USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 26. maja i 1. juna 2004. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercego- vine ("Službene novine Federacije BiH", broj 63/03) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na sudije sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine.
- 2.U smislu člana IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud utvrđuje da se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine može primjenjivati najduže šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije Bi H".
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje
Zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom IV.C.10. (2) a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je 29. januara 2004. godine, potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, kao ovlašteni podnosilac zahtjeva pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, a povodom inicijative predsjednika Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Glavnog federalnog tužioca.
Zahtjevom se traži, da Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine utvrdi, da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine nije u skladu sa amandmanima LX, LXII i LXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/02). Istim amandmanima je propisano, kako to navodi podnosilac zahtjeva, "da plaća i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjene za vrijeme vršenja sudske funkcije u Federaciji Bosne i Hercegovine, osim kao posljedica discip- linskog postupka, a u skladu sa Zakonom". U podnesenom zahtjevu nadalje se navodi, da je Zakonom o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je donesen 2001. godine regulisano, da sudije i tužioci imaju pravo na plaću koja odgovara mjestu sudije odnosno tužioca, odnosno položaju na koji je imenovan odnosno izabran (član 34), zatim da imaju dodatak na rad za obavljanje dežurne istražne službe (član 38), te naknade za određene specijalne troškove. Te specijalne naknade propisane su u članu 41. pomenutog zakona, a čine ih naknada za troškove prevoza na posao i sa posla, naknada za ishranu za vrijeme rada, regres za godišnji odmor, naknada za odvojeni život, prevoz za dane u kojima se ne radi iz mjesta u kojem ima službeni stan do mjesta stalnog prebivališta i nazad, odnosno naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja njegove porodice u vrijeme nedjeljnog odmora, državnih praznika i neradnih dana, naknada troškova selidbe iz mjesta stalnog prebivališta u mjesto gdje ima službeni stan i nazad, naknada troškova za obrazovanje, jubilarne nagrade i otpremnine pri odlasku u penziju. Iste naknade, kako to ističe podnosilac zahtjeva, utvrđene su u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i donesenim amandmanima, pa su predložena i usvojena rješenja u spornom zakonu kojim se ukida odnosno smanjuje jedan broj naknada sudijama i tužiocima, suprotna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i to članu IV.C.7. i amandmanima LX, LXII i LXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Iz tih razloga podnosilac zahtjeva predlaže, da Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine utvrdi, da je isti zakon u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Na traženje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu se, u ostavljenom roku i sve do održavanja javne rasprave, izjasnili o zahtjevu potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine, niti su dostavili određenu dokumentaciju.
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je u ovom ustavnosudskom predmetu održao javnu raspravu 26. maja 2004. godine. Na ovoj raspravi, punomoćnik potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, kao podnosioca zahtjeva, nije bio prisutan, ali se podnosilac zahtjeva svojim aktom broj 02-02-45/04 od 17.5.2004. godine, izjasnio da u cijelosti ostaje pri zahtjevu od 29.1.2004. godine, ističući da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u svojoj izjavi na javnoj raspravi, istakao je tešku finansijsku situaciju u kojoj se nalazi Federacija Bosne i Hercegovine zbog nastalih dugovanja, nedostatak sredstava u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine koji bi se usmjerio za plaće i tehničko opremanje sudova i tužilaštava, nastali problemi sa reorganizacijom sudova i tužilaštava, utvrdivši, da zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Punomoćnik Doma naroda Parlamenta Federacije BiH nije bio prisutan na javnoj raspravi, ali je punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine izjavio, da je naprijed navedene razloge za donošenje spornog zakona nakon provedene rasprave prihvatio i Dom naroda.
Podnosioci inicijative, predsjednik Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Glavni federalni tužilac, u svojoj izjavi na javnoj raspravi u cijelosti su ostali pri navodima iznesenim u inicijativi koja je dostavljena predsjedniku i potredsjednicima Federacije Bosne i Hercegovine. Pored toga, istakli su da je pomenuti zakon suprotan članu 2.19.a Univerzalne deklaracije o nezavisnosti sudstva, kojim je propisano "da trajanje sudačke službe, nezavisnost i osobna sigurnost sudaca te odgovarajuće naknade i uvjeti službe trebaju se zakonom garantirati i ne smiju se mijenjati na štetu sudaca". Predstavnik Udruženja sudija i predstavnik Udruženja tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine istakli su, da je donošenjem ovog zakona dovedena u pitanje samostalnost i nezavisnost sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine koja je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i donesenim amandmanima zagarantovana. Nadalje su istakli, da je tužilačka funkcija sastavni dio sudske funkcije u implementaciji krivično-pravne oblasti, pa bez obzira što tužioci nisu ustavna kategorija, oni treba da budu izjednačeni u plaćama sa sudijama.
