Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju predočenom od strane Kantonalnog suda Mostar o ustavnosti Zakona o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV. C. 10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 4. juna 2002. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da Zakon o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/01), nije u suprotnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Ova presuda objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH".

O b r a z l o ž e nj e

Kantonalni sud Mostar, na osnovu člana IV. C. 10. (3) i člana IV. C. 11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine 17. avgusta 2001. i 1. oktobra 2001. godine ustavno pitanje o ustavnosti odredaba Zakona o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/01).

Osporenim odredbama navedenog zakona regulisana je prvostepena stvarna nadležnost općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva u predočenom ustavnom pitanju od 17. avgusta 2001. godine navodi da mu je Općinski sud Stolac, dostavio spis u krivičnom predmetu broj K: 67/00, protiv okrivljenog Ivana Papac, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu pozivajući se na odredbu člana 5. st. 1. i 3. Zakona o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Dalje navodi da je u navedenom krivičnom predmetu u postupku ispitivanja optužnice zauzeo stanovište da Općinski sud Stolac nije mogao postupiti po odredbi člana 5. st. 1. i 3. navedenog zakona s obzirom da je isti u suprotnosti s članom V. 6. d) Ustava Federacije BiH i članom 39.e) Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona. Navedenim ustavnim odredbama određena je isključiva nadležnost zakonodavnog tijela kantona da utvrđuje nadležnost kantonalnih i općinskih sudova, a kantonalnim Zakonom o sudovima ("Narodne novine Hercegovačko-neretvanske županije", broj 6/00) određena je nadležnost tih sudova u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i članom 35. e) navedenog zakona propisano da kantonalni sud sudi za krivična djela za koja je zakonom predviđena kazna zatvora preko 15 godina ili teža kazna, dok je spornim federalnim zakonom u članu 2. određeno da kantonalni sudovi sude za krivična djela za koja je predviđena kazna zatvora u trajanju preko deset godina ili teža kazna, što je u suprotnosti sa Zakonom o sudovima Hercegovačko-neretvanskog kantona i navedenim odredbama Ustava Federacije BiH i Ustava Hercegovačko- neretvanskog kantona.

U predočenom ustavnom pitanju od 1. oktobra 2001 godine, podnosilac zahtjeva navodi da mu je Općinski sud Konjic dostavio spis u krivičnom predmetu broj Ki: 39/00 od 26. decembra 2000. godine protiv okrivljenog Safeta Prguda, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, pozivajući se na odredbu člana 5. Zakona o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine.

U navedenom krivičnom predmetu u postupku razmatranja "istražnog spisa" zauzeo je stanovište da Općinski sud Konjic nije mogao postupiti po odredbi člana 5. navedenog zakona s obzirom da je isti u suprotnosti s članom V. 6. d) Ustava Federacije BiH, članom 39. e) Ustava Hercegovačko-neret- vanskog kantona i Zakonom o sudovima Hercegovačko-neret- vanskog kantona.

Kantonalni sud Mostar, nakon što je obustavio rad po navedenim krivičnim predmetima, predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine ustavno pitanje, o ustavnosti odredaba federalnog Zakona o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine, za koje smatra da su u suprotnosti s članom V. 6. d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

U odgovoru na zahtjev podnosioca, Kantonalno tužilaštvo Mostar navodi da se ne može očitovati u vezi osnovanosti prijedloga Kantonalnog suda Mostar o ocjeni ustavnosti federalnog zakona, s obzirom da predstoji reforma pravosuđa, kojom će se odrediti stvarna nadležnost općinskih i kantonalnih sudova, općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji BiH, i smatra da bi s postupkom pred Ustavnim sudom trebalo zastati dok se ne izvrši reforma pravosuđa.

Općinsko tužilaštvo Konjic, na predočeno ustavno pitanje, u svom odgovoru predlaže da se donese odluka kojom se odbija prijedlog Kantonalnog suda Mostar za pokretanje postupka.

Na predočeno ustavno pitanje, na traženje ovog suda, okrivljeni Ivan Papac i Safet Prguda nisu dostavili odgovor u datom roku.

U predmetima broj U-8/01 od 17. avgusta 2001. godine i broj U-9/01 od 1. oktobra 2001. godine podnosilac zahtjeva traži od Ustavnog suda da odluči o ustavnosti odredaba istog zakona. Kako se radi o dva zahtjeva za ocjenjivanje ustavnosti istog propisa, Sud je na raspravi održanoj 4. juna 2002. godine, primjenom člana 38. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95) donio rješenje o spajanju predmeta i odlučio da se po oba predmeta vodi jedan postupak i donese jedna odluka pod brojem U-8/01.

