Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiHž, broj 6/95), nakon rasprave održane, 22. jula 1997. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97), u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Ova presuda će biti objavljena u "Službenim novinama Federacije BiHž i u "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

O b r a z l o - e n j e

Zahtjevom zamjenika premijera broj 021-50/97 od 30. 4. 1997. godine pokrenut je postupak za utvrđenje da li je Zakon o imovini Kantona Sarajevo u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva tvrdi da Zakon o imovini Kantona Sarajevo nije u skaldu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Prema članu 6. tačka 1. Zakona, Kanton Sarajevo vlasnik je prirodnih bogatstava i dobara u opštoj upotrebi, a prema Amandmanu VIII na član III 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nadležnosti federalne vlasti i kantona su, pored ostalog, komunikacijska i prometna infrastruktura i iskorištavanje prirodnih bogatstava. Podnosilac zahtjeva dalje nabvodi da se ove podijeljene nadležnosti, u skladu sa odredbama člana III 3. Ustava Federacije BiH mohu vršiti zajednički ili posebno, ili od strane kantona koordinirano od federalnih vlasti. Kada je riječ o zakonima i propisima koji su obavezujući na cijelom području Federacije, federalna vlast djeluje poštujući nadležnosti kantona, specifičnu situaciju u pojedinim kantonima i potrebama za fleksibilnosti u provođenju, ali ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone u pogledu svake od ovih nadležnosti.

Na osnovu navedenog, podnosilac zahtjeva smatra da, tek kada se federalnim zakonom utvrdi na kojoj imovini pravo raspolaganja ima Federacija, moći će se prenijeti imovinska prava na kantone kao federalne jedinice. Prema odredbi člana 9. Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva ("Službeni list RBiHž, broj 33/94), pravo vlasništva na imovini na kojoj pravo raspolaganja ima država Bosne i Hercegovine i podjela te imovine između BiH i Federacije BiH će se urediti posebnim zakonom. Preambula Zakona o imovini Kantona Sarajevo navodi da se donošenje Zakona zasniva na odredbi člana 39. Ustava Kantona Sarajevo, što podnosilac zahtjeva ne smatra pravnim osnovom za donošenje Zakonom o imovini Kantona Sarajevo, jer je tom odredbom propisano da se imovinom kantona smatraju stvari, prava i novčana sredstva koja su stečena kupovinom ili na drugi način, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine.

U odgovoru na zahtjev, predsjednik Kantona Sarajevo iznosi da je pravni osnov za donošenje Zakona o imovini Kantona sadržan u članu 18. tačka b. i u članu 39. Ustava Kantona Sarajevo. U odgovoru se ističe da su, prilikom donošenja Zakona o imovini Kantona Sarajevo, iskorišćena ustavna ovlašćenja sadržana u članu III 3. Ustava Federacije, po kojima kanton može odvojeno regulisati predmetnu oblast, čime nije onemogućio Federaciju da koristi svoje ovlašćenje regulisanja odnosa u ovoj oblasti. Ustavna ovlašćenja iz člana III 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojim kantoni imaju sve nadležnosti koje nosi izričito povjerenje federalnoj vlasti, jer odredba koja je takođe primjenjena prilikom donošenja zakona čija se ustavnost osporava. U odgovoru se dalje navodi da je cilj donošenja zakona zaštita imovine kojom je raspolagao Grad i državne imovine u pogledu koje Kanton ima ovlaštenja i obaveza vlasnika po osnovu posebnih zakona, te određivanje titulara ove imovine čime se stvara pravna sigurnost u ovoj oblasti, ističući i činjenicu da je Grad Sarajevo prestao da postoji kao pravni subjekt te da je imovina kojom je on raspolagao ostala bez pravne zaštite. Shodno Ustava kantona, Kanton Sarajevo vrši ovlaštenja koja je ranije imao Grad Sarajevo.

Član V.1.6 e) Ustava Federacije BiH predviđa da je kantonalno zakonodavno tijelo ovlašteno donijeti zakone i druge propise potrebne za izvršavanje svojih nadležnosti. Osnov za donošenje Zakona o imovini Kantona Sarajevo nalazi se u odredbi člana 18 b) i člana 39. Ustava Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 1/96). Ovim članovima dato je ovlašćenje Skupštine Kantona da donosi zakone u okviru nadležnosti Kantona, te pravo Kantona da ima svoju imovinu.

