USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 26. maja 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 87/06.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 17/05, rješavajući zahtjev Borislava Paravca, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
David Feldman, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Constanve Grewe, sutkinja
Odbija se zahtjev Borislava Paravca, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao neosnovan.
Utvrđuje se da su odredbe člana 5. st. 2. i 6, člana 7. stav 2, člana 46. stav 3, člana 49. stav 3. i člana 51. st. 2, 4. i 5. Zakona o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 35/04) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Borislav Paravac, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 9. novembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba člana 5. st. 2. i 6, člana 7. stav 2, člana 46. stav 3, člana 49. stav 3. i člana 51. st. 2, 4. i 5. Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 35/04 - u daljnjem tekstu: predmetni Zakon) u vezi sa odredbama čl. III/5.b) i II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Podnosilac zahtjeva je tražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud do donošenja konačne odluke o zahtjevu "obustavio od primjene osporene odredbe zakona kako ne bi nastupile nove štetne posljedice".
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Doma naroda i Predstavničkog doma, zatraženo je 26. januara 2006. godine da dostave odgovore na zahtjev.
- 3.Odgovori na zahtjev nisu dostavljeni.
- 4.Ustavni sud je donio Odluku broj U 17/05 od 22. novembra 2005. godine kojom je odbio kao neosnovan zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 5.U skladu sa članom 93. Pravila Ustavnog suda, sutkinja Seada Palavrić se izuzela iz sudjelovanja u radu i odlučivanju u ovom predmetu.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
- 6.U zahtjevu za ocjenu ustavnosti podnosilac zahtjeva navodi kako slijedi:
"Dana 2. juna 2003. godine između premijera Vlade Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine sklopljen je, na osnovu Odluke o statusu državnog kapitala u objektima, postrojenjima i uređajima za prijenos električne energije Vlade Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 80/02) Sporazum o Prijenosnoj kompaniji i Neovisnom operatoru sistema (u daljnjem tekstu: NOS). Tačkom 2. Sporazuma predviđeno je da će entiteti posjedovati Prijenosnu kompaniju proporcionalno relativnoj vrijednosti ukupne kontribuirane imovine, dok je tačkom 4. predviđeno da će premijeri entiteta nominovati proporcionalno vlasničkim dionicama Prijenosne kompanije koje posjeduju, a Vijeće ministara će prihvatiti ili odbiti nominacije koje se odnose na upravne odbore Prijenosne kompanije i NOS-a. Upravni odbori će biti odgovorni za imenovanje direktora Prijenosne kompanije i NOS-a. Tačkom 7. Sporazuma je predviđeno da ukoliko upravni odbori bilo Prijenosne kompanije ili NOS-a ne budu formirani na vrijeme ili ukoliko ne budu djelovali u skladu sa rokovima postavljenim u prijelaznim odredbama Zakona o prijenosnoj kompaniji i Zakona o uspostavljanju NOS-a, neovisni članovi Prijenosne kompanije i NOS-a će imati potpunu moć da djeluju umjesto Upravnog odbora, a u skladu sa odredbama zakona. Predmetni Zakon je donesen 29. jula 2004. godine, a stupio je na snagu 6. augusta 2004. godine. Osporene odredbe ovog Zakona su suprotne Sporazumu o Prijenosnoj kompaniji i Neovisnom operatoru sistema zaključenom između premijera vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 2. juna 2003. godine kojim je Vlada Republike Srpske dala saglasnost za osnivanje Kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini, tj. odredbama člana III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine kojim je predviđeno da će entiteti u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Ustava započeti pregovore s ciljem da i druge poslove uključe u nadležnost Bosne i Hercegovine, uključujući