USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
O D L U K U
<B>O D L U K U</B>
Odbacuju se apelacije dr Harisa Silajdžića, kopredsje-davajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Plamenka Čustovića, javnog pravobranioca Bosne i Hercegovine, izjavljene protiv odluka Doma za ljudska prava u predmetu broj CH/96/3,8 i 9. Branko Medan, Stjepan Baštijanović i Radosav Marković protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine i CH/96/22 Milivoj Bulatović protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
O b r a z l o - e n j e
Dr Haris Silajdžić, kopredsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Plamenko Čustović, kao javni pravobranilac Bosne i Hercegovine, podnijeli su 3l. l2. l997. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv odluk" Doma za ljudska prava, navedenih u dispozitivu ove odluke.
Apelanti su naveli da predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu i da apelacije zasnivaju na odredbama člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. Oni traže da Ustavni sud, u skladu sa svojom nadležnošću, preispita navedene odluke Doma za ljudska prava kojima je povrijedio Ustav Bosne i Hercegovine, kako u formalno-pravnom tako i u materijalno-pravnom pogledu.
Prema članu VI/3.(b) Ustava, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Dakle, postavlja se pitanje da li Dom za ljudska prava treba smatrati sudom u Bosni i Hercegovini u smislu ove odredbe Ustava. Značajno je primijetiti u ovom kontekstu da, prema članu XI/3 Sporazuma o ljudskim pravima, koji je Anex 6. Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Doma za ljudska prava su konačne i obavezujuće ukoliko ih sam Dom ne prepispita u nekim slučajevima.
Međutim, Ustavni sud ne smatra da je potrebno u ovom predmetu riješiti pitanje da li se može kod Ustavnog suda uložiti apelacija na odluku Doma za ljudska prava zbog toga što, i ako bi se smatralo da je Ustavni sud nadležan za to, apelacije uložene u ovim predmetima morale bi biti odbačene iz slijedećih razloga.
U oba slučaja, jedna od tuženih strana pred Domom za ljudska prava je država Bosna i Hercegovina. Iz odluka Doma proizilazi da je Dom pozivao Državu i prije i nakon što je Dom odlučio o dopustivosti slučajeva tražeći dostavu pismenog mišljenja. Država nije reagirala ni na jedan način na zahtjeve Doma. Nije podnijela nikakve primjedbe, a takođe propustila je da se pojavi na usmenom saslušanju u oba slučaja.
Ustavni sud smatra da, ako postoji pravo na apelaciju protiv odluke Doma za ljudska prava, strankama se ne može dozvoliti da iznose primjedbe i argumente prvi put u apelacionom postupku.
Saglasno tome, s obzirom da je ostala u potpunosti pasivna tokom cijelog postupka pred Domom za ljudska prava, Država ne može iznositi argumente u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom.
Iz navedenih razloga Ustavni sud je odlučio da ove apelacije odbaci.
Ustavni sud je donio ovu odluku u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije Marko Arsović, prof. dr Kasim Begić, Hans Danelius, prof. dr Louis Favoreu, prof. dr Joseph Marko i mr.Zvonko Miljko.
U. br. 3/98 i 4/98
5. juna l998.godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda BiH
Mirko Zovko, s. r.