Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

M I Š LJ E NJ E

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.B.7.e (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18. i 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 6/95) nakon održane rasprave, na sjednici održanoj dana 23. marta 1998. godine, dao je

M I Š LJ E NJ E

Odluka o obezbjeđenju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. 1. 1997. godine, u skladu je sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Mišljenje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiHž, i u "Službenim novinama Srednjobosanskog kantona".

O b r a z l o - e n je

Zamjenik premijera svojim aktom broj 05-021-984/97, od 25. 2. 1997. godine tražio je na osnovu člana IVB-7e (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mišljenje Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, da li je Odluka o obezbjeđenju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. 1. 1997. godine, u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Nakon provedenog postupka u skladu sa čl. 13, 18. i 28. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i rasprava održanih 18. novembra 1997. godine i 18. februara 1998. godine, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine na svojoj sjednici održanoj 23. marta 1998. godine dao je svoje mišljenje.

U toku postupka istaknut je prigovor da je Općinsko vijeće Bugojno u vrijeme donošenja Odluke bilo nepostojeći organ jer nije bilo konstituirano u skladu s Pravilima OSCE. O ovom prigovoru Sud je raspravio i odlučio da pitanje legaliteta Prijelaznog Općinskog vijeća Bugojno nije predmet zahtjeva.

U toku postupka Sud je utvrdio da je Vlada Srednjobosanskog kantona na svojoj sjednici održanoj 23. 5. 1997. godine donijela Odluku o ustupanju dijela izvornih prihoda Srednjobosanskog kantona općinama za period januar-juni 1997. godine.

Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, član VI-4 (c) uređeno je pravo općinskog vijeća da "usvaja općinski budžet i donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast".

Kako kantonalna vlast u vrijeme donošenja navedene Odluke Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno nije bila osigurala potrebno finansiranje, Prijelazno općinsko vijeće Bugojno moglo je donijeti osporenu Odluku, te je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučio kao u dispozitivu.

30. marta 1998. godine
Sarajevo

Sudija
mr Mirko Bošković, s. r.

ODVOJENO MIŠLJENJE

sudije Draška Vuleta u predmetu broj U-2/97

U predmetu U-2/97 Ustavni sud je na zahtjev zamjenika premijera da Sud da mišljenje o ustavnosti Odluke o obezbjeđenju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno na sjednici održanoj 24. januara 1997. godine, odlučio da da mišljenje da je ta Odluka sukladna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Budući da nisam bio saglasan s takvom odlukom Suda i da smatram da predmetna Odluka nije u skladu sa Ustavom, o tome iznosim sljedeće razloge.

Prije svega ukazujem da je predmetnu Odluku donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno koje nije bilo konstituisano u skladu sa Ustavom Federacije (član IX. 3 (5) Ustava). O ovoj odlučnoj činjenici Sud je saznao od zastupnika Prijelaznog općinskog vijeća, pa se samo zbog ovoga može zaključiti da predmetna Odluka nije u skladu sa Ustavom Federacije jer ju je, polazeći od ustavnih rješenja, donio nepostojeći organ vlasti.

Poznato je, takođe, da su zbog nekonstutuisanja prijelaznih općinskih vijeća ovoj i jednom broju drugih općina, uvedene međunarodne ekonomske sankcije. Međutim, njihovo uvođenje nije bila zapreka da Prijelazno općinsko vijeće Bugojno iako nepostojeći organ, donese predmetnu Odluku i tako obezbijedi sredstva za oživljavanje rada društvenih organizacija, odnosno udruženja građana organizovanih u cilju ostvarivanja njihovih potreba i interesa u oblasti nauke, kulture, sporta, obrazovanja, socijalne zaštite i slično, zbog, između ostalih, i ekonomskih sankcija uvedenih općini Bugojno od strane međunarodne zajednice.

U toku ovog postupka utvrđeno je da je Srednjobosanski kanton (u daljem tekstu: Kanton) htio osigurati potrebna sredstva za finansiranje nadležnosti općine Bugojno, ali da taj prenos Kanton nije mogao izvršiti zbog uvedenih ekonomskih sankcija.

Utemeljenje Suda za davanje mišljenja da je Odluka u skladu sa Ustavom na odredbi člana VI.4. c) Ustava nije prihvatiljivo. Prema toj odredbi Općinsko vijeće donosi propise o oporezivanju i na druge načine osigurava potrebno finansiranje koje nisu osigurali kantonalna ili federalna vlast, međutim, iz nje se ne bi moglo zaključiti da Općinsko vijeće može uvoditi sve vrste poreza pa i za finansiranje i onih poslova koji su u nadležnosti drugih nivoa vlasti. Ovaj član bi se morao sagledati u vezi sa članom VI.6. b) Ustava, jer je općinski načelnik, kao jedini organ izvršne vlasti, nadležan za izvršavanje općinskih propisa i delegiranih ili prenesenih nadležnosti općini od kantonalne i federalne vlasti. U toku postupka je, međutim, utvrđeno da kantonalne i federalne vlasti nisu delegirale ili prenijele bilo kakve nadležnosti ovoj općini (Amandamanom XV na Ustav Federacije). Prema tome, općina bi mogla uvoditi određene a ne i poreze koje su ovlaštene uvoditi kantonalne ili federalne vlasti za finansiranje svojih nadležnosti. Prema tome, poreze je općina Bugojno mogla uvoditi samo za izvršavanje općinskih propisa, ali ne i delegiranih ili prenesenih nadležnosti općini od kantonalnih i federalnih vlasti.