tu i korištenje energetskih resursa i saradnju na privrednim projektima, što podrazumijeva njihovu saglasnost. Naime, ovim Zakonom ovlaštenja i status neovisnog člana Upravnog odbora Kompanije za prijenos električne energije u BiH, predviđeni ovim članovima Zakona, u suprotnosti su sa saglasnošću datom Sporazumom, tj. ovim Zakonom su znatno proširena, tako da predstavnici Republike Srpske u organima upravljanja nisu u mogućnosti da odlučuju o upravljanju svojom imovinom. Kako je udio Republike Srpske u Kompaniji, saglasno Sporazumu i navedenoj Odluci Vlade Republike Srpske vlasništvo građana Republike Srpske, navedenim odredbama Zakona povrijeđene su i odredbe člana II stav 1, 2. i 3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. pravo na imovinu garantirano Ustavom BiH i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, navedenim Sporazumom, tačkom 7, neovisnom članu Prijenosne kompanije data su ovlaštenja Upravnog odbora, a u skladu sa odredbama Zakona koji je trebalo da slijedi Sporazum. Međutim, članom 5. tačka 2. i članom 51. tač. 2. i 4. Zakona, ovom članu Upravnog odbora Kompanije data su ovlaštenja Skupštine akcionara, kao i samih akcionara kompanije. Pored toga, tačkom 5. člana 51. Zakona njemu je dat apsolutni imunitet, što je suprotno načelima pravnog poretka i pozitivnim propisima Bosne i Hercegovine. Pored ovoga, član 5. tačka 6, član 7. tačka 2. i član 46. tačka 3. ovog Zakona suprotni su članu 6. Evropske konvencije, tj. članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, ovim članovima zakona ugroženo je pravo na pravično suđenje jer odluke neovisnog člana Upravnog odbora Kompanije nisu podložne redovnoj sudskoj kontroli. Kako se radi o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a u skladu sa članom 6. Evropske konvencije, postoji obaveza da se zakonom propiše mogućnost pristupa sudu."
IV. Relevantni propisi
- 7.U Zakonu o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 35/04) relevantne odredbe koje su osporene zahtjevom glase:
"Član 5. st. 2. i 6.
(2) Ovaj automatski prijenos vlasništva uključivat će sva sredstva, obaveze i vlasnička prava nad imovinom, uključujući pokretnu, nepokretnu, materijalnu ili nematerijalnu imovinu, finansijska sredstva, kao i svako drugo pravo ili interes na dio ili cjelokupnu imovinu koju su upravni odbori elektroprivreda u BiH, uz saglasnost vlada entiteta, odobrili za prijenos. U skladu sa odredbama ovog zakona, elektroprivrede u Bosni i Hercegovini formirat će komisije koje će sačiniti prijedlog razdvajanja i izdvajanja sredstava za prijenos električne energije koja su u vlasništvu i kojima upravljaju elektroprivrede i po potrebi sredstva ZDP-a Elektroprivrede Republike Srpske, te će taj prijedlog podnijeti upravnim odborima triju elektroprivreda. Upravni odbori elektroprivreda obavit će cjelokupan proces alokacije sredstava u roku od šezdeset (60) dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Ukoliko se cjelokupni postupak alokacije sredstava, uključujući i davanje saglasnosti na taj postupak, ne izvrši u navedenom roku od šezdeset (60) dana, nezavisni član preuzet će isključivu nadležnost za donošenje odluka u vezi sa prijenosom sredstava, te će se postupak prijenosa sredstava završiti u roku od trideset (30) dana od dana njegovog imenovanja u skladu s odredbama člana 51. (Vanredna ovlaštenja nezavisnog člana Upravnog odbora za osnivanje Kompanije), odnosno po isteku navedenog roka od šezdeset dana (60). Nakon prijenosa, elektroprivrede koje prijenose imovinu, kao i njihovi pravni slijednici, bit će posebno i solidarno odgovorni prema Kompaniji za bilo koje obaveze koje su nastale na osnovu bilo kojeg zajma ili kredita koji su direktno ili indirektno uzeti od države ili entiteta, osim ako se drugačije ne dogovori sa svakom pojedinačnom relevantnom međunarodnom finansijskom institucijom. Isključivo u svrhu prijenosa ovih sredstava, smatrat će se da je pravo vlasništva na ovim sredstvima pravno valjano.
