Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti članka 1., članka 2. točka 1. i članka 3. stavak 1. točka 1. i stavka 2. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture Gradskog vijeća Grada Mostara, članka 1. i članka 3. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture, Općinskog vijeća Općine Jablanica i članka 1. i članka 2. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, Općinskog vijeća Općine Konjic, na temelju članka IV C. 10. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon održane rasprave, na sjednici od 9. siječnja 2001. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da članak 1., članak 2. točka 1. i članak 3. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara, nisu u suprotnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Utvrđuje se da članak 1. i članak 3. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Jablanica, nisu sukladni Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Utvrđuje se da članak 1. i članak 2. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Konjic, nisu sukladni Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 4.
    Odbija se zahtjev premijera da se utvrde prijelazna rješenja kojim će se obustaviti izvršenje osporenih Odluka prije donošenja presude.
  • 5.
    Ova presuda bit će objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Gradskom službenom glasniku" Grada Mostara.

Obrazloženje

Premijer Federacije BiH podnio je 16. 10. 2000. godine Ustavnom sudu Federacije BiH zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredaba članka 1. i članka 2. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture ("Gradski službeni glasnik" Grada Mostara broj 1/2000), koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara, članka 1. i članka 3. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Jablanica, i članka 1. i članka 2. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Općinsko vijeće Konjic.

Osporenim odredbama Odluke Gradskog vijeća Grada Mostara, utvrđeni su "obveznici, visina, način obračuna i plaćanje naknade za upravljanje područjem za osiguranje infrastrukture na području grada Mostara". Pod "područjem" se podrazumijevaju, pored površina i objekti HE Salakovac, HE Grabovica i HE Mostar, a obveznici plaćanja naknada su poduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije koja koriste hidroenergetske objekte na području grada Mostara.

Osporenim odredbama Odluke Općinskog vijeća Općine Jablanica, utvrđuju se obveznici, visina, način obračuna i plaćanje naknade za upravljanje područjem za osiguranje lokalne infrastrukture u Općini Jablanica. Pod "područjem" podrazu- mijevaju se pored površina i objekti HE Jablanica i HE Grabovica, a obveznici plaćanja naknade su poduzeća koja koriste hidroenergetske objekte za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije na području općine Jablanica.

Osporenim odredbama Odluke Općinskog vijeća Općine Konjic, također se utvrđuju obveznici, visina, način obračuna i plaćanja naknade za upravljanje područjem za osiguranje infrastrukture u Općini Konjic. Pod "područjem" podrazumijeva se površina i objekat HE Jablanica, a obveznici plaćanja naknade su poduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije koja koriste hidroenergetske objekte na području općine Konjic.

U zahjevu za utvrđivanje ustavnosti navedeno je da su osporene odredbe navedenih odluka u suprotnosti s Amandmanom VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je uređeno da je u isključivoj nadležnosti Federacije "fiskalna politika" (točka d.) i "utvrđivanje energetske politike" (točka g.).

Dopunom svoga zahtjeva od 19. 10. 2000. godine, premijer je tražio da Ustavni sud Federacije BiH utvrdi prijelazno rješenje, kojim će se obustaviti izvršenje osporenih odredaba navedenih odluka, s obrazloženjem da će posljedice njihove primjene biti veoma teške.

U odgovoru na zahtjev premijera Federacije, Gradsko vijeće Grada Mostara navodi da je Amandmanom VIII na Ustav Federacije BiH uređeno da je u isključivoj nadležnosti Federa- cije, pored ostalih "fiskalna politika" (točka d.) i "utvrđivanje energetske politike" (točka g.), te da "utvrđivanje politike", u zakonodavnoj sferi (u složeno uređenim teritorijalno-političkim zajednicama) podrazumijeva se zakonodavno reguliranje samo osnova određenih odnosa od strane "najšire" teritorijalno političke zajednice (u ovom slučaju Federacije BiH), a da je užim teritorijalno-političkim zajednicama (u ovom slučaju kantonu, gradu, općini) ostavljeno pravo i mogućnost da svojim normativnim aktima izvorno ili dopunski urede istu oblast kao i "najšira" teritorijalno-politička zajednica.