Raspravi održanoj 4. juna 2002. godine pristupio je punomoćnik Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH - donosilac osporenog Zakona, dok druge strane, iako uredno obaviještene, nisu pristupile, pa je Sud u skladu s članom 20. stav 3. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH održao raspravu u njihovom odsustvu.

Isti punomoćnik u toku rasprave istakao je da je ustavni osnov za donošenje federalnog zakona u odredbi člana IV. C. 1.3. Ustava Federacije BiH, kojim je propisano da će pravila postupka potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju, kao i temeljni principi pravičnosti u postupcima pred sudovima biti utvrđeni zakonima Federacije, zatim u odredbi člana IV. A. 5. 20. (1) d) Ustava Federacije BiH, kojim je propisano da je Parlament Federacije nadležan za donošenje zakona u vršenju funkcija federalne vlasti, te u odredbi člana II. A. 2. (1). c) Ustava Federacije BiH, kojom je propisano da će Federacija BiH osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, i drugim aktima navedenim u Aneksu Ustava Federacije BiH u kome su navedeni instrumenti za zaštitu ljudskih prava, a posebno prava na jednakost pred zakonom, uključujući i prava predviđena u članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Istakao je da su do donošenja osporenog federalnog zakona u Federaciji postojala tri modaliteta raspodjele nadležnosti u krivično-pravnoj materiji, i to u pet kantona jedan modalitet, u tri kantona drugi modalitet i u dva kantona postojao je treći modalitet.

U cilju harmonizacije propisa o stvarnoj nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i tužilaštava na području Federacije BiH u krivičnim predmetima, te osiguranja jednakosti građana pred zakonom, posebno prava na jednaku i pravičnu zaštitu u krivičnom postupku, bilo je nužno federalnim zakonom utvrditi jedinstveno rješenje po pitanju nadležnosti. Predložio je da Ustavni sud Federacije BiH, prijedlog za ocjenu ustavnosti spornog federalnog zakona odbije kao neosnovan.

Na osnovu izloženog proizilazi da je između Kantonalnog suda Mostar, s jedne strane, i Općinskog suda Stolac i Općinskog suda Konjic, s druge strane, došlo do negativnog sukoba nadležnosti, iz razloga što se u jednom krivičnom predmetu radi o krivičnom djelu iz člana 277. stav 1. KZ Federacije BiH, a u drugom krivičnom predmetu o krivičnom djelu iz člana 320. stav 2. KZ FBiH u vezi s članom 315. stav 1. KZ FBiH, za koja krivična djela je predviđena kazna zatvora u trajanju do 15 godina i za koja bi prema kantonalnom Zakonu o sudovima bio stvarno nadležan da sudi mjesno nadležan općinski sud, a prema spornom federalnom zakonu Kantonalni sud Mostar. Stoga je ovom sudu postavljeno ustavno pitanje, da li je federalni Zakon o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine u skladu s članom V. 6. d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Članom V.6.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da zakonodavno tijelo kantona utvrđuje nadležnost kantonalnih i općinskih sudova.

Članom 39. e) Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona propisano je da Skupština kantona utvrđuje nadležnost općinskih i kantonalnih sudova.

Zakon o sudovima ("Narodne novine Hercegovačko- -neretvanske županije", broj 6/00) propisao je da su općinski sudovi nadležni u krivičnim predmetima da sude u prvom stepenu za krivična djela za koja je zakonom predviđena kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 15 godina (čl. 32a.), a da je kantonalni sud nadležan da sudi za krivična djela za koja je zakonom predviđena kazna zatvora preko 15 godina ili teža kazna (čl. 35e).

Zakonom o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/01), propisano je da su općinski sudovi nadležni da u prvom stepenu sude za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju do 10 godina, te u svim krivičnim postupcima prema maloljetnicima (čl. 2.), da su kantonalni sudovi nadležni da u prvom stepenu sude za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora preko 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora (čl. 3.), da općinski sudovi koji na dan stupanja na snagu ovog zakona u svojoj nadležnosti imaju krivične predmete koji nisu obuhvaćeni odredbom člana 2. ovog zakona, a u kojima nije donesena pravomoćna odluka, dužni su te predmete dostaviti nadležnom kantonalnom sudu na rješavanje (čl. 5.), da kantonalni zakoni o sudovima i kantonalni zakoni o tužilaštvima, u kojima je utvrđena nadležnost tih sudova, odnosno tih tužilaštava, a ta nadležnost nije usklađena s odredbama člana 3., odnosno odredbama člana 4. ovog zakona, uskladit će se s odredbama ovog zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona (čl. 6.),

Do usklađivanja zakona iz stava 1. ovog člana, primjenjivat će se ovaj zakon.

