USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 67/06.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 957/06, rješavajući apelaciju Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Islamske zajednice Bosne i Hercegovine - Vakufske direkcije Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja uzme u rad predmet broj P-2757/00, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Republici Srpskoj da Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke na ime nematerijalne štete isplati iznos od 750 KM.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Islamska zajednica Bosne i Hercegovine - Vakufska direkcija Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 29. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2757/00.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. aprila 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju zajedno sa spisom predmeta broj P-2757/00.
- 3.Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. maja 2006. godine zajedno sa traženim spisom.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, te iz spisa predmeta koji se kod Osnovnog suda vodi pod brojem P-2757/00 mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelantica je 27. oktobra 2000. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv Republike Srpske i Općine Banja Luka radi naknade štete u iznosu od 15.200.000 KM na ime štete prouzrokovane rušenjem vjerskih objekata za vrijeme rata na području Banje Luke, i to: Ferhadije džamije i dodatnih objekata, Arnaudije džamije, Gazanferije džamije, Hisečke ili Mehdi-begove džamije, Pećinske-Sefer-begove džamije, Stupničke džamije, Sofi Mehmed-pašine džamije, Vrbanjske džamije, Behrem-efendijine džamije, Hadži Šaban džamije, Hadži Kurt džamije, Hadži Zulfikar džamije, Hadži Begzadine džamije, Hadži Omerove džamije i Hadži Osmanija džamije (u daljnjem tekstu: vjerski objekti).
- 6.Po primanju tužbe u Osnovnom sudu je formiran predmet na Privrednom odjeljenju i zaveden pod brojem PS-596/00. Uređujući sudija na Privrednom odjeljenju je 29. novembra 2000. godine naredbom naložio da se ovaj predmet zavede u parnični upisnik, od kada se ovaj predmet vodi pod brojem P-2757/00. Osim ove radnje, u vezi sa predmetnom tužbom od dana njenog podnošenja Osnovni sud nije preduzeo nijednu drugu radnju.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 7.Apelantica navodi da je više puta usmeno, telefonskim putem, te pismeno, urgencijom 21. novembra 2005. godine, bezuspješno pokušavala urgirati kod suda da uzme predmet u rad. Apelantica naglašava da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku s obzirom na to da je od dana podnošenja tužbe prošlo više od pet godina, a Osnovni sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju, te traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i da odredi isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede navedenog ustavnog prava od Republike Srpske u iznosu od 2.000 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 8.U odgovoru na apelaciju Osnovni sud navodi da je u periodu od decembra 2004. godine do danas sačinjen plan rješavanja prioritetnih predmeta, zbog općepoznate preopterećenosti suda, prema kojem se u rad uzimaju predmeti iz 1999. godine, te napominje da je u 2005. godini ovaj sud riješio ukupno 90.000 predmeta. Naglašava se da su sudije zadužile i više od 2.000 predmeta, da odranije postoje veliki zaostaci u radu, te da broj sudija za blagovremeno rješavanje svih predmeta primljenih u sudu nije dovoljan.
V. Relevantni propisi
- 9.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03)
"Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održat će se u pravilu nakasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave."
VI. Dopustivost
- 10.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 11.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 12.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 13.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 14.Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelanticine tužbe nije preduzeo nijednu procesnu radnju.
- 15.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 16.Apelantica smatra da je povrijeđeno njeno ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š�Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici ustanovljava da:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudomŠ...Ć."
- 18.Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da se apelantica žali na nepostupanje suda u postupku utvrđivanja naknade za štetu nanesenu rušenjem vjerskih objekata za vrijeme rata, a povodom tužbe podnesene Osnovnom sudu. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Osim toga što ishod postupka treba da bude odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, uvjet da se primijeni član 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da u konkretnom postupku postoji spor o utvrđivanju građanskih prava i obaveza. U predmetnom slučaju radi se o postupku određivanja naknade za štetu nanesenu apelantici rušenjem vjerskih objekata, u kojem sud treba da utvrdi počinjenu štetu i odredi visinu naknade. Dakle, radi se o sporu u kojem treba da se utvrde građanska prava i obaveze s obzirom na to da je ishod postupka odlučujući za isplatu novčane naknade koja predstavlja imovinu, odnosno građansko pravo apelantice. U konkretnom slučaju pitanje nastanka štete i njene naknade moguće je riješiti jedino u parničnom postupku, prema pravilima Zakona o parničnom postupku. Na kraju, treba napomenuti da apelantica kao vjerska, dakle, nevladina organizacija, u skladu sa članom 34. Evropske konvencije, uživa svu zaštitu koju ona predviđa za žrtve povreda prava ustanovljenih Evropskom konvencijom.