Dalje je navedeno da je osporena odluka Grada Mostara utemeljena na pravnim osnovama navedenim u preambuli navedene odluke, te da niti u jednoj svojoj odredbi nije u suprotnosti s Amandmanom VIII na Ustav Federacije BiH, odnosno nije u suprotnosti s bilo kojom odredbom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

U odgovoru na zahtjev premijera Federacije BiH, Općinsko vijeće Općine Jablanica navodi da se osporenom odlukom nije utvrđivalo "fiskalnu politiku" niti "utvrđivanje energetske politike", već pitanja koja su u isključivoj nadležnosti općine kao lokalne samouprave, što je sukladno s člankom 37. toč. 6. i 15. i člankom 41. točka 8. Zakona o lokalnoj samoupravi Hercego- vačko-neretvanskog kantona, i člankom 6. II točka 1. alineja 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neret- vanskog kantona ("Službene novine Hercegovačko-neret- vanskog kantona", broj 4/2000). Dalje navodi da je osporenu Odluku donijelo sukladno s odredbama članka VI 4. c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u svrsi osiguranja financiranja potreba koje nisu osigurale kantonalna i federalna vlast.

Općinsko vijeće Općine Konjic, nije odgovorilo na navode podnosioca zahtjeva.

U međuvremenu, Ustavnom sudu Federacije BiH, 27. 10. 2000. godine podnio je zahtjev predsjednik Hercegovačko- neretvanskog kantona kojim traži utvrđivanje ustavnosti odredaba članka 1. stavak 2., članak 2. stavak 1. točka 1. i članka 3. stavak 1. točka 1. i stavka 2. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara i to u dijelu koji se odnosi na HE Mostar.

U zahtjevu je navedeno da citirane odredbe Odluke nisu sukladne s Amandmanom XVI na Ustav Federacije BiH, kojim je uređeno ovlašćenje Grada, te da pravo na naknadu utvrđenu osporenom Odlukom ne proističe niti iz Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, niti iz bilo kojeg zakona koji regulira ovu oblast.

Odgovor Gradskog vijeća Grada Mostara na zahtjev predsjednika Hercegovačko-neretvanskog kantona istovjetan je odgovoru kojeg je Gradsko vijeće Grada Mostara dalo na zahtjev premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.

Člankom 38. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), određeno je da kad se Ustavnom sudu dostavi više zahtjeva za ocjenjivanje ustavnosti istog propisa, Ustavni sud će o svim tim zahtjevima voditi, po pravilu, jedan postupak i donijeti jednu odluku. Pošto se radilo o ocjeni ustavnosti pojedinih odredaba istog propisa, tj. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture Gradskog vijeća Grada Mostara, Sud je donio odluku da se zahtjevi premijera i predsjednika Hercegovačko-neretvanskog kantona spoje i vodi zajednička rasprava i donese jedna odluka.

U ovom predmetu održane su dvije rasprave: 6. studenoga 2000. godine i 5. siječnja 2001. godine.

Na raspravu 5. siječnja 2001. godine, pristupili su punomoćnik premijera gosp. Safet Pašić i punomoćnici predsjednika Hercegovačko-neretvanskog kantona gđa. Fanika Zelić i gosp. Ilija Filipović; punomoćnici Grada Mostara, gosp. Hamdija Jahić, i gđa. Vesna Glavaš; punomoćnik Općinskog vijeća Općine Jablanica, gosp. Dželmo Zenaid; punomoćnik Općinskog vijeća Općine Konjic, gosp. Dizdarević Derviš.

Punomoćnik Gradskog vijeća Grada Mostara je na raspravi istakao zahtjev za izuzeće sutkinje Katarine Mandić, s obrazloženjem da sutkinja Katarina Mandić prema odredbama Ustava Federacije BiH (članak IV C. 6. c)) ne može biti sudac Suda, jer je napunila 70 godina. Sud je odbacio zahtjev punomoćnika Gradskog vijeća Grada Mostara.

Amandmanom XVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, pod VI A. "Gradske vlasti" (1) a), propisano je da odgovornosti grada, pored ostalog, obuhvataju financije i poreznu politiku, sukladno s federalnim i kantonalnim zakonima.

