USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 67/05>
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 491/04, rješavajući apelaciju Đ. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Đ. A., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, Banja Luka, broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj, broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Đ. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Broda podnio je 20. maja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje PIO Banja Luka) broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Doboj (u daljnjem tekstu: Filijala PIO Doboj), broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Odjeljenja PIO Banja Luka zatraženo je, 30. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. januara 2005. godine, a Odjeljenje PIO Banja Luka 4. februara 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 14. juna 2005. godine.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Rješenjem Samoupravne interesne zajednice penzijskog i invalidskog osiguranja Bosne i Hercegovine, Filijala u Doboju, broj 0001122421850 od 29. aprila 1986. godine, apelantu je priznato pravo na invalidsku penziju u određenom iznosu, počevši od 17. septembra 1985. godine, te da mu uz penziju pripada i dodatak na invalidnost koji iznosi 20% od iznosa invalidske penzije, s obzirom da je nesposobnost za rad nastupila prije navršene 55 odnosno 50 godine života, a ukupni penzijski staž mu pokriva 6/6 radnog vijeka.
- 7.Rješenjem Filijale PIO Doboj broj 0001122421850 od 1. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Odjeljenja PIO Banja Luka broj 1122421850 od 10. marta 2003. godine, apelantu, korisniku invalidske penzije, određena je penzija u određenim iznosima, počevši od 1. oktobra 2002. godine, bez posebnog prava na dodatak na invalidnost. Ovim rješenjem zamjenjuje se rješenje na osnovu kojeg je vršena dosadašnja isplata penzije. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je ono doneseno po službenoj dužnosti na osnovu člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02). U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je odluka prvostepenog organa zasnovana na odredbama važećeg zakona, po kojem visina penzije zavisi od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijskog osnova i dužine penzijskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzijskim stažem nisu bitne i ne utiču na visinu penzije.
- 8.Presudom Okružnog suda broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv navedenog konačnog upravnog rješenja. Apelant se u tužbi žalio zbog toga što mu je osporenim rješenjima priznata penzija samo za staž, a nije mu priznato pravo na invalidski dodatak. U obrazloženju presude je navedeno da će se, u smislu člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 37/00, 32/02 i 47/02) penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona odrediti u skladu sa odredbama važećeg zakona. Odredbama čl. 48-58. navedenog zakona propisan je način određivanja invalidske penzije. Apelantovi navodi da mu osporenim rješenjem nije priznato pravo na invalidski dodatak nemaju uporišta u odredbi člana 192. navedenog zakona, kojom je propisano da novčana naknada za pomoć i njegu ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivat će se korisnicima do 31. decembra 2001. godine, u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona. Prema tome, zaključio je Okružni sud, apelantova tužba je neosnovana.
IV - Relevantni propisi
- 9.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) relevantne odredbe glase:
"Član 188.
Penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona odredit će se u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 189.
Penzijski staž na osnovu kojeg se stječu i ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja po odredbama ovog zakona, navršen do stupanja na snagu ovog zakona, računa se po odredbama Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91), Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika ("Službeni list SFRJ", br. 7/85, 74/87 i 20/89) i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96).
Član 192.
Novčana naknada za tjelesno oštećenje i novčana naknada za pomoć i njegu, ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivat će se korisnicima do 31. decembra 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona.
Član 200.
Sa danom početka primjene ovog zakona prestaju da se primjenjuju:
Zakon o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja ("Službeni list SFRJ", br. 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89 i 44/90), Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91) izuzev odredbi koje se odnose na računanje penzijskog staža Š...Ć.
Član 201.
Sa danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96)."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra da član 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) treba tumačiti na taj način da samo penzije ostvarene po propisima Republike Srpske, koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, treba odrediti u skladu sa odredbama tog zakona. Penzije ostvarene po ranije važećim propisima bivše SRBiH, kao što je i njegov slučaj, ne treba ponovno određivati, nego samo preračunati u važeću valutu, konvertibilnu marku. Apelant smatra da su organi uprave u osporenim rješenjima i sud u osporenoj presudi, drukčijim tumačenjem materijalnog prava, prekršili njegova ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Okružni sud u odgovoru na apelaciju navodi da osporenom presudom nisu prekršena navedena apelantova ustavna prava i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 12.Odjeljenje PIO Banja Luka u odgovoru na apelaciju navodi da osporenim rješenjima organa uprave i sudskom presudom nisu prekršena apelantova navedena ustavna prava, te da "osporena presuda po svojoj prirodi nema karakter općeg akta čiju zakonitost i ustavnost ocjenjuje Ustavni sud, zbog čega predlažemo da se apelacija ne prihvata zbog nenadležnosti".
