Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za rješavanje spora između Općine Jablanica i Hercegovačko-neretvanskog kantona u svezi s primjenom članka 15. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na temelju članka IV. C. 10. (1) e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj dana 7. svibnja 2002. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da ne postoji spor o pravima i dužnostima između Hercegovačko-neretvanskog kantona i Općine Jablanica u smislu članka IV. C. 10. (1) e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i članka 31. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom da dužnosti Općine Jablanica, koje se osporavaju, proizilaze iz članka 15. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovačko- neretvanskog kantona ("Službene novine Hercegovačko-neret- vanskog kantona", broj 5/00).

Ova presuda objavit će se u "Službenim novinama Federaciije BiH" i "Službenim novinama Hercegovačko-nerat- vanskog kantona".

Obrazloženje

Općina Jablanica, na temelju članka IV. C. 10. (1) e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine podnijela je dana 18.10.2000. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine zahtjev za rješavanje spora između Općine Jablanica i Hercegovačko-neretvanskog kantona u svezi s primjenom članka 15. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona.

U zahtjevu se navodi da je spor između Općine Jablanica i Hercegovačko-neretvanskog kantona nastao nakon donošenja Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, zbog primjene članka 15. navedenog Zakona, kojim je propisano da se u općinskim proračunima osiguravaju sredstva za: prijevoz učenika i radnika koji stanuju u naseljima udaljenim od škole četiri i više kilometara, prehranu i produženi boravak učenika, materijalne troškove i amortizaciju, te tekuće održavanje prostorija, nabavku opreme i nastavnih pomagala, a da je stavkom 2. članka 15. istog Zakona regulirano da će se općinama, koje iz vlastitog proračuna ne mogu u cijelosti osigurati sredstva za financiranje utvrđenih potreba iz stavka 1. članka 15. Zakona, dati financijska podrška Vlade, na prijedlog Ministarstva.

Podnositelj zahtjeva ističe da se propisanom obvezom iz članka 15. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju na općinu prenose značajne obveze koje predstavljaju opterećenje proračunskih rashoda za funkcije koje nisu u ovlasti općine, nego Kantona, što proizilazi iz članka III. 4. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članka IV. 15. (b) Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, kojima je propisano da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti, a da su posebno nadležni, između ostalog, za utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja. Dalje se navodi da odredba stavka 2. članka 15. navedenog Zakona nije obvezujuća za Kanton, već da je obećavajuća, obzirom da je uvjetovana materijalnim stanjem općine iako je jasno da općina ne raspolaže sredstvima u Proračunu za navedene namjene.

U zahtjevu se, također, konstatira da je člankom 3. stavak l. točka 17. Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko- neretvanskog kantona ("Službene novine Hercegovačko-neret- vanskog kantona", broj 4/00) propisano da Kantonu, između ostalog, pripada doprinos za obrazovanje, kulturu i šport, koji se obračunava na plaće zaposlenih i javno iskazuje, te da postoje prihodi koje Kanton ostvaruje suprotno zakonu, obračunom i naplatom dodatnog doprinosa za obrazovanje, šport i kulturu, koji je propisala Vlada Kantona.

Predlaže se da Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine utvrdi da je Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju povrijeđeno pravo Općine Jablanica u pogledu raspolaganja proračunskim sredstvima općine, pa da shodno tomu utvrđenju Općina Jablanica nema obvezu financirati djelatnosti osnovnog obrazovanja iz članka 15. navedenog Zakona.

U odgovoru na zahtjev od 10.11.2000. i 8.1.2001. godine, predsjednik Hercegovačko-neretvanskog kantona ističe da je Zakonom o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 4/00) u članku 37. stavak l. točka 14. utvrđeno da općina osniva javne ustanove radi ostvarivanja društvenih interesa i potreba stanovništva, što podrazumijeva osnivanje javnih ustanova i u oblasti odgoja i obrazovanja, te da je točkom 16. navedenog članka propisano da općina osigurava lokalne potrebe stanovništva u oblasti brige o djeci, obrazovanja i odgoja u skladu sa Zakonom. Dalje se ističe da radi ostvarivanja navedenih ciljeva u oblasti obrazovanja, općine imaju svoje prihode utvrđene zakonom i statutom općine koji se iskazuje u proračunu općine što je utvrđeno u čl. 90. i 91. Zakona o lokalnoj samoupravi. Konstatira se da iz navedenih zakonskih odredbi proizilazi da općina kao osnivač osnovnih škola ima obvezu u pogledu financiranja osnovnog odgoja i obrazovanja.