(6) Nezavisni član može, u skladu sa svojim diskrecionim pravom, u ograničenom broju odobriti izuzetke isključenju sredstava distribucije, proizvodnje i imovine NOS-a iz ovog člana da bi osigurao maksimalnu efikasnost sistema prijenosa električne energije. Odluka nezavisnog člana bit će konačna do kraja prijelaznog perioda definiranog u članu 50. ovog Zakona (Trajanje prijelaznog perioda). U slučaju bilo kojeg spora nastalog na osnovu odluke nezavisnog člana, a koji se tiče alokacije imovine i sredstava, na osnovu ovog člana Zakona, tada će se ispoštovati arbitražna procedura navedena u članu 49. ovog Zakona (Registracija Kompanije i početak poslovanja).
Član 7. stav 2.
Osim ako drugačije nije određeno ovim stavom, DERK će, u skladu sa svojim nadležnostima definiranim u Zakonu o prijenosu, imati ovlaštenja da rješava nastale sporove vezane za primjenu ovog Zakona nakon obraćanja bilo koje od sljedećih strana: države, entiteta, NOS-a, Upravnog odbora Kompanije, nezavisnog proizvođača energije, trgovca električnom energijom, snabdjevača ili svakog drugog lica koje je direktno povezano na, ili se oslanja na, prijenosnu mrežu. Odluka DERK-a podliježe reviziji Suda u skladu sa članom 14. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 29/00). Javno matično preduzeće Elektroprivreda Republike Srpske, Javno preduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine i Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg-Bosne - Javno poduzeće za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije Mostar, kao i njihovi pravni slijednici u oblasti proizvodnje i distribucije, mogu se po ovoj odredbi također obratiti DERK-u. DERK nema ovlaštenje rješavati bilo koji spor u vezi s vršenjem ovlaštenja nezavisnog člana Upravnog odbora, datih u članu 5. (Osnivanje Kompanije) i članu 51. (Vanredna ovlaštenja nezavisnog člana Upravnog odbora za osnivanje Kompanije) ovog Zakona.
Član 46. stav 3.
Ako elektroprivrede ne izvrše plaćanje svojih proporcionalnih udjela iz obračuna troškova podnesenog od Upravnog odbora u roku od 30 dana od dana podnošenja, spor će se hitno uputiti na rješavanje po skraćenom arbitražnom postupku propisanom u ovom članu. Ovaj postupak arbitraže bit će konačni pravni lijek za bilo koji spor koji se bude odnosio na troškove osnivanja na osnovu ovog člana.
Član 49. stav 3.
Ako nastane spor o pitanju odluka nezavisnog člana vezanih za alokaciju imovine i sredstava prema članu 5. (Osnivanje Kompanije), spor će se rješavati podnošenjem zahtjeva za arbitražu na osnovu ovog člana po isteku prijelaznog perioda. Procedura arbitraže bit će isključivi, konačni i obavezujući pravni lijek za bilo koji spor nastao zbog odluke nezavisnog člana, a koja se odnosi na alokacije imovine i sredstava u skladu s ovim članom, i nakon donošenja arbitražne odluke neće biti moguće koristiti nijedan drugi pravni lijek.
Član 51. st. 2, 4. i 5.
(2) U preostalom prijelaznom periodu na osnovu člana 50. ovog Zakona (Trajanje prijelaznog perioda) nezavisni član imat će sva ovlaštenja potrebna za osnivanje i poslovanje Kompanije. Tokom ovog perioda, članovi Upravnog odbora će i dalje nastojati pomoći nezavisnom članu kako bi završio aktivnosti na osnivanju Kompanije. Nezavisni član nastojat će redovno sazivati sastanke s imenovanim članovima Upravnog odbora i s njima vršiti konsultacije kako bi postigao konsenzus u vezi s primjenom odluka o osnivanju Kompanije.
(4) Ako nezavisni član preuzme isključiva ovlaštenja za osnivanje Kompanije na osnovu ovog člana, imat će sva ovlaštenja Upravnog odbora iz ovog Zakona, kao i sljedeća vanredna ovlaštenja:
(a) Do mjere koja bude neophodna kako bi se osiguralo osnivanje Kompanije, nezavisni član vršit će sva ovlaštenja akcionara i skupštine akcionara na osnovu čl. 22. (Donošenje odluka na Skupštini akcionara) i 27. (Ovlaštenja Upravnog odbora) ovog Zakona do završetka prijelaznog perioda. Vršenje prava akcionara nezavisnog člana bit će isključivo i preduprijedit će svako drugo vršenje ovlaštenja od strane akcionara, s tim da će nezavisni član akcionarima pružati razumne informacije u vezi s aktivnostima koje preduzima u skladu s ovlaštenjima iz ovog člana.
