, te da je imao i koristio mogućnost da predlaže i izvodi dokaze. Osim toga, svi dokazi na kojima se temelje osporene odluke izvedeni su na javnoj raspravi, a apelant je imao priliku ispitati sve dokaze optužbe i osporiti ih lično i uz pomoć branioca. Iz osporenih odluka je vidljivo da su saslušani brojni svjedoci i vještak, te da je ostvaren uvid u fotodokumentaciju, nalaz i mišljenje mašinsko-tehničkog vještačenja, a nalaz vještaka prvostepeni sud je cijenio i analizirao pojedinačno i u vezi sa drugim dokazima. Sama činjenica da prvostepeni sud nije prihvatio da se ponovo provodi dokaz nadvještačenjem, jer je ocijenio da je taj dokaz nepotreban i da bi vodio odugovlačenju postupka, ne dovodi do kršenja apelantovog prava na pravičan postupak.
  • 29.
    Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine i Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). Stoga su i apelantovi prigovori o tome da sudovi nisu pravilno ocijenili dokaze odbrane neosnovani i nepotkrijepljeni, jer Ustavni sud nije našao elemente koji bi ukazivali da je procjena dokaza koju su izvršili redovni sudovi u konkretnom slučaju bila očigledno proizvoljna, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu u smislu prava na pravičan postupak. Također, ocjena izvedenih dokaza već je bila predmetom apelantove žalbe protiv prvostepene odluke, pa je Okružni sud ove prigovore ocijenio neosnovanim, a za takav zaključak su dati jasni razlozi i obrazloženja. Osim toga, u apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti, različiti od onih koje je apelant već isticao u žalbi na prvostepenu odluku.

VIII. Zaključak

  • 30.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, jer redovni sudovi nisu proizvoljno utvrdili činjenice niti je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu, a osporene presude sadrže valjane razloge u pogledu krivične odgovornosti i osnovanosti primjene zakonskih odredaba.
  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.