Amandmanom XXII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, pored ostalog, regulirano je da se Ustav Federacije primjenjuje u općinama Grada Mostara i Gradu Mostaru dok je pod upravom Europske unije, ako drugačije ne odluči upravitelj Europske unije, koji ne smije odstupiti od poglavlja II o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.

Člankom 6. Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona propisano je da Gradu Mostaru pripadaju (dio prihoda iz Središnje zone Grada Mostara) i prihodi ostvareni od naknade za upravljanje područjima i objektima za osiguranje infrastrukture.

Člankom 64. stavak 2. točka 8. Zakona o lokalnoj samoupravi, određeno je da Gradsko vijeće Grada Mostara, između ostalog, odlučuje o oporezivanju, naknadama i taksama i na drugi način osigurava potrebito financiranje sukladno zakonu.

Prijelaznim statutom Grada Mostara (članak 64. stavak 2.), kojeg je donio upravitelj Europske unije 7. 2. 1996. godine i koji je suglasno članku 69. stavak 2. na snazi dok se ne donese novi statut, regulirano je da Grad Mostar upravlja područjima za osiguranje infrastrukture (HE Grabovica, HE Salakovac, HE Mostar, Aerodrom, Željeznička postaja, Radobolja, Studenac i Južni izvor) koja područja čine sastavni dio Središnje zone Grada Mostara.

Polazeći od navedenih odredbi Amandmana XVI i Amandmana XXII na Ustav Federacije, kao i odredbi Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona i Zakona o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskog kantona, te odredbi Prijelaznog statuta Grada Mostara, Ustavni sud je utvrdio da su odredbe članka 1., članka 2. točka 1. i članka 3. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara, sukladno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.

S obzirom da je Amandmanom VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine uređeno da su u isključivoj nadležnosti Federacije, pored ostalih, "fiskalna politika" (točka d.) i "utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguranje i održavanje potrebite infrastrukture" (točka g.), pa općine Jablanica i Konjic svojim odlukama nisu mogle propisivati novčane naknade od HE Grabovica i HE Jablanica.

Pored toga, Zakonom o izdavanju i usmjeravanju dijela dohotka organizacija udruženog rada koje koriste hidroaku- mulacijske objekte ("Službeni list SRBiH", br. 23/76 i 32/91), a koji se na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine primjenjuje kao federalni propis suglasno članku IX 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, propisana je obveza poduzeća koja ostvaruju dohodak korištenjem hidroakumulacijskih objekata da izdvajaju dio dohotka koji je rezultat rada u izuzetno povoljnim prirodnim uvjetima, kao i način obračuna i doznake tih sredstava općinama na čijem su području hidroakumulacijski objekti odnosno dijelovi tih objekata. Na temelju navedenog Zakona općinama Jablanica i Konjic za njihov razvitak uplaćuje se dio sredstava od Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, jer se na područjima ovih općina nalazi hidroakumulacijski objekt, odnosno dio tog hidroakumulacijskog objekta. Sredstva koja se izdvajaju i doznačavaju ovim općinama po ovoj osnovi možda nisu dovoljna, ali to nije bio predmet ovoga spora.

Na temelju iznesenog, Ustavni sud je utvrdio da članak 1. i članak 3. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje lokalne infrastrukture, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Jablanica, te članak 1. i članak 2. točka 1. Odluke o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture, koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Konjic, nisu sukladne s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Sud je odbio zahtjev premijera da se utvrde prijelazna rješenja kojim će se obustaviti izvršenje osporenih odluka prije donošenja presude, jer se prijelazna rješenja prema Ustavu Federacije BiH utvrđuju tek poslije donošenja presude.

Ovu presudu donio je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine u sastavu: dr. Omer Ibrahimagić, predsjednik Suda, Katarina Mandić, mr. Mirko Bošković, Muamer Herceglija, Milan Bajić, dr. Francois Ernest Robert Rigaux i Abdallah Fikri El-Khani, suci Suda.

Broj U-14/2000
9. siječnja 2000. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
dr. Omer Ibrahimagić, v. r.