(5) Za vrijeme trajanja prijelaznog perioda, nezavisni član neće biti krivično odgovoran ili tužen u parnici za bilo koji akt izvršen u okviru njegovog djelokruga dužnosti u skladu s ovim Zakonom."
- 8.Ostale relevantne odredbe navedenog Zakona, koje nisu osporene zahtjevom, glase:
"Član 1. st. 1. i 2.
(1) Ovim zakonom uspostavlja se akcionarsko/dioničarsko društvo za prijenos električne energije "Elektroprijenos Bosne i Hercegovine" (u daljnjem tekstu: Kompanija) i definiraju se njegove funkcije, ovlaštenja, upravljanje i vlasništvo. Kompanija će obavljati svoje djelatnosti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
(2) Cilj ovog Zakona je formiranje jedinstvene prijenosne kompanije i osiguranje kontinuiranog snabdijevanja električnom energijom po definiranim standardima kvaliteta za dobrobit građana Bosne i Hercegovine. Zakonom se namjerava podržati stvaranje tržišta električne energije u Bosni i Hercegovini i integracija tog tržišta u regionalno tržište električne energije i regionalne razvojne aktivnosti u vezi s energijom. Zakon se bazira na postojećoj međunarodnoj praksi i primjenjivim direktivama Evropske unije (i implementaciji direktiva EU u zemljama članicama Evropske unije).
Član 2. stav 1.
(1) Kompanija će obavljati djelatnosti koje se odnose na rad sistema za prijenos električne energije u skladu s odredbama ovog Zakona. Djelatnosti uključuju prijenos električne energije i djelatnosti vezane za prijenos, u skladu s članom 7. ovog Zakona (reguliranje prijenosa Kompanije i međusobnih odnosa). Nakon osnivanja Elektroprijenosa Bosne i Hercegovine, nijedna elektroenergetska niti druga kompanija neće imati ovlaštenje da se bavi prijenosom električne energije i djelatnostima vezanim za prijenos.
Član 3. st. 12, 13. i 16.
(12) "Nezavisan član" je definiran u članu 29. (Imenovanje Upravnog odbora), članu 49. (Registracija Kompanije i početne aktivnosti) i članu 51. (Vanredna ovlaštenja nezavisnog člana Upravnog odbora za osnivanje Kompanije) ovog Zakona.
(13) "NOS" znači Nezavisni operater sistema kao što je definirano u Zakonu o prijenosu, regulatoru i operateru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 7/02 i 13/03) ("Zakon o prijenosu").
(16) "DERK" označava Državnu regulatornu komisiju za električnu energiju kako je definirano u Zakonu o prijenosu.
Član 10.
Početni vlasnici Kompanije su:
- 1)Federacija Bosne i Hercegovine i
- 2)Republika Srpska.
Član 34. stav 3.
Članovi upravnog odbora ne mogu biti tuženi za službene radnje obavljene u dobroj vjeri prilikom vršenja svojih funkcija. Kompanija će, u skladu sa Statutom i odgovarajućim pravilnikom, zaštititi od odgovornosti člana Upravnog odbora ili direktora od bilo kojeg postupka koji se može pokrenuti zbog obavljanja dužnosti tog lica u dobroj vjeri, na mjestu člana Odbora ili direktora, u skladu sa Statutom i Pravilnikom.
Član 49. stav 4.
(4) Oštećena strana može podnijeti zahtjev za arbitražu u roku od 120 (stotinudvadeset) dana po isteku prijelaznog perioda ministru za energiju, industriju i rudarstvo Federacije Bosne i Hercegovine i ministru industrije energetike i razvoja Republike Srpske. Dva ministra odabrat će trećeg arbitra na osnovu sporazuma u roku od 30 dana od dana podnošenja prvog zahtjeva za arbitražu nakon isteka prijelaznog perioda. Ako dva ministra u propisanom roku ne odaberu trećeg arbitra, Vijeće ministara imat će dodatni rok od 30 dana da to učini. U slučaju da Vijeće ministara ne odabere trećeg arbitra u propisanom roku, Visoki predstavnik može odlučiti da imenuje trećeg arbitra. Kompanija i elektroprivrede će u potpunosti surađivati u arbitražnom postupku. Arbitražna odluka donijet će se na osnovu većine glasova među tri arbitra.