Sporni Zakon je donesen kako bi se zaštitili interesi i prava na imovini na teritoriju Kantona Sarajevo, posebno imovine koja je zakonski pripadala prijašnjem Gradu Sarajevo. Odredba člana 4. Zakona ovlašćuje Kanton Sarajevo da preuzme svu pokretnu i nepokretnu imovinu Grada koja se nalazi na području Kantona u svojstvu zakonskog sukcesora bivšeg Grada Sarajevo. Predlagač je osporio samo korišćenje prirodnih resursa, a ne i pravo da Kanton bude vlasnik te imovine. U Ustavu Federacije nije utvrđeno da kanton nema pravo da posjeduje i koristi svoje resurse, prema odredbi čl. 3. i 4. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, Kanton će u potpunosti preuzeti imovini Grada na teritoriju Kantona kao i ostalim teritorijama gdje Grad ima imovinu.

Obaveze, prava i odgovornosti Federacije Bosne i Hercegovine prema kantona regulisane u članu III Ustava Federacije BiH. Prema odredbama Amandmana VII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija ima isključiva nadležnost u deset oblasti. Međutim, prema odredbama Amandmana IX na član III 2. Ustava Federacije BiH, Federacija i kantoni imaju istovremenu (uporednu/zajedničku) nadležnost u osam oblasti koje isključuju komunikacijsku infrastrukturu, transport i korištenje prirodnih resursa. Ove nadležnosti, prema članu III 3. Ustava Federacije mogu biti ostvarivanje zajedno ili odvojeno ili od strane kantona koordinirano od federalnih vlasti.

Član 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo predviđa da je Kanton vlasnik imovine na svojoj teritoriji koja se tiču prirodnih bogatstava, dobara, u opštoj upotrebi i ostale nepokretne imovine, sve u smislu člana II 2. (k) Ustava Federacije BiG koji svom licima garantuje pravo na imovinu član 11. Zakona jasno kaže da odredbe člana 6. Zakona imaju privremeni katakter i da će biti na snazi dok Federacija i država Bosna i Hercegovina ne donesu svoj zakon.

Budući da, u nizu oblasti, između Federacije i kantona nema subordinacije, svaki nivo vlasti prinuđen je obezbijediti i institucionalnu organizaciju izvršavanja zakona. Ustav Federacije odredbom člana III 4. utvrđuje da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. U skladu sa tim, ako ne postoji federalni propis koji reguliše materiju o kojoj govori član III 2. Ustava Federaciuje, radi se o pretpostavljenoj nadležnosti kantona. Kako Federacije nije donijela zakon kojim reguliše materiju javnih dobara, to je učinio Kanton radi zaštite javnih dobara.

Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

26. jula 1997. godine
Sarajevo

Sudija
Draško Vuleta, s. r.

ODVOJENO MIŠLJENJE

sudije mr. Mirka Boškovića u predmetu U.4/97

U predmetu U.4/97 Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine 24. jula 1997. godine donio je presudu kojom je utvrđeno da je Zakon o imovini Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97) u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasanja a navedenoj odluci, nisam se složio sa donesenom odlukom Suda, jer smatram da Zakon o imovini Kantona Sarajevo nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz slijedećih razloga:

Stupanjem na snagu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine dana 30. 3. 1994. godine nije prestala da postoji Republika Bosna i Hercegovina, kao nezavisna država u međunarodno priznatim granicama. U smislu člana IX. 11 (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (prije izmjena učinjenih u junu 1996. godine), Skupština Republike Bosne i Hercegovine nastavila je raditi s odgovornostima navedenim u Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, dok nije postignut i proveden konačni mirovni sporazum o Bosni i Hercegovini.

