Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu općinskog načelnika Općine Centar Sarajevo za zaštitu prava na lokalnu samoupravu, u odnosu na Zakon o komunalnim taksama i Zakon o porezima Kantona Sarajevo, koje je donijela Skupština Kantona Sarajevo, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj dana 31. maja 2005. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da su Zakonom o komunalnim taksama ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 30/01), povrijeđena prava na lokalnu samoupravu.

U skladu sa članom IV.C.12. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04) daje se, kao prelazno rješenje, mogućnost Skupštini Kantona Sarajevo da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" usaglasi Zakon o komunalnim taksama sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, u kom roku se ovaj zakon može primjenjivati.

  • 2.
    Utvrđuje se da Zakonom o porezima Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 8/02 i 8/03), nisu povrijeđena prava na lokalnu samoupravu.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Obrazloženje

Općinski načelnik Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je dana 9. aprila 2004. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu (u daljnjem tekstu: zahtjev).

U zahtjevu je navedeno da su Zakonom o komunalnim taksama i Zakonom o porezima Kantona Sarajevo uzurpirana prava općinama da uređuju, stiču i raspolažu prihodima ostvarenim na svom području, a koja im je osigurao Zakon o pripadnosti javnih prihoda Federacije Bosne i Hercegovine i finansiranju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 26/96, 32/98, 54/01 i 37/03), što je suprotno članu 38. stav 2. Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 2/96, 16/97, 14/00 i 4/01). Ističe da je Općinsko vijeće Centar Sarajevo donijelo Odluku o komunalnim taksama ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 3/02) i Odluku o porezu na prihod od imovine i imovinskih prava ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 11/02), u skladu sa članom 8. stav 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine i finansiranju Federacije Bosne i Hercegovine, a da je, po zahtjevu predsjednika Kantona Sarajevo, Ustavni sud Federacije utvrdio da navedene odluke nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva smatra da se nakon donošenja Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine stekla mogućnost da općine mogu zatražiti zaštitu prava na lokalnu samoupravu pred Ustavnim sudom Federacije, te da je ustavnopravni položaj općine kao jedinice lokalne samouprave definisan Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom Kantona Sarajevo i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, a što je propisano i Statutom Općine Centar Sarajevo, koji je zasnovan na principima utvrđenim Zakonom o osnovama lokalne samouprave ("Službene novine Federacije BiH", broj: 6/95) i Zakonom o lokalnoj samoupravi-prečišćeni tekst ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 22/00).

U skladu sa članom 16. i 17. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je dana 27.9.2004. godine zatražio od Kantona Sarajevo da se kao stranka u ovom postupku izjasni o navodima podnosioca zahtjeva.

U odgovoru na zahtjev ističe se da je članom III.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom VIII d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, propisano da je u isključivoj nadležnosti Federacije donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika Federacije. Pored toga u odgovoru se navodi da je članom V.6.f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano da zakonodavno tijelo kantona usvaja budžet kantona i donosi zakone o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje, a odredbom člana VI.4.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da općinsko vijeće usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na drugi način osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna i federalna vlast. Dakle, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine definirana je isključiva nadleženost Federacije za donošenje propisa o finansijama i finasijskoj politici, a Ustavom Kantona Sarajevo definirano je da Kanton donosi zakone o oporezivanju, te da je sistem javnih prihoda na području Kantona jedinstven, a da općine ne mogu uvoditi nikakve druge poreze ili druge izvore prihoda (čl. 18. i 38. Ustava Kantona Sarajevo), izuzev ako se radi o projektima za čije finansiranje se građani na području općine izjasne posebno putem referenduma, te da se funkcije Kantona, Grada i općina finansiraju kroz budžete koje donose Skupština Kantona, Gradsko vijeće i općinska vijeća u skladu sa propisima Federacije i Kantona Sarajevo. Navodi se da je Zakonom o pripadnosti javnih prihoda Federacije Bosne i Hercegovine i finansiranju Federacije Bosne i Hercegovine uređena pripadnost javnih prihoda na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i odnosi u oblasti sistema finansiranja Ustavom utvrđenih funkcija Federacije i Kantona i propisano da općinama pripadaju javni prihodi u skladu sa kantonalnim propisima. Naime, članom 8. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine i finansiranju Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da propise koje donose općinska vijeća u vezi sa pripadnošću javnih prihoda moraju biti u skladu sa kantonalnim propisima. Konstatuje se da je član 14. Zakona o osnovama lokalne samouprave propisao da općine, odnosno organi lokalne samouprave, imaju pravo, u skladu sa Ustavom i zakonom, na odgovarajuće izvore finansiranja kojima raspolažu slobodno, u okviru svojih ovlaštenja, kao i na sredstva za obavljanje prenesenih poslova iz okvira prava i dužnosti kanton".

