USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti Uredbe o postupku medicinskog vještačenja i osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 3. oktobra 2006. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da je Uredba o postupku medicinskog vještačenja i osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje ("Službene novine Federacije BiH", broj 17/06) u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.U skladu sa članom IV.C.12. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, daje se mogućnost, kao prelazno rješenje, rok od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" da se zakonom uredi materija koja je regulisana osporenom Uredbom. U ostavljenom periodu može se primjenjivati Uredba o postupku medicinskog vještačenja i osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
O b r a z l o ž e nj e
Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 24.5.2006. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje usklađenosti Uredbe o postupku medicinskog vještačenja i osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje (u daljnjem tekstu: Uredba) sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
U zahtjevu je navedeno da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine Uredbom uredila postupak medicinskog vještačenja i osnivanja Instituta za medicinsko vještačenje, iako je ta oblast uređena odgovarajućim zakonima. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je, suprotno odredbama poglavlja IV.A.5.20. d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lišila Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ustavnog prava i ovlasti da pitanje osnivanja Instituta za medicinsko vještačenje, koji je utemeljen osporenom Uredbom, riješi izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno Zakona o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine ili, pak, donošenjem zakonskog propisa u tom smislu, čime je postupila suprotno odredbama poglavlja IV.B.7. c), e) i f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva ističe da su naročito odredbe člana 1., člana 5. alineja 1., čl. 14. i 18. Uredbe suprotne odredbama zakona koji uređuju oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, i to: čl. 1., 5. i član 98. st. 1. i 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju; čl. 1., 2. i član 3. st. 2. i 4. al. a) i c), član 12. al. d), e) i f), član 13. al. a) i c), član 17. stav 1. i član 18. st. 1. i 2. Zakona o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja, te član 4. st. 1. i 5. alineja 4. i član 23. alineja 3. Statuta Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja.
Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije, nakon razmatranja iznesenih navoda, utvrdi da Uredba nije u skladu sa članom IV.B.7. c), e) i f) i članom IV. A.5.20. d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
U skladu sa čl. 10., 16. i 39. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br: 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je 29.05.2006. godine dostavio podneseni zahtjev Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, da se, kao druga strana u postupku, izjasni o navodima podnosioca zahtjeva.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je dostavila odgovor 07.08.2006. godine (V broj 424/06). U odgovoru se ističe da je ustavni osnov za donošenje Uredbe sadržan u odredbama člana III. 2. e), člana III. 3.(3) i člana III. 4. j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojima su federalna vlast i kantoni nadležni za oblast socijalne politike, te da federalna vlast u ovoj oblasti ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone. Također se navodi da postoji i zakonski osnov za donošenje Uredbe, koji je sadržan u odredbama člana 19. stav 1. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), kojima je propisano da se uredbom uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, bliže uređuju odnosi za sprovođenje zakona, osnivaju stručne službe Vlade i utvrđuju načela za unutrašnju organizaciju federalnih organa državne uprave. Također se navodi da potreba za medicinskim vještačenjem postoji ne samo u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja, nego i u oblasti socijalne i dječije zaštite, boračko-invalidske zaštite, u oblasti odbrane i dr. Uredbom se, za sve ove oblasti, osigurava primjena jedinstvenih kriterija i postupka, pa time i ravnopravnost građana u tom postupku. Time se izbjegava dosadašnja praksa da se medicinsko vještačenje vrši na različitim mjestima, od strane različitih komisija, od kojih se, za neke, dovodi u pitanje i njihova stručnost. U odgovoru se navodi da su i Ombudsmani Federacije, radi bolje zaštite ljudskih prava, tražili primjenu jedinstvenog postupka i jedinstvenih kriterija medicinskog vještačenja. Na osnovu navedenog, smatra da je, zbog nesređenog stanja u ovoj oblasti, morala intervenisati ovom Uredbom, te da je ona privremenog karaktera, dok se ova materija ne uredi zakonom. Zato je u samoj Uredbi propisano da ona ostaje na snazi najkasnije do 30. juna 2007. godine.
U ovom ustavnosudskom predmetu održana je javna rasprava 3. oktobra 2006. godine, na kojoj je u ime podnosioca zahtjeva prisustvovao Ante Petrušić, advokat iz Zenice, dok u ime Vlade Federacije Bosne i Hercegovine nije prisustvovao niko.
Opunomoćenik podnosioca zahtjeva je u svom izlaganju istakao da ostaje u cijelosti kod navoda iz podnesenog zahtjeva. Naveo je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donošenjem Uredbe, mimo ustavnih ovlasti, posegnula za neovlaštenom izmjenom Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Smatra da ne postoji ustavna nadležnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da razriješi ovo pitanje u smislu člana III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer ovaj član, u tački koja se odnosi na provođenje socijalne politike, govori o zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju u članu 153. regulisao je da će se "Organizacija penzijskog i invalidskog osiguranja cjelovito urediti federalnim zakonom, saglasno načinu ostvarivanja nadležnosti federalne i kantonalne vlasti u oblasti socijalne politike utvrđene u članu III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine". Iz navedenog se vidi da se radi o zajedničkim ovlastima. Odredbama Zakona o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine jasno su propisane nadležnosti koje imaju administrativne službe u sjedištu Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja i kantonalne službe. Osporena Uredba u članu 3. propisuje da će "Institut obavljati poslove medicinskog vještačenja u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja". Dakle, Uredbom Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preuzima ovlasti koje Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju i Zakon o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine propisuju, derogira zakonske odredbe, čime Parlament Federacije Bosne i Hercegovine lišava mogućnosti da uređuje zakonsku materiju na temelju Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Odlučujući o zahtjevu, Ustavni sud Federacije pošao je od odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje regulišu pitanja podjele nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine. Članom IV.A.20. propisano je da je nadležnost Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog: "...donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti", a članom III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine da je u zajedničkoj nadležnosti federalne i kantonalne vlasti, između ostalog, i socijalna politika. S druge strane, u vršenju funkcija izvršne vlasti, premijer Federacije Bosne i Hercegovine je nadležan i odgovoran prvenstveno za: "...provođenje politike i izvršavanje zakona federalne vlasti, uključujući osiguranje izvršavanja odluka sudova Federacije". (član IV.B.7.c) (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine).
Polazeći od navedenih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je stajališta da je donosilac osporene Uredbe prekoračio svoju Ustavom utvrđenu nadležnost, zbog čega je odlučio kao u izreci ove presude.
Imajući u vidu činjenicu da bi prestanak primjene osporene Uredbe izazvao krupne posljedice u ostvarivanju prava građana u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja, socijalne i dječije zaštite, te boračko-invalidske zaštite, kao i činjenicu da tek predstoji implementacija izbornih rezultata u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da će proteći izvjesno vrijeme do konstituisanja institucija zakonodavne i izvršne vlasti, Ustavni sud Federacije je, na osnovu člana IV.C.12. (b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio da se Uredba može primjenjivati do zakonskog regulisanja ove materije, a najkasnije u roku od šest mjeseci od objave ove presude u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine".
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda; mr. Mirko Bošković; Sead Bahtijarević; Muamer Herceglija; Aleksandra Martinović; Domin Malbašić; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.
Broj U-12/06
3. oktobra 2006. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r.