Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti člana 85. Zakona o električnoj energiji i Odluci o davanju saglasnosti na Akcioni plan Federacije Bosne i Hercegovine za prestruktuiranje i privatizaciju elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 28. januara 2004. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da odredba člana 85. Zakona o električnoj energiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/02) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Utvrđuje se da Odluka o davanju saglasnosti na Akcioni plan Federacije Bosne i Hercegovine za prestruktuiranje i privatizaciju elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini, koju je 16. septembra 2003. godine donio Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pod brojem 01-02-575/03 ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/03), nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    U smislu člana IV. C. 3. 12. pod b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud utvrđuje da se akt na koji je data saglasnost prema zakonskoj odredbi navedenoj u tački 1. ovog dispozitiva može primjenjivati najduže do 30. aprila 2004. godine.
  • 4.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u smislu člana IV. C. 10. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je 2. oktobra 2003. godine zahtjev ovom sudu da ocijeni ustavnost člana 85. Zakona o električnoj energiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/02). Ovim članom je utvrđeno da će se prestruktuiranje i privatizacija postojećih elektroprivrednih preduzeća izvršiti "u skladu sa Programom Vlade Federacije o prestruktuiranju i privatizaciji elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini na osnovu važećih propisa, uz saglasnost Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH". Podnosilac zahtjeva smatra da član 85. navedenog zakona nije u skladu sa članom IV.A.4. (17) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, stoga što saglasnost na navedeni Program Vlade daje samo Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine a ne oba doma (i Predstavnički dom i Dom naroda), kako to, prema njegovom mišljenju, proizilazi iz ove ustavne odredbe.

Na traženje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu se, u ostavljenom roku i sve do održavanja javne rasprave, izjasnili o zahtjevu predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine da se ocijeni ustavnost člana 85. Zakona. Samo je Zakonodavno-pravna komisija Doma naroda, dopisom od 28. oktobra 2003. godine, obavijestila Ustavni sud da je razmatrala navedeni zahtjev, dostavivši pri tome i određenu dokumentaciju koja se odnosi na postupak donošenja Zakona o električnoj energiji.

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je u ovom ustavnosudskom predmetu održao javnu raspravu 14. januara 2004. godine. Na ovoj raspravi, punomoćnik predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosioca zahtjeva, izjavio je da ostaje pri zahtjevu od 2. oktobra 2003. godine da se ocijeni ustavnost člana 85. Zakona, s tim što je ovom prilikom proširio razloge zbog kojih to traži. Konkretno, pored tvrdnje da odluku o saglasnosti na Program Vlade ne može dati samo Predstavnički dom, na raspravi je, uz predočavanje određene dokumentacije, istakao još i to da je osporena zakonska odredba u Predstavničkom domu i u Domu naroda utvrđena u različitom tekstu. Punomoćnik predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine je na ovoj raspravi svoj zahtjev za ocjenu ustavnosti proširio i na Odluku o davanju saglasnosti na Akcioni plan Federacije Bosne i Hercegovine za prestruktuiranje i privatiza- ciju elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini, koju je, pozivom na član 85. Zakona, donio Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 16. septembra 2003. godine, pod brojem 01-02-575/03 ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/03). Kao razlog za ovo proširenje navedena je samo osporena odredba člana 85. Zakona, kojom je propisano da Odluku o davanju saglasnosti na Akcioni plan daje Predstavnički dom. Ovaj dom je i donio osporenu odluku, a ne oba parlamentarna doma, kako je to, prema tvrdnji podnosioca zahtjeva, predviđeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, zbog čega je i osporena njena ustavnost.

Punomoćnik Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u svojoj izjavi na javnoj raspravi, saglasio se sa izjavom punomoćnika predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine koja se odnosi na član 85. Zakona, zatraživši da Ustavni sud utvrdi da ta zakonska odredba nije u skladu sa Ustavom. Pri tome je Sudu dostavio i dopis Doma naroda, broj 02-02-989/03 od 13. januara 2004. godine, u kome su, također, navedene ovakve tvrdnje.

I punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u svojoj izjavi na javnoj raspravi, saglasio se sa iznesenim mišljenjima da odluka o davanju saglasnosti na navedeni Program Vlade treba da donesu oba parlamentarna doma, a ne samo Predstavnički dom, kako to predviđa član 85. Zakona. Istovremeno, s obzirom da je punomoćnik podnosioca zahtjeva na ovoj javnoj raspravi proširio svoj zahtjev za ocjenu ustavnosti, punomoćnik Predstavničkog doma je zatražio da se zbog toga rasprava odloži, kako bi se time omogućilo da stranke u ovom ustavnosudskom postupku taj prošireni zahtjev razmotre i o njemu se izjasne na nastavku javne rasprave.

Ustavni sud je prihvatio zahtjev punomoćnika Predstav- ničkog doma, odloživši javnu raspravu za 28. januar ove godine, kada je ona i održana. Tom prilikom punomoćnik podnosioca zahtjeva je izjavio da ostaje pri svom proširenom zahtjevu iznesenom na javnoj raspravi održanoj 14. januara ove godine.

Punomoćnik Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je istakao da je saglasan sa stavovima i prijedlozima koje je iznio punomoćnik podnosioca zahtjeva.

Punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u nastavku javne rasprave je istakao da je ovaj dom utvrdio član 85. Zakona u tekstu u kome je on i objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH". Uz to je istakao da je u roku od osam dana od usvajanja ovog zakona u Predstavničkom domu, ovaj dom, po propisanoj proceduri, o tome obavijestio Dom naroda, dostavivši mu i sam zakonski tekst koji je usvojen, s tim što Dom naroda "nije reagirao; nije osnovana zajednička Komisija za usaglašavanje različito izglasanih tekstova zakona". Ovakvo stanje, kao i činjenica da je ovaj zakon na snazi već skoro 18 mjeseci, razlozi su, po njegovom mišljenju, zbog kojih Ustavni sud "neće prihvatiti zahtjev predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine", tj. član 85. Zakona "neće proglasiti neustavnim".

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je, pri razmatranju osnovanosti zahtjeva za ocjenu ustavnosti člana 85. Zakona o električnoj energiji, pošao od odredbe člana IV. A. 4. 17. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da, "ukoliko Ustavom nije drugačije utvrđeno, odluke Parlamenta Federacije zahtijevaju potvrdu oba doma, osim za poslovnike i deklaracije koje domovi samostalno donose". Iz ove ustavne odredbe nesumnjivo proizilazi zaključak da "potvrda u oba doma" podrazumijeva usvajanje svake takve odluke u oba doma u istovjetnom tekstu, što u slučaju usvajanja člana 85. Zakona nije bio slučaj. Konkretno, Ustavi sud je, na osnovu raspoložive dokumentacije i na javnoj raspravi, nesumnjivo utvrdio da je u Domu naroda ovaj član usvojen u tekstu: "Prestruktuiranje i privatizacija postojećih elektroprivrednih preduzeća izvršit će se u skladu sa Programom Vlade Federacije o prestruktuiranju i privatizaciji elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini na osnovu važećih propisa", a da su u Predstavničkom domu ovom tekstu dodate riječi: "uz saglasnost Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine". S obzirom da navedena razlika znači da je u ovim domovima utvrđen kvalitetno različit sadržaj člana 85. Zakona, to ova zakonska odredba, u tekstu koji je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 41/02, nije u skladu sa navedenom ustavnom odredbom. Također polazeći od iste ove ustavne odredbe, sa izuzetkom poslovnika i deklaracija koje domovi donose samostalno, samo Ustavom može biti određeno da odluke Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine mogu biti donesene bez potvrde oba njegova doma. Takav slučaj Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine nije predviđen, što znači da odluke o davanju saglasnosti koje se donose u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine zahtijevaju potvrdu oba njegova doma. Pošto je Odluku o davanju saglasnosti na Akcioni program Federacije Bosne i Hercegovine za prestruktuiranje i privati- zaciju elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini, broj 01-02-575/03 od 16. septembra 2003. godine, donio samo Predstavnički dom, to je postupljeno suprotno navedenoj ustavnoj odredbi.

Na osnovu izloženog, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je i odlučio kao u dispozitivu ove presude.