Predstavnik obrađivača zakona ispred Federalnog ministar- stva pravde istakao je da postoji ustavni osnov za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine, da tužioci nisu ustavna kategorija prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, pa predlaže da Sud, nakon provedene jave rasprave, utvrdi da je doneseni Zakon saglasan sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i amandmanima LX, LXII i LXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je pri razmatranju osnovanosti zahtjeva za ocjenu ustavnosti ovog Zakona, pošao od odredaba Amandmana LX, LXII i LXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je normirano, "da plaće i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjene za vrijeme obavljanja sudske funkcije u Federaciji Bosne i Hercegovine, osim kao posljedica disciplinskog postupka, u skladu sa zakonom". Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine je, dakle, izričito normirana zabrana umanjenja plaće i drugih naknada sudiji, sa jedinim izuzetkom u slučaju vođenja disciplinskog postupka protiv te osobe. Ovakvo ustavno rješenje je, svakako, u funkciji afirmisanja principa podjele vlasti i zaštite nezavisnosti sudstva i nosilaca funkcija u ovoj vrsti državne vlasti, što je i općeprihvaćeni međunarodni pravni standard. Prema tome, u okolnostima navedenog ustavnopravnog stanja, umanjenje plaće i drugih naknada sudiji, zakonom su se mogla predvidjeti samo kao posljedica vođenja disciplinskog postupka, a ne i u drugim slučajevima. S obzirom da je osporenim zakonom utvrđeno ukidanje više naknada sudiji koje su do tada bile određene zakonom, i to nezavisno od vođenja disciplinskog postupka kao jedinog slučaja kada je to prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine dozvoljeno, to je, prema stanovištu Ustavnog suda, postupljeno suprotno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i amandmanima na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, pa je stoga Ustavni sud i odlučio, da ovaj zakon nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na sudije sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Kako Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i doneseni amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, izričito zabranjuju smanjivanje plaća samo sudijama, to ovaj sud nije prihvatio zahtjev podnosioca zahtjeva, da je osporeni Zakon u nesaglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i u dijelu koji se odnosi na naknade nosiocima tužilačke funkcije u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Prema članu IV.C.3.12 b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kad Ustavni sud utvrdi da zakon ili drugi propis nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, taj zakon neće se primjenjivati, osim ukoliko se ne izmijeni na način koji propiše Sud, ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. Polazeći od ove odredbe i od činjenice da je donosiocu ovog zakona, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, potrebno dati mogućnost da u razumnom roku ove odnose uredi na ustavan način, i da za izmjene i dopune Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2004. godinu i Zakona o izvršenju Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, treba provesti odgovarajuću zakonodavnu proceduru, Sud smatra da je u ovom slučaju potrebno utvrditi prijelazno rješenje da se ovaj zakon može primjenjivati najduže šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH".
Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio je kao u dispozitivu donesene presude.
Ovu presudu Sud je donio u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Domin Malbašić, prof. dr. Nedjeljko Milićević, Kata Senjak i prof.dr. Kasim Trnka, sudije Suda.
Odvojeno mišljenje sudije Miomira Jočića u predmetu U-3/04
Prvim stavom izreke presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-3/04 od 1.6.2004. godine utvrđeno je, da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 63/03) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na sudije sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine, a drugim stavom izreke te presude, da se navedeni zakon u smislu člana IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine može primjenjivati do 31.12.2004. godine.
Član IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon što je dopunjen Amandmanom XCVII ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/04), glasi: "Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada: Sud utvrdi da zakon ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili grada ili bilo koje općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se ne izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci".
U Zakonu o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), pravno relevantne odredbe glase:
1. juna 2004. godine
Sarajevo
Sudija
Miomir Jočić, s. r.
"Član 40.
Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.
Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana primjenjivat će se odnosno stupiti će na snagu od dana određenog u tom propisu ukoliko se izmijeni na način koji propiše Ustavni sud.
Uzimajući u obzir sve okolnosti koje su od interesa za zaštitu ustavnosti, a naročito posljedice koje utvrđeni nesklad proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog zakona ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud može utvrditi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH" o utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rješenjima.
Član 41.
Od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", kojom je utvrđeno da zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti, koji je stupio na snagu nije u skladu sa Ustavom, neće se primjenjivati ni propis donesen za njegovo provođenje".
Prema citiranim ustavnim i zakonskim odredbama, Ustavni sud nije bio ovlašten da stavom drugim izreke presude utvrdi da se zakon čiju je neustavnost utvrdio stavom prvim izreke presude od 1.6.2004. godine, može primjenjivati do 31.12.2004. godine. Odluka Ustavnog suda u tom dijelu (stav drugi presude) je u direktnoj suprotnosti sa imperativnim ustavnim i zakonskim odredbama, prema kojim se usvojeni zakon ili drugi propis za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa ustavom neće primjenjivati počev od dana objavljivanja presude, odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu, osim ako se izmijeni na način koji propiše Sud ili ukoliko Sud utvrdi prijelazna rješenja, koja bi u svakom slučaju morala biti u skladu sa važećim ustavom i zakonima. Od dana objavljivanja presude kojom je utvrđeno da zakon ili drugi propis koji je stupio na snagu nije u skladu sa Ustavom, ne može se primjenjivati ni propis donesen za njihovo provođenje obzirom da provedbeni propisi dijele pravnu sudbinu akata na osnovu kojih su doneseni.
Stav drugi izreke predmetne presude ne može se smatrati "prijelaznim rješenjem" jer je suprotan kompatibilnim ustavnim i zakonskim odredbama koje su imperativne prirode. Tim stavom se ne daje bilo kakvo rješenje kojim bi se otklonila ustanovljena neustavnost Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine nego se produžava njegova primjena, a time i trajanje neustavnoig stanja sa svim štetnim posljedicama koje će proizvesti i koje će biti većeg obima zbog veće dužine trajanja takvog stanja. Zbog toga će otklanjanje štetnih posljedica biti otežano. Na nemogućnost primjene zakona ili drugih propisa koji su presudom Ustavnog suda proglašeni neustavnim ukazao sam u Odvojenom mišljenju od 2.2.2004. godine u predmetu U-34/03 ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/04), ali očigledno bezuspješno, jer se u ovom predmetu, stavom drugim izreke presude još direktnije utvrđuje da se neustavni zakon može primjenjivati i nakon objavljivanja presude.