USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 17. februara 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/05.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 224/04, rješavajući apelaciju S. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Usvaja se apelacija S. M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.c Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se presuda Kantonalnog suda u Travniku broj Kž-307/03 od 31. decembra 2003. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Travniku, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3.c Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Travniku da, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa V. S., advokat iz Kiseljaka, podnio je, 23. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-307/03 od 30. decembra. 2003. godine i presude Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-88/02 od 30. oktobra 2003. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog tužilaštva u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinsko tužilaštvo) zatraženo je, 24. septembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. oktobra 2004. godine, dok Općinsko tužilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je, 23. decembra 2004. godine, dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Apelant je presudom Općinskog suda broj K-88/02 od 10 oktobra 2003. godine proglašen krivim zbog krivičnog djela - izazivanje opće opasnosti - iz člana 304. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00, 59/02) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Uz apelantov pristanak, zatvorska kazna je zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 3.750 KM.
- 7.U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da je sud izveo sve neophodne dokaze, saslušao i okrivljenog i oštećenog na okolnosti učinjenog krivičnog dijela, izvršio uvid u isprave sadržane u spisu i nalaz vještaka i utvrdio apelantovu krivicu, odbacujući navode odbrane da je krivično djelo izvršeno u stanju nužne odbrane.
- 8.Apelant je protiv prvostepene presude izjavio žalbu Kantonalnom sudu zbog bitne povrede odredbi krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredbi Zakona o krivičnom postupku i zbog odluke o kazni. Apelant je u žalbi izričito tražio da bude pozvan na sjednicu vijeća Kantonalnog suda.
- 9.Kantonalni sud je presudom broj Kž-307/03 od 30. decembra 2003. godine apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Kantonalni sud je našao da su sve odlučne činjenice ovog slučaja pravilno i potpuno utvrđene i pravilno primijenjen krivični zakon. Kantonalni sud nije posebno razmatrao činjenično stanje van okvira navedenog u prvostepenoj presudi, niti je provodio kakve druge dokaze. O sjednici Kantonalnog suda na kojoj je donesena navedena presuda apelant nije bio obaviješten. Kantonalni tužilac u Travniku (u daljnjem tekstu: kantonalni tužilac) je pismenim aktom, broj KTŽ-269/03 od 26. decembra 2003. godine, predložio da se apelantova žalba odbije kao neosnovana. Kantonalni tužilac nije bio prisutan na sjednici Kantonalnog suda kada je donesena osporena presuda, s obzirom da ga sud nije ni pozvao.
IV - Relevantni propisi
- 10.U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00, 59/02) relevantne odredbe glase:
"Član 304. stav 1.
Ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim gasom, jonizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili pucanjem iz vatrenog oružja izazove opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg opsega, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine."
- 11.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) relevantne odredbe glase:
"Član 365.
(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici Š...Ć. Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale Š...Ć"
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da ga sud nije pozvao na sjednicu drugostepenog vijeća pri odlučivanju o žalbi, iako je on to izričito tražio, čime su prekršene odredbe člana 427. stav 1. u vezi sa članom 365. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Kantonalni sud, u odgovoru na apelaciju, ističe da su navodi iz apelacije opravdani i da je povrijeđeno apelantovo pravo na odbranu, pošto je Kantonalni sud postupio suprotno odredbama člana 365. stav 1. Zakona o krivičnom postupku i nije pozvao apelanta da prisustvuje sjednici žalbenog vijeća.
VI - Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Kž-307/03 od 30. decembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 10. februara 2003. godine, a apelaciju je podnio Ustavnom sudu 23. februara 2004 godine, što znači da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 18.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 19.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 20.Član 6. st. 1. i 3.c Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 20.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
c. da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde."
- 21.Postupak pred redovnim sudovima se u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 23.U konkretnom slučaju apelant se žali na činjenicu da je Kantonalni sud donio presudu kojom je odbio njegovu žalbu, a da mu nije data mogućnost da učestvuje u postupku pred tim sudom, iako je to u žalbi izričito tražio. Ta okolnost, smatra apelant, dovela je do toga da mu nije bila data mogućnost da pred drugostepenim krivičnim vijećem iznese svoju odbranu i prezentira navode i činjenice, niti da odgovori na navode iz tužiteljevog akta povodom žalbe, u kojem slučaju bi ishod postupka za njega bio povoljniji, a izrečena kazna blaža, sa mogućnošću da bude i oslobođen optužbe.
- 24.U žalbi izjavljenoj Kantonalnom sudu apelant je tražio da se prvostepena presuda ispita u pogledu bitne povrede odredbi Zakona o krivičnom postupku, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Kantonalni sud je, rješavajući apelantovu žalbu, potvrdio prvostepenu presudu. Stoga je ishod suđenja pred drugostepenim sudom bio od velikog značaja za apelanta.