Tokom postupanja u okviru takvog mandata, Skupština Republike Bosne i Hercegovine donijela je Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva, dana 7. novembra 1994. godine (objavljen u "Službenom listu RBiHž, broj 33/94). Po članu 1. tačke 1. do 4. ovog zakona, čija je primjena otpočela 1. januara 1995. godine, sva imovina u društvenom vlasništvu, istovjetno navedena kao u članu 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, postaje vlasništvo Republike Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine, s tim da će se, kako je propisano u članu 9. navedenog Zakona, podjela ove imovine između Republike Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine regulirati posebnim zakonom (koji nije donesen). Provedbom pomenutog Zakona, na području Federacije Bosne i Hercegovine pretežan dio stvari i sredstava u društvenom vlasništvu postaje državno vlasništvo, pa i sva preduzeća sa društvenim kapitalom, a i prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi. (po odredbama tačke 2. Amandmana LXIII. na Ustav Republike BiH iz 1990. godine, prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi su bila u društvenom ili državnom vlasništvu).

Pravne predmnijeve i učinke Zakona o pretvorbi društvenog vlasništva prihvatila je i Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine, propisivanjem posebnih odredbi (čl. 154. i 161.) u Zakonu o preduzećima, donesenom 16. januara 1995. godine (objavljen u "Službenim novinama Federacije BiHž, broj 2/92). Iz pomenutih odredbi slijedi da država, kao vlasnik kapitala, upravlja preduzećima sa cijelim ili pretežnim državnim kapitalom, dajući upravljačke nadležnosti organima Federacije, kantona i općina, ovisno o značaju preduzeća. Nosilac prava vlasništva na ovoj imovini, kao što je, tokom implementacije Ustava Bosne i Hercegovine, prestala postojati Republika Bosna i Hercegovina, kože biti samo Federacija Bosna i Hercegovina, kao jedan od entiteta u Državi Bosni i Hercegovini, a ne kanton na čijem je teritoriju imovina, kao federalna jedinica entiteta.

Članom 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo utvrđen je, međutim, taj kanton kao nosilac prava vlasništva navedene imovine sa pravom, kako sliejdi iz člana 9. ovog zakona, da tom imovinom i raspolaže. Ovakvim zakonskim reguliranjem došlo je do izvlaštenja Federacije Bosne i Hercegovine i preuzimanja imovine Federacije, a da za tajav postupak kanton nije imao nadležnosti u Ustavu Federacije, pa čak ni u Ustavu Kantona Sarajevo (po odredbama člana 39. Ustava Kantona Sarajevo imovinom ovog kantona čine stvari, prava i novčana sredstva stečena kupovinom ili na drugi način u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine i Federacije). Ovim je povrijeđeno pravo na imovinu Federacije Bosne i Hercegovine, koje je garantirano u pravnim osobama, pa član 6. Zakona o imovini Kantona Sarajevo nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (član II A. l-k).

Mora se zaključuti da osporeni član 6. nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kada se i ne bi uvažavale odredbe Zakona o preduzećima, a smatralo da Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva niej mjerodavno pravo za Federaciju Bosne i Hercegovine.

Po odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (član III.l-c-Amandman VIII) u isključivoj je nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine utvrđivanje privredne politike. Iz ove nadležnosti slijedi pravo da zakonom uredi pretvorbu zatečenog društvenog vlasništva u prijelaznom periodu do pretvorbe u privatno vlasništvo. Ovu nadležnost nema kantron, pa se Kanton-Sarajevo nije mogao oglasiti vlasnikom društvene imovine na svom području. Zajedničke nadležnosti Federacije i kantona koje slijede iz odredbi člana III 2. d. i i. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine daju samo pravo na zakonsko reguliranje tamo navedenih nadležnosti, a ne i na mjenjanje vlasničkog sustava, tako da se kanton ne može oglasiti vlasnikom sredstava koje čine komunikacijsku i prometnu infrastrukturu i prirodnih bogatstava, na osnovu ovih ustavnih propisa. Kanton može koristiti nadležnosti iz člana III 2. i 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i bez posezanja za vlasništvom na sresdtvima na koja se ove nadležnosti odnose, pa nije prihvatljiv argument da je, zbog pravne praznine Kanton Sarajevo bio prisiljen da se oglasi vlasnikom društvene imovine. Ovakvo reguliranje ne može se opravdati ni ogradom iz člana 11. Zakona o imovini Kantona Sarajevo, da će se odredbe člana 6. pomenutog Zakona primjenjivati do donošenja zakona Federacije i Države Bosne i Hercegovine, jer kanton ni privremeno ne može vlastitim zakonom za sebe pribaviti sve nadležnosti koje ima nosilac prava vlasništva. Osporeni član 6. je u izvjesnoj mjeri u koliziji sa odredbama člana 7. istog Zakona, jer ovaj drugi propis dopušta da na području kantona postoje preduzeća i ustanove nad kojima nadležnosti i obaveze vlasnika vrše organi Federacije, no time se ne mijenja njegova bit (da je društveno vlasništvo na stvatima i sredstvima tamo navedenim, zamijenjeno vlasništvom Kantona Sarajevo).