Predloženo je da se zahtjev odbije.

Ustavni sud Federacije je dana 31.5.2005.godine proveo javnu raspravu u prisutnosti podnosioca zahtjeva i ovlaštenog punomoćnika druge strane u ovom predmetu, nakon čega je odlučio kao u dispozitivu presude iz sljedećih razloga.

Ustavni sud Federacije je cijenio pravno relevantne činjenice istaknute u zahtjevu, odgovoru na zahtjev i na javnoj raspravi. Pri tom je imao u vidu da je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (član II.A.1), normirajući ljudska prava i osnovne slobode, izričito proklamovao obavezu svih subjekata u Federaciji da poštuju i primjenjuju načela, prava i slobode utvrđene u Ustavu Bosne i Hercegovine. Ustavom Bosne i Hercegovine je propisano da su opća načela međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine (član III.3. (b)), te da su entiteti obavezni da pruže svu potrebnu pomoć kako bi se osiguralo poštivanje međunarodnih obaveza ove države, odnosno osigurali uvjeti za funkcioniranje organa koji djeluju unutar njih u skladu sa međunarodno priznatim standardima (član III.2. (c) i član III.3. (b)).

Navedene obaveze podrazumijevaju i poštivanje principa Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala. Prema članu 9. stav 1. navedene povelje "lokalne vlasti će, u skladu sa ekonomskom politikom zemlje, imati pravo na odgovarajuće vlastite izvore finansiranja, kojima će raspolagati slobodno, u okviru svojih ovlaštenja", a prema stavu 3. istog člana "najmanje jedan dio sredstava lokalnih vlasti poticaće od lokalnih taksi i naknada za koje lokalne vlasti, u mjeri utvrđenoj statutom, imaju pravo da utvrđuju stope". Istovremeno, članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi je utvrđeno pravo lokalnih vlasti da budu konsultovane "u najvećoj mogućoj mjeri pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka, o svim stvarima koje ih se direktno tiču".

S obzirom da prilikom donošenja Zakona o komunalnim taksama nije poštovan ovaj međunarodni standard u odnosu na općine kao jedinice lokalne samouprave koje imaju prvorazredni interes da stiču i raspolažu prihodima ostvarenim na svom području, te da učestvuju u procesu pravnog normiranja ovih pitanja, pogotovo kada se ima u vidu da je članom 8. Zakona o taksama Kantona Sarajevo propisano da su takse u cijelini prihod Kantona, to je u ovom slučaju postupljeno suprotno navedenim ustavnim odredbama i Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi.

U skladu sa članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine daje se, kao prelazno rješenje, mogućnost Skupštini Kantona Sarajevo da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" usaglasi Zakon o komunalnim taksama sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, u kom roku se ovaj zakon može primjenjivati.

S obzirom da se zahtjev općinskog načelnika Općine Centar Sarajevo za zaštitu prava na lokalnu samoupravu odnosi i na Zakon o porezima Kantona Sarajevo, Ustavni sud Federacije je utvrdio da navedenim Zakonom nisu povrjeđena prava na lokalnu samoupravu, pošto je u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonom o pripadnosti javnih prihoda Federacije Bosne i Hercegovine i finansiranju Federacije Bosne i Hercegovine uređivanje poreza u nadležnosti Federacije i Kantona.

Što se tiče navoda punomoćnika Kantona Sarajevo da je Ustavni sud Federacije utvrdio da Odluka o komunalnim taksama i Odluka o porezu na prihod od imovine i imovinskih prava, koje je donijelo Općinsko vijeće Općine Centar nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (presude U-7/02 i U-21/02) Ustavni sud Federacije ističe da je u navedenim predmetima odlučivao o ocjeni ustavnosti navedenih odluka, u smislu člana IV.C.10. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i to po zahtjevu predsjednika Kantona Sarajevo, dok je u slučaju ove presude odlučivao o zaštiti prava na lokalnu samoupravu, po osnovu nadležnosti koja je Ustavnom sudu Federacije utvrđena Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, koji je donesen nakon što je Ustavni sud Federacije donio navedene presude.

Ovu je presudu Ustavni sud Federacije donio odlučujući u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda; Sead Bahtijarević; mr. Mirko Bošković; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Miomir Jočić; Domin Malbašić; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.

Presuda je donesena većinom glasova.

Broj U-11/04
31. maja 2005. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r.