S tim u vezi mora se konstultovati i rješenje Ustava na hrvatskom jeziku (članak VI.4. c) Ustava), prema kojem Općinsko vijeće donosi propise o ubiranju poreza, te općinito osigurava ona potrebna finansijska sredstva što ih ne pribavlja kanton ili federalna vlast. Ustavno rješenje na hrvatskom jeziku očigledno je više u skladu sa konkretnim slučajem i meni prihvatljivo, jer je razumljivo da svi nivoi vlasti ne mogu uvoditi sve poreze pa tako općinska vlast ne bi mogla uvoditi poreze iz ovlaštenja kantonalne i federalne vlasti. Mislim da je predmetnom Odlukom uveden porez na promet proizvoda i usluga (fakturisana realizacija) koji je isključivo porez kantonalnih vlasti (član 7. stav 1. tačka 1. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine i finansiranja Federacije Bosne i Hercegovine, objavljen u "Službenim novinama Federacije BiHž, broj 26/96). U članu 8. stav 2. citiranog Zakona propisuje se koje poreze može uvoditi općina pa se ne može zaključiti da bi mogla uvoditi i porez na promet proizvoda i usluga.

Prema predmetnoj Odluci uvodi se porez na promet proizvoda i usluga (fakturisano realizacija) za dopunsko finansiranje u oblasti nauke, kulture, sporta, obrazovanja, socijalne zaštite i slično (šta je to sve slično), odnosno za finansiranje onih nadležnosti koje su Ustavom iskazane kao nadležnost Federacije ili kantona. To je vidljivo iz člana III 2. e) Ustava jer je socijalna politika zajednička nadležnosti Federacije i kantona i člana III 4. b), c) i j) budući da se propisuje da su obrazovanje, kulturna politika i provođenje socijalne politike u isključivoj nadležnosti kantonalnih vlasti. Kod ovakvih ustavnih rješenja, kako je Prijelazno općinsko vijeće moglo uvesti porez koji joj ne pripada, a posebno za finansiranje onih nadležnosti koje ne pripadaju općini. U vezi s tim su i ustavne odredbe člana III h) prema kojim je u isključivoj nadležnosti Federacije finansiranje djelatnosti federalnih vlasti, ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju i člana III 4. e) da kantoni isključivo finansiraju djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija, pa i iz ovih odredaba proizilazi da te nadležnosti ne može finansirati općinska vlast.

U skladu sa članom VI. 2 (1) Ustava općina je jedinica lokalne samouprave, a ne i jedinice lokalne uprave pa je se predmetnom Odlukom moglo uvoditi poreze samo iz ovlaštenja općina i to za finansiranje djelatnosti iz nadležnosti općine, kao što je finansiranje komunalnih poslova (proizvodnja i snabdjevanje vodom; javno osvijetljenje; mjesni saobraćaj; izgradnja i održavanje ulica, puteva i ostalih saobraćaja u naselju i sl.).

Polazeći od navedenoga, a posebno zbog toga što je predmetnu Odluku donio organ koji nije konstituisan u skladu sa Ustavom Federacije, što je Odlukom uveden porez na promet proizvoda i usluga koji je u nadležnosti isključivo kantonalnih vlasti, te što se Odlukom htjelo osigutati sredstva za finansiranje djelatnosti iz isključive nadležnosti Federacije ili kantonalnih vlasti, cijenim da Odluka o osiguranja dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih djelatnosti prijelaznog općinskoh vijeća Bugojno nije u skladu sa Ustavom Federacije. Zbog toga se nisam pridružio sudijama koji su glasali da se zamjenika premijera da mišljenje da je predmetna odluka u skladu sa Ustavom Federacije.

