Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

ODVOJENO MIŠLJENJE

ODVOJENO MIŠLJENJE

sudije mr. Mirka Boškovića u predmetu broj U-11/97

U predmetu U-11/97 Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine 19. veljače-februara 1998. godine donio je, pored ostalog, presudu kojom je na zahtjev Premijera utvrdio da čl. 8. i 9. Ustava Hercegbosanske županije ("Narodne novine Hercegbosanske "upanije", broj 3/96) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasanja o navedenoj odluci, nisam se složio sa donesenom odlukom Suda, jer smatram sda zahtjev nije osnovan, te da su citirane odredbe Ustava Hercegbosanske županije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz slijedećih razloga:

Članom I. 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine regulirano je da Federacija ima grb, zastavu, himnu i pečat, kao i druge simbole o kojima odluči Parlament Federacije u skladu sa paragrafom (2) istog člana, s tim da je u paragrafu (2) propisano da je za prihvaćanje simbola potrebna većina glasova u svakom domu Parlamenta Federacije, uključujući većinu glasova bošnjačkih delegata i većinu glasova hrvatskih delegata.

Iz navedenog proizilazi da je pitanje grba, zastave i drugih simbola Federacije izričito uređeno Ustavom Federacije. Nasuprot tome, pitanje grba, zastave i drugih simbola kantona nije regulirano Ustavom Federacije, nego je prepušteno da to pitanje urede kantoni svojim ustavima.

Prema tome, nacionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda na nivou Federacije u pogledu uređivanja pitanja grba i zastave, kao i drugih simbola propisano je članom I. 5. (2) Ustava Federacije, a pored toga zaštita nacionalne ravnopravnosti u pogledu grba i zastave može se ostvariti na nivou Federacije i kantona sa posebnim režimom i kroz institut tzv. vitalnog interesa jednog od konstitutivnih naroda. Naime, zaštita vitalnih interesa na federalnom nivou propisana je članom I. 5. (2), članom I. C. (3), članom IV. A. 18, članom IV. B. 2 i dr., dok je zaštita vitalnog interesa jednog od konstitutivnih naroda u kantonima sa posebnim režimom osigurano ustavnim instrumentima predviđenim u članu 12. Amandmana I na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Međutim, kada su u pitanju ostali kantoni (član V. 1. do 11. Ustava Federacije) vidljivo je da u Ustavu nisu sadržane odredbe o zaštiti vitalnih interesa jednog od konstitutuvnih naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Jedan broj ustavnih odredaba o tim kantonima ukazuju samo na nacionalnu strukturu stanovništva na području kantona i to samo izuzetno, na primjer zastupljenost u vladi kantona (član V. 8. (5) Ustava Federacije) i zastupljenost u kantonalnoj policiji i policiji općine (član V. 10. Ustava Federacije).

Dakle, kada su u pitanju grb, zastava i drugi simboli Federacije oni se saglasno članu I. 5. (2) Ustava Federacije mogu utvrditi samo ako se za njihovo prihvatanje izjasnila većina zastupnika u svakom domu Parlamenta Federacije, uključujući većinu glasova bošnjačkih delegata i većinu glasova hrvatskih delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije. Nacionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda u kantonima sa posebnim režimom u pogledu simbola kantona, takođe, se osigurava primjenom principa vitalnog interesa konstitutivnog naroda, obzirom da se grb, zastava i ostali simboli mogu tretirati kao pitanja od vitalnog interesa konstitutivnog naroda, te se zbog toga mogu utvrditi ako postoji saglasnost većine hrvatskih zastupnika i većine bošnjačkih zastupnika u zakonodavnom tijelu kantona, kako je to potvrđeno članom 12. Amandmana I na Ustav Federacije.

Za kantone koji nemaju status kantona sa posebnim režimom u Ustavu Federacije se ne predviđaju instrumenti zaštite nacionalne ravnopravnosti jednog od konstitutivnih naroda, pa ni u slučaju kada su u pitanju simboli kantona. Prema tome, može se zaključiti da se u tim kantonima simboli mogu utvrditi na način kako je to propisano Ustavom kantona, pri čemu ne postoji mogućnost da se zaštiti nacionalna ravnopravnost jednog od konstitutivnih naroda kod odlučivanja o simbolima.

Nije, po mom mišljenju, prihvatljivo stanovište koje je istaknuto u zahtjevu Premijera, a prihvaćeno od Suda pri odlučivanju po ovom pitanju, da je izgled grba i zastave Hercegbosanske županije neprihvatljivo sa stanovišta nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda Federacije koja da je zagarantirana Amandmanom III na Ustav Federacije odnosno u članu I. 1. (1) Ustava, pa da stoga čl. 8. i 9. Ustava Hercegbosanske županije, koji reguliraju pitanje grba i zastave Županije, nisu u skladu sa naprijed citiranim odredbama Ustava Federacije.

Naime, Amandmanom III na Ustav Federacije odnosno članom I. 1. (1) Ustava Federacije regulirano je da Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi zajedno s ostalim, i građani Bosne i Hercegovine sa teritorija Federacije Bosne i Hercegovine, ostvarujući svoja suverena prava, preoblikuju unutrašnju strukturu teritorija Federacije Bosne i Hercegovine koji je definisan Aneksom II Općeg okvirnog sporazuma, tako da se Federacija Bosne i Hercegovine sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima.

Naprijed citirana odredba Amandmana III na Ustav Federacije odnosno člana I. 1 (1) Ustava Federacije, po mom mišljenju, nesumnjivo ne sadrži odredbe iz kojih bi se mogao izvesti zaključak da se njima uređuje i štiti pravo konstitutivnih naroda u pogledu simbola (grba i zastave) u kantonu. Nasuprot tome, nema sumnje da se navedenim odredbama Ustava Federacije uređuje pravo konstitutivnih naroda i ostalih građana Bosne i Hercegovine sa teritorija Federacije da preoblikuju unutrašnju strukturu Federacije. Na kraju postavlja se i pitanje zašto bi posebnim odredbama Ustava Federacije (član I. 5.) bilo izričito regulirano pitanje grba i zastave, kao i ostalih simbola Federacije ako bi se prihvatalo stanovište da je osnova za zaštitu prava konstitutivnih naroda na grb, zastavu i ostale simbole već sadržano i zaštićeno odredbama Amandmana III na Ustav Federacije odnosno članom I. 1. (1) Ustava Federacije.

Iz izloženih razloga nisam se složio sa donesenom presudom Ustavnog suda u dijelu kojim se utvrđuje ustavnost čl. 8. i 9. Ustava Hercegbosanske županije, jer ista u tom dijelu nije pravno i pravilno utemeljena, obzirom da Sud proglašava da odredbe čl. 8. i 9. Ustava Hercegbosanske županije nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, što je, po mom mišljenju, neprihvatljivo iz razloga koje sam obrazložio u ovom odvojenom mišljenju.

26. februara 1998. godine
Sarajevo

Sudija
mr Mirko Bošković, s. r.