- 25.Na obavezu obavještavanja podnosioca žalbe o održavanju sjednice drugostepenog suda, kad on to zahtjeva u žalbi, sud obavezuje član 365. Zakona o krivičnom postupku. Pri tom je nebitno kakvog su suštinskog i procesnog kvaliteta navodi, činjenice i dokazi koje apelant želi iznijeti, ali sprečavanje apelanta da ih iznese pred drugostepenim vijećem povreda je člana 365. Zakona o krivičnom postupku.
- 26.Da se, kada je riječ o prisustvovanju podnosioca žalbe pred drugostepenim sudom, mora primjenjivati domaće zakonodavstvo eksplicitno pokazuje praksa Evropskog suda za ljudska prava: "Da li okrivljeni ima pravo da prisustvuje javnom saslušanju i brani svoj slučaj pred Žalbenim sudom, Š....Ć zavisi od posebnih odredbi domaćeg zakonodavstva posmatranog kao cjelina" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ekbatani protiv Švedske, presuda od 26. maja 1988. godine, tačka 25).
- 27.Uvijek se radi o povredi člana 6. st. 1. i 3.c Evropske konvencije kad apelant nije bio pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, ako je to propisano domaćim zakonom, a odluka se ticala činjenica i navoda krivičnog djela, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, kakvo je počiniteljevo lično viđenje tih činjenica, a on je zahtijevao da bude prisutan radu žalbenog vijeća (vidi Evropski sud za ljudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. januara 1970. godine, A.11, strane 14 i 15 i Monnell i Morris protiv Velike Britanije, presuda od 2. marta 1987. godine A.115, strana 25). Ova pravna situacija odgovara okolnostima na koje se žali apelant.
- 28.Tako u citiranoj odluci Delcourt protiv Belgije se, na stranama 14 i 15, navodi: "ŠAĆ Krivična optužba nije riješena dok oslobađajuća ili osuđujuća presuda nije postala konačna. Krivični postupak čini cjelinu i mora se, obično, završiti izvršnom odlukom......ŠTĆ Evropska konvencija ne prisiljava strane ugovornice da ustanove odnosno formiraju žalbene ili kasacione sudove. Ipak, od država koje su osnovale takve sudove se zahtijeva da osiguraju da se licima kojima se domaćim zakonima zahtijeva da će uživati sve osnovne garancije sadržane u članu 6. Evropske konvencije, te garancije i osiguraju." Slijedi da, ako je apelant ponudio činjenice i dokaze u žalbi za koje on smatra da su mu od koristi i zahtijeva da ih lično prezentira pred žalbenim vijećem, a takva mogućnost je predviđena domaćim krivičnim zakonodavstvom, onda mu se to mora i omogućiti. U suprotnom, radi se povredi prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. U tom kontekstu su i navodi iz tačke 57. presude Evropskog suda za ljudska prava, Monnell i Morris protiv Velike Britanije, koja glasi: "Vezano za aplikaciju kojom se traži dopuštenje za prisustvovanje na žalbenom vijeću, Žalbeni sud nije ponovo razmatrao činjenice slučaja niti pozivao svjedoke, iako osnovi žalbe sadrže pitanja utvrđivanja činjenica, nasuprot tumačenju samog zakona. Ali suštinsko za odlučivanje u ovakvim postupcima jeste da li je apelant pokazao postojanje opravdanih osnova koje bi opravdale saslušanje o žalbi. Ako su razlozi koji se navode zasnovani na zakonu i zaslužuju daljnju argumentaciju ili razmatranje, prisustvo žalioca će biti dopušteno". I konačno, u odluci Doma za ljudska prava broj CH/98/934 od 6. jula 2000. godine u predmetu Edin Garaplija protiv Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je utvrđivana osnovanost aplikantovog prigovora da prisustvuje sjednici žalbenog vijeća povodom iznošenja činjenica i dokaza u žalbi, zaključuje se "da je povrijeđeno pravo podnosioca prijave na pravičnu raspravu zagarantirano članom 6, stav 1, u vezi sa stavom 3.c Konvencije, time što nije bio prisutan u toku postupka pred žalbenim sudom, te je Federacija Bosne i Hercegovine time prekršila član 1. Sporazuma o ljudskim pravima".
- 29.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.c Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 30.Uvijek se radi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.c Evropske konvencije kad apelant nije bio pozvan na sjednicu žalbenog vijeća, ako je to propisano zakonom, a odluka se ticala činjenica i navoda krivičnog djela, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, ličnog počiniteljevog viđenja tih činjenica, a on je zahtijevao da bude prisutan radu žalbenog vijeća.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.