VI - Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj U-40/03 od 22. decembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 2. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 20. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija navedenu presudu i rješenja, tvrdeći da su mu tim odlukama povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 19.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Ustavni sud napominje da država ima obavezu da apelantu prizna pravo na penziju ako je ispunio sve zakonske uvjete. U izvršavanju ove obaveze država se služi svojim diskrecionim ovlaštenjima. Apelant je kao zaposlenik na odgovarajući način bio ugovorna strana ugovora o radu, koji je reguliran propisima privatnog prava. U vezi s tim, apelantovo pravo da dobije svoju penziju treba posmatrati kao "građansko pravo" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je, stoga, primjenjiv u konkretnom slučaju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. aprila 1995. godine, serija A, broj A-315, stav 15. i dalje i Lombardo protiv Italije, presuda od 26. novembra 1992. godine, serija A, broj 249, stav 16). Nadalje, ova obaveza mora biti izvršena u skladu sa zakonskim propisima, koji su primjenjivi na apelantov slučaj (vidi, mutandis mutandis Odluku Ustavnog suda broj U 65/01, od 25. jula 2003. godine, tačka 45, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). To uključuje obavezu nadležnog organa/suda da uzme u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti od značaja za visinu penzije, kao i da pruži precizne razloge na osnovu kojih se zasniva presuda, te razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 252, stav 33).
- 21.U konkretnom slučaju, apelant smatra da su mu u osporenim rješenjima i presudi organi uprave i suda pogrešnim tumačenjem materijalnog prava prekršili pravo na pravično suđenje. Apelant smatra da član 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) treba tumačiti tako da samo penzije ostvarene po propisima Republike Srpske, koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, treba odrediti u skladu sa odredbama tog zakona, dok penzije ostvarene po ranije važećim propisima bivše SRBiH, kao što je i njegov slučaj, ne treba ponovno određivati, nego samo preračunati u važeću valutu konvertibilnu marku.
- 22.S druge strane, organi uprave i sud su zauzeli stanovište da sve penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona treba odrediti u skladu sa odredbama važećeg zakona. Dalje, da visina penzije zavisi od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijskog osnova i dužine penzijskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzijskim stažem, nisu bitne i ne utiču na visinu penzije. I na kraju, da su neosnovani apelantovi navodi da mu nije priznato pravo na invalidski dodatak, jer nemaju uporišta u odredbi člana 192. navedenog zakona kojom je propisano da će se novčana naknada za pomoć i njegu ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona, isplaćivati korisnicima do 31. decembra 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona.
- 23.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 24.U konkretnom slučaju, prema čl. 189, 200. i 201. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), za Ustavni sud nema sumnje da se odredba člana 188. tog zakona odnosi na sve propise koji su regulirali oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, dakle, na one koje su donijeli nadležni organi u Republici Srpskoj, kao i na one koji su donijeli ranije nadležni organi u bivšoj SFRJ i SRBiH. Apelant je po ranije važećim propisima stekao pravo i na invalidski dodatak s obzirom na godine života u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzijskim stažem. Međutim, prema važećem zakonu visina penzije zavisi samo od ostvarenih plaća osiguranika koje se uzimaju za obračun penzijskog osnova i dužine penzijskog staža, dok druge okolnosti kao što su godine života osiguranika u momentu nastupanja invalidnosti i pokrivenost radnog vijeka penzijskim stažem nisu bitne i ne utiču na visinu penzije (čl. 48-58). Zbog toga, Ustavni sud smatra da nisu arbitrarno primijenjene odredbe materijalnog prava, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan, a nadležni organi/sud su uzeli u obzir sve apelantove navode koji bi mogli biti od značaja za visinu penzije, te pružili precizne razloge na kojima se zasnivaju njihove osporene odluke, te razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi.
- 25.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 26.U svjetlu zaključka o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII - Zaključak
- 27.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u upravnom i sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 28.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.