Član 50. stav 1.
(1) Prijelazni period počinje danom stupanja na snagu ovog Zakona i prestaje kada: a) su završeni svi prijenosi sredstava, obaveza i zaposlenika neophodnih da bi Kompanija djelovala u skladu sa članom 5. (Osnivanje Kompanije) i 43. (Prijelaz zaposlenika) ovog Zakona; b) je Kompanija registrirana prema članu 8. ovog Zakona (Registracija Kompanije), i c) je imenovano pet članova Upravnog odbora pored nezavisnog člana, u skladu s članom 29. ovog Zakona (Imenovanje Upravnog odbora). Nakon datuma prestanka prijelaznog perioda, nezavisni član bit će član Upravnog odbora u skladu s ovlaštenjima iz člana 28. (Odlučivanje Upravnog odbora) i 29. (Imenovanje Upravnog odbora).
Član 51. stav 1. tač. a) do d)
(1) U slučaju da se bilo koja od sljedećih aktivnosti ne završi u rokovima navedenim u ovom članu, nezavisni član preuzet će isključiva ovlaštenja za osnivanje Kompanije u skladu sa ovim članom preuzimajući bilo koje vršenje ovlaštenja za osnivanje Kompanije od ostalih članova Odbora:
(a) u roku od stotinušezdeset dana (160) nakon stupanja na snagu ovog Zakona: sva imenovanja u Upravni odbor (član 29); prvi sastanak Upravnog odbora (član 44); imenovanje generalnog direktora (član 45); podnošenje obračuna troškova osnivanja Kompanije i podnošenje zahtjeva na odobrenje DERK-u (član 46);
(b) usvajanje Statuta u roku propisanom u članu 47. ovog Zakona;
(c) usvajanje Pravilnika i Etičkog kodeksa u roku propisanom u članu 48. ovog Zakona, i
(d) zahtjev za registraciju Kompanije u roku propisanom u članu 49. ovog Zakona.
Član 52. stav 1.
(1) Bez obzira na odredbe člana 29. (Imenovanje Upravnog odbora), u toku prijelaznog perioda iz člana 50. (Trajanje prijelaznog perioda), nezavisni član Upravnog odbora imenuje se u skladu sa Zakonom o ministarskim imenovanjima, imenovanjima u Vijeću ministara i drugim imenovanjima ("Službeni glasnik BiH" broj 7/03), ali u svakom slučaju bit će imenovan najkasnije šezdeset (60) dana nakon dana stupanja na snagu ovog Zakona. Nezavisnog člana predlažu entitetski premijeri a imenuje ga Vijeće ministara BiH, samo za prijelazni period. U slučaju da Vijeće ministara ne imenuje nezavisnog člana u roku i u skladu s ovim članom, Visoki predstavnik može odlučiti da imenuje nezavisnog člana. Nezavisni član može biti u prijelaznom periodu državljanin druge države."
- 9.Sporazum o Prijenosnoj kompaniji i Neovisnom operatoru sistema između premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske potpisan 2. juna 2003. godine
"1.
Biti će državni zakon za formiranje Prijenosne kompanije i državni zakon za formiranje Nezavisnog operatora sistema (NOS).
2.
Entiteti će posjedovati Prijenosnu kompaniju proporcionalno relativnoj vrijednosti ukupne kontribuirane imovine.
3.
Prijenosna kompanija će biti formirana kao dioničarsko društvo. Neće biti distribucije ili raspodjele imovine ili profita Prijenosne kompanije u narednih deset godina. Dalje, entiteti neće prodavati, prenositi, dodjeljivati, stavljati pod hipoteku, davati u zalog, iznajmljivati, davati kao garanciju, zamjenjivati, prenositi ili na drugi način opteretiti ili raspolagati svojim dionicama bilo kojoj strani prije isteka perioda od deset godina.