Slijedom toga, navodi se da su u članku 12. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju navedene potrebe koje su u interesu općine i Kantona u osnovnom školstvu, te da su člankom 14. ovog zakona propisane financijske obveze koje osigurava Kanton, a u članku 15. stavak l. Zakona propisane su obveze koje osigurava općina kao osnivač osnovne škole.

U odgovoru se naglašava da iz navedenih odredaba Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju proizilazi zaključak da Hercegovačko-neretvanski kanton nema obvezu osiguravati sredstva predviđena u članku 15. stavak 1. Zakona, nego da je to isključiva obveza Općine Jablanica. Zbog toga predlaže da se zahtjev Općine Jablanica odbije kao neutemeljen i da Ustavni sud utvrdi da Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona nije povrijeđeno pravo Općine Jablanica u pogledu raspolaganja proračunskim sredstvima, propisano u članku 15. navedenog Zakona.

Nakon održanih rasprava od 8.1.2001. godine i 24.4.2002. godine, Ustavni sud utvrdio je da u ovom slučaju ne postoji spor o pravima i dužnostima između Hercegovačko-neretvanskog kantona i Općine Jablanica u smislu članka IV. C. 10. (1) e) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i članka 31. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, jer obveze Općine Jablanica, koje se osporavaju, proizilaze iz članka 15. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona, čija ustavnost nije osporena.

Naime, člankom 31. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95) propisano je da se rješavanje sporova o pravima i dužnostima između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti, kantona ili općina pokreće pred Ustavnim sudom zahtjevom te institucije, kantona ili općine čije je pravo povrijeđeno ili kojoj je, nesuglasno Ustavu, federalnom zakonu ili drugom propisu, kantonalnom zakonu ili drugom propisu nametnuta određena obveza.

U konkretnom slučaju Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovačko-neretvanskog kantona regulirana su prava i obveze Kantona i općina u svezi s osnovnim odgojem i obrazovanjem. Osnovne obveze Kantona određene su u članku 14. Zakona, kojim je regulirano da se u kantonalnom proračunu osiguravaju sredstva za: plaće nastavnika, stručnih suradnika, odgajatelja i drugih radnika, njihovo stručno usavršavanje i doškolovanje, te za poboljšanje uvjeta rada i životnog standarda; troškove u svezi sa školovanjem nadarenih učenika, učenika u umjetničkim programima, djece s teškoćama u psiho-fizičkom razvoju, programe rada vježbaonica i eksperimentalnih osnovnih škola i za takmičarske aktivnosti učenika, osiguranje udžbenika i priručnika za učenike u skladu s financijskim mogućnostima Proračuna i djelatnost organizacija, udruženja, institucija i informacijskih sustava koji su od interesa za osnovno školstvo. Obveze općina određene su u članku 15. Zakona, tako da se u općinskim proračunima osiguravaju sredstva za: prijevoz učenika i radnika koji stanuju u naseljima udaljenim od škole četiri i više kilometara, prehranu i produženi boravak učenika, materijalne troškove i amortizaciju i tekuće održavanje prostorija, nabavku opreme i nastavnih pomagala. Stavkom 2. članka 15. Zakona regulirano je da će se općinama, koje iz vlastitog proračuna ne mogu u cijelosti osigurati sredstva za financiranje utvrđenih potreba u ovom članku, dati financijska podrška Vlade, na prijedlog Ministarstva.

Polazeći od navedenih obveza Kantona i općina propisanih u čl. 14. i 15. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, Ustavni sud je utvrdio da ne postoji spor o pravima i dužnostima između Hercegovačko-neretvanskog kantona i Općine Jablanica u smislu članka IV. C. 10. (1) e) Ustava Federacije, Amandmana XIV na Ustav Federacije i članka 31. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, jer su obveze Općine Jablanica, koje se osporavaju, utvrđene u članku 15. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju.

Ovu presudu donio je Ustavni sud u sastavu: predsjednik Suda mr. Mirko Bošković, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Domin Malbašić, prof. dr. Nedjeljko Milićević, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, suci Suda.

Broj U-15/00
7. svibnja 2002. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije BiH
mr. Mirko Bošković, v. r.