Iz navedenih razloga nisam se složio sa donesenom presudom Ustavnog suda, jer ista nije pravno i pravilno utemeljena, obzirom da Sud proglašava Zakon o imovini Kantona Sarajevo, dakle i odredbe člana 6. navedenog Zakona saglasnim Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, što je po mom mišljenju neprihvatljivo iz razloga koje sam obrazložio u ovom odvojenom mišljenju.

ODVOJENO MIŠLJENJE

sudije Draška Vuleta u predmetu broj U. 4/97

U predmetu U.4/97 Ustavni sud je donio presudu kojom je odbio zahtjev zamjenika Premijera, da se utvrdi da Zakon o imovini Skupštine Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 6/97) nije u skaldu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kao neosnovan.

Smatram da je zahtjev osnovan, jer je očigledno da ovaj zakon nije saglasan Ustavu iz slijedećih razloga.

Zakonom o imevini obuhvaćeno je, pored ostaloga, i zemljište na federalnom nivou (Amandman VIII c) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine), iako utvrđivanje politike korišćenja zemljišta na federalnom nivou spada u isključivu nadležnost Federacije. Samo zbog toga i bez obzira što Federacija nije donijela svoj zakon i uredila odnose u toj oblasti, Zakon nije saglasan Ustavu Federacije, jer kantonalne vlasti nisu ovlaštene izvršavati ni dijelom poslove iz isključive nadležnosti Federacije. Svakako da, s tim u vezi, izuzimam slučajeve delegiranja ili prenosa nadležnosti Kantona od federalne vlasti.

Pored toga, Zakon o imovini uređenje i odnose glede transportne infrastrukture i korištenje prirodnih bogaststava (člam 6. Zakona), a to su zajedničke nadležnosti federalne vlasti i kantona. Mislim da se u zahtijevu osnovano tvrdi, da glede nadležnosti iz člana III 2. Ustava (zajedničke nadležnosti) zakone može donositi samo federalna vlast (član III 3. (3) zadnja rečenica Ustava), a izvršavanje tih zakona prepušteno je kantonu (član III 3. (4) Ustava). Ovakav stav proizilazi iz citiranih odredaba Ustava, mada bi se u vezi s tim mogla pojaviti dilema s ozbirom na odrebe člana III 3. (1) i (2). Ja te stavove shvaćam tako da su federalna i kantonalne vlasti obavezne da se dogovore o izvršavanju nadležnosti iz člana II 2. Ustava, ali samo u tom smislu )na to ukazuje član III 3. (3) i (4) Ustava) u kojoj će mjeri federalna vlast urediti društvene odnose u nekoj od oblasti iz člana III 2, a u kojoj će se to prepustiti Kantonu da u izvršavanju tog zakona, podzakonskim aktom uredi neko pitanje.

U članu 6. Zakon o imovini uređuje se da je Kanton vlasnik i javnih dobara (dobro u općoj upotrebi), što je takođe ustavno-pravno problematično kad se ta dobra u funkciji transportne i komunikacijske infrastrukture, odnosno kad su u pitanju javna dobra koja služe opštoj upotrebi svih (putevi, trgovi, parkovi, vazdušni prosto i slično). Ustavno-pravni režim ovih dobara uređen je u članu III. 2. Ustava Federacije pa uređenje odnosa u pogledu tih dobara spada u zajedničku nadležnost federalne i kantonalne vlasti, o čemu je bilo riječi. U ovom kontekstu treba osmotriti i zgrade i pokretne stvari kao inventarske predmete koji su dati na korišćenje federalnim organima (tzv. upravno javno dobro). U principu federalni organi bi trebali imati vlasnička ovlašćenja u odnosu na te zgrade i pokretne stvari, a ne Kanton.