4.
Premijeri entiteta će nominovati, proporcionalno vlasničkim dionicama Prijenosne kompanije koje posjeduju, a Vijeće ministara će prihvatiti ili odbiti nominacije koje se odnose na upravne odbore Prijenosne kompanije i NOS-a. Upravni odbori će biti odgovorni za imenovanje direktora Prijenosne kompanije i NOS-a.
5.
Početni sastav upravnih odbora Prijenosne kompanije i NOS-a će biti imenovani, a sadržavat će četiri (4) člana nominovana od strane Federacije i tri (3) člana nominovana od strane Republike Srpske. Kada se procjena sredstava završi, tada će se i sastav upravnih odbora prilagoditi ukoliko to bude potrebno.
6.
Prijenosna kompanija će posjedovati sva sredstva i obaveze potrebne za prijenos i aktivnosti vezane za prijenos. Mjesta razgraničenja sredstava Prijenosne kompanije sa distributivnim i proizvodnim kompanijama će biti definisana u Zakonu o formiranju Prijenosne kompanije.
7.
Ukoliko upravni odbor bilo Prijenosne kompanije ili NOS-a ne budu formirani na vrijeme ili ukoliko ne budu djelovali u skladu sa rokovima postavljenim u Prijelaznim odredbama Zakona o prijenosnoj kompaniji i Zakona o uspostavljanju NOS-a, neovisni članovi Prijenosne kompanije i NOS-a će imati potpunu moć da djeluju umjesto upravnog odbora, a u skladu sa odredbama Zakona."
V. Dopustivost
- 10.Predmetni zahtjev podnijelo je ovlašteno lice, s obzirom da ga je potpisao i ovjerio pečatom Borislav Paravac, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je ovlašteni predlagač prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, a predmet zahtjeva odnosi se na ocjenu usaglašenosti odredbi člana 5. st. 2. i 6, člana 7. stav 2, člana 46. stav 3, člana 49. stav 3. i člana 51. st. 2, 4. i 5. predmetnog zakona sa odredbama čl. III/5.b) i II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, za koje Ustavni sud ima nadležnost prema odredbama člana VI/3.a) alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 11.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev podnio ovlašteni subjekt i da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
- 12.Podnosilac zahtjeva navodi da odredbe člana 5. st. 2. i 6, člana 7. stav 2, člana 46. stav 3, člana 49. stav 3. i člana 51. st. 2, 4. i 5. predmetnog zakona nisu saglasne sa odredbama čl. III/5.b) i II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
- 13.Ustav Bosne i Hercegovine
"Član III/5.b)
U periodu od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Ustava, entiteti će početi pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije, i zajedničke privredne projekte.
Član II st. 2. i 3. tač. e) i k)
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- k)Pravo na imovinu."
- 14.Evropska konvencija
- 14.
a) Pravo na pravično suđenje
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
b) Pravo na imovinu
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni".
- 15.Po mišljenju Ustavnog suda navodi podnosioca zahtjeva mogu se sublimirati kako slijedi: a) podnosilac zahtjeva smatra da su osporene odredbe predmetnog zakona u suprotnosti sa članom III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što u njima nije poštovan Sporazum o Prijenosnoj kompaniji i Neovisnom operatoru sistema zaključen između premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, potpisan 2. juna 2003. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum), s obzirom da su ovlaštenja i status neovisnog člana Upravnog odbora znatno proširena tako da predstavnici Republike Srpske nisu u mogućnosti da upravljaju svojom imovinom; b) s obzirom na proširena ovlaštenja i status neovisnog člana Upravnog odbora u odnosu na potpisani Sporazum, predstavnici Republike Srpske spriječeni su da odlučuju u organima upravljanja Kompanije za elektroprijenos Bosne i Hercegovine, te kako je udio Republike Srpske u Kompaniji vlasništvo građana Republike Srpske navedenim odredbama zakona došlo je i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju; c) suština proširenja ovlaštenja i statusa neovisnog člana Upravnog odbora, koja su osporenim odredbama predmetnog zakona data neovisnom članu Upravnog odbora suprotno od potpisanog Sporazuma, sastoje se u tome što je Sporazumom bilo predviđeno da se neovisnom članu daju ovlaštenja Upravnog odbora, dok su mu osporenim odredbama predmetnog zakona data ovlaštenja Skupštine akcionara kao i samih akcionara Kompanije; d) neovisnom članu Upravnog odbora osporenim odredbama predmetnog zakona dat je apsolutni imunitet, što je suprotno načelima pravnog poretka i pozitivnim propisima Bosne i Hercegovine; i e) odluke neovisnog člana Upravnog odbora, prema osporenim odredbama predmetnog zakona, nisu podložne redovnoj sudskoj kontroli što predstavlja povredu prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije.