Donoseći ovakvu presudu, Ustavni sud je istovremeno smatrao da je, bez obzira na očite potvrde Ustava u slučaju člana 85. Zakona, donosiocu ovog općeg akta potrebno dati mogućnost da u razumnom roku ove odnose uredi na ustavan način, kako ne bi došlo do zastoja u procesu prestruktuiranja i privatizacije elektroenergetskog sektora. Pri tome je Sud imao u vidu ustavnu odredbu prema kojoj, kada Ustavni sud utvrdi da zakon ili drugi propis nije u skladu sa Ustavom, taj zakon ili drugi propis neće se primjenjivati, osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Ustavni sud, ili ukoliko ovaj sud ne utvrdi prelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci (član IV. C. 3. 12. pod b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Upravo na osnovu ove ustavne odredbe Ustavni sud je odlučio da se akti na koje je data saglasnost prema odredbi člana 85. Zakona o električnoj energiji mogu primjenjivati najkasnije do 30. aprila 2004. godine.

Ovu presudu donio je Ustavni sud u sastavu: predsjednik Suda mr. Mirko Bošković, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Domin Malbašić, prof. dr. Nedjeljko Milićević, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.

Broj U-34/03
28. januara 2004. godine
Sarajevo
Sarajevo,
2. februara 2004. godine

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
mr. Mirko Bošković, s. r.
Sudija
Miomir Jočić, s. r.

ODVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE MIOMIRA JOČIĆA U PREDMETU U-34/03

Izrekom presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-34/03 od 28. 1. 2004. godine, utvrđeno je, pod tačkom 1., da odredba člana 85. Zakona o električnoj energiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 41/02) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, pod tačkom 2., da Odluka o davanju saglasnosti na Akcioni plan Federacije Bosne i Hercegovine za prestruktuiranje i privatizaciju, elektroenerget- skog sektora u Bosni i Hercegovini ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/03), koju je 16. septembra 2003. godine donio Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pod brojem 01-02-575/03, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te pod tačkom 3., da u smislu člana IV.C.12 d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud utvrđuje da se akti na koje je data saglasnost prema zakonskoj odredbi navedenoj u tački 1. te izreke mogu primjenjivati najduže do 30. aprila 2004. godine.

Član IV.C.3.12.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine glasi: "Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada: Sud utvrdi da zakon ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se ne izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijalezna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci".

Prvom i drugom tačkom izreke presude utvrđena je neustavnost člana 85. Zakona o električnoj energiji i Odluke o davanju saglasnosti Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH na Akcioni plan Federacije BiH za prestruktuiranje i privatizaciju elektroenergetskog sektora u BiH, kao provedbenog akta navedene zakonske odredbe koja je proglašena neustavnom. Prema citiranoj ustavnoj odredbi, Ustavni sud nije bio ovlašten da tačkom 3. izreke presude utvrđuje, da se akti na koje je data saglasnost na osnovu neustavne zakonske odredbe i neustavne saglasnosti mogu primjenjivati i poslije objavljivanja presude. Takva odluka Ustavnog suda je u direktnoj suprotnosti dijelu citiranog ustavnog člana da se, neustavni zakon ili drugi propis neće primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ako se ne izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijalezna rješenja. Akcioni plan Federacije BiH se pojavljuje kao posljedica neustavne zakonske odredbe i neustavno date saglasnosti, čija primjena prestaje danom objavljivanja presude, pa se poslije tog datuma ne može primjenjivati ni pomenuti Akcioni plan, sve dok se neustavni zakonski i podzakonski propis ne uskladi sa Ustavom Federacije BiH ili Sud u presudi ne utvrdi "prijalezna rješenja" za ustavom određeni vremenski period, koja bi svakako morala biti u skladu sa Ustavom. Utvrđivanjem "prijelaznog rješenja" Ustavni sud se pojavljuje u ulozi privremenog zakonodavca. Navedeno ustavno ovlaštenje Sud nije koristio, nego je, po mojoj ocjeni, donoseći odluku pod tačkom 3. izreke presude, prekoračio ustavna ovlaštenja i pogrešno primijenio ustavne odredbe na osnovu kojih je donio tu odluku.