Pored toga, neprihvatljivo je i određenje Zakona da se Kanton proglasi nosiocem vlasničkih ovlaštenja i nad imovinom iz člana 6. tač. 2. i 3. Zakona o imovini iz navedenih razloga, s tim da se Kanton ne može osporiti pravo da donosi propise o korištenju lokalnog zemljišta (član III 4. 7) Ustava Federacije) i imovini čiji je Kanton titular.

Meni se čini neprihvatljivim i tvrdnja da je sporni zakon donesen iz razloga postojanja pravne prazine. Jer, kad je o teritoriju Federacije riječ te praznine nema budući da član IX.5. (1) Ustava rješava to pitanje. Taj član, naime, produžava važnost svih propisa koji su bili na snazi 30. marta 1994. godine u Federaciji, pod propisanim uslovima (radi se prije svega o Zakonu o osnovnim vlasničkim odnosima, Zakonu o prometu nepokretnosti, Zakonu o pravima i dužnostima republičkih organa uprave u korištenju sredstava u društvenoj svojini i sl.). Može se ustvrditi da su ovi propisi dijelom anahroni i često neupotrebljivi, da je Federacija u toku tog stanja i da do danas nije donijela odgovarajuće zakone, ali to nije mogao biti razlog da Skupština Kantona donese Zakon o imovini sadržaja koji nije saglasan Ustavu Federacije.

Međutim, ako bi se i prihvatila osnovanom ta tvrdnja, kako se može održati stav Zakona o imovini (član 9) da Skupština Kantona Sarajevo može, posebnim propisom, prenijeti pravo vlasništva na druga pravna lica, u skladu sa zakonom (nije jasno o kojim zakonima je riječ). Moguće je, prema tome, da Kanton vlasnički disponira sa imovinom koja pripada Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine ili nekom drugom pravnom licu, pa i inostranom pravnom licu ili pak općini i to prije donošenja sistemskih zakona koje je Federacija trebala a nije donijela. Pored toga, ako bi se i prihvatilo postojanje pravne praznine, mislim da Skupština Kantona nije mogla urediti vlasničke odnose iz isključive nadležnosti Federacije i nadležnosti iz člana III 2. Ustava Federacije, nego samo ono na što je ovlaštena u članu III 4. i III 3. (4), zadnja rečenica, te u odnosu na svoju imovinu. Takav stav temeljim, ponovo ističem, na članu III. 3 (3) i (4), zadnja rečenica u oba stava Ustava Federacije.

Za mene se neodrživim čini i nastojanje da se neustavnost Zakona hoće "spasiti" tvrdnjom da je "privremen" (član 11.), jer se propisuje da će mu se odredba člana 6. primjenjivati do donošenja federalnog ili državnog zakona te da će se nakon donošenja tih zakona moći mijenjati ili čak staviti van snage. Prvi dio tvrdnje se ne može osporiti, ali zar je prihvatljivo i održivo prihvatiti neustavnost Zakona za bilo koje vrijeme trajanja. Dodao bih i to, ko može tvrditi koliko će trajati ta privremenost i da li će Kanton nakon donošenja nekog od tih zakona ući u proceduru njegovog mijenjanja, a da ne govorim stavljanja van snage. U vezi s tim je i član 9. Zakona i mogućnost da organi katona i faktički, do izmjene Zakona o imovini, a ne samo formalno pravno, prenosom vlasništva na druge, razvlaste državu Bosnu i Hercegovinu, Federaciju ili druga pravna lica u odnosu na njihovu imovinu.

Polazeći od navedenoga smatram da je Zakon o imovini Skupštine Kantona Sarajevo nesaglasan Ustavu Federacije, jer je sasvim sigurno, da Kanton nema ni Ustavnu ni bilo koja druga ovlašćenja da svojim zakonom proglasi tuđu imovinu svojom i da sam sebe ovlasti da s tom tuđom imovinom raspolaže na način na koji to smatra potrebnim i opravdanim.