- 16.Ustavni sud će prvo ispitati navode iz tačke a). S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da podnosilac zahtjeva osnovu za neusaglašenost osporenih odredbi predmetnog Zakona sa članom III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine vidi u tome što su osporene odredbe odstupile od Sporazuma kojim su entiteti prenijeli nadležnost u navedenim pitanjima na državu Bosnu i Hercegovinu. Stoga podnosilac zahtjeva, u stvari, posredno traži od Ustavnog suda da ispita osporene odredbe predmetnog Zakona u odnosu na Sporazum. Imajući to u vidu, Ustavni sud napominje da je nadležan vršiti ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporenih zakonskih odredbi isključivo u odnosu na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, a ne u odnosu na odredbe Sporazuma koji ne predstavlja dio Ustava Bosne i Hercegovine, pa se u odnosu na njega ne može ni vršiti kontrola ustavnosti. Stoga, Ustavni sud ustavnost osporenih zakonskih odredbi predmetnog Zakona može ispitati samo u odnosu na član III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 17.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud naglašava da odredbe člana III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisuju da će entiteti započeti pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije i zajedničke privredne projekte. S tim u vezi, Ustavni sud smatra kako je nesporno da su ispoštovane odredbe člana III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine prilikom donošenja predmetnog Zakona, s obzirom da su u skladu sa navedenom ustavnom odredbom entiteti započeli pregovore, u konkretnom slučaju "o korištenju izvora energije", koji su okončani potpisivanjem Sporazuma, kojim je državi Bosni i Hercegovini povjereno u nadležnost da formira Kompaniju za prijenos električne energije i donese odgovarajuće zakone. Prema tome, nesporno je da je prilikom donošenja predmetnog zakona koji sadrži osporene odredbe bila poštovana odredba člana III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom da je predmetni zakon donesen na temelju Sporazuma koji su premijeri oba entiteta potpisali 2. juna 2003. godine.
- 18.Dalje, Ustavni sud će ispitati navode iz tač. b) i c). Prema ovim navodima iz zahtjeva Republika Srpska, zbog proširenja ovlasti i statusa neovisnog člana, ne može odlučivati u organima upravljanja Kompanije, te kako je udio Republike Srpske u kompaniji u vlasništvu građana Republike Srpske došlo je i do povrede ustavnog prava na imovinu. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo napominje da neće ispitivati ovlaštenja neovisnog člana u odnosu na potpisani Sporazum, jer to ne predstavlja ustavno pitanje i Ustavni sud nema nadležnost da ispituje ustavnost osporenih odredaba predmetnog Zakona u odnosu na Sporazum koji su potpisali premijeri entiteta.
- 19.Što se tiče ustavnog prava na imovinu, Ustavni sud ističe da, u osnovi, garancije iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odgovaraju garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61). Kršenje prava na imovinu postoji ukoliko je odgovor na bilo koje od sljedećih pitanja negativan: ima li miješanje u to pravo, odnosno kontrola korištenja imovine osnovu u zakonu; je li miješanje u pravcu legitimnog cilja u javnom ili općem interesu; postoji li proporcionalnost između sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići, odnosno zahtjeva za zaštitom osnovnih prava.