Odredbama člana IV. C. 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine predviđeno je da sudsku funkciju u Federaciji vrše sudovi Federacije, kantonalni sudovi i općinski sudovi, svaki u okviru svoje stvarne nadležnosti. Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (čl. V. 6. d) i Ustavom Hercegovačko-neretvanskog kantona (čl. 39. e) dato je generalno ovlaštenje zakonodavnom tijelu kantona, odnosno skupštini kantona, da utvrđuje stvarnu nadležnost kantonalnih i općinskih sudova. Od tog pravila, odredbama člana VI. 7. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (sada Amandmana LXIII na Ustav Federacije BiH) da općinski sudovi imaju nadležnost u svim građanskim i krivičnim stvarima, osim ako tim ustavom, kantonalnim ustavom ili zakonom Federacije ili zakonom kantona izvorna nadležnost nije dodijeljena nekom drugom sudu, propisan je izuzetak u odnosu na zakonodavno tijelo koje može utvrditi nadležnost kantonalnih i općinskih sudova u građanskim i krivičnim stvarima. Naime, tim ustavnim odredbama data je nadležnost općinskim sudovima u svim građanskim i krivičnim stvarima ukoliko nije ta nadležnost dodijeljena nekom drugom sudu naprijed navedenim normativnim aktima koje donose zakonodavna tijela federalne i kantonalne vlasti. Kako se generalno data izvorna nadležnost općinskih sudova u krivičnim stvarima može, prema ustavnim odredbama, između ostalog, ograničiti i federalnim zakonom (čl. VI. 7. (1) Ustava Federacije BiH i Amandmana LXIII na Ustav FBiH), a donošenje tih zakona spada u isključivu nadležnost Parlamenta Federacije na osnovu člana IV. A. 5. 20. (1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Parlament Federacije imao je ustavni osnov i bio nadležan za donošenje osporenog federalnog zakona kojim je regulisao stvarnu nadležnost kantonalnih i općinskih sudova u krivičnim stvarima, pri čemu se ne može osporiti ni opravdanost ciljeva zakonodavca za donošenje takvog zakona radi osiguranja jednakosti građana pred zakonom, iste i pravične zaštite u krivičnom postupku uz primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda, te harmonizacije propisa o stvarnoj nadležnosti kantonalnih i općinskih sudova i tužilaštava na području Federacije Bosne i Hercegovine u krivičnim predmetima.

Stvarna nadležnost kantonalnih sudova prema odredbama člana V. 11. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (sada Amandmana LXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine) sastoji se u tome da oni imaju žalbenu nadležnost u odnosu na općinske sudove u svom kantonu i prvostepenu nadležnost u stvarima koje ne spadaju u nadležnost tih (općinskih) sudova, te druge nadležnosti utvrđene zakonom. Iz ovakve ustavne formulacije stvarne nadležnosti kantonalnih sudova u prvostepenim stvarima proizilazi da se njihova nadležnost u tim stvarima nalazi u korelaciji s nadležnostima općinskih sudova predviđenim odredbama člana VI. 7. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmanom LXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, tako što se generalno data nadležnost općinskim sudovima u svim građanskim i krivičnim stvarima smanjuje u onoj mjeri u kojoj je federalnim ustavom, kantonalnim ustavom, federalnim zakonom ili kantonalnim zakonom njihova izvorna prvostepena nadležnost dodijeljena kantonalnim sudovima. S obzirom na to da je ustavnim odredbama ovako uspostavljen odnos stvarne nadležnosti između kantonalnih i općinskih sudova u prvostepenim krivičnim stvarima, Parlament Federacije bio je ovlašten da Zakonom o utvrđivanju kriterija za određivanje prvostepene nadležnosti općinskih i kantonalnih sudova i općinskih i kantonalnih tužilaštava u krivičnim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine, reguliše stvarnu nadležnost kako općinskih tako i kantonalnih sudova u predmetnoj pravnoj oblasti, dajući općinskim sudovima da u prvom stepenu sude za krivična djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora u trajanju do 10 godina, a kantonalnim sudovima da u prvom stepenu sude za krivična djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

Prema svemu izloženom, osporeni federalni zakon je donio nadležni zakonodavni organ Federacije u skladu s ustavnim ovlaštenjima, pa isti nije u suprotnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine ni s formalno-pravnog aspekta u odnosu na njegovog donosioca, niti s materijalno-pravnog aspekta u odnosu na njegovu sadržinu. Zbog toga je odlučeno kao u izreci presude.

Ovu presudu Sud je donio u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Domin Malbašič, dr. Nedjeljko Milićević, Kata Senjak i dr. Kasim Trnka, sudije Suda.

Broj U-8/01
4. juna 2002. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije BiH
mr. Mirko Bošković, s. r.