Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti člana 47. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, na temelju člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj dana 19. jula 2006. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da član 47. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 15/02, 54/04) nije u nesaglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Obustavlja se postupak za ocjenu ustavnosti člana 47. stav 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, jer je u toku postupka osporeni stav 2. člana 47. prestao da važi.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

Grupa od 35 poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine podnijela je zahtjev Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) za ocjenu ustavnosti odredaba člana 47. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: Zakon).

Podnosioci zahtjeva istakli su tvrdnju da je odredbama člana 47. navedenog zakona povrijeđen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine te Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povrede, podnosioci zahtjeva navode kao diskriminaciju prava na imovinu, u vezi s pravom na poštovanje doma, te nedonošenje propisa, što dovodi do nepoštovanja prava na jednakost pred zakonom.

Protivna strana u ovom postupku, u skladu sa odredbama člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) su Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine osporio je postavljeni zahtjev u cijelosti, istakavši da Zakon, posebno osporene odredbe člana 47. stav 1., pružaju punu zaštitu stana kao privatne imovine, u odnosu na stanove koji nisu bili predmet nacionalizacije ili konfiskacije, dok je u proceduri rješavanje pitanja otkupa stanova na kojima je stečeno stanarsko pravo iz kategorije nacionaliziranih i konfiskovanih stanova.

Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u ovom postupku nije se izjasnio.

Ustavni sud Federacije, odlučio je kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:

Članom II.A.2 (1) k). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija se obavezala da će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda, utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava, a posebno da sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na imovinu.

Članom 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja čini sastavni dio Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je da "svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava."

Polazeći od navedenih odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, u konkretnom slučaju Ustavni sud Federacije je stanovišta da stanovi koji su predmet regulative stava 1. člana 47. Zakona, su stanovi u privatnom vlasništvu. To, što su nosioci stanarskog prava na tim stanovima svojevremeno stekli stanarsko pravo ne podrazumijeva da su time stekli i pravo na otkup tih stanova, jer se radi o stanovima u privatnom vlasništvu, koji nisu nacionalizirani ili konfiskovani.

Budući da je stanovište Ustavnog suda Federacije da osporeni stav 1. člana 47. Zakona nije u nesaglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije nema ovlasti da obaveže Federaciju da u roku od šest mjeseci donese zakon kojim će urediti odnose između nosilaca stanarskog prava i vlasnika stanova na kojima je stečeno stanarsko pravo, kako su to predložili podnosioci zahtjeva.

Članom 39. tačka 2 Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), propisano je da će Ustavni sud Federacije donijeti rješenje kojim obustavlja postupak kada je u toku postupka "osporeni opći akt prestao da važi".

U konkretnom slučaju Ustavni sud Federacije je utvrdio da je u toku postupka, a prije donošenja odluke Ustavnog suda Federacije, osporeni stav 2. člana 47. Zakona prestao da važi.

Naime, članom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/06), osporeni stav 2. člana 47. navedenog zakona je izmijenjen, tako da isti više nije na snazi u tekstu za koji je tražena ocjena ustavnosti.

Primjenom člana 39. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Sud je obustavio postupak utvrđivanja ustavnosti o ovom dijelu zahtjeva.

U skladu sa istaknutim razlozima Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je odlučujući u sastavu: mr. Mirko Bošković potpredsjednik Suda; Sead Bahtijarević; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Domin Malbašić; Aleksandra Martinović; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.

Presuda je donesena većinom glasova.

Broj U-33/05
19. jula 2006. godine
Sarajevo

Potpredsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
mr. Mirko Bošković, s. r.