ODVOJENO MIŠLJENJE

sudije mr Mirka Bošković u predmetu U-2/97

U predmetu U-2/97 Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine 23. ožujka/marta 1998. godine, na zahtjev zamjenika premijera, utvrdio je mišljenje da je Odluka o osiguranju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u obladt društvenih djelatnosti, koju je donijelo Prijelazno općinsko vijeće Bugojno 24. siječnja/januara 1997. godine, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasanja o navedenom mišljenju, nisam se složio sa utvrđenim mišljenjem Suda, jer smatram da Odluka o osiguranju dopunskih sredstava za finansiranja organizacija u oblasti društvenih djelatnosti Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno nije u skladu sa Ustavom Federacije iz dva razloga;

Prvo, citiranu odluku donijelo je nepostojeće tijelo odnosno tijelo koje uopće nije bilo konstituisano u skladu sa Ustavom Federacije. Naime, članom VI. 4. Ustava Federacije propisano je da općinsko vijeće, pored ostalog, donosi propise u izvršavanju općinskih nadležnosti, a članom IX. 3. (5) Ustava regulirano je da čim ovaj ustav stupi na snagu odbornici u svakoj općinskoj skupštini izabrani 1990. godine, s još uvijek važećim mandatom, u najkraćem mogućem roku biraju organe u prijelaznom razdoblju (Prijelazno općinsko vijeće) u skladu sa ovim ustavom (Ustav je donesen i stupio je na snagu 30. ožujka/marta 1994. godine).

U toku postupku koji je vođen pred Ustavnim sudom u ovom predmetom utvrđeno je da u Općini Bugojno u vrijeme donošenja navedene Odluke 24. 1. 1997. godine, a ni poslije toga perioda, Prijelazno općinsko vijeće uopće nije bilo konstituisano kako je to bilo propisano članom IX. 3. (5) Ustava Federacije, iz čega se izvodi zaključak da je Odluku o osiguranju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblasti društvenih d

Drugo, nije u skladu sa Ustavom Federacije da općina odnosno njeni organi propisuju plaćanje poreza na promet proizvoda i usluga (tzv. fakturisana realizacija) za finansiranje društvenih djelatnosti odnosno za finansiranje nauke, kulture, sporta, obrazovanja i socijalne zaštite.

Naime, djelatnosti za koje je spornom Odlukom Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno propisano finansiranje (nauka, kultura, obrazovanje, sport i socijalna zaštita) saglasno Amandmana VIII na Ustav Federacije i člana III 4. Ustava Federacije u nadležnosti su Federacije odnosno kantona i njihovih vlasti, a ne općina i njenih vlasti. Također, Amandmanom VIII h na Ustav Federacije propisano je da je u isključivoj nadležnosti Federacije finansiranje federalnih vlasti, ustanova i institucija koje je federalne vlasti osnivaju i to oporezivanjem i na druge načine, kao što je i članom III 4. e) Ustava Federacije utvrđeno da je kanton posebno nadležan za finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija oporezivanjem i na drugi način.

Amandmanom XV (1) na Ustav Federacije, propisano je da svaki kanton može prenijeti svoja ovlašćenja na općinu i grad na svom teritoriju ili na federalnu vlast, odnosno da će kantoni sa posebnim režimom delegirati svoje ovlasti iz člana V.2. (2) (obrazovanje. kultura, turizam, lokalno poslovanje i karitativna djelatnost, te radio i televizija) ako to općina zahtjeva (Amandman I. član 12 (1) na Ustav Federacije).

U toku postupka, koji je vođen pred Ustavnim sudom, utvrđeno je da Srednjobosanski kanton u smislu Amandmana XV. na Ustav Federacije nije na Općinu Bugojno prenio svoja ovlašćenja odnosno da općina Bugojno nije zahtijevala niti je Srednjobosanski kanton delegirao svoje nadležnosti iz člana V 2. (2) Ustava Federacije na općinu Bugojno.

Prema tome, polazeći od citiranih odredaba Ustava Federacije i Amandmana na Ustav Federacije, općina Bugojno odonosno njeni organi nisu mogli propisati plaćanje poreza na promet proizvoda i usluga za finansiranje nauke, kulture, sporta, obrazovanja i socijalne zaštite, obzirom da su ove djelatnosti u smislu Amandmanom VIII h na Ustav Federacije odnosno članom III. 4 e) Ustava Federacije propisano da je u isključivoj nadležnosti Federacije odnosno kantona da finansira ove djelatnosti.

U smislu člana VI. 2 (1) općina je jedinica lokalne samouprave, a ne jedinica lokalne uprave, pa bi ona na osnovu člana VI 4. c) Ustava Federacije mogla donositi propise i uredbe o ubiranju poreza samo za funkcije-djelatnosti iz ovlasti općine, kao što je finansiranje komunalnih poslova )npr. proizvodnja i snabdjevanje vodom, distribucija električne energije, javno osvjetljanje i sl.).

Iz navedenih razloga nisam se složio sa utvrđenim mišljenjem Ustavnog suda, jer isto nije pravno i pravilno utemeljeno, ozbirom da Sud utvrđuje da je Odluka o osiguranju dopunskih sredstava za finansiranje organizacija u oblast društvenih djelatnosti, Prijelaznog općinskog vijeća Bugojno u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, što je po mom mišljenju neprihvatiljivo iz razloga koje sam obrazložio u ovom odvojenom mišljenju.