- 20.Predmetni zakon, uključujući njegove osporene odredbe, predstavlja instrument "kontroliranja korištenja imovine". Ovaj zakon je javno objavljen u službenom glasilu. Njegove odredbe, uključujući i osporene, su formulirane sa dovoljnom jasnoćom i preciznošću, tako da svi oni na koje se one odnose mogu razumjeti posljedice svog postupanja. Kako je navedeno u članu 1. stav 2. predmetnog Zakona, "cilj ovog Zakona je formiranje jedinstvene prijenosne kompanije i osiguranje kontinuiranog snabdijevanja električnom energijom po definiranim standardima kvaliteta za dobrobit građana Bosne i Hercegovine. Zakonom se namjerava podržati stvaranje tržišta električne energije u Bosni i Hercegovini i integracija tog tržišta u regionalno tržište električne energije i regionalne razvojne aktivnosti u vezi s energijom. Zakon se bazira na postojećoj međunarodnoj praksi i primjenjivim direktivama Evropske unije (i implementaciji direktiva EU u zemljama članicama Evropske unije). Iz navedenog jasno proizlazi da je zakon donesen u javnom i općem interesu. Također, Ustavni sud ne nalazi da osporene odredbe predmetnog zakona predstavljaju same po sebi neproporcionalnost između "sredstava koj? se koriste i cilja koji se želi postići". Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe predmetnog zakona ne krše ustavno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 21.Na kraju, Ustavni sud će ispitati navode podnosioca zahtjeva iz tač. d) i e) prema kojima je suprotno načelima pravnog poretka i pozitivnim propisima u Bosni i Hercegovini davanje imuniteta neovisnom članu Kompanije, kao i da je došlo do povrede prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije zbog toga što odluke neovisnog člana Kompanije ne podliježu redovnoj sudskoj kontroli. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je diskreciono pravo zakonodavca, odnosno slobodno polje procjene kome će biti dat imunitet za vrijeme obavljanja neke funkcije, te zaključuje da to što je zakonodavac iskoristio ovo pravo ni u konkretnom slučaju ne može predstavljati kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 22.Što se tiče pozivanja podnosioca zahtijeva na povredu prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava kako ovo pravo garantira pravo na pristup sudu samo u slučajevima kada se odlučuje o nečijim građanskim pravima i obavezama. U konkretnom slučaju, osporenim odredbama predmetnog zakona predviđeno je da odluke neovisnog člana Kompanije ne podliježu redovnoj sudskoj kontroli u sljedećim slučajevima: a) kada neovisni član donosi odluke o alokaciji imovine i sredstava (član 49. stav 3) i b) kada neovisni član preuzima isključiva ovlaštenja Upravnog odbora i skupštine akcionara Kompanije (član 7. stav 2. i član 51). Prema tome, u konkretnom slučaju se radi o odlukama koje se tiču upravljačkih prava u Kompaniji i njima se ne utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana 6. Evropske konvencije, tako da ne postoji obaveza da se protiv njih obezbijedi djelotvoran pravni lijek. Osim toga, protiv odluka neovisnog člana predviđen je postupak arbitraže iz člana 49. st. 3. i 4. predmetnog zakona, za koji podnosilac zahtjeva nije dao niti jednog navoda da predstavlja nedjelotvoran pravni lijek, a sam pojam "tribunala" iz člana 6. Evropske konvencije ne mora nužno značiti "sud" u užem smislu te riječi.
- 23.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti neosnovan te da osporene odredbe predmetnog Zakona nisu nesaglasne sa odredbama čl. III/5.b) i II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
VII. Zaključak
- 24.Predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti je neosnovan, s obzirom da se suština njegovih navoda zasniva na tome da osporene odredbe Zakona o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini nisu u saglasnosti sa Sporazumom kojim su entiteti, tj. vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, prenijeli nadležnost o navedenom pitanju na državu Bosnu i Hercegovinu, s obzirom da Sporazum ne može biti osnova za ispitivanje ustavnosti zakona, a nesporno je da je sam Zakon o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini donijet nakon postignutog sporazuma u smislu člana III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Također, osporene odredbe predmetnog Zakona, same po sebi, ne krše ustavna prava na imovinu i pravično suđenje, te stoga nisu nesaglasne sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te članom 6. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 25.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 26.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.