- 19.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
- 20.U konkretnom slučaju postupak je počeo 27. oktobra 2000. godine, kada je apelantica podnijela tužbu nadležnom sudu. Po podnesenoj tužbi Osnovni sud u periodu od ukupno pet godina i sedam mjeseci nije preduzeo niti jednu radnju u postupku.
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo "neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka." Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
- 22.Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräby protiv Švedske, 1990. godine). Ustavni sud, ustvari, ima zadatak da se bavi ostvarivanjem prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a ne samo nezadovoljstvom pojedinca nekom upravnom ili sudskom odlukom.
- 23.Ustavni sud je ocijenio argumente Osnovnog suda koji se odnose na preopterećenost tog suda zbog velikog broja predmeta iz oblasti koja se rješava prema pravilima Zakona o parničnom postupku. Međutim, Ustavni sud ne može a da ne primijeti da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud se poziva na član 1. Evropske konvencije koji propisuje: "Visoke ugovorne strane osigurat će svakom licu pod svojom jurisdikcijom prava i slobode određene u dijelu I ove konvencije." Dakle, Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu da osigura svim licima pod njenom jurisdikcijom prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji. U skladu sa navedenim, Bosna i Hercegovina je preuzela i obavezu da organizira svoj pravni sistem tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu. Formalno, odredbama Zakona o parničnom postupku, kojima su određeni rokovi u kojima su sudovi dužni preduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev.
- 24.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, privremeni zaostatak u poslovanju suda ne povlači, prema Evropskoj konvenciji, međunarodnu odgovornost države pod uvjetom da država preduzme djelotvorne i hitne mjere za otklanjanje takve situacije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine, stav 29). Međutim, u ovom slučaju očigledno je da nadležni organi Republike Srpske nisu preduzeli konkretne mjere za rješavanje problema koji se tiču velikog broja predmeta u Osnovnom sudu, ali i u drugim sudovima u Republici Srpskoj.
- 25.Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, kao i teškoće sa kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, Ustavni sud zaključuje da te teškoće nisu bile takve prirode da opravdano proizvedu potpuno pasivno ponašanje suda u vremenskom periodu od pet godina i sedam mjeseci.
- 26.Ustavni sud, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u parničnom postupku, konstatira da je rezultat propusta Osnovnog suda da u vremenu od pet godina i sedam mjeseci preduzme bilo kakvu radnju s ciljem procesuiranja apelanticine tužbe bila povreda apelanticinog prava na pristup sudu, te apelanticina nemogućnost da se pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom odluči o njenom građanskom pravu.
- 27.Naposljetku, Ustavni sud zapaža da mogućnost da se samo formalno podnese zahtjev i da se, zatim, povodom tog zahtjeva suštinski, odnosno uopće ne preduzimaju nikakve radnje, ne ispunjava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Dom za ljudska prava, predmet broj CH/98/1309 i ostali, Kajtaz i ostali protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, tačka 146).
- 28.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su prekršeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 29.Apelantica traži da joj se dosudi iznos od 2.000 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nepostupanja suda povodom njene tužbe u vremenskom periodu od pet godina i sedam mjeseci. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno i po apelanticinom zahtjevu može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).
- 30.U skladu sa navedenom odlukom Ustavnog suda i usvojenim stavom prema kojem apelantima u Bosni i Hercegovini, kao naknadu na ime nematerijalne štete, treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku godinu za koju su redovni sudovi odgađali da donesu odluku, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, a s obzirom na to da se u ovom slučaju ne radi o postupku koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud određuje da se isplati nematerijalna šteta apelantici u iznosu od 150 KM za svaku godinu nepostupanja redovnog suda do dana donošenja ove odluke, odnosno ukupno 750 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Republika Srpska u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 31.Nepreduzimanje bilo kakvih radnji redovnog suda u vremenskom periodu od pet godina i sedam mjeseci po podnesenoj tužbi u parničnom postupku, sa jedinim obrazloženjem za takvo postupanje da ima veliki broj zaprimljenih i neriješenih predmeta u sudu, sa jedne strane, i da broj sudija za rješavanje tih predmeta nije dovoljan, sa druge strane, bez preduzimanja mjera da se riješi takva situacija, predstavlja kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.